Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-3677/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Darije Horvat, predsjednice vijeća, Amande Snoj, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Josipa Grubišića, člana vijeća,u pravnoj stvari 1. tužiteljice PO iz [adresa] (općina [adresa]), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tužitelja IO iz [adresa] (općina [adresa]), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik ZB, odvjetnik u [adresa], protiv tuženika EO d.d. [adresa], [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkom društvu G.i.P iz [adresa], radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Zaboku poslovni broj Pn-203/2022-29 od 12. lipnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 1. listopada 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao djelomično neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Zaboku poslovni broj Pn-203/2022-29 od 12. lipnja 2024. u pobijanom dijelu pod toč. I. izreke kojim je tuženiku s osnova neimovinske i imovinske štete naloženo platiti tužiteljici PO preko iznosa od 1.728,60 eur do iznosa od 2.000,00 eur, za iznos od 271,40 eur sa zateznim kamatama tekućim od 3. ožujka 2022. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3%-tna poena, od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koja je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3%-tna poena sve u roku 15 dana, te u pobijanom dijelu pod toč. II. izreke kojim je tuženiku naloženo platiti tužitelju EO preko iznosa od 1.482,75 eur do iznosa od 1.640,00 eur, za iznos od 157,25 eur sa zateznim kamatama tekućim od 3. ožujka 2022. do isplate, sve u roku 15 dana, kao i u pobijanom dijelu pod toč. IV. izreke kojim je tuženiku naloženo platiti tužiteljici PO troškove parničnog postupka preko iznosa od 874,63 eur do iznosa od 1.349,63 eur, za iznos od 475,00 eur sa zateznim kamatama tekućim od 12. lipnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3%-tna poena a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je evropska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koja je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3%-tna poena, sve u roku od 15 dana, kao i u pobijanom dijelu pod toč. V. izreke kojim je tuženiku naloženo da tužitelju EO naknadi trošak parničnog postupka preko iznosa od 867,90 eura do iznosa od 1.640,00 eur, za iznos od 475,00 eur sa zateznim kamatama tekućim od 12. lipnja 2024. do isplate sve u roku 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom pod toč. I. naloženo je tuženiku da tužiteljici plati iznos od 2.000,00 eura sa zateznim kamatama, pod toč. II. naloženo je tuženiku da SO plati iznos od 1.640,00 eur s osnova neimovinske i imovinske štete sa zateznim kamatama tekućim od 3. ožujka 2022. do isplate, pod toč. III. odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev SO za isplatu naknade neimovinske štete za iznos od 110,00 s kamatama, pod toč. IV. naloženo je tuženiku da tužiteljici naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.349,63 eura sa zateznim kamatama, pod toč. V. naloženo je tuženiku da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.342,90 eura sa zateznim kamatama, pod VI. odbijen je kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troškova parničnog postupka preko dosuđenog iznosa, pod točkom VII. odbijen je kao neosnovan zahtjev tužitelja SO za naknadu troškova parničnog postupka preko dosuđenog iznosa iz toč. V. izreke, pod toč. VIII. naloženo je Republici Hrvatskoj da na teret državnog proračuna punomoćniku tužitelja naknadi trošak delegacije predmeta i troškove javnog prijevoza u iznosu od 13,68 eur, a pod toč. IX. odbijen je kao neosnovan zahtjev punomoćnika tužitelja za naknadu troškova delegacije preko dosuđenog iznosa.

2. Protiv te presude žali se tuženik zbog žalbenih razloga iz čl. 354. st. 1 . toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 96/08. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08. - ispravak, 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 114/22., u daljnjem tekstu: ZPP) i to u odnosu na toč. I. izreke u dijelu kojim mu je naloženo platiti tužiteljici s osnova imovinske i neimovinske štete preko iznosa od 1.728,60 eur za iznos od 271,40 eur, u odnosu na toč. II. izreke u dijelu kojem mu je naloženo platiti tužitelju preko iznosa od 867,90 eur za iznos od 157,25 eur, te sadržajno u odnosu na toč. IV. i V. izreke preko iznosa od 950,00 eur s naslova parničnog troška dosuđenog tužiteljici i tužitelju.

3. Predlaže presudu preinačiti i tužbeni zahtjev odbiti sukladno žalbi, a podredno ukinuti i predmet vrati na ponovno suđenje sve uz naknadu određenu navedenih troškova žalbenog postupka.

4. Žalba je neosnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 2.000,00 eura tužiteljici i iznosa od 1.640,00 eur tužitelju s osnova neimovinske štete i naknade za tuđu pomoć i njegu.

6. Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji joj je prethodio nisu nađene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti osnovom čl. 365. st. 2. ZPP.

7. Nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP u vezi članka 190. ZPP na koju upire tuženik. Tužiteljica je preinačila tužbeni zahtjev nakon zaključenja prethodnog postupka i prvostupanjski sud je preinaku dopustio osnovom čl. 190. st. 2. ZPP jer je tom odredbom dozvoljena preinaka tužbe do zaključenja glavne rasprave ako tužitelj bez svoje krivnje istu nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka.

8. Time što je sud postupao po preciziranom i usklađenom tužbenom zahtjevu po provedenom vještačenju, koji predstavlja povišenje zahtjeva u odnosu na inicijalni zahtjev iz tužbe, pa time i preinaku tužbe, isti je pravilno postupio. Prema odredbama članka 190. stavka 1. ZPP tužitelj može do zaključenja prethodnog postupka preinačiti tužbu, a iznimno od odredbe stavka 1. tog članka tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka. Nakon dostave tužbe tuženiku za preinaku tužbe, potreban je pristanak tuženika, ali i kad se tuženik protivi, sud može dopustiti preinaku ako smatra da bi to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama. Tužitelji su tek po provedenom vještačenju, određenom prema zadatku od strane suda, mogli znati visinu svog potraživanja, s obzirom na taj zadatak.

9. Nedopuštanjem preinake tužbe tužitelju bi se nametnulo ograničenje prava na pristup sudu i pravično suđenje zajamčeno odredbom člankom 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine – Međunarodni ugovor br. 18/97., 6/99., 8/99, 14/02., 1/06.), pri čemu valja dodati da tužitelji u vrijeme podnošenja tužbe nisu raspolagali svim odlučnim činjenicama potrebnim za postavljanje konačnog tužbenog zahtjeva, pa nedopuštanje preinake tužbe koje je uslijedilo odmah nakon provedenog vještačenja ne bi bilo razmjerno legitimnom cilju iz odredbe članka 190. stavka 1. ZPP i rezultiralo bi povredom prava na pristup sudu. Legitimni cilj zabrane preinake tužbe nakon zaključenja prethodnog postupka je onemogućavanje zlouporabe procesnih prava u cilju ubrzanja parničnog postupka, a iz provedenog postupka evidentno je da takve zlouporabe u konkretnom slučaju nije bilo, te i ovaj sud cijeni da tužitelji bez svoje krivnje nisu mogli preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka. Stoga je prvostupanjski sud pravilno postupio kad je preinaku dopustio.

10. Na temelju provedenog postupka prvostupanjski sud je utvrdio kao nesporno da je tužitelj stradao kao vozač a tužiteljica kao putnik u vozilu u prometnoj nezgodi koja se dogodila dana 22. svibnja 2020., da je osiguranik tuženika skrivio tu prometnu nezgodu, da je tuženik temeljem čl. 1095. st. 1. i čl. 1069. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/2005., 41/2008., 83/2015, 29/2018, 126/2021., 114/2022., 156/2022. i 155/2023., u daljnjem tekstu: ZOO), dužan tužiteljima nadoknaditi pretrpljenu štetu, te da je tuženik nakon primitka odštetnog zahtjeva a prije podnošenja tužbe tužiteljici isplatio 663,61 eur na ime neimovinske štete i tuđe pomoći i njege.

11. Nadalje, temeljem nalaza i mišljenja sudskog vještaka utvrđeno je da je tužiteljica u prometnoj nezgodi zadobila istegnuće mišića vrata, te je provedeno više pregleda neurologa i fizijatra zbog tegoba s kralježnicom a slabinsku kralježnicu operirala je devet puta, provedena je fizikalna terapija, te su kod tužiteljice za ostale zaostale trajne posljedice od 3% koje umanjuju opću životnu aktivnost tužiteljice, te će je u budućnosti ograničavati u svakodnevnom životu i radu. Također je utvrđeno da je tužiteljica imala fizičke bolove jakog intenziteta 1 dan, srednjeg intenziteta 8 dana, te slabog intenziteta 56 dana, a pretrpila je strah jakog intenziteta i kratkog trajanja, sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju 2 dana, srednjeg intenziteta 8 dana i manjeg intenziteta u trajanju od 15 dana, a trebala joj je tuđa pomoć i njega 15 dana po 2 sata dnevno i 30 dana 1 sat dnevno. Stoga zaključuje da je tužiteljici povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje sukladno čl. 19. st. 2. u vezi čl. 1046. ZOO, pa sukladno čl. 1110. st. 1 .ZOO obzirom na utvrđene okolnosti ima pravo na pravičnu novčanu naknadu za neimovinsku štetu u iznosu od 2.430,00 eur i naknadu za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 240,00 eur (60 sati x 4,00 eur – cijena jednog sata), odnosno pravo na ukupnu naknadu u iznosu od 2.670,00 eur. Slijedom navedenog obzirom da je tuženik u mirnom postupku tužiteljici isplatio 663,61 eur, to sud tužiteljici dosuđuje daljnji iznos od 2.000,00 eur i odlučuje kao pod. I: izreke prvostupanjske presude.

