Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Kž-502/2024-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Rajka Kipkea, predsjednika vijeća, te Tomislava Brđanovića i Vlaste Patrčević Marušić, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv optuženog MŽ, zbog kaznenog djela iz čl. 326. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: ("Narodne novine" broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Vukovaru protiv presude Općinskog suda u Vukovaru, poslovni broj K-32/2024-9 od 19. ožujka 2024., u javnoj sjednici vijeća održanoj 1. listopada 2024. u odsutnosti stranaka i branitelja optuženika,

p r e s u d i o  j e

Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, preinačuje se pobijana presuda u odluci o kazni te se optuženi MŽ zbog kaznenog djela protiv javnog reda, protuzakonitim ulaženjem, kretanjem i boravkom u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma iz čl. 326. st. 1. KZ/11, zbog kojega je proglašen krivim pobijanom presudom, na temelju čl. 326. st. 1. KZ/11, osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine u koju mu se na temelju čl. 54. KZ/11 uračunava vrijeme lišenja slobode 21. studenog 2022.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom proglašen je krivim optuženi MŽ zbog počinjenja kaznenog djela iz čl. 326. st. 1. KZ/11. Za počinjeno kazneno djelo izrečena mu je kazna zatvora u trajanju od 1 godine, a na temelju čl. 56. i čl. 64. KZ/11 izrečena mu je uvjetna osuda s zaštitnim nadzorom s rokom provjeravanja od 5 godina.

1.1. Na temelju čl. 54. KZ/11 optuženiku je za slučaj opoziva uvjetne osude uračunato vrijeme uhićenja 21. studenog 2022.

1.2. Optuženik je upozoren na značenje zaštitnog nadzora po čl. 64. st. 4. KZ/11 i na mogućnost opoziva uvjetne osude u smislu čl. 56. st. 4. u vezi čl. 58. st. 5. KZ/11.

2. Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP/08 optuženi MŽ dužan je platiti troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka USRH, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22. – dalje: ZKP/08-22) i to za putne troškove svjedoka 8,76 EUR i paušalnu svotu od 50,00 EUR u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude uplatom u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske.

3. Protiv navedene presude žali se državni odvjetnik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o uvjetnoj osudi, s prijedlogom da sud drugog stupnja ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, odnosno da "drugostupanjski sud okrivljenika osudi na kaznu zatvora".

4. Optuženik je po branitelju odgovorio na žalbu državnog odvjetnika predlažući odbijanje iste.

5. U smislu čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka USRH, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24. – dalje: ZKP/08) spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na dužno razgledanje.

6. Optuženik je u odgovoru na žalbu zatražio obavijest o drugostupanjskoj sjednici, pa je održana javna drugostupanjska sjednica na koju nisu pristupile uredno izviještene stranke ni branitelj optuženika.

7. Žalba državnog odvjetnika osnovana je u pogledu žalbe zbog odluke o kaznenoj sankciji.

8. Državni odvjetnik prigovara izmjeni pravne kvalifikacije kaznenog djela inzistirajući da se ovdje radilo o postupanju optuženika koje je bilo nečovječno i ponižavajuće u odnosu na prevožene osobe. Kod toga se državni odvjetnik poziva na sadržaj iskaza policijske službenice o zatečenom stanju migranata i na sadržaj zapisnika o očevidu o izgledu i opremi vozila kojim je upravljao optuženik.

