Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Kžmp-34/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Rajka Kipkea, predsjednika vijeća, te Tomislava Brđanovića, ujedno i suca za mladež i Vlaste Patrčević Marušić, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv optuženog mlađeg punoljetnika M. M., zbog kaznenih djela iz čl. 326. st. 1. i dr. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22. i 114/23., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Splitu protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Kmp-10/2024-6 od 11. travnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 1. listopada 2024.,

p r e s u d i o  j e

I/ U povodu žalbe državnog odvjetnika, po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda i sudi:

optuženi mlađi punoljetnik M. M., s osobnim podacima kao u pobijanoj presudi

oslobađa se od optužbe

da bi 30. prosinca 2023., oko 6,40 sati, u mjestu U., vozeći teretno vozilo marke I. D. registarske oznake …, u kojem je prevozio 26 stranih državljana Turske, Sirije i Iraka, na cesti na ulazu u HE „Đ.“ izgubio kontrolu nad vozilom i prednjim dijelom vozila upao u rijeku Cetinu, nakon čega je razbio prozor vozila, izašao iz istog i pobjegao, propustivši pružiti pomoć putnicima u navedenom teretnom vozilu premda je to bio u mogućnosti bez da sebe i druge ozbiljno ugrozi,

dakle, nije pružio pomoć osobama u opasnosti koju je sam prouzročio, iako je to mogao učiniti bez veće opasnosti za sebe i drugoga,

pa da bi time počinio kazneno djelo protiv života i tijela, nepružanjem pomoći iz čl. 123. st. 2. KZ/11.

Na temelju čl. 149. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 121/11., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24., dalje: ZKP/08) troškovi postupka u odnosu na kazneno djelo iz čl. 123. st. 2. KZ/11 padaju na teret proračunskih sredstava.

II/ Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, preinačuje se pobijana presuda u odluci o kazni na način da se optuženom mlađem punoljetniku M. M. po čl. 51. st. 1. KZ/11 utvrđuju pojedinačne kazne zatvora za kazneno djelo iz čl. 326. st. 1. KZ/11 u trajanju od 2 (dvije) godine te za kazneno djelo iz čl. 215. st. 1. KZ/11 u trajanju od 1 (jedne) godine, pa se optuženi mlađi punoljetnik M. M. po čl. 51. st. 1. i 2. KZ/11 osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine i 6 (šest) mjeseci u koju se kaznu na temelju čl. 54. KZ/11 uračunava vrijeme lišenja slobode i istražnog zatvora od 30. prosinca 2023. do 11. travnja 2024.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom prvostupanjski sud proglasio je krivim optuženog M. M. zbog počinjenja tri kaznena djela i to protiv javnog reda, protuzakonitim ulaženjem, kretanjem i boravkom u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma iz čl. 326. st. 1. KZ/11, protiv opće sigurnosti, dovođenjem u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom iz čl. 215. st. 1. KZ/11 i protiv života i tijela, nepružanjem pomoći iz čl. 123. st. 2. KZ/11. Po čl. 51. KZ/11 utvrđene su mu pojedinačne kazne i to od 1 godine za kazneno djelo iz čl. 326. st. 1. KZ/11, 6 mjeseci za kazneno djelo iz čl. 215. st. 1. KZ/11 i 3 mjeseca za kazneno djelo iz čl. 123. st. 2. KZ/11, a optuženiku je po čl. 51. st. 1. i 2. KZ/11 izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 1 godine i 6 mjeseci. Na temelju čl. 57. KZ/11 optuženiku je izrečena djelomična uvjetna osuda na način da se od jedinstvene kazne zatvora izvršava dio od 6 mjeseci, dok se dio kazne od 1 godine neće izvršiti ako okrivljenik u roku od 5 godina ne počini novo kazneno djelo.

1.1. Na temelju čl. 54. KZ/11 u izrečenu jedinstvenu kaznu zatvora optuženiku je uračunato vrijeme lišenja slobode i istražnog zatvora od 30. prosinca 2023. do 11. travnja 2024.

1.2. Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP/08 optuženi M. M. dužan je platiti trošak kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08 (prvostupanjski sud propustio je primijeniti ZID ZKP/08 iz NN 36/24. iako je taj zakon bio na snazi u vrijeme izricanja presude) u paušalnoj svoti od 132,72 EUR.

2. Protiv presude žali se državni odvjetnik, zbog odluke o kazni, s prijedlogom da nadležni županijski sud preinači pobijanu presudu i optuženiku „izrekne kaznu zatvora u primjerenom trajanju“.

3. Optuženik je po branitelju, P. B., odvjetniku, odgovorio na žalbu državnog odvjetnika.

4. U smislu čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na dužno razgledanje.

4.1. Stranke u žalbi i odgovoru na žalbu nisu zatražile obavijest o drugostupanjskoj sjednici, a ovaj sud drugog stupnja ne nalazi potrebnim primijeniti čl. 475. st. 1. (druga rečenica) ZKP/08.

5. Žalba državnog odvjetnika je osnovana, a dala je povod za ispitivanje pobijane presude i po službenoj dužnosti.

6. Ispitujući pobijanu presudu u povodu podnijete žalbe državnog odvjetnika, u smislu čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP/08 ovaj sud drugog stupnja ne nalazi postojanje koje od bitnih postupovnih povreda u pobijanoj presudi na postojanje kojih pazi po službenoj dužnosti.

7. Ispitujući pobijanu presudu u povodu podnijete žalbe državnog odvjetnika, u smislu čl. 476. st. 1. toč. 2. ZKP/08 u pogledu je li djelo za koje se optuženik progoni kazneno djelo u odnosu na optužbu za kazneno djelo iz čl. 123. st. 2. KZ/11, utvrđena je povreda kaznenog zakona u pitanju iz čl. 469. toč. 1. ZKP/08.

7.1. Naime, kazneno djelo iz čl. 123. st. 2. KZ/11 čini počinitelj koji ne pruži pomoć osobi u opasnosti koju je sam prouzročio, iako je to mogao učiniti bez veće opasnosti za sebe ili drugoga. Obilježja tog djela su dakle opasnost za drugoga koju je uzrokovao počinitelj, ne pružanje pomoći osobi u takvoj opasnosti i mogućnost počinitelja za pružanjem pomoći bez veće opasnosti za sebe ili drugoga. Konkretno kazneno djelo opisano je „izgubio kontrolu nad vozilom i prednjim dijelom vozila upao u rijeku Cetinu, nakon čega je razbio prozor vozila, izašao iz istog i pobjegao, propustivši pružiti pomoć putnicima u navedenom teretnom vozilu premda je to bio u mogućnosti bez da sebe i druge ozbiljno ugrozi“, a kazneno djelo optuženik je prema optužbi počinio u odnosu na 26 migranata koje je prevozio. Ovakav opis ne sadrži opis obilježja kaznenog djela iz čl. 123. st. 2. KZ/11 „opasnosti u kojoj se nalazi osoba“ jer opis da je vozilo prednjim dijelom upalo u rijeku Cetinu baš ništa ne govori o konkretnoj opasnosti za putnike u vozilu, kakva je vrsta opasnosti nastala, koliko je ista bila ozbiljna te konačno na koji su način osobe koje su bile u vozilu izašle iz istoga. U izostanku opisa obilježja kaznenog djela valja jedino zaključiti da se ne radi o kaznenom djelu i da je povrijeđen kazneni zakon na štetu optuženika u smislu čl. 469. toč. 1. ZKP/08, pa je valjalo odlučiti kao pod I/ i optuženika osloboditi od optužbe za to djelo. Ovo i bez obzira na okolnost da takva izreka pobijane presude nije razumljiva jer ne sadrži opis svih obilježja kaznenog djela iz čl. 123. st. 2. KZ/11, no ukidanjem presude po službenoj dužnosti aktivirala bi se zabrana promjene na strože (reformatio in peius). Stoga, u ponovljenom postupku ne bi bila moguća intervencija u činjenični opis državnog odvjetnika, dodavanjem nedostajućeg opisa kaznenog djela, uz odgovarajuće utvrđenje i obrazloženje te odlučne činjenice, jer se državni odvjetnik nije žalio protiv pobijane presude po odgovarajućoj osnovi pobijanja (povreda kaznenog zakona/nepotpuno utvrđeno činjenično stanje). Slijedom navedenoga jedina je moguća odluka preinaka pobijane presude u odnosu na to kazneno djelo i izricanje oslobađajuće presude. Odluka o trošku u odnosu na oslobađajući dio zasniva se na odredbi čl. 149. st. 1. ZKP/08.

8. Državni odvjetnik žali se zbog odluke o kaznenoj sankciji navodeći kako je prvostupanjski sud ispravno utvrdio činjenice odlučne za izbor vrste i mjere kazne, ali da ih nije ispravno vrednovao. Tako državni odvjetnik ističe da je prvostupanjski sud optuženiku kao olakotno vrednovao iskreno priznanje i kajanje, ispriku žrtvama, žaljenje, mladenačku nepromišljenost i neosuđivanost, dok mu je otegotnim vrednovao zainteresiranost žrtve M. K. za kazneni progon i upornost optuženika u počinjenju kaznenih djela. Državni odvjetnik je stajališta kako su olakotne okolnosti precijenjene, a otegotne podcijenjene, pri čemu je otegotnim optuženiku valjalo vrednovati i posljedice kaznenih djela u smislu težine ugroze i opasnosti po zaštićeno dobro, ali i naglasiti potrebu generalno preventivnog djelovanja, izricanjem isključivo zatvorske kazne u primjerenom trajanju.

