REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-704/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Đura Sesse predsjednika vijeća, Goranke Barać – Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja KEMOBOJA – COMMERCE d.o.o., Đakovo, Kralja Tomislava 57, OIB 84432581046, kojeg zastupa punomoćnik Ranko Zatezalo, odvjetnik u Osijeku, protiv tuženika ADDIKO BANK d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB 14036333877, kojeg zastupa punomoćnica Marija Radelja, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Kožul & Petrinović d.o.o. Zagreb, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o tuženikovoj reviziji protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2437/2022-3 od 24. svibnja 2023. u dijelu kojim je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-2/2021-28 od 28. travnja 2022., na sjednici vijeća održanoj 2. listopada 2024.,

p r e s u d i o  j e :

Preinačuje se presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2437/2022-3 od 24. svibnja 2023. u točci I. izreke i presuda Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-2/2021-28 od 28. travnja 2022. u točki I. izreke i sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev na utvrđenje ništetnim članka 5. Ugovora o dugoročnom kreditu br. 40938/06 sklopljen 3. travnja 2006. između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao davatelja kredita, u dijelu kojim je ugovorena promjenljiva kamatna stopa na temelju odluke tužene banke.

i

r i j e š i o  j e :

I. Ukida se navedena presuda pod točkom I. izreke u dijelu kojim je odbijena žalba protiv presude Trgovačkog suda u Osijeku, poslovni broj P-2/2021-28 od 28. travnja 2022. i potvrđena ta presuda pod točkama II. i IV. izreke kojima je prihvaćen tužbeni zahtjev na isplatu 15.058,21 kn sa zatraženim zateznim kamatama, kao i zahtjev za naknadu troškova postupka i u tom se dijelu predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovan postupak.

II. Odluka o troškovima nastalima u postupku u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 2437/2022-3 od 24. svibnja 2023. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Osijeku, poslovni broj P-2/2021-28 od 28. travnja 2022. kojom je suđeno:

"I. Utvrđuje se ništetnom čl. 5. Ugovora o dugoročnom kreditu br. 40938/06 sklopljenog 3. travnja 2006. između tužitelja KEMOBOJA COMMERCE d.o.o., OIB: 84432581046, Đakovo, Kralja Tomislava 57, kao korisnika kredita i tuženika ADDIKO BANK d.d., OIB: 14036333877, Zagreb, Slavonska avenija 6, kao kreditora, u dijelu kojim je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva na osnovu jednostrane odluke banke.

II. Nalaže se tuženiku ADDIKO BANK d.d., OIB: 14036333877, Zagreb, Slavonska avenija 6, isplatiti tužitelju KEMOBOJA COMMERCE d.o.o., OIB: 84432581046, Đakovo, Kralja Tomislava 57, ukupan iznos od 15.058,21 kn (petnaesttisućapedesetosamkuna i dvadesetjednalipa) sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na svaki pojedini iznos više otplaćene rate kredita, počevši od uplate svakog pojedinog iznosa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koje teku:

- na iznos od 1.773,98 kn od 31. srpnja 2009. do isplate

- na iznos od 1.642,85 kn od 31. listopada 2009. do isplate

- na iznos od 1.545,18 kn od 31.siječnja 2010. do isplate

- na iznos od 1.371,84 kn od 30. travnja 2010. do isplate

- na iznos od 1.332,29 kn od 31. srpnja 2010. do isplate

- na iznos od 1.173,29 kn od 31. listopada 2010. do isplate

- na iznos od 1.066,65 kn od 31. siječnja 2011. do isplate

- na iznos od 1.036,87 kn od 30. travnja 2011. do isplate

- na iznos od 1.219,79 kn od 31. srpnja 2011. do isplate

- na iznos od 1.148,01 kn od 31. listopada 2011. do isplate

- na iznos od 1.174,64 kn od 31. siječnja 2012. do isplate

- na iznos od 572,82 kn od 30. travnja 2012. do isplate, sve u roku od 15 dana.

III. Tužbeni zahtjev u preostalom dijelu se odbija, a isti glasi:

"Utvrđuje se ništetnom odredba čl. 7. Ugovora o kreditu br. 40938/06 sklopljenog dana 03.04.2006. godine između tužitelja KEMOBOJA COMMERCE d.o.o. Đakovo, Kralja Tomislava 57., OIB 84432581046 kao korisnika kredita i tužene ADDIKO BANK d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6. OIB 14036333877 (pravni slijednik Slavonske banke dd Osijek) kao kreditora, kojom je predviđeno plaćanje jednokratne naknada za usluge odobravanja i praćenja kredita,u visini 1,25 % na iznos kredita. Nalaže se tuženiku ADDIKO BANK d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6. OIB 4036333877 (pravni slijednik Slavonske banke dd Osijek) da tužitelju KEMOBOJA COMMERCE d.o.o. Đakovo, Kralja Tomislava 57., OIB 84432581046 , isplati iznos od 6.250,00 kn kn na ime naplaćene jednokratne naknade za usluge odobravanja i praćenja kredita, sa zakonskom zateznom kamatom od 19.04.2006. do isplate u roku od 15 dana."

