Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

Poslovni broj Gž-790/2023-7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Svjetlane Pražić predsjednice vijeća, Filke Pejković sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Kristine Vukelić Aničić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja E. C. C. d.o.o., Z., OIB: ..., kojeg zastupa D. H. Ž., odvjetnica u Odvjetničkom društvu H. & p. iz Z., protiv tuženika B. L. iz T., OIB: ..., radi isplate, rješavajući žalbu tužitelja izjavljenu protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-6461/2021-7 od 26. svibnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 2. listopada 2024.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-6461/2021-7 od 26. svibnja 2023.

II Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je da se ukida u cijelosti platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika V. Ć. iz R. poslovni broj Ovrv-5143/21 od 22. srpnja 2021. i tužbeni zahtjev tužitelja odbija.

2. Protiv citirane presude žalbu podnosi tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje ZPP) predlažući da se pobijana presuda preinači sukladno žalbenim razlozima i da se tužitelju nadoknade troškovi žalbenog postupka ili da se presuda ukine i predmet vrati istom sudu na ponovno suđenje.

3. Tužitelj navodi da je sud prvog stupnja na pogrešno utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenio materijalno pravo kada je utvrdio da je osnovan prigovor promašene pasivne legitimacije jer da iz zahtjeva za izdavanje navedene kartice nije uspio pronaći odredbu iz koje bi proizlazilo da se tuženik obvezao solidarno odgovarati za troškove poslovnog subjekta za čije potrebe je izdana kartica i da tuženik nije potpisao primitak Općih uvjeta okvirnog ugovora o izdavanju i korištenju M. kartice (dalje: Opći uvjeti) koju izdaje tužitelj. Smatra da je trebalo utvrditi da je tuženik potpisom na zahtjevu za izdavanje M. B. kartice E. C. C. d.d. stupio u ugovorni odnos s tužiteljem i prihvatio Opće uvjete okvirnog ugovora o izdavanju i korištenju M. kartice. Nadalje tvrdi da je točkom 4.3. navedenih Općih uvjeta, a u okviru odredbe čl. 256. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 45/21, 126/21, 114/22 - dalje ZOO) propisano da zahtjev predstavlja ponudu za sklapanje okvirnog ugovora koji potpisnici podnose ECC-u i da podnošenjem pisanog zahtjeva za izdavanje navedene kartice i njihovim potpisivanjem podnositelji zahtjeva kao i svaka druga osoba koja ga potpisuje kao potencijalni korisnik kartice ili zakonski zastupnik podnositelja zahtjeva ili drugog potencijalnog korisnika, u ime i za račun osobe čiji je zakonski zastupnik, potvrđuje kako je prije podnošenja zahtjeva za izdavanje kartice proučio Opće uvjete i sve druge sastavne dijelove Okvirnog ugovora te da prihvaća sve njegove odredbe.

4. Tužitelj u žalbi ukazuje na točku 9.3. predmetnih Općih uvjeta u kojoj je navedeno da poslovni klijent odgovara za sve obaveze nastale autoriziranim platnim transakcijama koje terete M. B. karticu, dok poslovni korisnik odgovara solidarno s poslovnim klijentom za obaveze nastale autoriziranim platnim transakcijama koje terete M. karticu koja mu biti izdana temeljem zahtjeva. Stoga tvrdi da je navedenom odredbom jasno istaknuto da poslovni korisnik ukoliko je u trenutku podnošenja zahtjeva ujedno i osoba ovlaštena za zastupanje poslovnog klijenta solidarno s poslovnim klijentom odgovara za sve troškove dugovanja koje poslovni klijent ima prema ECC-u.

5. Stoga smatra da je tuženik vlastoručnim potpisom na zahtjev za izdavanje kartice koji se smatra ponudom za sklapanje ugovora prihvatio odredbe Općih uvjeta koje je sam morao proučiti kako bi znao što potpisuje, odnosno na što pristaje potpisivanjem navedenog zahtjeva, a tvrdnja tuženika da za navedene odredbe nije znao jer mu nisu bile uočljive ne smatraju se relevantnim u konkretnoj situaciji.

6. Smatra da je stoga sud prvog stupnja donošenjem presude počinio apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer da presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a osobito jer izreka presude je u proturječnosti s razlozima presude i stanju spisa te da nema razloga o odlučnim činjenicama, a odlučne činjenice koje su navedene u presudi su u proturječnosti sa sadržajem isprava.

7. Odgovor na žalbu nije podnesen.

8. Žalba nije osnovana.

9. Predmet spora su neplaćeni računi učinjeni korištenjem M. B. kartice koji se temelje na zahtjevu za izdavanje navedene kartice od strane poslodavca tuženika P.- š. z. T. kao poslovnog klijenta tužitelja s time da je kao poslovni korisnik naveden tuženik. Ocjenjujući dokazni postupak sud prvog stupnja utvrđuje da niti iz jedne priložene dokumentacije, a to je zahtjev za izdavanje navedene kartice kao i iz priloženih Općih uvjeta ne proizlazi da je izdana dodatna kartica za dodatnog korisnika, tj. tuženika pa da stoga nisu osnovane tvrdnje tužitelja da tuženik solidarno odgovara za nastali dug slijedom čega da je prigovor promašene pasivne legitimacije osnovan.

