Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Braće Radić 2
Poslovni broj: Kž-678/2024-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Rajka Kipkea, predsjednika vijeća, te Tomislava Brđanovića i Vlaste Patrčević Marušić, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv optuženih L. M. i dr., zbog kaznenog djela iz članka 228. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21 i 114/22, dalje: KZ/11) odlučujući o žalbi optužene K. M. protiv presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj K–30/2024-24 od 23. kolovoza 2024., u sjednici vijeća održanoj 1. listopada 2024.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba optužene K. M. kao neosnovana i potvrđuje pobijana presuda suda prvog stupnja.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja optužena K. M. proglašena je krivom zbog počinjenja kaznenog djela protiv imovine, krađom u produljenom trajanju iz čl. 228. st. 1. u vezi čl. 52. KZ/11 (valja primijetiti da je prvostupanjski sud kazneno djelo optuženika označio i primjenom ZID KZ/11 iz NN 114/23 iako taj zakon nije bio na snazi u vrijeme počinjenja djela, nije blaži za počinitelje, a prvostupanjski sud tu primjenu zakona, kao blažeg, nije niti obrazložio). Na temelju čl. 228. st. 1. KZ/11 optuženica je osuđena na kaznu zatvora u trajanju od 1 godine i 6 mjeseci (odluka u odnosu na suoptuženike koji se ne žale protiv prvostupanjske presude se ne citira).
2. Na temelju čl. 54. KZ/11 u izrečenu kaznu optuženici je uračunato vrijeme oduzimanja slobode 27. kolovoza 2023. i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 25. srpnja 2024. pa nadalje.
3. Na temelju čl. 79. KZ/11 od svo troje optuženika su oduzeti predmeti prema potvrdama o privremeno oduzetim predmetima, koje su pobrojene u izreci pobijane presude.
4. Na temelju čl. 148. st. 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24., – u daljnjem tekstu ZKP/08, prvostupanjski sud nije naveo puni naziv s navođenjem brojeva Narodnih novina u odnosu na primijenjeni procesni zakon) optužena K. M. u cijelosti je oslobođena obveze naknade troškova kaznenog postupka.
5. Protiv te presude žalbu je podnijela optužena K. M. po branitelju B. M., odvjetniku, zbog odluke o kazni, s prijedlogom da sud drugog stupnja preinači pobijanu presudu, odnosno "podredno, ukinuti pobijano rješenje optužnog vijeća i predmet vratiti optužnom vijeću na ponovni postupak".
4. Državni odvjetnik nije odgovorio na žalbu optuženika.
5. U smislu čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje.
6. Žaliteljica nije zatražila da je se izvijesti o drugostupanjskoj sjednici, dok sud drugog stupnja ne nalazi potrebnim izvijestiti stranke o drugostupanjskoj sjednici.
7. Žalba optuženice nije osnovana.
8. Ispitujući pobijanu presudu u povodu podnijete žalbe, po službenoj dužnosti, u smislu čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08, ovaj sud drugog stupnja ne nalazi postojanje bitnih povreda odredba kaznenog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti kao niti da bi u pobijanoj presudi kazneni zakon bio povrijeđen na štetu optuženika.
9. Optuženica u žalbi navodi da joj je izrečena prestroga kazna, navodeći kako je prvostupanjski sud podcijenio značenje olakotnih okolnosti i precijenio značenje otegotne okolnosti. Navodi se kako je prvostupanjski sud ispravno utvrdio olakotne okolnosti – priznanje, da je majka troje malodobne djece, osobne, financijske i obiteljske prilike, činjenicu da je u ljubavnoj vezi s optuženim L. M. koji je naveo da optuženicu po izlasku iz zatvora čeka posao. Posebno se ističe da sud nije vrednovao iskreno kajanje optuženice i iskreno obećanje da više neće ponoviti počinjenje kaznenog djela. Iako je ova okolnost optuženici vrednovana kao olakotna, prvostupanjski sud, prema žalbi, nije dovoljno cijenio okolnost da je optuženica majka troje djece niske kronološke dobi, u osjetljivim, formativnim godinama, kojima bi odsustvo majke moglo imati štetne i negativne učinke, pogotovo s obzirom na duljinu izrečene kazne. Slijedom navedenoga žalitelj smatra da bi adekvatna sankcija za nju i njezino djelo bila uvjetna osuda.