IV. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.744,28 kn (dvijetisućesedamstočetrdesetčetirikune i dvadesetosamlipa) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 28. travnja 2022. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana."

2. Protiv te drugostupanjske presude, u dijelu kojim je odbijena žalba tuženika i tužbeni zahtjev prihvaćen (točke I., II. i IV. prvostupanjske presude), reviziju je podnio tuženik zbog pravnog pitanja zbog kojeg mu je dopušteno podnošenje revizije rješenjem ovog suda broj: Revd-4159/2023-2 od 20. prosinca 2023., a koje glasi:

„Je li odredba ugovora o kreditu sklopljenog između trgovca (obrtnika) i kreditne institucije, koji je potvrđen od strane javnog bilježnika, a kojom je ugovoreno pravo kreditne institucije izvršiti promjenu kamatne stope sukladno kretanju i dinamici promjene ugovorenog EURIBOR/LIBOR na tržištu kapitala i izmjenama i dopunama Odluke kreditne institucije, protivna odredbi čl. 3,, ili čl. 10. st. 3., ili čl. 269. st. 2. ili čl. 271. ili čl. 272. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine“, broj 35/05)?“

3. Prethodno treba naglasiti da u povodu revizije Vrhovni sud Republike Hrvatske, u smislu čl. 391. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Službeni list SFRJ" broj 4/77, 36/77, 36/80, 6/80, 69/82, 43/82, 58/84, 74/87, 57/89, 20/90, 27/90, 35/91, "Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - službeni pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, dalje: ZPP) ispituje pobijanu presudu samo zbog pitanja zbog kojeg je ona dopuštena.

4. U konkretnom je slučaju u pitanju Ugovor o kreditu, ali nije riječ o potrošačkom ugovoru jer su obje ugovorne strane trgovačka društva. Nižestupanjski sudovi navode da je spornim čl. 5. Ugovora određeno da korisnik kredita (a u pitanju je trgovac, dakle, profesionalac) izričito prihvaća sve naknadne izmjene kamatne stope sukladno kretanju i dinamici EURIBOR/LIBOR na tržištu kapitala, u skladu s izmjenama i dopunama Odluke o kamatnim stopama banke koje se smatraju sastavnim dijelom ugovora bez posebnog sklapanja aneksa. Nižestupanjski sudovi u obrazloženju svojih odluka navode da se ugovorne strane time nisu suglasile o bitnom sastojku ugovora.

5. Uvodno se napominje da se može prihvatiti shvaćanje da su ugovorne kamate bitan sastojak ugovora o kreditu u smislu čl. 1021. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, dalje: ZOO), ali ako se ugovorne strane nisu suglasile o bitnim sastojcima ugovora, on nije ni nastao, jer prema odredbi čl. 247. ZOO ugovor je sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora. Međutim, to nije predmet razmatranja revizijskog suda u okviru pitanja zbog kojeg je revizija dopuštena, a jednako tako predmet razmatranja ne može biti ni činjenično pitanje je li tužena banka svojom Odlukom mijenjala kamatnu stopu sukladno kretanju i dinamici EURIBOR/LIBOR ili je pak zaračunavala veće kamate (iz obrazloženja pobijane presude ne proizlazi da utuženi iznos od 15.058,21 kn predstavlja razliku između EURIBOR/LIBOR uvećanog za ugovorenu maržu kako je ugovoreno čl. 4. Ugovora o kreditu i onog iznosa koji je tužena banka zaračunavala tužitelju na temelju svoje odluke).

6. Imajući na umu pitanje zbog kojeg je revizija dopuštena, prema shvaćanju ovog revizijskog suda odredba čl. 5. Ugovora o kreditu, a koju valja tumačiti u skladu s ostalim ugovornim odredbama (posebice čl. 4. Ugovora o kreditu) nije ništetna zbog toga što bi bila u suprotnosti sa zakonskim odredbama navedenim u tom pitanju.

Razlozi za to su slijedeći.

7.1. Odredbe čl. 3. i čl. 10. st. 3. ZOO spadaju u osnovna načela obveznog prava i vrlo ih je teško primijeniti izdvojeno od drugih odredaba ZOO. Prema čl. 3. ZOO sudionici u obveznom odnosu ravnopravni su. U konkretnom slučaju ne vidi se u čemu bi se sastojala neravnopravnost u obveznom odnosu između tužitelja i tuženika. U obrazloženju pobijane presude je navedeno da se ta neravnopravnost ogleda u činjenici da je tuženik svojom odlukom mijenjao način obračuna ugovorenih kamata. To je točno, međutim tako je među strankama i ugovoreno (čl. 5. Ugovora) i tužitelj je na to pristao svojom voljom. Pritom drugostupanjski sud ne spominje LIBOR (dnevnu referentnu kamatnu stopu po kojoj banke jedna drugoj nude kapital na londonskom međubankarskom tržištu), pa bi se mogao nametnuti zaključak da je tužena banka potpuno proizvoljno određivala visinu kamatne stope, a što nije u postupku utvrđeno. Međutim, iz odredbe čl. 5. Ugovora proizlazi da je kamatna stopa vezana uz LIBOR i da je banka svojom Odlukom usklađivala kamatnu stopu prema kretanju i dinamici LIBOR.

