REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1742/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića člana vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Ivana Vučemila člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŠR iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Zlatko Tomažić, odvjetnik u Zagrebu, Međimurska 21/III protiv tuženika Jadranski naftovod d.d. Zagreb, Miramarska cesta 24, OIB 89018712265, kojeg zastupa punomoćnik Irena Vinter Gregorić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Orehovec, Vinter, Kiš i Šimunović d.o.o. Zagreb, Smičiklasova 18, radi pobijanja odluke nadzornog odbora o opozivu predsjednika uprave dioničkog društva, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž - 1546/2023-2 od 10. siječnja 2024., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P - 1547/2021 od 23. veljače 2023., u sjednici održanoj 2. listopada 2024.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na prijedlog.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž - 1546/2023-2 od 10. siječnja 2024., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P - 1547/2021 od 23. veljače 2023.
2. Tuženik je odgovorio na prijedlog i osporava navode istog.
3. Postupajući sukladno odredbama članka 385.a i članka 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“; broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), ovaj je sud ocijenio da na temelju onoga što prijedlog sadrži i što je uz njega dostavljeno, nije riječ o važnim pravnim pitanjima u smislu članka 385.a stavak 1. ZPP-a.
4. Naime, pobijana presuda temelji se na činjeničnim utvrđenjima i razlozima: - da se „kao razlog donošenja odluke Nadzornog odbora navodi gruba povreda dužnosti te nesposobnosti tužitelja za obavljanje funkcije....“, - da „...nije sporna činjenica da je tužitelju određen istražni zatvor 18. rujna 2020. te da se u vrijeme donošenja sporne odluke (25. rujna 2020.) tužitelj nalazio u istražnom zatvoru...“, - da „...Nadzorni odbor ima sedam članova, dok se, prema odredbi članka 36. stavka 1. Statuta tuženika, sjednica Nadzornog odbora može održati ako je nazočna većina ukupnog broja članova....“, - da Nadzorni odbor tuženika ima ukupno 7 članova, većinu ukupnog broja članova čine 4 člana, koliko je i bilo prisutno na sjednici Nadzornog odbora 25. rujna 2020., pri čemu nije sporno da je odluka donesena jednoglasno...“, - da su „...prilikom sazivanja i održavanja sjednice Nadzornog odbora tuženika održane 25. rujna 2020. ispunjene potrebne formalne pretpostavke valjanosti...“, - da kada je riječ o Zaključku Vlade Republike Hrvatske iz njega „...jasno proizlazi da se ne radi o nalogu niti bilo kakvoj odluci koja bi Nadzornom odboru tuženika nalagala izvršenje kakve obveze odnosno provođenje kakvog postupka....“, - već „...tim Zaključkom Vlada Republike Hrvatske samo predlaže Nadzornom odboru tuženika da opozove tužitelja s dužnosti predsjednika uprave, a o opozivu tužitelja s navedene dužnosti odlučili su članovi Nadzornog odbora, nakon provedene rasprave....“, - da za vrijeme dok se tužitelj nalazio u istražnom zatvoru nije mogao „...slobodno i samostalno voditi poslovanje društva kao član uprave...“. U navedenom činjeničnom utvrđenju gruba povrede dužnosti pobijanom presudom nije utvrđena kao opravdan razlog opoziva jer „...tužitelj ne samo da nije pravomoćno osuđen za kazneno djelo koje bi, po samom zakonu, onemogućilo obavljanje dužnosti člana uprave, već takav postupak na dan donošenja odluke Nadzornog odbora još nije bio niti pravomoćno pokrenut...“, te da „...za utvrđenje da je član uprave grubo povrijedio dužnost nisu dovoljni natpisi u novinama, pa niti priopćenje USKOK-a o pokretanju istrage objavljeno na Internetu, već bi bilo potrebno tako grubu povredu dužnosti dokazati odnosno učiniti vjerojatnim na drugi način, zbog čega bi se, u odnosu na ovaj razlog naveden u obrazloženju, odluka o opozivu doista mogla smatrati preuranjenom...