12. Temeljem nalaza i mišljenja sudskog vještaka utvrđeno je da je tužitelj u prometnoj nezgodi zadobio istegnuće mišića vrata, da je učinjeno više RTG snimanja te kontrole kirurga, a zaostale su posljedice u vidu trajnog smanjenja životnih aktivnosti od 2%, koja smanjuje njegovu životnu aktivnost te će ga u određenu opsegu ograničavati u svakodnevnom životu i radu. Također je utvrđeno da je tužitelj IO imao bolove jakog intenziteta 1 dan, srednjeg intenziteta 5 dana, slabijeg intenziteta trajnog karaktera 35 dana, a pretrpio je primarni strah jačeg intenziteta i kraćeg trajanja, sekundarni strah jačeg intenziteta 2 dana, srednjeg intenziteta 3 dana, a manjeg intenziteta 14 dana, te mu je trebala tuđa pomoć i njega u trajanju od 10 dana po 2 sata dnevno i 5 dana po 1 sat dnevno.

13. Stoga zaključuje da je tužitelju povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje iz čl. 19. st. 2. u vezi čl. 1046. ZOO i da sukladno čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO, a obzirom na utvrđene okolnosti ima pravo na pravičnu novčanu naknadu za neimovinsku štetu u iznosu od 1.540,00 eur i naknadu za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 100,00 eur (25 sati x 4,00 eur koja cijena sata je utvrđena prema slobodnoj ocjeni suda) što ukupno iznosi 1.640,00 eur pa odlučuje kao pod toč. II. izreke prvostupanjske presude.

14. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je na utvrđene činjenice pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 1100. ZOO čl. 1095. st. 1. i čl. 1046. ZOO uzimajući u obzir sve utvrđene relevantne okolnosti odlučne za ocjenu osnovanosti i visinu pravične naknade u odnosu na oba tužitelja, te su dosuđeni iznosi pravične naknade s osnove neimovinske štete predstavljaju primjereno zadovoljenje u smislu čl. 1100. ZOO, a dosuđeni su sukladno Orjentacijskim kriterijima Vrhovnog suda RH od 5. svibnja 2022. i 15. lipnja 2022., kojim su orjentacijski kriteriji za utvrđivanje visine neimovinske štete Vrhovnog suda RH od 29. studenog 2002., povećani za 50%.

15. Naime kako je u obrazloženju pravnog shvaćanja kojim su promijenjeni Orjentacijski kriteriji Vrhovnog suda RH iz 2002., navedeno da se ti kriteriji primjenjuju na sve parnične postupke u tijeku, neosnovano žalitelj smatra da se isti ne mogu primijeniti u konkretnom slučaju iz razloga što je štetni događaj nastupio prije donošenja Orjentacijskih kriterija Vrhovnog suda RH od 5. svibnja 2022. i 15. lipnja 2022. Stoga su neosnovani svi žalbeni navodi u tom pravcu.

16. Suprotno žalbenim navodima pravilno je prvostupanjski sud primjenom čl. 233. ZPP utvrdio cijenu radnog sata za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 4,00 eur, imajući u vidu cijenu naknade koju pruža nestručna osoba, a činjenica što su njegu i pomoć tužiteljima pružali članovi obitelji nije od utjecaja na ocjenu cijene sata tuđe pomoći i njege i tužitelji imaju pravo na naknadu za tuđu pomoć i njegu bez obzira što im je ista pružena besplatno.

17. Pravilna je i odluka prvostupanjskog suda o tijeku zateznih kamata na dosuđeni iznos neimovinske kao i imovinske štete, jer je to sukladno odredbi čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 dalje ZOOP), prema kojem u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete tužitelj ima pravo i na isplatu iznosa kamata i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

18. Prema tome u konkretnom slučaju tužiteljima je i na povišeni iznos naknade neimovinske štete, kao i za naknadu za tuđu pomoć i njegu pravilno dosuđena zatezna kamata od podnošenja odštetnog zahtjeva.

