Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 33

Poslovni broj: Gž-579/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Vukovaru, po sutkinji Ani Bosančić kao sucu pojedincu u pravnoj stvari sada tužitelja JI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao pravnog slijednika i zakonskog nasljednika ranije tužiteljice pok. FI, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] protiv prvo tužene SI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i drugo tuženika MI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćniku Vladimiru Kvaternik odvjetniku iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Vladimir Kvaternik i Anamarija Kvaterik, radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci broj: P-327/2022-7 od 26. svibnja 2022., 1. listopada 2024.,

r i j e š i o  j e

I. Žalba tužitelja uvažava se kao djelomično osnovana i odbija kao djelomično neosnovana pa se odluka o troškovima postupka pod točkom II. izreke rješenja Općinskog suda u Rijeci broj: P-327/2022-7 od 26. svibnja 2022.:

a) potvrđuje u dijelu u kojem je naloženo tužitelju naknaditi tuženicima trošak parničnog postupka u iznosu od 8.250,00 kuna/1.094,96 eura[1] (osam tisuća dvjesto pedeset kuna/ tisuću devedeset četiri eura i devedeset šest centi) zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na taj iznos od dana donošenja prvostupanjskog rješenja, odnosno od 26. svibnja 2022. do isplate

b) preinačava u dijelu u kojem je naloženo tužitelju naknaditi tuženicima trošak parničnog postupka preko iznosa od 8.250,00 kuna/1.094,96 eura (osam tisuća dvjesto pedeset kuna/ tisuću devedeset četiri eura i devedeset šest centi) do iznosa od 15.625,00 kuna/2.073,79 eura, (petnaest tisuća šesto dvadeset pet kuna/ dvije tisuće sedamdeset tri eura i sedamdeset devet eura) te se za iznos troškova parničnog postupka od 7.375,00 kuna/978,83 eura (sedam tisuća tristo sedamdeset pet kuna/ devetsto sedamdeset osam eura i osamdeset tri centra) odbija zahtjev tužitelja zajedno sa zatraženim zakonskim kamatama na navedeni iznos kao neosnovan.

II. Nalaže se prvo tuženiku SI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i drugo tuženiku MI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u roku od 15 dana tužitelju JI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknaditi trošak sastava žalbe u iznosu od 295,00 kuna/39,15 eura (dvjesto devedeset pet kuna/ trideset devet eura i petnaest centi) dok se s preostalim dijelom zahtjeva za naknadom troška sastava žalbe u iznosu od 1.267,00 kuna/168,16 eura (tisuću dvjesto šezdeset sedam eura / sto šezdeset osam eura i šesnaest centi) tužitelj odbija.

III. Tuženicima se ne dosuđuje trošak sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja suđeno je:

" I. Utvrđuje se da je tužba u ovoj pravnoj stvari povučena.

II. Tužiteljica je dužna naknaditi prvo i drugo tuženicima prouzročeni parnični trošak u iznosu od 15.625,00 kn (slovima: petnaesttisućašestodvadesetpet kuna), sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od donošenja rješenja pa do isplate. "

2. Pravovremeno izjavljenom žalbom tužitelj (kao nasljednik pok. tužiteljice FI) pobija rješenje o trošku parničnog postupka sadržano u točki II. izreke rješenja prvostupanjskog suda, zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Tvrdi kako su parnicu uzrokovali tuženi svojim radnjama, pa teret troškova ne može snositi tužitelj posebno kada se sagledaju sve okolnosti zbog kojih više nema potrebe za vođenjem parničnog postupka, ali i razloge zašto je tužba podnesena i kada je podnesena. Nadalje navodi da kada bi tuženici i imali pravo na troškove postupka isti su pogrešno obračunati od strane prvostupanjskog suda ili su im dosuđeni troškovi koji nisu bili neophodni za vođenje postupka. Predlaže da sud prihvaćajući žalbene navode preinači rješenje o trošku i trošak postupka dosudi tužitelju, te traži trošak sastava žalbe.

3. Tuženici u odgovoru na žalbu ističu kako je žalba tužitelja neosnovana, dok u odnosu na obračun dosuđenih im troškova predlažu ispraviti pogreške u računanju koje je počinio prvostupanjski sud uz dosudu troška sastava odgovora na žalbu.