7.2. Što se tiče odredbe čl. 10. st. 3. ZOO prema kojoj je sudionik u obveznom odnosu dužan u ostvarivanju svog prava suzdržavati se od postupaka kojima se otežava ispunjenje obveze drugog sudionika, ona se u ovom slučaju ne može ni teoretski primijeniti jer se ne može ni pretpostaviti na koji način bi tužena banka mogla otežati tužitelju da ispunjava svoje obveze (da plaća ugovorene rate ili anuitete).

7.3. Prema odredbi čl. 269. st. 2. ZOO činidba mora biti moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva. U ovom slučaju činidba tužitelja sastoji se u obvezi plaćanja kamata (svote novca) pa nema sumnje u to da je takva činidba moguća. Jednako tako je i dopuštena. Čak što više, odredbom čl. 1021. ZOO izričito je propisano da je korisnik kredita dužan banci plaćati ugovorene kamate. Što se tiče određenosti sporno može biti samo to je li kamatna stopa određena jer je vezana uz LIBOR (kamatna stopa po kojoj banke jedna drugoj daju novac na londonskom međubankarskom tržištu, uvećano za ugovorenu maržu) što nije odlučno za ishod spora jer ugovor nije ništetan u slučaju kad je činidba odrediva (čl. 270. st. 1. i 2. ZOO).

7.4. Prema čl. 271. ZOO činidba je nedopuštena ako je protivna Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva. Ako bi činidba plaćanja kamata bila nedopuštena u smislu te zakonske odredbe, onda uopće ne bi mogao nastati ugovor o kreditu (arg. iz čl. 1020. ZOO), budući da je plaćanje ugovorenih kamata bitan sastojak tog ugovora.

7.5. Naposljetku, odredbe čl. 272. ZOO daju odgovor na pitanje kada je činidba odrediva (o čemu je bilo riječi u toki 5. obrazloženja). Činidba jest odrediva ako ugovor sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavile trećoj osobi. Prema shvaćanju ovog suda, ugovor o kreditu kojim je ugovorena kamatna stopa prema kretanju i dinamici EURIBOR/LIBOR, uz uvećanje za fiksnu maržu (čl. 4. Ugovora o kreditu), sadrži te podatke, a koje sama odredba čl. 5. Ugovora ne dovodi u sumnju.

8. Odgovor na postavljeno revizijsko pitanja je stoga da odredba ugovora o kreditu sklopljenog između trgovca (obrtnika) i kreditne institucije, koji je potvrđen od strane javnog bilježnika, a kojom je ugovoreno pravo kreditne institucije izvršiti promjenu kamatne stope sukladno kretanju i dinamici promjene ugovorenog EURIBOR/LIBOR na tržištu kapitala i izmjenama i dopunama Odluke kreditne institucije, nije protivna odredbi čl. 3., ili čl. 10. st. 3., ili čl. 269. st. 2. ili čl. 271. ili čl. 272. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05).

9. Zbog navedenih razloga valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude na temelju čl. 391. st. 6. ZPP.

10. Budući da ugovorna odredba čl. 5. Ugovora o kreditu nije protivna citiranim prisilnim propisima i nije dakle ništetna, to su u obrazloženju pobijane presude izostali odlučni razlozi o osnovanosti dijela zahtjeva za isplatu i s njim u vezi istaknutog prigovora zastare. Naime, nižestupanjski su sudovi svoju odluku o tom dijelu zahtjeva zasnovali na ništetnosti odredbe čl. 5. Ugovora o kreditu, te su otklonili prigovor zastare pozivom na pravno shvaćanje ovog suda vezanog na početak tijeka zastare obveze restitucije kod ništetnih ugovora odnosno ugovornih odredaba. Stoga presude nižestupanjskih sudova nemaju razloga o odlučnim činjenicama i u tom dijelu nije ih moguće ispitati pa je odlučeno kao pod točkom I. izreke ovog rješenja (čl. 391. st. 7. ZPP).

11. Imajući navedeno na umu, nižestupanjski će sudovi u ponovljenom postupku raspraviti i utvrditi odlučne činjenice za odluku o zahtjevu tužitelja za isplatu, te o tom zahtjevu, kao i o zahtjevu za naknadu troškova postupka, ponovno odlučiti.

12. Odluka o troškovima postupka nastalima u povodu revizije (toč. II. izreke rješenja) utemeljena je na odredbi čl. 166. st. 4. ZPP.

Zagreb, 2. listopada 2024.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa