Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž-54/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Milene Vukelić Margan, predsjednice vijeća, Ingrid Bučković, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Helene Vlahov Kozomara, članice vijeća, u građanskopravnoj stvari tužitelja R. A. d.d., Z., OIB: ..., kojeg zastupa opunomoćenik H. N., odvjetnik u Z., protiv tuženika Đ. R. iz S. B., , OIB: ..., kojeg zastupa opunomoćenik M. K., odvjetnik u Z., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tužitelja podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Zlataru poslovnog broja P-504/2022-11 od 6. prosinca 2022., u sjednici održanoj 2. listopada 2024.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Zlataru poslovnog broja P-504/2022-11 od 6. prosinca 2022.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odlučeno je:

„I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Utvrđuje se nedopuštenima pljenidba i prijenos provedeni na zahtjev tuženika temeljem zahtjeva za izravnu naplatu, na temelju presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojevima: P-1286/2019 i P-6794/2019.

2. Utvrđuje se da tražbine tuženika na temelju presude naslovnog suda, pod poslovnim brojem P-1286/2019, od 12. ožujka 2021. i presude naslovnog suda, pod poslovnim brojem P-6794/2019, od dana 18. ožujka 2021., su u cijelosti podmirene, te kako nije bilo osnove da tuženik zahtjevima za izravnu naplatu pokrene postupak ovrhe na novčanim sredstvima tužitelja.

3. Tuženik je dužan tužitelju nadoknaditi troškove ovog postupka od dana donošenja presude, pa do isplate, sve u roku od 15 dana.".

II. Nalaže se tužitelju R.B. A. d.d. da tuženiku Đ.R. naknadi troškove postupka u iznosu od 937,50 kn (devetstotridesetsedam kuna i pedeset lipa/ 124,43 EUR (stodvadesetčetiri eura i četardesettri centa) sa zakonskom zateznom kamatom tekućim od 6. prosinca 2022. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana, a odbija se preostali dio tuženikovog zahtjeva za naknadu troškova postupka u iznosu od 334,38 kn (tristotridesetčetiri kuna i tridesetosam lipa)/ 44,38

EUR (četardesetčetiri eura i tridesedosam centi).“

2. Protiv navedene presude žalbu podnosi tužitelj iz žalbenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava iz članka 353. stavka 1. točke 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019. i 80/2022.; dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Tužitelj u žalbi ističe da prvostupanjski sud pogrešno tumači odredbu članka 25.b stavka 1. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima („Narodne novine“ broj 68/2018., 2/2020., 47/2020., 46/2020., 83/2020. i 133/2020.; dalje: ZPONS) smatrajući da ista propisuje apsolutni prestanak tijeka i obračuna zateznih kamata u razdoblju od 19. travnja 2020. do 18. listopada 2020. Poziva se na mišljenje Ministarstva financija od 21. travnja 2020.

4. Tuženik u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode tužitelja i predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem da su nedopušteni pljenidba i prijenos novčanih sredstava u postupku izravne naplate koju je pokrenuo tuženik na temelju presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovnog broja P-12861/2019 od 12. ožujka 2021. i presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu P-6794/2019 od 18. ožujka 2021.

7. Među strankama nije sporno:

- da je presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovnog broja P- 12861/19-13 od 12. ožujka 2021. naloženo tužitelju da tuženiku isplati iznos od 41.047,02 kuna sa zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose u razdoblju od 28. kolovoza 2007. do 19. travnja 2012. pa do isplate, kao i da mu naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 9.268,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama od 12. ožujka 2021. pa do isplate,

- da je presudom i rješenjem Županijskog suda u Šibeniku poslovnog broja Gž- 511/2021 od 28. ožujka 2022. odbijena žalba tuženika te je presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovnog broja P-12861/2019. od 12. ožujka 2021. potvrđena u dijelu pod točkama II., III. i V. izreke, kao i pobijanom dosuđujućem dijelu odluke o trošku iz točke IV. izreke, dok je uvažena žalba tuženika te djelomično preinačena odluka o trošku sadržana u točki IV. na način da je tužitelju naloženo da pored troška od 9.268,00 kuna s pripadajućim zateznim kamatama tužitelju isplati daljnji trošak u iznosu od 625,00 kuna sa pripadajućim zateznim kamatama od 12. ožujka 2021. pa do isplate, kao i da tužitelju nadoknadi trošak žalbenog postupka u iznosu od 156,25 kuna,

