Republika Hrvatska
Županijski sud u Karlovcu
Stalna služba u Gospiću
Gospić
Gž Ovr-231/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću, kao drugostupanjski sud, po sutkinji toga suda Tatjani Radaković Bašić, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja D.1 I. I. A., B., Švicarska, OIB: …, zastupano po pun. D. 1 2
J., odvj. iz Z.1 (ranije Z. b. d.d., Z. , OIB: … zastupana po pun. B. Š., odvj. u Odvjetničkom društvu B., Š., D.2 i S. d.o.o. iz Z. ), protiv ovršenika V. P., OIB: … iz O. B., zastupanog po pun. I. S., odvj. iz Z.1 , radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja ovrhom na nekretninama ovršenika, odlučujući o žalbi izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Zaprešiću poslovni broj Ovr-954/2018-52 od 24. lipnja 2024., 2. listopada 2024.
r i j e š i o j e :
Odbija se žalba ovrhovoditelja kao neosnovana, potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Zaprešiću poslovni broj Ovr- 954/2018-52 od 24. lipnja 2024.
Obrazloženje
1. Rješenjem suda prvog stupnja odgođena je ovrha do pravomoćnog okončanja parničnog postupka koji se vodi pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P2999/2023, radi utvrđenja ništetnosti i bez pravnog učinka javnobilježničkog akta, sastavljenog od strane javnog bilježnika I. A. iz Z.2 , dana 30. kolovoza 2012. godine, pod brojem OV-14104/2012 te javnobilježničkog akta, sastavljenog od strane javnog bilježnika E. P. iz Z.2 , dana 13. travnja 2015. godine pod brojem OV-1809/15.
2. Protiv navedenog rješenja u pravovremenom roku žali se ovrhovoditelj zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja pa je posljedica toga pogrešna primjena materijalnog prava i bitna povreda odredaba ovršnog postupka iz članka 65. Ovršnog zakona. Predlaže da drugostupanjski sud usvoji žalbu te da u cijelosti preinači prvostupanjsko rješenje tako da odbije prijedlog ovršenika za odgodom ovrhe ili podredno da ukine pobijano rješenje.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba ovrhovoditelja nije osnovana.
5. Ispitujući prvostupanjsko rješenje i postupak koji mu je prethodio ovaj sud utvrđuje da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14. 70/19. i 80/22., dalje: ZPP), u svezi članka 21. stavak 1. (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17. i 131/20, dalje: OZ-a) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem članka 365. stavak 2. u svezi članka 381. ZPP-a.
6. U ovom predmetu ovršenik je zatražio odgodu ovrhe navodeći da je pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu, protiv prednika ovrhovoditelja Z. b. d.d., pokrenuo parnični postupak koji se vodi pod posl. brojem P-2999/2023, a radi utvrđenja ovršnih isprava ništetnim, te da ukoliko bi ovršenik uspio sa svojim tužbenim zahtjevom, usmjerenim na utvrđenje ništetnosti ovršnih isprava, da bi to značilo da nije bilo osnove za provedbu konkretne ovrhe i prodaju njegove nekretnine i on bi u tom slučaju, mogao protiv ovrhovoditelja jedino naknadno pokrenuti odgovarajuće postupke radi ostvarivanja novčane naknade, ali bi se u tom slučaju radilo tek o "a posteriori" pravnoj zaštiti koja bi bila neodgovarajuća jer da bi njome ovršenik bespovratno ostao bez svoje nekretnine i da upravo to čini štetu kao nenadoknadivu.
7. Pobijanim rješenjem sud prvog stupnja prvog stupnja je usvojio prijedlog ovršenika od 5. svibnja 2023., i odgodio ovrhu do pravomoćnog okončanja parničnog postupka koji se vodi pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P2999/2023, radi utvrđenja ništetnosti i bez pravnog učinka javnobilježničkog akta, sastavljenog od strane javnog bilježnika I. A. iz Z.2 , dana 30. kolovoza 2012. godine, pod brojem OV-14104/2012 te javnobilježničkog akta, sastavljenog od strane javnog bilježnika E. P. iz Z.2 , dana 13. travnja 2015. godine pod brojem OV-1809/15. jer zaključuje da su u predmetnom slučaju ispunjene zakonom propisane pretpostavke iz članka 65. stavak 1. točka 4. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 73/17 dalje u tekstu: OZ), za odgodu ovrhe na prijedlog ovršenika.
