Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-4231/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Lidije Bošnjaković, predsjednice vijeća, Jadranke Matić, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Vlatke Fresl Tomašević, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice V. M. iz Z., OIB: …, koju zastupa punomoćnik I. R., odvjetnik u Z., protiv tuženice Ž. B. iz Z., OIB: …, koju zastupa punomoćnik G. V., odvjetnik u Z., radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-410/2019-77 od 22. veljače 2024., u sjednici vijeća održanoj 1. listopada 2024.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužiteljice V. M. iz Z., kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-410/2019-77 od 22. veljače 2024. te se kao neosnovan odbija zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim tužiteljica zahtjeva utvrditi da je ništetan ugovor o darovanju zaključen 15. travnja 2002. između A. Z. Č. iz Z., kao darovateljice i Ž. B. iz Z., kao daroprimateljice, ovjeren po javnom bilježniku M. B. iz Z., pod brojem … i kojim zahtjeva naknadu troškova ovog parničnog postupka (točka I. izreke) te je naloženo tužiteljici naknaditi tuženici troškove parničnog postupka u iznosu od 1.187,50 eura (točka II. izreke).

2. Protiv prvostupanjske presude žali se tužiteljica pozivom na sve žalbene razlog iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Nar. nov. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14. - Odluka USRH, 70/19., 80/22., 114/22., 15/23, dalje: ZPP). Predlaže da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu na način da prihvati tužbeni zahtjev u cijelosti i da sukladno tome preinači i odluku o troškovima postupka ili da ukine prvostupanjsku presudu i da predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, a zahtjeva i naknadu troška nastalog podnošenjem žalbe.

3. Odgovorom na žalbu tuženica osporava osnovanost žalbe tužiteljice i predlaže da drugostupanjski sud potvrdi pobijanu presudu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet ovog parničnog postupka zahtjev je tužiteljice za utvrđenje ništetnosti ugovora o darovanju zaključenog 15. travnja 2002. između A. Z. Č. iz Z., kao darovateljice i Ž. B. iz Z., kao daroprimateljice, koji ugovor je ovjeren po javnom bilježniku M. B. iz Z., pod brojem ….

6. Sud prvog stupnja taj je zahtjev odbio kao neosnovan uz obrazloženje da je valjanost spornog ugovora utvrđena u parničnom postupku poslovni broj P-2786/04, u kojem postupku je pravomoćnom presudom odbijen tužbeni zahtjev majke tužiteljice da ju se utvrdi vlasnicom predmetnog stana, uz obrazloženje da je ovdje tuženica vlasništvo na istom stekla na temelju valjanog pravnog posla, ugovora o darovanju od 15. travnja 2022., na temelju kojeg se i upisala kao vlasnica u zemljišne knjige. Uz to, pozivom na čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Nar. nov. broj 35/05., 41/08., 125/11., dalje: ZOO) i čl. 120. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Nar. nov. broj 91/96., 68/98., 137/199., 22/00., 73/00., 114/01., dalje: ZVDSP) obrazlaže da činjenica da je prije predmetnog ugovora o darovanju, darovateljica istu nekretninu darovala majci tužiteljice, ugovorom o darovanju od 10. listopada 1997., ne čini tužbeni zahtjev osnovanim i to jer da taj ugovor o darovanju nije bio sastavljen u valjanoj formi pa se pokojna majka tužiteljice stoga na temelju istog niti ne bi mogla upisati kao vlasnica u zemljišne knjige, što da također proizlazi iz obrazloženja presude donesene u parničnom predmetu poslovni broj P-2786/04. Također, s obzirom na navedeno sud nije poklonio vjeru iskazima svjedoka Đ. Š., V. P. i tužiteljice, već je poklonio vjeru iskazu tuženice, jer da isti odgovara činjenicama koje proizlaze iz dokaza u ovom spisu, ali i onima koje proizlaze iz utvrđenja iz prethodno spomenute odluke.

7. Žaliteljici, vezano uz takvu odluku valja odgovoriti da je točno da sud nema procesno ovlaštenje temeljiti odluku samo na obrazloženju odluke koja je donesena u nekom drugom parničnom predmetu. Sud u svakom postupku treba dokaze ocijeniti u skladu s čl. 8. ZPP-a, a u konkretnom slučaju sud je ocijenio dokaze koji su provedeni. Pri tome okolnost da se sud uz to vodio i odlučnim okolnostima koje proizlaze iz parničnog predmeta poslovni broj P-2786/04, koje činjenice i sama tužiteljica navodi tijekom ovog postupka kao nesporne (nedostatak javnobilježničke forme ili sudskog zapisnika na ugovoru o darovanju od 10. listopada 1997. – podnesak od 16. svibnja 2012. i sudska praksa u prilogu, činjenica da je predmetni ugovor sačinjen u formi javnobilježničkog akta bila je nesporna tijekom cijelog postupka) to pozivanje suda na obrazloženje odluke donesene u predmetu poslovni broj P-2786/04 nije za posljedicu imalo povredu iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. ZPP-a.

8. Dalje valja reći da u žalbenoj fazi postupka nije sporno, a proizlazi i iz dokaza čiji sadržaj sud prenosi pod točkama 6. do 12. obrazloženja:

- da je darovateljica A. Z. Č. predmetnom nekretninom raspolagala dva puta i to darovanjem učinjenim 10. listopada 1997. u korist pokojne majke tužiteljice te 15. travnja 2022. darovanjem u korist ovdje tuženice,

- da je darovateljica u trenutku sklapanja oba ta pravna posla bila upisana kao vlasnica predmetne nekretnine,

- da je tuženica upisala svoje pravo vlasništva na temelju ugovora o darovanju od 15. travnja 2022., a

- da majka tužiteljice svoje vlasništvo nije upisala, niti je u sporu koji je pokrenula radi utvrđenja prava vlasništva njezin tužbeni zahtjev prihvaćen (ranije spomenuti predmet poslovni broj P-2786/04.

9. Radi se dakle o pravnoj situaciji višestrukog otuđenja nekretnine za koji slučaj je, odredbom sadržanom u čl. 125. st. 1. ZVDSP-a, propisano da kad je više osoba sklopilo s otuđivateljem pravne poslove radi stjecanja vlasništva iste nekretnine, da će vlasništvo steći ona osoba koja je u dobroj vjeri prva zatražila upis u zemljišnu knjigu, ako su ispunjene i sve ostale pretpostavke za stjecanje vlasništva.

10. Međutim, višestruko otuđenje nekretnine pravnim poslom, kada se radi o odnosu između više stjecatelja iste nekretnine, za sobom ne povlači ništetnost. U tom slučaju čl. 125. st. 2. ZVDSP-a propisuje pravo osobe koja svoje vlasništvo nije upisala u zemljišne knjige, ali joj je nekretnina predana u samostalni posjed da protiv osobe koja je svoje vlasništvo upisala u zemljišne knjige zatraži brisanje upisa vlasništva i uknjižbu u svoju korist, ako dokaže da knjižni stjecatelj nije postupao u dobroj vjeri jer je, u trenutku kad je sklopio pravni posao s otuđivateljem, znao da je nekretnina drugomu već valjano otuđena i predana u samostalni posjed i to u roku od tri godine od upisa čije se brisanje zahtijeva.

10.a Dakle, ZVDSP, kada se to tiče odnosa između više stjecatelja iste nekretnine (ovdje je to odnos između stranaka kao daroprimaca), ne propisuje da je bi dvostruko otuđenje nekretnine bilo nezakonito, protivno Ustavu Republike Hrvatske ili nemoralno, a time i ništetno. Ta odredba zaštitu u takvom slučaju pruža u vidu davanja prava poštenom stjecatelju da protiv onoga tko je vlasništvo stekao ne postupajući u dobroj vjeri zaštitu zatraži na način propisano čl. 125. st. 2. ZVDSP i da ju ostvari u koliko dokaže postojanje svih pretpostavki koje ta odredba propisuje.

10.b Pri tome stjecatelj prava (ovdje daroprimac) u svakom slučaju ima mogućnost ustati nekim od obveznoprvanih zahtjeva i u odnosu na samog darodavca, kako to jasno određuje čl. 125. st. 3. ZVDSP-a.

11. Slijedom toga, kako čl. 125. ZVDSP za višestruko otuđenje ne propisuje ništetnost kao najstrožu kaznu, već zaštitu jednog stjecatelja prema drugom pruža kroz drugu vrstu zaštite (propisane st. 2. te odredbe) to već iz ovog razloga tužbeni zahtjev nije osnovan.