- da je tužitelj na temelju naprijed navedenih presuda 7. travnja 2022. isplatio tuženiku iznos od 76.839,61 kuna, bez obračunatih zateznih kamata u razdoblju od 19. travnja 2020. do 18. listopada 2020.,

- da je tuženik 13. lipnja 2022. Financijskog agenciji podnio zahtjev za izravnu naplatu na temelju presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovnog broja P-12861/19-13 od 12. ožujka 2021. sa specifikacijom od 7. lipnja 2022., u kojem potvrđuje da je tužitelj 7. travnja 2022. uplatio iznos od 76.839,61 kunu po presudi P- 12861/2019., navodeći da su ovom uplatom podmirene tražbine na ime kamata na glavnicu u iznosu od 36.764,62 kuna, koje su tekle od 28. kolovoza 2007. do isplate 7. travnja 2022. i dio glavnice u iznosu od 40.074,99 kuna pa potražuje preostali dio glavnice u iznosu od 972,03 kune sa zateznim kamatama tekućim od 8. travnja 2022.,

- da je presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovnog broja P- 6794/19-18 od 18. ožujka 2021. naloženo tužitelju da tuženiku isplati iznos od 8.309,82 kune sa zakonskim zateznim kamatama na pojedine iznose u razdoblju od 26. siječnja 2008. do 19. travnja 2012. pa do isplate, kao i da mu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 7.925,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama od 18. ožujka 2021. pa do isplate, a dopunskim rješenjem poslovnog broja P- 6794/2019-24 od 10. svibnja 2021. naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku pored dosuđenog troška i daljnji trošak u iznosu od 703,12 kuna sa zakonskim zateznim kamatama od 10. svibnja 2021. pa do isplate,

- da su presudom i rješenjem Županijskog suda u Osijeku poslovnog broja Gž- 1744/2021-2 od 11. travnja 2022. odbijena žalbe tuženika te je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovnog broja P-6794/2019-18 od 18. ožujka 2021. i dopunsko rješenje tog suda poslovnog broja P-6794/2019-24 od 10. svibnja 2021.,

- da je tužitelj na temelju naprijed navedenih presuda tuženiku 4. svibnja 2022. isplatio na ime glavnice 8.309,82 kuna, na ime zateznih kamata na glavnicu 8.763,51 kune, na ime troška i zateznih kamata na trošak 9.168,60 kuna, odnosno ukupno 26.241,93 kune, bez obračunatih zateznih kamata u razdoblju od 19. travnja 2020. do 18. listopada 2020.,

- da je tuženik 13. lipnja 2022. agenciji podnio zahtjev za izravnu naplatu na temelju presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovnog broja P-6794/19-18 od 18. ožujka 2021. sa specifikacijom od 10. lipnja 2022., u kojem potvrđuje navedene uplate tužitelja, navodeći da su ovim uplatama podmirene tražbine na ime troškova postupka s kamatama u iznosu od 9.168,60 kuna te na ime glavnice s kamatama u iznosu od 17.350,46 kuna tako da potražuje izravnu naplatu preostalog duga na ime troškova postupka u iznosu od 27,14 kuna sa zateznim kamatama od 5. svibnja 2022. te na ime glavnice u iznosu od 277,13 kuna sa zateznim kamatama od 5. svibnja 2022.,

- da je zaključkom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovnog broja Ovr- 2218/22-2 od 27. srpnja 2022. tužitelj kao ovršenik upućen da u roku od petnaest dana od dostave tog zaključka pokrene parnicu radi proglašenja nedopuštenim pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava zaplijenjenih u postupku izravne naplate novčane tražbine iz razloga propisanih odredbom članka 50. stavka 1. točke 7. i 9. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017. i 131/2020.; dalje: OZ),

- da je tužitelj pravovremeno podnio tužbu Općinskom građanskom sudu u Zagrebu 12. kolovoza 2022.

8. Sporno je da li je tužitelj na temelju pravomoćnih presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovnog broja P-12861/19-13 od 12. ožujka 2021. i poslovnog broja P-6794/19-18 od 18. ožujka 2021. bio obvezan isplatiti tuženiku zatezne kamate za razdoblje od 19. travnja 2020. do 18. listopada 2020. tekuće na dosuđene iznose glavnice.

9. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a sukladno ovlaštenju iz članka 365. stavka 2. ZPP utvrđeno je da donošenjem pobijane presude nije počinjena niti jedna od navedenih bitnih povreda.

10. Prvostupanjski sud zaključuje da navodi tužitelja prema kojima se zatezne kamate prema odredbi članka 25.b. stavka 1. ZPONS-a ne mogu obračunavati u razdoblju od 19. travnja 2020. do 18. listopada 2020. ne predstavljaju žalbeni razlog iz članka 50. stavka 1. točke 7. OZ-a koji propisuje da ovršenik može izjaviti žalbu protiv rješenja o ovrsi ako ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno ako nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika. To iz razloga što žalbeni razlog iz članka 50. stavka 1. točke 7. OZ-a predstavlja razlog nedostatka aktivne, odnosno promašene pasivne legitimacije, a koja u ovom postupku nije niti bila sporna, slijedom čega zaključuje da navodi tužitelja predstavljaju žalbeni razlog iz članka 50. stavka 1. točke 9. OZ-a.

10.1. Nadalje, prvostupanjski sud tumačenjem odredbi članka 25.a i 25.b ZPONS-a zaključuje da se odredba članka 25.b stavka 1. ZPONS-a prema kojoj za vrijeme trajanja posebnih okolnosti iz članka 25.a ZPONS-a ne teče zatezna kamata treba tumačiti u izravnoj vezi s odredbama članka 25.a ZPONS-a koje reguliraju postupanje Agencije u posebnim okolnostima. Naime, prvostupanjski sud cijeneći da je člankom 25.a stavkom 2. ZPNOS-a propisano da će za vrijeme trajanja posebnih okolnosti iz stavka 1. ovog članka Agencija zastati s provedbom ovrhe na novčanim sredstvima "u odnosu na ovršenike fizičke osobe" zaključuje da se članak 25.b stavak 1. ZPONS-a primjenjuje samo u odnosu na fizičke osobe. Nadalje, prvostupanjski sud cijeneći da je predlagatelj ZPONS-a u Prijedlogu zakona o dopuni Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima s Konačnim prijedlogom zakona (P.Z.br. 924 od 14. travnja 2020.) istaknuo da je svrha mjera propisanih odredbama članka 25.a i 25.b ZPONS-a olakšati i zaštiti položaj fizičkih osoba, zaključuje da odredbu članka 25.b. ZPONS-a nije moguće tumačiti samostalno, kao propis koji bi se odnosio na sve dužnike i na sve situacije (dakle, i kada nije pokrenuta ovrha na novčanim sredstvima), jer je navedenim odredbama, prema navodima samog predlagatelja osnovna i jedina svrha zaštita fizičkih osoba (u odnosu na koje je pokrenuta ovrha na novčanim sredstvima).

10.2. Stoga, budući da je tužitelj banka, a ne fizička osoba, prvostupanjski sud zaključuje da je tuženik osnovano podnio zahtjeve za izravnu naplatu na temelju pravomoćnih presuda, te pravilno specificirao zahtjeve na način da je zahtijevao naplatu preostalog potraživanja zbog neosnovanog neobračunavanja zatezne kamate od 19. travnja 2020. do 18. listopada 2020. od strane tužitelja, slijedom čega nije osnovan žalbeni razlog iz članka 50. stavka 1. točke 9. OZ-a na koji se tužbom poziva tužitelj, zbog čega je prvostupanjski sud u cijelosti odbio tužbeni zahtjev. 11. Nije osnovan žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

12. Naime, zbog posljedica nastalih epidemijom Covida-19 dana 17. travnja 2020. donesen je Zakon o dopuni Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima („Narodne novine“ broj 47/2020.) kojim su u članku 1. dodane odredbe članka 25.a i 25.b ZPONS-a.

13. Odredbom članka 25.a ZPONS-a uređeno je postupanje Agencije u posebnim okolnostima, te je stavkom 1. propisano da posebne okolnosti podrazumijevaju događaj ili određeno stanje koje se nije moglo predvidjeti i na koje se nije moglo utjecati, a koje ugrožava život i zdravlje građana, imovinu veće vrijednosti, znatno narušava okoliš, narušava gospodarsku aktivnost ili uzrokuje znatnu gospodarsku štetu. Stavkom 2. istog članka propisano je da će za vrijeme trajanja posebnih okolnosti iz stavka 1. Agencija zastati s provedbom ovrhe na novčanim sredstvima u odnosu na ovršenike fizičke osobe.

