Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

Poslovni broj: Gž-748/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sutkinja Sanje Prosenice, predsjednice vijeća, Sanje Dujmović, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Marine Tante, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice S. Š. OIB: …, iz Z., …, koju zastupaju punomoćnici-odvjetnici iz O. društva M., F. & H. j.t.d., Z., …, protiv tuženika E.&S. B. d.d., OIB: …, R., …, koga zastupaju punomoćnici-odvjetnici iz O. društva B. & P., Z., …, radi proglašenja pljenidbe i prijenosa (ovrhe) nedopuštenim, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P- 9002/2023-9 od 5. lipnja 2024., u sjednici održanoj 2. listopada 2024.

p r e s u d i o  j e

I Preinačuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-9002/2023-9 od 5. lipnja 2024. i sudi:

1. Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev tužiteljice S. Š. koji glasi:

„Proglašava se nedopuštenom pljenidba i prijenos novčanih sredstava tužiteljice S. Š.,

…, Z., OIB:…, temeljem zahtjeva za izravnu naplatu tuženika E.&S. B. d.d., …, R., OIB:… od 13.06.2023. a temeljem Izjave - obične zadužnice ovjerene po javnom bilježniku V. P. iz Z., …, dana 10.3.2008. godine pod brojem OV-5332/08 u postupku izvansudske naplate koji se kod F. a., R. centar Z., vodi pod brojem OV- 5332/08- Z002."

2. Nalaže se tužiteljici S. Š. naknaditi tuženiku E.&S. B. d.d. trošak postupka u iznosu od 750,00 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 2. listopada 2024. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana, dok se za više zatražen iznos zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška odbija kao neosnovan.

II Nalaže se tužiteljici S. Š. naknaditi tuženiku E.&S. B. d.d. trošak sastava žalbe u iznosu od 418,68 EUR, u roku od 15 dana, dok se za više zatražen iznos zahtjev tuženika za naknadu troška sastava žalbe odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I. Proglašava se nedopuštenom pljenidba i prijenos novčanih sredstava tužiteljice S. Š.,

…, Z., OIB:…, temeljem zahtjeva za izravnu naplatu tuženika E.&S. B. d.d., …, R., OIB:… od 13.06.2023. a temeljem Izjave - obične zadužnice ovjerene po javnom bilježniku V. P. iz Z., …, dana 10.3.2008. godine pod brojem OV-5332/08 u postupku izvansudske naplate koji se kod F. a., R. centar Z., vodi pod brojem OV-5332/08- Z002.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 829,64 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom određenom po čl. 29 st. 2 ZOO-a, tekućom od dana 6. lipnja 2024. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.“

2. Protiv citirane presude tuženik je izjavio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primijene materijalnog prava te odluke o troškovima postupka. Ističe da prvostupanjski sud pogrešno smatra da se zastara računa u odnosu na ovršnu ispravu temeljem koje se vodi ovrha, a ne u odnosu na tražbinu utvrđenu ovršnom ispravom odnosno koju tražbinu ovršna isprava osigurava. Sud pogrešno utvrđuje početak tijeka zastare, zastarni rok koji se ima primijeniti u konkretnom slučaju, kao i da vođenjem ovršnog postupka pod poslovnim brojem Ovr-3074/17 nije došlo do prekida tijeka zastare. Prema stavu tuženika početak tijeka zastare ne računa se od slijedećeg dana nakon izdavanja zadužnice kako to pogrešno smatra prvostupanjski

Zakona o obveznim odnosima.

sud pri čemu se poziva na odredbu čl. 215. st. 1.