8.1. Postupanje na nečovječan ili ponižavajući način, iako postoje naznake takvog ponašanja, nije opisano na odgovarajući način u činjeničnom opisu optužnice. Vožnja 9 osoba u tovarnom prostoru kombi vozila namijenjenog isključivo prijevozu tereta, a ne ljudi, bez sigurnosne opreme i bez dovoda zraka, ukazivala bi na nečovječno i ponižavajuće postupanje (kako je to opisano u presudi VSRH III Kr 12/2021-3 od 18. veljače 2021.), ali tek pod uvjetom daljnjeg opisa okolnosti koje bi potvrđivale postojanje ovog kvalifikatornog obilježja. Tako iz činjeničnog opisa nije vidljivo, a to ne proizlazi niti iz sadržaja spisa, da se radilo o duljoj vožnji (prema iskazima svjedoka radilo se o vožnji u trajanju 20-ak minuta), o kolikoj se konkretno veličini prostora radilo, kako su u njemu bile smještene osobe (prema iskazu policijske službenice isti su sjedili), da li je konkretno postojao nedostatak zraka i konačno kakve su konkretne posljedice po prevožene osobe nastale (prevožene mlađe muške osobe, od kojih nitko nije zatražio medicinsku pomoć, barem to ne proizlazi iz činjeničnog opisa, ali niti iz sadržaja spisa). Načelno, radilo bi se o ponašanju koje bi bilo podvodivo pod pojmove nečovječnog ili ponižavajućeg ponašanja, ali tek uz ispunjenje naprijed opisanih pretpostavki, koje trebaju biti jasno opisane u činjeničnom opisu kaznenog djela. Kako nedostaje opis okolnosti koje bi ovom kaznenom djelu davale kvalificirani oblik, a niti je postojanje istih utvrđeno izvođenjem dokaza, valja jedino zaključiti kako se radi o osnovnom obliku kaznenog djela iz čl. 326. st. 1. KZ/11 (tako i Županijski sud u Varaždinu Kž-437/2019-4 od 12. studenoga 2019.). Stoga je u svemu ispravna odluka, koja je osim toga i valjano i argumentirano obrazložena da se u konkretnom slučaju radi o osnovnom obliku ovog kaznenog djela iz čl. 326. st. 1. KZ/11, pa je stoga i valjana odluka o ispuštanju dijela činjeničnog opisa kvalifikatornih elemenata kaznenog djela. Iz tih razloga u tom dijelu nije osnovana žalba državnog odvjetnika.

9. Državni odvjetnik žali se na odluku o kaznenoj sankciji, predlažući izricanje bezuvjetne kazne zatvora optuženiku, iz razloga što je prvostupanjski sud precijenio značenje utvrđenih olakotnih okolnosti, dok nije dovoljnu pažnju pridao okolnostima učestalosti činjenja istovrsnih kaznenih djela, generalnoj prevenciji i sudjelovanju optuženika u organiziranom kriminalnom lancu koji se bavi prebacivanjem migranata preko granice, motivaciji optuženika za lakom zaradom, kao i da je optuženik naknadno osuđen zbog počinjenja kaznenog djela iz čl. 229. st. 1. KZ/11 uz izrečenu uvjetnu osudu. Tako državni odvjetnik navodi da je sud precijenio olakotne okolnosti priznanja i izraženog žaljenja i kajanja što nije dovelo do ubrzanja postupka, jer je optuženik zatečen u počinjenju kaznenog djela. S druge strane, državni odvjetnik smatra da sud nije dovoljno cijenio stupanj krivnje, generalno preventivne učinke izrečene vrste sankcije, motivaciju optuženika, učestalost počinjenja istovrsnih kaznenih djela u kriminalnom lancu koji organizira počinjenje ovih kaznenih djela te težinu konkretnog kaznenog djela. Stoga žalitelj smatra da izricanje uvjetne osude sa zaštitnim nadzorom neće ostvariti svrhu kažnjavanja u općem i posebnom smislu, već će to ostvariti samo bezuvjetna kazna zatvora.