13.1. Odredbom članka 25.b stavka 1. ZPONS-a propisano je da za vrijeme trajanja posebnih okolnosti iz članka 25.a ZPONS-a ne teče zatezna kamata, dok je stavkom 2. propisano da Agencija neće obračunati zateznu kamatu koja je određena u osnovi za plaćanje za razdoblje trajanja posebnih okolnosti.

14. Pravilno je prvostupanjski sud zaključio da nema mjesta primjeni odredbe članka 25.b stavka 1. ZPONS-a u konkretnom slučaju, budući da se postupak izravne naplate provodi protiv banke, a ne fizičke osobe. Prema pravnom shvaćanju ovog suda, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da se odredba članka 25.b stavka 1. ZPONS-a ne može samostalno tumačiti budući da je ta odredba zajedno sa odredbom članka 25.a donesena zbog posljedica uzorkovanih epidemijom Covida-19 u svrhu zaštite fizičkih osoba. Naime, u prijedlogu Vlade Republike Hrvatske, kao predlagatelja Zakona o dopuni Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima kojim je ZPONS-a dopunjen odredbama članka 25.a i 25.b, izričito je navedeno da se predloženim mjerama (člankom 25.a i 25.b ZPONS-a) nastoji olakšati položaj fizičkih osoba kojima dio primanja odlazi na ovrhe kako bi lakše podnijeli negativne ekonomske posljedice nastale zbog posebnih okolnosti. Osim toga, izričito je navedeno da se tim prijedlogom zakona omogućava privremeni zastoj svih ovrha na novčanim sredstvima po računu fizičkih osoba, čime će se fizičkim osobama omogućiti raspolaganje svim primanjima koja primaju na račune u bankama, kako bi lakše prebrodili razdoblje posebnih okolnosti koje znatno utječu na njihovu financijsku situaciju. Iz navedenog, jasno proizlazi da je svrha donošenja odredbi članka 25.a i 25.b ZPONS-a zaštita fizičkih osoba i olakšavanje njihovog financijskog položaja za vrijeme trajanja posebnih okolnosti, a ne zaštita i olakšavanje financijskog položaja financijskih institucija, odnosno tužitelja. Stoga, teleološkim tumačenjem odredbi članka 25.a i 25.b ZPONS-a, a imajući u vidu svrhu donošenja odredbi članka 25.a i 25.b ZPONS-a, zastoj tijeka zateznih kamata za vrijeme trajanja posebnih okolnosti ne primjenjuje se „erga omnes“, već samo na fizičke osobe u svojstvu ovršenika.

14.1. Žalbeni navodi tužitelja kojim se poziva na mišljenje Ministarstva financija od 21. travnja 2020. iz kojeg bi proizlazilo da se stupanjem na snagu odredbe članka 25.b ZPONS-a treba zaustaviti obračun zateznih kamata na sve dospjele obveze neovisno o pokrenutoj ovrsi, neovisno o tome tko ju je pokrenuo i neovisno o tome je li dužnik fizička ili pravna osoba, obrt ili osoba koja obavlja samostalnu djelatnost te neovisno o tome kad je obveza dospjela, nisu od odlučnog značaja iz razloga što mišljenje ministarstva ne predstavlja izvor prava i ne obvezuje sudove budući da sukladno članku 5. Zakona o sudovima („Narodne novine“ broj 28/2013., 33/2015., 82/2015., 82/2016., 67/2018., 126/2019., 130/2020., 21/2022., 60/2022., 16/2023., 155/2023. i 36/2024.; dalje: ZS) sudovi sude na temelju Ustava, pravne stečevine Europske unije, međunarodnih ugovora, zakona i drugih važećih izvora prava.

15. Stoga, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da nisu ostvareni žalbeni razlozi iz članka 50. stavka 1. točke 7. i 9. OZ-a radi kojih je tužitelj zaključkom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovnog broja Ovr-2218/22-2 od 27. srpnja 2022. upućen na pokretanje parnice radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, pa je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio je tužbeni zahtjev kao neosnovan u cijelosti.

16. Slijedom navedenog, valjalo je odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu pozivom na članak 368. stavak 1. ZPP-a, kao u izreci ove presude.

U Rijeci 2. listopada 2024.

Predsjednica vijeća

Milena Vukelić Margan