Prvostupanjski sud se nije osvrnuo na navode tuženika iznesene još u odgovoru na tužbu odnosno nije obrazložio iz kojih razloga smatra da navodi tuženika nisu osnovani tako da je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku. Naime, kada bi stav prvostupanjskog suda o početku tijeka zastare bio osnovan, zastara bi počela teći prije nego što je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveza, a isto da je u suprotnosti s čl. 215. Zakona o obveznim odnosima. U svezi s time ukazuje na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2260/2017 od 14. studenoga 2017. i Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-99/2020 od 9. lipnja 2020. Dakle, s obzirom da se zastara računa u odnosu na tražbinu, a ne u odnosu na ovršnu ispravu, prvostupanjski sud je pogrešno izveo zaključak da se na tražbinu tuženika primjenjuje zastarni rok od pet godina, a ne od deset. Potraživanje tuženika utvrđeno je javnobilježničkim aktom i ne može zastarijevati u općem zastarnom roku već jedino desetogodišnjem. Smatra da to što se na tražbinu osiguranu zadužnicom na kojoj je potpis izdavatelja samo ovjeren ne utječe na to da je takva tražbina utvrđena i drugom ovršnom ispravom – javnobilježničkim aktom pa se na tu tražbinu ima primijeniti desetogodišnji zastarni rok iz odredbe 233. Zakona o obveznim odnosima. Stav suda doveo bi do primjene različitih zastarnih rokova za jednu te istu tražbinu, ovisno o ovršnoj ispravi temeljem koje se pokreće ovrha. U navedenoj situaciji bi potraživanje tuženika istovremeno bilo zastarjelo po jednoj ovršnoj ispravi, dok po drugoj ovršnoj ispravi to isto potraživanje ne bi zastarjelo. Stajalište prvostupanjskog suda da tijek zastare nije prekinut pokretanjem ovršnog postupka koji se vodio na nekretninama tužiteljice također se ne može uzeti kao ispravno. Bez obzira vodi li se ovršni postupak temeljem ugovora o kreditu kao ovršne isprave ili temeljem isprave koja je izdana kao sredstvo osiguranja tražbine iz tog ugovora, u konačnici se radi o istoj tražbini iz kojeg razloga se zastarni rok za takvu tražbinu prekida u oba slučaja u odnosu na tu tražbinu. Dakle, neovisno što se radi o različitim pravnim osnovama temeljem kojih su vođeni ovršni postupci radi naplate iste tražbine pokretanje bilo kojeg od tih postupaka ima za posljedicu prekid zastare u odnosu na predmetnu tražbinu. Zaključno, kako je ovršni postupak na založenim nekretninama tužiteljice obustavljen jer iste nisu prodane na dvije elektroničke javne dražbe, isto je za posljedicu imalo prekid zastare odnosno zastarni rok je počeo teći ispočetka nakon donošenja rješenja o obustavi ovrhe 13. srpnja 2021., pa kako je tuženik zadužnicu broj OV-5332/08 ponovno dostavio na provedbu Financijskoj agenciji 13. lipnja 2023., zastara tuženikovog potraživanja nije nastupila. Posljedičnom navedenom pobijanu odluku o troškovima postupka te predlaže uvažiti žalbu i ukinuti pobijanu presudu te predmet vratiti na ponovni postupak uz naknadu troškova žalbenog postupka tuženiku.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je osnovana.

5. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22.; dalje ZPP) na koju u žalbi ukazuje tuženik, budući da je izreka pobijane presude razumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, presuda ima razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i nisu proturječni, o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

6. Prvostupanjski sud, nadalje, nije počinio niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, po čl. 365. st. 2. istog Zakona.

7. Predmet spora predstavlja zahtjev tužiteljice za proglašenjem nedopuštenosti pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava tužiteljice pokrenutih kod F. a. temeljem zahtjeva za izravnu naplatu novčane tražbine na temelju zadužnice ovjerene po javnom bilježniku V. P. iz Z., …, dana 10. ožujka 2008. pod brojem OV-5332/08.

8. Pobijanom presudom prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice smatrajući da se početak tijeka zastare ima računati slijedećeg dana nakon izdavanja zadužnice tj. 8. ožujka 2008., zatim pozivajući se na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetog na sjednici Građanskog odjela broj Su-IV-4/18-17

Zakona o obveznim

od 19. studenoga 2018. i primjenjujući zastrani rok iz čl. 233. odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23.; dalje ZOO) zaključio je da je istekao zastarni rok od 5 godina. Naime, tuženik da je unutar zastarnog roka prvi put aktivirao zadužnicu i time prekinuo zastaru, a kako je tuženik opozvao zadužnicu 25. srpnja 2016. da je zastara ponovno počela teći 26. srpnja 2016. i do ponovnog aktiviranja zadužnice tj. 13. lipnja 2023. da je zastarni rok istekao. Također prvostupanjski sud smatra da pokretanjem ovršnog postupka koji se vodio pred prvostupanjskim sudom pod poslovnim brojem Ovr-3074/17, radi provedbe ovrhe na nekretnini, nije prekinut tijek zastare.

