Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Kž-493/2024-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Rajka Kipkea, predsjednika vijeća, te Tomislava Brđanovića i Vlaste Patrčević Marušić, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv optuženog HV, zbog kaznenih djela iz članka 236. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11. i 144/12., dalje: KZ/11) i dr., odlučujući o žalbi optuženika protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj K–248/2022 od 6. travnja 2023., u javnoj sjednici vijeća održanoj 1. listopada 2024., u prisutnosti zamjenice županijske državne odvjetnice u Varaždinu, Maje Jurinec Turk,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optuženog HV kao neosnovana i potvrđuje pobijana presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom proglašen je krivim optuženi HV zbog počinjenja kaznenog djela protiv imovine prijevarom iz čl. 236. st. 1. KZ/11 (valja primijetiti da je u uvodu pobijane presude prvostupanjski sud Kazneni zakon koji primjenjuje označio oznakom "Narodnih novina" broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21., dok u razlozima nije obrazloženo zbog čega je primijenjen taj Kazneni zakon, iako primjenom čl. 3. KZ/11 na kazneno djelo optuženika valja primijeniti Kazneni zakon s izmjenama i dopunama do NN 144/12., kao zakon koji je važio u vrijeme kaznenog djela u odnosu na kazneno djelo iz čl. 236. st. 1. KZ/11). Za počinjeno kazneno djelo optuženik je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci. Na temelju čl. 56. KZ/11 optuženiku je izrečena uvjetna osuda s rokom provjeravanja od tri godine.

1.1. Na temelju čl. 158. st. 2. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 121/11., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22., dalje: ZKP/08-22) oštećenom JV djelomično je dosuđen imovinskopravni zahtjev na način da je optuženik obvezan isplatiti oštećeniku 600,00 EUR u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude, dok je s preostalim dijelom imovinskopravnog zahtjeva oštećenik upućen u parnicu.

1.2. Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP/08-22 optuženik je obvezan naknaditi troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 1. i 2. toč. 6. ZKP/08-22 u paušalnoj svoti od 200,00 EUR i troškove svjedoka JV u iznosu 152,90 EUR, kao i nagradu i nužne troškove postavljenog branitelja o čemu će biti odlučeno posebnim rješenjem.

2. Protiv optuženika je primjenom čl. 452. toč. 3. ZKP/08-22 odbijana optužba zbog kaznenog djela protiv imovine, teškom krađom u pokušaju iz čl. 229. st. 1. toč. 1. u vezi čl. 228. st. 1. i čl. 34. KZ/11 (vrijedi isto kao i u odnosu na kazneno djelo prijevare, time da je ovdje najblaži zakon za počinitelja onaj iz NN 125/11., 144/12., 56/15., i 61/15., što prvostupanjski sud ne obrazlaže).

2.1. Na temelju čl. 158. st. 3. ZKP/08-22 oštećenik ĐV je s postavljenim imovinskopravnim zahtjevom upućen u parnicu.

2.2. Na temelju čl. 149. st. 1. ZKP/08-22 troškovi postupka u odnosu na odbijajući dio presude padaju na teret proračunskih sredstava.

3. Protiv osuđujućeg dijela navedene presude žali se optuženik po branitelju Nenadu Sladakoviću, odvjetniku, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke kaznenoj sankciji, s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu i odbije optužbu, podredno optuženika oslobodi optužbe i podredno pobijanu presudu ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

4. Na žalbu optuženika odgovorio je državni odvjetnik predlažući odbijanje žalbe. Odgovor na žalbu dostavljen je na znanje optuženiku i branitelju.

5. U smislu čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 121/11., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24., dalje: ZKP/08) spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na dužno razgledanje.

5.1. Žalitelj je zatražio da ga se izvijesti o sjednici vijeća drugostupanjskog suda, čemu je udovoljeno te je održana drugostupanjska sjednica kojoj je bio prisutan zamjenik državnog odvjetnika, dok nisu pristupili uredno izviješteni optuženik i njegov branitelj.

6. Žalba optuženika nije osnovana.