12. Međutim, kako time nije dan odgovor na sve razloge ništetnosti koje žaliteljica ističe i koje sumira u podnesku od 22. siječnja 2021., a na iste nije odgovorio ni sud prvog stupnja na što se, može se zaključiti, posredno ukazuje i navodima žalbe (čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP-a), a ovaj sud smatra da unatoč tome ima dovoljno elemenata da prvostupanjsku odluku potvrdi pozivom na čl. 373.a st. 1. točka 2. ZPP- a to ovaj sud smatra potrebnim odgovoriti i na sve ostale navode na kojima tužiteljica temelji svoj zahtjev.

13. Stoga žaliteljici valja odgovoriti da na osnovanost zahtjeva nisu od utjecaja navodi da je pokojna A. Z. Č., osim ugovorom o darovanju od 10. listopada 1997. i oporučno stan ostavila majci tužiteljice, oporukom koja nosi isti nadnevak. Ostaviteljica je nakon što je sačinila oporuku imala pravo raspolagati imovinom kojom je oporučno raspolagala. Sukladno čl. 107. Zakona o nasljeđivanju (Nar. nov. broj 52/71., 47/78., 71/91., 37/94., 56/00., 48/03., isto čl. 66. ZN-a, Nar. nov. broj 48/03., 163/03., 35/05., 127/13., 33/15., 14/19.) svako kasnije raspolaganje od strane oporučitelja određenom stvari koju je bio nekome namijenio ima za posljedicu opoziv namjene te stvari. To znači da stvar više nije predmet oporučnog već naknadnog raspolaganja te takvo raspolaganje ne dovodi do ništetnosti naknadnog pravnog posla (ovdje predmetnog ugovora).

14. Isto tako neosnovano se navodi da ugovor koji je predmet spora nema valjanu formu jer da nije došlo do prave predaje predmetna darovanja u posjed i da bi stoga bio ništetan. Ovo jer se radi o ugovoru koji je sačinjen u formi javnobilježničkog akta, a kada postoji takva forma tada nije ni potrebno dokazivati da je došlo do stvarne predaje u posjed niti se može govoriti o ništetnom pravnom poslu (čl. 53. st. 1. točka 3. Zakona o javnom bilježništvu, Nar. nov. 78/93. u vezi s pravnim pravilnom iz paragrafa 943. Općeg građanskog zakonika, u skladu s čim je u sudskoj praksi zauzeto shvaćanje da takva forma nadomješta pravu predaju u posjed, sada

35/05,

regulirano čl. 482. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23.).

15. Nadalje, o činjenici da bi tuženica iskoristila teško zdravstveno stanje pokojne darovateljice na način da ista njoj daruje predmetnu nekretninu iskazuje samo tužiteljica. Drugi svjedoci čije iskaze sud prenosi i cijeni ne potvrđuju tu činjenicu (Đ. Š., V. P.), a to ne proizlazi niti iz nekih pisanih isprava u spisu. Slijedom toga niti ti, nedokazani, činjenični navodi ne govore u prilog osnovanosti tužbenog zahtjeva.

16. Zaključno, nesporna je činjenica da majka tuženice nje upisala svoje pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini na temelju ugovora o darovanju od 10. listopada 1997. niti je svoje vlasništvo uspjela utvrditi u parničnom postupku na koji se referira prvostupanjski sud. Isto tako je nesporno da je upis tuženice kao vlasnice izvršen uz istovremeno brisanje prava vlasništva tužiteljice. Stoga niti tvrdnje tužiteljice da bi predmetni ugovor o darovanju bio ništetan jer da je darovanje izvršila osoba koja nije vlasnik nisu osnovane te također ne čini tužbeni zahtjev osnovanim.

17. Zbog navedenog je na temelju čl. 373.a st. 1. točka 2. ZPP-a odlučeno kao u izreci ove drugostupanjske presude.

18. Odluka o troškovima postupka ocijenjena je pravilnom i zakonitom kako po osnovi tako i po visini te je kao takva i potvrđena na temelju čl. 380. točka 2. ZPP-a.

19. Tužiteljica sa žalbom nije uspjela pa joj stoga nije priznat trošak nastao podnošenjem žalbe (čl. 166. st. 1. u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP-a).

U Zagrebu 1. listopada 2024.

Predsjednica vijeća:

Lidija Bošnjaković, v.r.