REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-3992/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać-Ručević, Mirjane Magud i Josipa Turkalja članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ĐOZ, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Jelena Batarelo, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB 14036333877, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu Kožul & Petrinović u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž- 593/2023-3 od 25. travnja 2024., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-3063/19 od 30. ožujka 2023., u sjednici održanoj 2. listopada 2024.,

r i j e š i o  j e:

I. Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije tuženika Addiko Bank d.d. u odnosu na postavljena pitanja.

II. Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije tuženika Addiko Bank d.d. u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljenih sloboda.

Obrazloženje

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-593/2023-3 od 25. travnja 2024. (u dosuđujućem dijelu), kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-3063/19 od 30. ožujka 2023.

2. Tuženik u prijedlogu za dopuštenje revizije predlaže da mu se dopusti revizija radi postavljenih pravnih pitanja koja smatra važnima za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primijeni, a koja glase: „1. Je li ništetna ugovorna odredba kojom je u potrošačkom ugovoru o kreditu ugovorena anuitetna mjesečna otplata kredita u kunskoj protuvrijednosti određenog iznosa prema srednjem tečaju tuženika važećem na dan plaćanja?

odnosno

Je li počinjena bitna povreda odredbi parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku kada sud bez obrazloženja utvrdi ništetnost dijela ugovorne odredbe iz potrošačkog ugovora o kreditu?

2. Je li tužba tužitelja Potrošač – Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača ("Udruga Potrošač"), podnesena Trgovačkom sudu u Zagrebu, pod poslovnim brojem P-1401/12 od 4. travnja 2012., radnja vjerovnika poduzeta protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine, u smislu odredbe čl. 241. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/1991, 73/1991, 3/1994, 111/1993, 107/1995, 7/1996, 91/1996, 112/1999, 88/2001, 35/2005)?

3. Od kada nastaje obveza plaćanja zateznih kamata na iznos stečenog bez osnove kao posljedice utvrđene ništetnosti dijela ugovorne odredbe potrošačkog ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli sadržane u ugovoru o kreditu denominiranom u CHF/denominiranom u kunama s valutnom klauzulom u CHF?

4. Pripada li potrošaču kao posljedica utvrđene ništetnosti dijela odredbe potrošačkog ugovora o kreditu denominiranog u CHF/denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF i to dijela odredbe o načinu promjene stope ugovorne kamate i odredbe o valutnoj klauzuli, isplata razlike između iznosa kamate izračunatog po prosječnoj kamatnoj stopi za kredite u kunama i iznosa kamate izračunate po stopi određenoj odlukom banke ili isplata razlike između iznosa koji je potrošač platio i iznosa izračunatog na temelju početno ugovorene kamatne stope?

5. Protivi li se odredbi čl. 190. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019), određenje tužbenog zahtjeva u pogledu glavne stvari i sporednih traženja primjenom čl. 186.b st. 4. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019), nakon zaključenja prethodnog postupka?

odnosno

Protivi li se Zakonu o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019) odluka suda kojom je prethodni postupak zaključen prije nego je tužbeni zahtjev dostatno određen u pogledu glavne stvari i sporednih traženja u smislu odredbe čl. 186. st. 1. Zakona o parničnom postupku?“.

2.1. Kao razloge zbog kojih pitanja smatra važnima za odluku o sporu, osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primijeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, predlagatelj se u odnosu na prvo pitanje pozvao na odluke Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-1405/2020-3 od 27. siječnja 2022. i Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž-106/2022-2 od 17. ožujka 2022., u odnosu na drugo pitanje pozvao se na odluku Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-6858/16-2 od 21. veljače 2017., a za treće pitanje se pozvao na revizijske odluke broj Rev-1242/2014-2 od 6. lipnja 2018. i Rev-2781/2011-2 od 16. lipnja 2015., te na odluke Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž-460/2022 od 9. svibnja 2022. i Županijskog suda u Osijeku broj Gž-1996/2019 od 14. rujna 2020.