10. Nije osnovana žalba optuženice po osnovi pobijanja zbog odluke o kazni. Optuženica u žalbi navodi da joj je sud trebao znatnije vrednovati sve ispravno utvrđene olakotne okolnosti, uz izraženo kajanje i obećanje da više neće činiti kaznena djela, a posebno činjenicu da je majka troje djece i na temelju istih utvrditi i da su ispunjene pretpostavke za izricanje manje kazne zatvora i iz čl. 56. KZ/11 za izricanje uvjetne osude. Prvostupanjski je sud ispravno utvrdio i ispravno vrednovao i olakotne, ali i otegotnu okolnost, dosadašnju osuđivanost optuženice za istovrsna kaznena djela, ali i činjenicu da je optuženica počinila produljeno kazneno djelo s dvije pojedinačne radnje. Ova otegotna okolnost doista, kako to pravilno obrazlaže prvostupanjski sud, preteže nad utvrđenim olakotnim okolnostima pa iz tih razloga nije osnovana žalba optuženice po ovoj osnovi pobijanja. Optuženici je izrečena kazna zatvora koja odgovara stupnju krivnje, počinjenom kaznenom djelu, pogibeljnosti istoga i utvrđenim i ocijenjenim olakotnim i otegotnoj okolnosti, koja potonja ima bitno značajniju prevagu nad olakotnim. Ispravno je ocijenjeno da priznanje optuženice nema značajan utjecaj na konkretan kazneni postupak, s obzirom da je optuženica zatečena u počinjenju kaznenog djela. Kajanje i obećanje da više neće počiniti kaznena djela vrednovano je optuženici kroz ocjenu ranije osuđivanosti kao otegotne i kroz negativnu procjenu budućeg ponašanja optuženice. Prvostupanjski je sud ispravno iznio negativnu procjenu budućeg ponašanja optuženice, na temelju ranijih osuda za istovrsna kaznena djela, za koja su joj izricane blaže, po vrsti i mjeri, kaznene sankcije, koje optuženicu nisu odvratile od počinjenja novog kaznenog djela. Time je prvostupanjski sud, izricanjem kazne zatvora od 1 godine i 6 mjeseci, utvrdio da nisu ispunjene pretpostavke za izricanje uvjetne osude optuženici. Valja navesti kako pitanje izricanja uvjetne osude ne ovisi o olakotnim okolnostima i njihovom vrednovanju, već ovisi o ispunjenju pretpostavki iz čl. 56. KZ/11, koje u konkretnom slučaju nisu ostvarene. U konkretnom slučaju, s obzirom na počinjeno produljeno kazneno djelo, raspon kazne u kojem se optuženici mogla izreći kazna je prema čl. 52. st. 5. KZ/11 od 3 mjeseca do 4 godine i 6 mjeseci. Stoga je upravo osuda na kaznu zatvora od 1 godine i 6 mjeseci, adekvatna kazna za optuženicu i njezino kazneno djelo kojom će se ostvariti svrha kažnjavanja u općem i posebnom smislu iz čl. 41. KZ/11.
11. Optuženici je vrednovana olakotnom okolnost da je majka troje djece, koja okolnost sama za sebe, ali i u vezi sa svim utvrđenim olakotnim i otegotnim okolnostima ne može dovesti do drugačije odluke o izboru vrste i mjere kazne. Točna je tvrdnja iz žalbe o mogućem utjecaju izostanka majke iz obitelji na formiranje djece, no navedeno, ne umanjuje značenje ranijeg ponašanja optuženice i konkretnog ponašanja do mjere da bi valjalo optuženici izreći nižu kaznu i uvjetnu osudu, koja nije primjerena sankcija za optuženicu i njezino kazneno djelo.
12. Slijedom izloženog odbijena je žalba optužene K. M. kao neosnovana te je pobijana presuda potvrđena primjenom čl. 482. ZKP/08.
U Varaždinu 1. listopada 2024.
Predsjednik vijeća
Rajko Kipke, v.r.