9. I u ovoj fazi postupka ostalo je sporno pitanje primjene zastarnog roka za podnošenje zadužnice na naplatu, zatim početka tijeka zastare i prekida tijeka zastare vođenjem drugog ovršnog postupka.

10. Radi ocjene navedenih spornih okolnosti potrebnim se nalazi navesti:

- da je između stranaka sklopljen 7. ožujka 2008. Ugovor o kreditu broj …. (dalje Ugovor o kreditu) koji ugovor je potvrđen kod javne bilježnice V. P. 10. ožujka 2008. pod brojem OV-5334/08-1 odnosno potvrđeno je da privatna isprava ima snagu ovršnog javnobilježničkog akta,

- da je predmetna zadužnica (Izjava-obična zadužnica) izdana kao sredstvo osiguranja tražbine tuženika temeljem Ugovora o kreditu i da je na istoj javni bilježnik V. P. ovjerila potpis tužiteljice 10. ožujka 2008.,

- da je potpisanom Izjavom tužiteljica dala suglasnost da se radi naplate cjelokupne tražbine vjerovnika (ovdje tuženika), bez bilo kakvog pitanja ili odobrenja zaplijene računi dužnika (ovdje tužiteljice) koje ima kod pravnih osoba koje obavljaju poslove platnog prometa te da se novac s tih računa, u iznosu vidljivom na obračunu dugovanja, koji će vjerovnik priložiti u slučaju potrebe aktiviranja te Izjave, isplaćuje izravno vjerovniku na njegov žiro račun, sve do potpune naplate tražbine vjerovnika,

- da je tuženik aktivirao predmetnu zadužnicu 5. travnja 2012. radi naplate duga po predmetnom kreditu u iznosu od 19.575,52 EUR, po kojoj se naplatio za iznos od 10.305,60 EUR, dok je za ostatak duga od 9.735,02 EUR zadužnica opozvana,

- da je tuženik radi naplate dugovanja tužiteljice po Ugovoru o kreditu i Aneksu ugovora od 5. veljače 2016. pokrenuo i ovršni postupak na nekretninama tužiteljice te je 10. travnja 2017. doneseno rješenje o ovrsi poslovni broj Ovr-3074/2017.,

- da založena nekretnina nije prodana na dvije elektroničke javne dražbe nakon čega je sud rješenjem poslovni broj Ovr-3074/2017-58 od 13. srpnja 2021. obustavio ovrhu i naložio zemljišnoknjižnom odjelu brisanje zabilježbe ovrhe upisane pod poslovnim brojem Z-323305/2017 te

- da je tuženik zadužnicu kod F. a. ponovno aktivirao 13. lipnja 2023.

11. U odnosu na sporno pitanje primjene zastarnog roka za podnošenje zadužnice na naplatu neosnovanima se ocjenjuju izneseni žalbeni razlozi.

11.1. Naime, odredbom čl. 183. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 57/96., 29/99., 42/00., 173/03., 194/03., 151/04., 88/05., 121/05., 67/08., 139/10. i koji je bio na snazi u vrijeme izdavanja zadužnice, propisano je da 154/11.; dalje OZ)

dužnik može ispravom na kojoj je javno ovjerovljen njegov potpis dati suglasnost da se radi naplate tražbine određenoga vjerovnika zaplijene svi računi koje ima kod banke ili druge pravne osobe koja obavlja poslove platnoga prometa te da se novac s tih računa, u skladu s njegovom izjavom sadržanom u toj ispravi, izravno isplaćuje vjerovniku. Takva isprava ima učinak pravomoćnoga rješenja o ovrsi kojim se zapljenjuje tražbina po računu i prenosi na ovrhovoditelja radi naplate. Odredbom čl. 183. st. 7. OZ/96 određeno je da isprave iz st. 1. i 2. toga članka imaju svojstvo ovršnih isprava na temelju kojih se može tražiti ovrha protiv dužnika ili jamaca plataca na drugim predmetima ovrhe.