“. S druge strane, pobijanom odlukom cijeni se kao „...pravilan zaključak Nadzornog odbora o postojanju nesposobnosti tužitelja za uredno obavljanje poslova, zbog čega je Nadzorni odbor tuženika mogao opozvati odluku o imenovanju tužitelja kao člana uprave tuženika, temeljem odredbe članka 244. stavka 2. ZTD-a...“. U navedenom činjeničnom utvrđenju i razlozima na kojima se temelji pobijana odluka materijalnopravna pitanja kako ih je u prijedlogu naznačio tužitelj ne proizlaze iz činjeničnih utvrđenja i razloga na kojima je donijeta pobijana presuda i u određenom dijelu odnose se na ispitivanje činjeničnih okolnosti konkretnog slučaja, a kakva pitanja se ne mogu cijeniti kao pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. Postupovnopravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu jer se iscrpljuju u isticanju postupovnopravnih povreda, dok osporena drugostupanjska odluka nije donesena na temelju nekog zauzetog shvaćanja u primjeni postupovnih odredbi na koje se u prijedlogu poziva tužitelj (koje eventualno nije podudarno s nekim drugim pravnim shvaćanjem). Isto tako, pitanja koja se odnose na obrazloženje pobijane odluke nisu važna za ovaj spor jer polaze od pretpostavke da nižestupanjski sud nije odgovorio na žalbene razloge, a što je suprotno sadržaju obrazloženja drugostupanjske presude. U odnosu na naznačena postupovnopravna i materijalnopravna pitanja treba reći da se pod pravnim pitanjima u smislu odredbi čl. 385.a ZPP-a ne podrazumijevaju pitanja o individualnim pravima stranaka u konkretnim situacijama, već pitanje mora biti postavljeno na opći način, kako bi se odgovorom na to pitanje rješavale materijalnopravne i postupovnopravne dvojbe koje se pojavljuju u bitnim slučajevima koji su bitnim elementima podudarni. Dakako, to pitanje mora biti povezano i s konkretnim predmetom u kojem se podnosi revizija (važno za odluku u sporu), kako je to navedeno u odredbi čl. 385.a st. 1. ZPP-a.
5. Isto tako, prema u prijedlogu naznačenim razlozima važnosti nije riječ o pravnim pitanjima važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi. Naime, kod paušalnih navoda o tome da je riječ o pitanjima koja su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi (bez jasnije naznake zašto bi, u situaciji kada podnositelj prijedloga ne tvrdi da bi praksa drugostupanjskih sudova o tim pitanjima bila nejedinstvena, odnosno da praksa revizijskog suda nije jedinstvena, ili da je riječ o pravnim pitanjima o kojima odluka drugostupanjskog suda odstupa od prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske), odgovor na postavljena pitanja ne bi prelazio okvire važnosti konkretnog spora.
6. Kako, dakle, nije riječ o pravnim pitanjima važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi, na temelju odredbe članka 389.b stavak 1. i 2. ZPP-a, riješeno je kao u izreci pod t. I. ovog rješenja.
7. Tužitelj se u prijedlogu za dopuštenje revizije pozvao na razlog za dopuštenje revizije koji se odnosi na to da mu je u postupcima pred nižestupanjskim sudovima zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđena temeljna prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Međutim, ovaj sud ocjenjuje da tužitelj nije učinio vjerojatnim da bi mu u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava bilo povrijeđeno kakvo temeljno pravo u smislu postojanja pretpostavki iz odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP-a. Slijedom navedenog, valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP-a, odlučiti kao pod toč. II. izreke ovog rješenja.
8. Tuženiku nisu priznati troškovi odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije jer isti nisu bili potrebni u smislu odredbe čl. 155. ZPP.
Zagreb, 2. listopada 2024.
Predsjednica vijeća
Renata Šantek