9.1. Prvostupanjski je sud potpuno i pravilno utvrdio sve odlučne činjenice potrebne za donošenje odluke o kaznenoj sankciji te je pravilno optuženiku kao olakotnu okolnost cijenio činjenice priznanja kaznenog djela, kao i izraženog kajanja, ali i podatke o bolesti djeteta i optuženikovom trudu uloženom u njegu i brigu o djetetu uz i ostale obiteljske i imovinske prilike. Radi se o okolnostima koje u kontekstu čl. 47. st. 1. KZ/11 imaju konkretan značaj olakotnih okolnosti, kod čega doista nije posebno značajna okolnost priznanja kaznenog djela niti izraženog žaljenja i kajanja jer je optuženik zatečen u počinjenju kaznenog djela, pa navedeno nema značenje utjecaja na ubrzanje kaznenog postupka. Stoga je u pravu državni odvjetnik kada ukazuje na ipak manji značaj ovih olakotnih okolnosti. Isto je tako u pravu državni odvjetnik kada ističe da se radi o učestalim kaznenim djelima, za koja je zakonodavac predvidio značajniju kaznu zatvora, pridajući tako veću težinu tom kaznenom djelu. Nadalje, točna je tvrdnja državnog odvjetnika o optuženikovoj motivaciji lakom zaradom na počinjenje kaznenog djela i o potrebi, uz specijalno preventivno djelovanje kazne, jačeg generalno preventivnog učinka kazni izrečenih za ova djela na odvraćanju počinitelja od počinjenja istih. Stoga postoji potreba izricanja bezuvjetne kazne zatvora optuženiku, u trajanju od 1 godine. Društvena opasnost kaznenog djela, učestalost istih, posljedice tih kaznenih djela koja se čine u dobro uhodanom lancu očito organiziranom radi stjecanja značajne protupravne koristi i u koji se uključio optuženik motiviran željom za laku zaradu, stupanj krivnje koji je maksimalan, su okolnosti koje je podcijenio prvostupanjski sud i koje govore u prilog potrebe izricanja bezuvjetne kazne zatvora optuženiku. Stoga u tom kontekstu manje značenje imaju utvrđene olakotne okolnosti, već bitno veće značenje valja pridati utvrđenim otegotnim okolnostima, stupnju krivnje i potrebi generalno preventivnog djelovanja izrečene kazne.

9.2. Uzimajući u obzir veće značenje utvrđenih otegotnih okolnosti i okolnost da, ipak, uvjetna osuda sa zaštitnim nadzorom za ovog optuženika neće ostvariti svrhu kažnjavanja, valjalo ga je osuditi na minimalnu kaznu zatvora po čl. 326. st. 1. KZ/11. Optuženik je kazneno djelo u pitanju počinio s izravnom namjerom 1. stupnja, kaznena djela iz čl. 326. KZ/11 su iznimno učestala kaznena djela, kojima se osim nastojanja počinitelja za stjecanjem protupravne imovinske koristi, ostvaruje i povređivanje ljudskih prava migranata, pa kažnjavanjem počinitelja adekvatnom kaznom, valja ukazati na pogibeljnost ovakvog ponašanja i pravednost kažnjavanja. Osim toga valjalo je posebno uzeti u obzir i činjenicu da se radi o učestalom počinjenju istovrsnog kaznenog djela s koristoljubivim motivom, čime postoji negativna prognoza za buduće optuženikovo ponašanje, pa nisu ispunjene pretpostavke za izricanje uvjetne osude iz čl. 56. KZ/11, pogotovo s obzirom na naknadnu osudu za kazneno djelo protiv imovine. Stoga je valjalo prihvatiti žalbu državnog odvjetnika, pobijanu presudu preinačiti u odluci o kaznenoj sankciji, kako je navedeno u izreci ove presude, na temelju odredbe čl. 486. st.

1. ZKP/08. Ovaj sud drugog stupnja nalazi da će izricanjem i izvršenjem kazne zatvora u trajanju od 1 godine biti ostvarena svrha kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11 odgovarajućim utjecajem na javnost, druge potencijalne počinitelje istovrsnog kaznenog djela i konkretnim djelovanjem na optuženika da neće ubuduće činiti kaznena djela.

10. Zbog naprijed navedenog odlučeno je kao u izreci na temelju čl. 486. st. 1. ZKP/08, s time što je pobijana presuda prethodno ispitana po službenoj dužnosti, u skladu s odredbom čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08, kojim ispitivanjem nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud počinio koju od povreda iz tih zakonskih odredbi.

U Varaždinu 1. listopada 2024.

Predsjednik vijeća

Rajko Kipke