11.2. U konkretnom slučaju, riječ je o zadužnici izdanoj sukladno odredbi čl. 183. st. 1. OZ/96, koja je privatna isprava s javno ovjerenim potpisom izdavatelja (tužiteljice) te nije potvrđena (solemnizirana) od javnog bilježnika.

11.3. Stoga u odnosu na potraživanje iz zadužnice nema mjesta primjeni zastarnog roka od 10 godina iz čl. 233. ZOO, već se u odnosu na to potraživanje primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina propisan odredbom čl. 225. ZOO.

11.4. Dakle, prvostupanjski sud je pravilno primjeno opći zastarni rok od 5 godina te se pravilno pozvao na pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 19. studenoga 2018. (Broj: Su-IV-4/18- 17) prema kojem se : "Na tražbinu iz zadužnice koja je privatna isprava i na kojoj je potpis dužnika samo ovjeren kod javnog bilježnika (zadužnice sastavljene prije 1. siječnja 2011. OZ "NN" 139/10) i koja nije potvrđena od javnog bilježnika (solemnizirana) primjenjuje se opći zastarni rok od 5 godina iz čl. 371. ZOO/91 (sada čl. 225. ZOO/05), dok se na tražbine iz zadužnice koje su potvrđene kod javnog bilježnika (solemnizirane) primjenjuje zastarni rok od 10 godina iz čl. 379. ZOO/91 (sada čl. 233. ZOO/05).".

12. Nadalje, sporno je ostala pitanje od kada počinje teći zastarni rok od 5 godina u svezi s čime se osnovanim ukazuju žalbeni navodi tuženika jer osnovano dovodi u pitanje zaključak prvostupanjskog suda kako tražbina iz zadužnice dospijeva nakon njezinog izdavanja odnosno da se početak tijeka zastare računa slijedećeg dana nakon izdavanja zadužnice tj. u konkretnom slučaju 8. ožujka 2008.

12.1. Naime, u smislu odredbe čl. 215. st. 1. ZOO zastara počinje teći od prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano odnosno od dana dospijeća cijelog kredita na naplatu.

12.2. U svezi s time je Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev- 1067/2020-2 od 27. ožujka 2024. izrazio pravno shvaćanje: „Zastarni rok, za tražbinu koja je osigurana zadužnicom sačinjenom u formi privatne isprave na kojoj je samo potpis dužnika ovjeren kod javnog bilježnika (zadužnice sastavljene prije 1. siječnja 2011., Ovršni zakon, Narodne novine broj 139/10), dakle koja nije sačinjena u formi javnobilježničkog akta, počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, tj. prvog dana poslije trenutka dospjelosti tražbine koja je osigurana zadužnicom“.

12.3. Dakle, budući da je zadužnicom osigurana tražbina iz Ugovora o kreditu koji je otkazan 3. veljače 2017. i time učinjen dospjelim u cijelosti to znači da je prvi dan poslije dana kada je vjerovnik (tuženik) imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze 4. veljače 2017., pa bi petogodišnji rok istekao 4. veljače 2022., a kako je tuženik zadužnicu kod F. a. ponovno aktivirao 13. lipnja 2023. slijedilo bi da je ta radnja poduzeta nakon isteka zastarnog roka.

13. Međutim, slijedeće sporno pitanje je da li pokretanje ovršnog postupka pod poslovnim brojem Ovr-3074/17 prekida tijek zastare budući da je tuženik radi naplate tražbine (osigurane prijepornom zadužnicom) po Ugovoru o kreditu i Aneksu ugovora pokrenuo i ovršni postupak na nekretninama tužiteljice u kojem je prvostupanjski sud 10. travnja 2017. donio rješenje o ovrsi.

13.1. Po ocjeni ovog suda nije pravilan stav prvostupanjskog suda da pokretanje navedenog ovršnog postupka ne prekida tijek zastare.