2.2. Predlagatelj je prijedlog podnio i pozivom na odredbu čl. 385.a st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 57/11., 148/11. -proč.tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje: ZPP) zbog povrede prava na jednakost svih pred zakonom iz čl. 14. st. 2. Ustava Republike Hrvatske, prava na djelotvoran pravni lijek iz čl. 18. st. 1. Ustava RH i čl. 6.1. Konvencije te prava na pravično suđenje iz čl. 29. Ustava RH i čl. 6.1. Konvencije, navodeći da su mu ta prava povrijeđena u postupku pred prvostupanjskim i drugostupanjskim sudom.

3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.

4. Postupajući u skladu s odredbom čl. 385.a i čl. 387. ZPP vijeće revizijskog suda je ocijenilo da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

4.1. Navedeno stoga što u odnosu na postavljena koja se odnose na to što pripada potrošaču na temelju utvrđene ništetnosti dijela odredbe potrošačkog ugovora o kreditu denominiranog u CHF/denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF i to dijela odredbe o načinu promjene stope ugovorne kamate i odredbe o valutnoj klauzuli, odnosno što na pitanje koje se odnosi na opseg vraćanja iznosa primljenih na temelju ništetne odredbe, tuženica u biti problematizira početak tijeka zakonskih zateznih kamata, a u odnosu na to, kao i na pitanje koje se odnosi na kamatnu stopu i isplatu razlike kamata pobijana presuda ne odstupa od ustaljene prakse revizijskog suda i zauzetih pravnih shvaćanja u odlukama ovoga suda broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015., Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018. i Rev-3142/18-2 od 19. ožujka 2019. i dr., a nije riječ o pitanjima u odnosu na koja bi bilo potrebno preispitivati ustaljenu sudsku praksu.

5. Pri tom treba reći da odluke na koje se poziva tuženik (odluke ovog suda broj Rev- 2781/2011-2 od 16. lipnja 2015. i Rev-1242/2014-2 od 6. lipnja 2018.) nisu donesene u istoj činjeničnoj i pravnoj situaciji pa one nemaju značaj važnosti postavljenim pitanjima zbog kojeg se može dopustiti podnošenje revizije.

6. U preostalom dijelu je riječ o pitanjima u pogledu kojih pobijana odluka ne odstupa od ustaljene prakse revizijskog suda i zauzetih pravnih shvaćanja u odlukama ovog suda broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015., Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018. i Rev- 3142/18-2 od 19. ožujka 2019., Rev-2221/18 od 3. rujna 2019. i dr., a nije riječ o pitanjima u odnosu na koja bi bilo potrebno preispitivati ustaljenu sudsku praksu.

7. U odnosu na prvo pitanje koje se odnosi na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, treba reći da tuženik polazi od pogrešne pretpostavke da je sud izostavio razloge o odlučnim činjenicama.

8. Nadalje, niti peto postavljeno pitanje navedeno u prijedlogu za dopuštenje revizije tuženika glede primjene odredbe čl. 190. st. 2. ZPP nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, s obzirom da odgovor na to pitanje ovisi o okolnostima svakog konkretnog slučaja. Osim toga, tuženik u odnosu na navedeno pitanje nije određeno izložio ni adekvatne razloge važnosti.

9. Slijedom navedenog, u odnosu na postavljena pitanja valjalo je prijedlog tuženika odbiti na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP te odlučiti kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.

10. Nadalje, prema ocjeni ovog suda tuženik navodima iznesenim u prijedlogu za dopuštenje revizije nije učinio vjerojatnim da su mu tijekom prvostupanjskog i drugostupanjskog postupka zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđena ljudska prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, a kako to tvrdi u prijedlogu za dopuštenje revizije.

11. Slijedom navedenog, valjalo je u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u dijelu kojim je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP, tj. u pogledu pozivanja na povredu temeljnog prava zajamčenog ustavom, na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP odlučiti kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.

Zagreb, 2. listopada 2024.

Predsjednik vijeća:

mr. sc. Dražen Jakovina