19. Neosnovano tuženik smatra da je u odnosu na povišeni dio tužbenog zahtjeva nastupila zastara.

20. To iz razloga jer pravna narav zahtjeva za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti predstavlja generički tužbeni zahtjev, visina kojeg se određuje sudskom odlukom, time da je preinačeni dio zahtjeva za naknadu neimovinske štete utemeljen na istoj činjeničnoj osnovi i nema pravnu narav novog zahtjeva. U konkretnom slučaju zahtjev za naknadu štete je preinačen povišenjem tužbenog generičkog – novčanog zahtjeva za naknadu neimovinske štete, za visinu kojega su mjerodavne vrijednosti u vrijeme presuđenja, pri čemu istovjetnost zahtjeva nije izmijenjena, jer nisu promijenjeni činjenična i pravna osnova tužbe.

21. Stoga se kod preinake tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva pitanja dospijeća u odnosu na povećani dio tužbenog zahtjeva ne ocjenjuje uvijek samostalno, niti je za dio tražbine na koju se odnosi preinačenje tužbe uvijek bitan dan preinake tužbe.

22. U slučajevima u kojima je zahtjev za naknadu štete preinačen povišenjem tužbenog generičkog – novčanog zahtjeva, prekid zastare nastupio podnošenjem tužbe za cijeli zahtjev, a ne preinakom tužbe za preinačeni dio zahtjeva, zbog čega se niti dospijeće tražbine ne može razdvajati za povišeni dio zahtjeva. Ovo iz razloga jer je cijela tražbina naknade neimovinske štete dospjela prema ovdje mjerodavnoj odredbi čl. 12. st. 4. ZOOP, a radnja ostvarenja subjektivnog prava na naknadu te neimovinske štete poduzeta je podnošenjem tužbe, čime je prekinuto zastarijevanje, što se odnosi i na povećane zahtjeve iste činjenične osnove.

23. Neosnovana je žalba tuženika na odluke o troškovima parničnog postupka dosuđenih tužiteljima preko iznosa od 950,00 eur, odnosno preko iznosa od 475,00 eur u odnosu na svakog od tužitelja.

24. Suprotno žalbi pravilno je prvostupanjski sud po Tbr. 7/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 35/22, 126/22 i 138/23 dalje Tarifa) svakom od tužitelja priznao trošak sastava odštetnih zahtjeva jer su ti troškovi učinjeni i bili su potrebni u svrhu eventualnog rješavanja odštetnih zahtjeva bez provođenja parničnog postupka, te kako ne bi došlo do nepotrebnih parničnih troškova. Kako su postupci za naknadu štete tužiteljici i tuženom vođeni razdvojeno povodom podnesenih tužbi do odluke suda o spajanju tih postupaka to suprotno žalbi pravilno je prvostupanjski sud postupio kad je svakom od tužitelja temeljem Tbr. 7/1 Tarife dosudio trošak sastava podnesenih tužbi.

25. Budući je zakonsko pravo stranke da se očituje na nalaz i mišljenje sudskog vještaka kao i na navode odgovora na tužbu protivne stranke, te da to mogu učiniti pisanim putem, što je i svrsishodno jer su time sud i protivna stranka već prije početka raspravljanja upoznati sa stavovima te s tim u vezi eventualnih dokaznim prijedlozima protivne stranke, a zakonska mogućnost pisanog očitovanja stranaka određena je i upravo i radi ekonomičnosti postupka, to neosnovano tuženik smatra da je trošak tih podnesaka bio nepotreban. Stoga je prvostupanjski sud osnovano priznao tužiteljima trošak sastava tih podnesaka po Tbr. 8/1 Tarife jer su ti troškovi učinjeni i bili su potrebni za vođenje postupka.

26. U konkretnom slučaju suprotno žalbi, pravilno je u odnosu na odvjetnički trošak, primijenjena Tarifa i vrijednost boda od 2,00 eur u odnosu na sve učinjene odvjetničke troškove neovisno o tome kada su isti nastali, jer prema Tbr. 52/3 Tarife izričito je propisano da kada sud odlučuje o nagradama i naknadi troškova zastupanja na teret protivne stranke, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku, pa su neosnovani svi žalbeni navodi u tom pravcu.

27. Slijedom navedenog temeljem čl. 368. st. 1. ZPP odlučeno je kao pod toč. I. izreke ove presude, a budući tuženik sa žalbom nije uspio odlučeno je kao pod toč. II. izreke ove presude.

Zagrebu 1. listopada 2024.

Predsjednik vijeća:

Darija Horvat