10. Nadalje sud prvog stupnja utvrđuje da bez obzira na osnovanost prigovora pasivne legitimacije, o odredbi o solidarnoj odgovornosti temeljem točke 9.3. predmetnih Općih uvjeta se nije pojedinačno pregovaralo, a da to proizlazi iz tvrdnji tuženika te uvidom u zaključeni ugovor koji se nalazi na unaprijed formuliranom standardnom ugovoru na koji se vežu i Opći uvjeti, da navedene odredbe Općih uvjeta se ne mogu smatrati uočljivima, a da iz samih navoda tužitelja proizlazi da nije skrenuo pažnju tuženiku da bi potpisivanje zahtjeva za izdavanje kartice za zadrugu čiji je jedan od članova i upravitelj povlačio za sobom njegovu solidarnu odgovornost. Slijedom navedenih utvrđenja zaključak je suda prvog stupnja da je tužitelj kao trgovac tuženika bio dužan prilikom pregovaranja koje je prethodilo sklapanju ugovora upozoriti na odredbu o solidarnoj odgovornosti i dopustiti mu da o njoj pregovara, odnosno da na nju pristane, da nije bilo pregovaranja jer da tuženik prema njegovim navodima na takvu odredbu da je znao ne bi pristao. Stoga smatra da okolnost da tuženik osobno odgovara za obaveze zadruge nastale korištenjem navedene kartice, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tuženika. Utvrđuje da su stoga navedene odredbe Općih uvjeta ništetne sukladno čl. 55. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 41/14, 110/15, 14/19 – dalje ZZP).

11. Slijedom navedenih utvrđenja zaključak je suda prvog stupnja da dug koji je nastao po utuženoj kartici u iznosu od 2.541,44 eur sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama nije dužan podmiriti tuženik pa stoga primjenom odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a ukida u cijelosti platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika V. Ć. iz R. pod poslovnim brojem Ovrv-5143/21 od 22. srpnja 2021. i odbija tužbeni zahtjev. 12. Ispitujući po službenoj dužnosti da li je sud prvog stupnja počinio neku od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 365. st. 2. ZPP-a utvrđeno je da nije počinjena niti jedna bitna povreda koja bi utjecala na zakonitost donesene odluke. Stoga nije počinjena ni bitna povreda na koju ukazuje tužitelj u žalbi iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer sud prvog stupnja daje razloge o odlučnim činjenicama i presuda nema nedostataka slijedom čega se presuda suda prvog stupnja može ispitati.

13. Prvostupanjski sud je pogrešno utvrdio da tuženik nije pasivno legitimiran u ovom postupku, međutim, to ne utječe na zakonitost donesene odluke. Naime, iz stanja spisa proizlazi da je poslovni klijent P.-š. z. T. zahtijevala izdavanje navedene kartice, a da je kao poslovni korisnik označen tuženik te da zahtjev za izdavanje kartice sukladno čl. 256. ZOO-a predstavlja ponudu za sklapanje Okvirnog ugovora pa da je stoga zaključen ugovor o prometu roba i usluga jer tužitelj svoju tražbinu temelji kao naknadu za izdatke učinjene u vezi korištenja predmetne kartice.

14. Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da o točki 9.3. Općih uvjeta tužitelj kao trgovac nije pregovarao, a koja propisuje solidarnu odgovornost poslovnog klijenta i poslovnog korisnika jer je tuženik kao poslovni korisnik u trenutku podnošenja zahtjeva bio i ovlaštena osoba za zastupanje poslovnog klijenta, da tuženik za takvu odredbu Općih uvjeta nije znao jer da na nju ne bi pristao te da i točka 4.3. navedenih Općih uvjeta kojom podnositelj zahtjeva za izdavanje kartice potvrđuje kako je prije podnošenja zahtjeva proučio Opće uvjete i sve druge sastavne dijelove Okvirnog ugovora te da prihvaća sve njihove odredbe su ništetne jer je bio cilj tužitelja tuženiku nametnuti takve odredbe radi osiguranja plaćanja s kojima nije bio upoznat jer prilikom pregovaranja nije bilo, što je sve rezultiralo neravnotežu u pravima i obvezama na štetu tuženika pa da su takve odredbe nepoštene.

15. Sud prvog stupnja se poziva na odredbe čl. 49. stavak 2. i čl. 4. i čl. 55. ZZP-a jer je tuženik kao poslovni korisnik potpisao zahtjev za izdavanje kartice u svojstvu upravitelja poslodavca, dakle, u okviru svoje profesionalne djelatnosti, a ne za svoje osobne obiteljske potrebe te se stoga ne može smatrati potrošačem u smislu čl. 2. st. 1. ZZP-a.

16. Činjenica da se sud prvog stupnja poziva na odredbe ZZP-a ne utječu na donošenje drugačije odluke u ovoj pravnoj stvari jer sukladno čl. 295. st. 5. ZOO-a u vezi čl. 296. st. 1. i 2. ZOO-a iz utvrđenja suda prvog stupnja proizlazi da su točke 4.3. i 9.3. Općih uvjeta ništetne jer su suprotne načelu savjesnosti i poštenja budući da stranke o tim odredbama nisu pregovarale niti je tužitelj predočio i objasnio tuženiku navedene Opće uvjete o postojanju solidarne odgovornosti tuženika kao poslovnog korisnika za obaveze poslovnog klijenta, odnosno njegovog poslodavca.

17. Stoga je sud prvog stupnja pravilno utvrdio da su takve odredbe Općih uvjeta rezultirale neravnotežom u pravima i obvezama na štetu tuženika kao poslovnog korisnika slijedom čega su ništetne, pa sud prvog stupnja pravilno odbija tužbeni zahtjev tužitelja na način da ukida citirani platni nalog navedenog javnog bilježnika, a sve pravilnom primjenom odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a.

18. Slijedom obrazloženog žalbu tužitelja kao neosnovanu je trebalo odbiti i presuda suda prvog stupnja potvrditi pa je stoga primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u točki I izreke ove presude.

19. Tužitelj nije uspio u žalbenom postupku pa je stoga primjenom odredbe čl. 166. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u točki II izreke ove presude.

U Rijeci 2. listopada 2024.

Predsjednica vijeća

Svjetlana Pražić, v.r.