7. Žalitelj u žalbi tvrdi kako prvostupanjski sud nije odlučio o njegovom prijedlogu za čitanjem kao dokaza sadržaja izjave oštećenika JV na zapisnik o zaprimanju kaznene prijave, niti je o tome dao razloge u pobijanoj presudi. Navedeno je samo djelomično točno, pri čemu postupanjem prvostupanjskog suda nije ostvarena implicitno istaknuta bitna povreda iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08. Naime, prvostupanjski je sud pročitao zapisnik o zaprimanju kaznene prijave oštećenika osim u dijelu izjave prijavitelja, čime je odbijen prijedlog obrane za čitanje izjave podnositelja. To što navedeno postupanje nije obrazloženo u pobijanoj presudi nema značenje bitne povrede, jer se pobijana presuda može ispitati. Izjava podnositelja na zapisnik o zaprimanju kaznene prijave je izjava koju građanin daje policijskim službenicima i koja niti ne treba biti sastavnim dijelom spisa prema čl. 86. ZKP/08 već ju je valjalo izdvojiti iz spisa. Zbog navedenoga nije ostvarena opisno istaknuta bitna povreda odredaba kaznenog postupka jer pobijana presuda može egzistirati i može se ispitati na temelju dijela odluke o izvođenju dokaza čitanjem dijela zapisnika o zaprimanju kaznene prijave bez izjave podnositelja, koja niti nije dokaz u kaznenom postupku, pa time niti ne može biti nezakoniti dokaz.

7.1. Žalitelj prigovara povredi načela neposrednosti u odnosu na izvođenje dokaza čitanjem iskaza svjedoka JV iako za to nisu bile ispunjene pretpostavke. Nije ostvarena navedena povreda jer se žalitelj suglasio s čitanjem iskaza tog svjedoka na raspravi od 25. siječnja 2023.

7.2. Ne postavlja se pitanje je li prvostupanjski sud trebao pribavljati podatke o datumu uhićenja i početka izvršavanja kazne zatvora i je li propustom odlučivanja o tome ostvarena bitna povreda iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, kada taj dokazni prijedlog obrana nije ponovila tijekom ponovljenog suđenja nakon ukidne odluke. Nakon ukidne odluke rasprava je krenula iznova i stranke je prvostupanjski sud pozvao na predlaganje dokaza, a obrana nije predložila izvođenje tih dokaza, osim u smislu čitanja sudskih odluka koje se odnose na izdržavanje kazne zatvora optuženika, koje su i pročitane u dokaznom postupku. Isto tako, prvostupanjski je sud od Kaznionice u Valturi zatražio podatke o izdržavanju kazne zatvora optuženika, koji podaci su pročitani tijekom dokaznog postupka. Na taj način nije ostvarena niti opisno istaknuta povreda iz čl. 468. st. 3. ZKP/08 u vezi odredbe kojom se nakon ukidne odluke nalaže prvostupanjskom sudu u cijelosti postupiti sukladno s uputom suda drugog stupnja, jer je prvostupanjski sud postupio po uputi ovog suda drugog stupnja.

7.3. Tumačenje žalitelja da izjavu prijavitelja iz zapisnika o zaprimanju kaznene prijave valja pročitati kao nezakoniti dokaz koji ide u korist optuženika je suprotno ZKP/08. Izjava prijavitelja nije dokaz, pa time niti nezakoniti dokaz i ne postoji zakonska mogućnost izvođenja tog dokaza čitanjem na raspravi uopće. Time što ova isprava nije pročitana, kako je to obrazloženo naprijed, nije ostvarena nikakva povreda procesnog zakona na štetu optuženika.

7.4. U pobijanoj presudi nisu ostvarene niti istaknute bitne povrede iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 u vidu nerazumljivosti i proturječnosti izreke, proturječnosti razloga izreci i izostanku razloga o odlučnim činjenicama. Prvo spomenute povrede žalitelj ne obrazlaže, dok je u odnosu na posljednju povredu odgovor dan naprijed.