8.1. Iako je prvostupanjski sud spomenuo u pobijanoj presudi da je vodio računa o okolnostima počinjenih kaznenih djela, osobnosti optuženika, stupnju ugroze zaštićenih društvenih vrijednosti i specijalnu i posebno generalnu prevenciju te okolnosti ipak nije stvarno cijenio optuženiku. Naime, prvostupanjski je sud krenuo najprije od izricanja djelomične uvjetne osude, preko osude na jedinstvenu kaznu zatvora do, na kraju, utvrđivanja pojedinačnih kazni za kaznena djela, što je protivno redoslijedu iz čl. 51. st. 1. KZ/11 i odredbi čl. 57. KZ/11. Takvim pogrešnim pristupom prvostupanjski je sud odlučio najprije izreći djelomičnu uvjetnu osudu, a potom je toj odluci prilagodio osudu na jedinstvenu kaznu zatvora i utvrđenje pojedinačnih kazni, tome na kraju prilagodivši i nabrojivši neke od okolnosti odlučnih za izbor vrste i mjere kazne, koje je pogrešno vezao uz jedinstvenu kaznu zatvora i vrijeme provjeravanja. Po čl. 51. st. 1. KZ/11 sud je dužan najprije utvrditi pojedinačne kazne za svako od djela u stjecaju na temelju kriterija iz čl. 47. st. 1. KZ/11, a potom, na temelju ocjene počiniteljeve ličnosti i počinjenih kaznenih djela u njihovoj ukupnosti, osuditi optuženika na jedinstvenu kaznu zatvora. Tek nakon toga, pod uvjetima iz čl. 57. KZ/11, sud može optuženiku izreći djelomičnu uvjetnu osudu, pri čemu vrijeme provjeravanja određuje prema čl. 56. KZ/11. U konkretnom slučaju sud je na strani optuženika utvrdio pobrojene olakotne i otegotne okolnosti, naveo je da vodi računa o svrsi kažnjavanja te optuženiku izrekao opisani skup kaznene sankcije. No, u pravu je državni odvjetnik kada navodi da je optuženiku izrečena preblaga (po vrsti) i neadekvatna sankcija (mjera). Valjalo je poći od stupnja krivnje, koji je kod optuženika maksimalan, izravna namjera 1. stupnja, voditi računa o potrebi specijalne prevencije kod optuženika koji se kao mlada osoba upustio u činjenje dva ozbiljna kaznena djela, prevozeći 26 migranata i bježeći od policije koja ga je zatekla u kriminalnoj djelatnosti, pa mu izraziti izborom pojedinačnih kazni odgovarajući prijekor. Nadalje, s obzirom na opće poznatu raširenost počinjenja ove vrste kaznenih djela iz čl. 326. KZ/11, valja izborom pojedinačne kazne utjecati na širu populaciju naznačujući da je zabranjeno i pogibeljno činjenje ove vrste kaznenih djela. Nadalje, okolnosti priznanja počinjenja djela, izraženog žaljenja i kajanja optuženika valja cijeniti u kontekstu njegova zatjecanja na mjestu počinjenja kaznenih djela te im ne pridati toliki olakotni značaj. Mladost i nepromišljeno djelovanje te usklađeno ponašanje s zakonom valja optuženiku cijeniti olakotnim, dok mu otegotnim valja cijeniti pogibeljnost kaznenih djela na štetu ukupno 27 osoba, činjenicu bijega od policije, interes žrtve za kazneni progon optuženika, što njegovim djelima, bez obzira na smanjenje kriminalne količine oslobađajućim dijelom presude, daje veći značaj i značajniju kriminalnu količinu. Stoga je prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika valjalo na temelju utvrđenih okolnosti po čl. 51. st. 1. KZ/11 optuženiku utvrditi pojedinačne kazne zatvora i to za kazneno djelo iz čl. 326. st. 1. KZ/11 u trajanju od 2 (dvije) godine, a za kazneno djelo iz čl. 215. st. 1. KZ/11 u trajanju od 1 (jedne) godine. Vodeći računa o osobnosti okrivljenika koji se u mladoj dobi odlučio na počinjenje ozbiljnog kaznenog djela, kojem je dodao i daljnje kazneno djelo kojim je ugrožen život jedne osobe, po čl. 51. st. 1. i 2. KZ/11 optuženik je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora od 2 (dvije) godine i 6 (šest) mjeseci. Tek će se ovakvom jedinstvenom kaznom ostvariti svrha kažnjavanja u posebnom i općem smislu, izraziti odgovarajući društveni prijekor optuženiku za počinjena kaznena djela u stjecaju i upozoriti opću javnost na pogibeljnost činjenja ove vrste kaznenih djela. U jedinstvenu kaznu uračunato je vrijeme koje je optuženik bio lišen slobode po čl. 54. KZ/11 od 30. prosinca 2023. do 11. travnja 2024.

9. Zbog naprijed navedenog odlučeno je kao u toč. I/ izreke na temelju čl. 486. st. 1. ZKP/08 u povodu žalbe državnog odvjetnika, po službenoj dužnosti; odluka u toč. II/ izreke temelji se na odredbi čl. 486. st. 1. ZKP/08, prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika.

U Varaždinu 1. listopada 2024.

Predsjednik vijeća

Rajko Kipke, v.r.