13.2. Naime, poći je od odredbe čl. 241. ZOO kojom je određeno da se zastarijevanje prekida podizanjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja potraživanja.

13.3. Radi ostvarivanja prijeporne tražbine tuženik je dakle prvi put zadužnicu aktivirao 5. travnja 2012. i postupak izravne naplate trajao je do 25. srpnja 2016. kada je opozvana zadužnica tako da kroz navedeno vrijeme rok zastarijevanja novčane tražbine nije tekao (prema praksi Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev-946/08 od 27. listopada 2010. izraženo je pravno shvaćanje da podnošenje zadužnice na naplatu pravnoj osobi koja obavlja poslove platnog prometa prekida zastaru u smislu odredbe čl. 241. ZOO).

13.4. Nadalje, 4. travnja 2017. temeljem ovršne isprave – Ugovora o kreditu tuženik je pokrenuo ovršni postupak na nekretninama tužiteljice, pa kako je predmetnom zadužnicom osigurana tražbina iz navedenog Ugovora o kreditu i Aneksa istog, kao osnovnog pravnog posla, po ocjeni ovog suda pokretanje navedenog ovršnog postupka prekida tijek zastare budući da je u konkretnom slučaju tuženik prema tužiteljici poduzeo radnju radi ostvarenja sporne tražbine.

14. Slijedom navedenog ovaj sud smatra da budući da je rok zastarijevanja počeo teći 26. srpnja 2016. te da je prekinut 4. travnja 2017. i nije tekao kroz vrijeme dok je taj ovršni postupak trajao tj. do 13. srpnja 2021. (kada je ovrha obustavljena rješenjem poslovni broj Ovr-3074/2017-58 iz razloga koji ne leži na strani tuženika), te da je ponovno počeo teći 14. srpnja 2021., ali - da zbog ponovnog dostavljanja zadužnice na provedbu Financijskoj agenciji 13. lipnja 2023., nije nastupila zastara tražbine i da prema tome nije ostvaren žalbeni razlog iz odredbe čl. 50. st. 1. toč. 11. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22. i 6/24.).

15. Na temelju odredbe čl. 166. st. 2. ZPP u svezi čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. istog Zakona valjalo je preinačiti odluku o troškovima postupka.

15.1. Tuženiku, koji je je u cijelosti uspio u sporu, kao trošak potreban za vođenje parnice, a prema vrijednosti predmeta spora od 1.400,00 EUR priznat je trošak sastava odgovora na tužbu u visini 100 bodova, zatim sastav podneska od 25. travnja 2024. u visini od 100 bodova, pristupa na ročište održano 8. svibnja 2024. 100 bodova što ukupno iznosi 300 bodova odnosno 600,00 EUR čemu je na ime PDV-a od 25% pridodano 150,00 EUR tako da je tuženiku obistinjen ukupan parnični trošak u iznosu od 750,00 EUR sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 2. listopada 2024. po čl. 151. st. 3. ZPP, dok je za više zatražen iznos zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška odbijen kao neosnovan budući da punomoćnik tuženika nije bio nazočan na ročištu za objavu presude za koje traži nagradu.

16. Slijedom svega navedenog valjalo je uvažiti žalbu tuženika i primjenom odredbe čl. 373. st. 3. ZPP odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke pod toč. I.

17. Tuženiku je dosuđen trošak nastao u povodu žalbenog postupka, a primjenom Tbr. 10. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23.) prema kojoj za sastav žalbe protiv presude odvjetniku pripada nagrada iz Tbr. 7. toč. 1., 3., i 6. s povećanjem od 25%, tako da je primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP u svezi čl. 155. istog Zakona tuženiku dosuđen trošak sastava žalbe s uključenim PDV u iznosu od 312,50 EUR te trošak sudske pristojbe i visini od 106,18 EUR, dok je za više zatražen iznos zahtjev tuženika za naknadu troška odbijen kao neosnovan budući da sudska pristojba na žalbu nije plaćena u traženom iznosu od 132,72 EUR tako da je slijedom navedenog odlučeno kao pod toč. II izreke ove drugostupanjske odluke.

U Zadru 2. listopada 2024.

Predsjednica vijeća

Sanja Prosenica, v.r.