8. Ispitujući pobijanu presudu u povodu podnijete žalbe, po službenoj dužnosti, u smislu čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08, ovaj sud drugog stupnja ne nalazi postojanje bitnih povreda odredba kaznenog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti kao niti da bi u pobijanoj presudi kazneni zakon bio povrijeđen na štetu optuženika. Naime, iako žalitelj ističe kako se žali i zbog povrede kaznenog zakona na svoju štetu, tu povredu nalazi u primjeni Kaznenog zakona na pogrešno utvrđeno činjenično stanje, čime se stvarno žali samo zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

9. Žaleći se zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja žalitelj tvrdi kako zbog uhićenja i izvršenja kazne zatvora od 17. kolovoza 2014. pa nadalje, nije mogao izvršiti preuzetu obvezu prema oštećeniku. Suprotno tome, prvostupanjski sud utvrđuje na temelju iskaza oštećenika i podataka o datumu sklapanja usmenog ugovora o kupoprodaji s predajom pokretnine, kao i podataka o vremenu kada je optuženik uhićen da je na strani optuženika postojala prijevarna namjera u vrijeme sklapanja ugovora. Oštećenik iskazuje da mu se optuženik, na njegove višekratne pozive da plati automobil javljao i da je govorio da će donijeti novac, da je pozive počeo upućivati ubrzo nakon predaje automobila, ali mu optuženik nikada nije predao novac, a niti je dobio svoj automobil natrag. Na temelju navedenih činjenica prvostupanjski sud opravdano, uz činjenicu da je optuženik uhićen 14. kolovoza 2014., zaključuje da je optuženik poduzeo radnju počinjenja kaznenog djela prijevare s prijevarnom namjerom u vrijeme počinjenja djela, na što upućuju i podaci o izostanku prihoda optuženika.

9.1. Dio razloga žalbe o tome da ugovor o kupoprodaji nije nastao jer nije sklopljen u pisanom obliku i pozivanje na odredbe Zakona o obveznim odnosima nije kaznenopravno relevantan. U konkretnom se slučaju raspravlja i odlučuje o kaznenom djelu prijevare, ne o građanskopravnim aspektima kupoprodaje, a iz postupaka optuženika prvostupanjski sud opravdano utvrđuje da imaju obilježja kaznenog djela prijevare. Isti zaključak odnosi se i na žalbenu tvrdnju o maloj vrijednosti imovinske koristi jer je ista protivna utvrđenoj vrijednosti automobila od 600,00 EUR, čime nije ispunjen pojam "imovinske koristi male vrijednosti" iz čl. 87. st. 30. KZ/11.

10. U odnosu na odluku o kaznenoj sankciji žalitelj tvrdi da prvostupanjski sud nije utvrdio činjenice od kojih zavisi odluka o vrsti i mjeri kaznene sankcije. Navedeno nije točno. Prvostupanjski je sud pod toč. 20. – 22. razloga utvrdio i obrazložio okolnosti odlučne za izbor vrste i mjere sankcije, koje s obzirom na stupanj krivnje i svrhu kažnjavanja opravdavaju izricanje sankcije kakva je i izrečena.

11. Odluka o imovinskopravnom zahtjevu je zakonita jer je oštećenik zatražio isplatu štete koja mu je nastala neizvršenjem ugovora, visina koje je utvrđena u činjeničnom opisu kaznenog djela, dok je vraćanje predmeta kupoprodaje kojega policija nije mogla pronaći, nemoguće.

12. Žalitelj se u tekstu žalbe žali i na odluku troškovima tvrdeći kako prvostupanjski sud nije utvrdio njegovo imovno stanje kada ga je obvezao na plaćanje troškova kaznenog postupka. Upravo suprotno, prvostupanjski je sud vezao visinu troškova uz radnu sposobnost optuženika, utvrđujući kako će ove troškove žalitelj moći podmiriti bez ugrožavanja svojeg uzdržavanja.

13. Slijedom izloženog odbijena je žalba optuženog HV kao neosnovane te je pobijana presuda u pobijanom dijelu potvrđena primjenom čl. 482. ZKP/08.

U Varaždinu 1. listopada 2024.

Predsjednik vijeća

Rajko Kipke