7.1. Naime, člankom 65. stavak 1. točka 4. OZ-a, određuje da na prijedlog ovršenika sud može, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu , ako je podnesena tužba za stavljanje izvan snage nagodbe ili javnobilježničke isprave na temelju koje je dopuštena ovrha ili tužba za utvrđenje njezine ništavosti,
8. Budući je ovršenik ( koji prebiva u Republici Hrvatskoj ) protiv ovrhovoditelja (kojim ima sjedište u Švicarskoj) pokrenuo parnični postupak (P-2999/2023) radi utvrđenja ništetnosti ovršne isprave – u predmetnom slučaju privatne javnobilježnički potvrđene isprave, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da će šteta koju će pretrpjeti provedbom ovrhe prije pravomoćnog okončanja parničnog postupka usmjerenim na utvrđenje ništetnosti ovršnih isprava biti teško nadoknadiva, dok ovrhovoditelj ne trpi štetu jer će biti namiren shodno ishodu parničnog postupka.
9. Po ocjeni ovog suda, a suprotno žalbenim navodima ovrhovoditelja, takav zaključak prvostupanjskog suda je pravilan.
10. Naime, u konkretnom slučaju treba primijeniti stajalište Suda Europske unije izraženo u presudi broj C 407/18 (predmet Kuhar c/a Addiko bank). da u ovakvim ovršnim postupcima treba odgoditi zatraženu ovrhu u kojem slučaju ovršenik nije dužan dokazati vjerojatnost nastanka nenadoknadive i teško nadoknadive štete jer bi inzistiranje na ispitivanju prema nacionalnom zakonodavstvu još i dodatnih pretpostavaka za odgodu ovrhe (nastanak nenadoknadive ili teško nadoknadive štete) dovelo do toga da bi pravna zaštita koju bi potrošač ostvario a posteriori (nakon što je nekretnina prodana), bila nepotpuno, nedovoljno i neučinkovito sredstvo zaštite protiv korištenja nepoštene odredbe.
11. Slijedom navedenog ovršni sud može, i mimo pretpostavki za odgodu ovrhe propisanih odredbom članka 65. stavak 1. OZ-a, odgoditi ovrhu, ukoliko ovršenik dokaže da se radi o ovrsi na temelju ovršnih isprava koje nisu prošle sudsku kontrolu (rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, zadužnice, javnobilježnički akti ili solemnizirane privatne isprave i sl.), a koje proizlaze iz potrošačkih ugovora i da je pokrenuo sudski postupak radi utvrđenja sadrži li potrošački ugovor nepoštene (ništetne) ugovorne odredbe pred nadležnim sudom, a što je ovršenik i dokazao, pa je stoga pravilna i zakonita pobijana odluka suda prvog stupnja kojom je odgođena predmetna ovrha. U konkretnom slučaju ovršenik kao potrošač nije dužan činiti vjerojatnim postojanje nenadoknadive ili teško nadoknadive štete kao pretpostavke za odgodu ovrhe.
12. Točni su navodi žalbe da je da je prvostupanjski sud već odbio jedan prijedlog za ovršenika za odgodu ovrhe, no iz stanja spisa je razvidno da se ovaj prijedlog za odgodu ovrhe temelji na drugačijoj činjeničnoj i pravnoj osnovi u odnosu na ranije istaknuti prijedlog o kojem je pravomoćno odlučeno. Naime, ranijim prijedlogom za odgodu ovršenik je tražio odgodu ovrhe do donošenja drugostupanjskog rješenja povodom žalbe na rješenje o ovrsi navodeći da živi u nekretnini koja je predmet ovrhe te da bi provedbom ovrhe pretrpio nenadoknadivu štetu jer bi mu bila ugrožena egzistencija.
13. Zbog svega navedenog valjalo je, temeljem odredbe članka 380. točka 2. ZPP-a, uz primjenu članka 21. OZ-a žalbu ovrhovoditelja odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijano prvostupanjsko rješenje.
U Gospiću, 2. listopada 2024.
Sutkinja:
Tatjana Radaković Bašić, v.r.