4. Žalba tužitelja je djelomično osnovana.

5. Ispitujući odluku o troškovima postupka sadržanu u točki II. izreke prvostupanjske presude, postupak koji joj je prethodio, te žalbene navode tužitelja, utvrđeno je da prvostupanjski sud nije počinio niti jednu bitnu povredu odredbi parničnog postupka određenu čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - u daljnjem tekstu ZPP), a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, ali je ocijenjen osnovanim žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

6. Obzirom na vrijeme donošenja pobijanog rješenja (26. svibnja 2022.) prilikom donošenja odluke suda prvog stupnja o naknadi troškova postupka primijenjena je tada važeća Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22 dalje: Tarifa), temeljem koje je donijeto i ovo rješenje.

7. Odredbom čl. 158. ZPP-a regulirana je naknada parničnog troška u slučaju povlačenja tužbe. Stavak 1. navedenog članka navodi kako je tužitelj koji povuče tužbu ili se odrekne tužbenog zahtjeva dužan tuženiku naknaditi troškove postupka, dok je st.2. propisano kako iznimno od stavka 1. ovoga članka, ako je tužitelj povukao tužbu ili se odrekao tužbenog zahtjeva odmah nakon što je tuženik udovoljio zahtjevu tužitelja ili zbog drugih razloga koji se mogu pripisati tuženiku, troškove postupka dužan je tužitelju naknaditi tuženik.

7.1. Dakle, u konkretnom predmetu do povlačenja tužbe nije došlo nakon udovoljenja zahtjevu tužitelja od strane tuženika, već je tužba povučena uslijed nedostatka pravnog interesa za provođenje daljnjeg parničnog postupka, iako je moguće kako je tužbeni zahtjev u vrijeme njegova podnošenja bio osnovan.

7.2. U smislu citirane odredbe čl. 158. st.1. ZPP-a sud nije ovlašten ocjenjivati eventualnu osnovanost tužbenog zahtjeva, niti jesu li parnicu uzrokovali tuženi svojim radnjama, jer svatko tko povuče tužbu, neovisno od toga zbog čega je to učinio i je li njegov tužbeni zahtjev inače bio osnovan (osim ako je povlačenje tužbe uslijedilo nakon udovoljenja tužbenom zahtjevu) dužan je protivnoj stranci nakaditi trošak (tako u svojoj odluci VSRH Rev 873/2009-2 od 18. svibnja 2011.).

7.3. Posljedično navedenom tužitelj je obvezan naknaditi troškove tuženicima.

8. Nadalje, osnovano tužitelj u žalbi navodi kako sud prvoga stupnja nije pravilno odlučio o visini troškova postupka sukladno odredbama Tarife, te je neosnovano tuženicima priznao trošak za podneske od 16. lipnja i 20. rujna 2021., koji nisu bili potrebni za vođenje postupka, odnosno da pojedine obračunate troškove nije pravilno zbrojio.

9. Naime, tuženicima je pravilnom primjenom Tarife valjalo priznati troškove: sastava odgovora na tužbu prema Tbr.8.t.1. sa 250 bodova, podnesak od 20. travnja 2021. prema Tbr.8.t.3. sa 50 bodova, pristup na dva ročišta od 11. listopada 2017. i 25. svibnja 2022. prema Tbr.9.t.2. svako sa 125 bodova, odnosno ukupno 250 bodova, kao i pristup na ročište od 7. rujna 2017. prema Tbr.9.t.5. sa 50 bodova, odnosno ukupno 600 bodova, što uz vrijednost oda od 10,00 kuna daje trošak od 6.000,00 kuna. Isti je valjalo uvećati prema Tbr.36. sa 10% za 600,00 kuna, tako da je ukupni trošak 6.600,00 kuna, na što je obračunat PDV od 25% u iznosu od 1.650,00 kuna, što daje ukupno priznati trošak tuženika od 8.250,00 kuna/1.094,96 eura.

9.1. Tuženicima nije trebalo priznat trošak podnesaka od 16. lipnja 2021. i 20. rujna 2021., kako to u žalbi osnovano i iznosi tužitelj, jer se radilo o podnescima koji nisu bili neophodni za vođenje postupka.

10. Slijedom navedenog djelomično je uvažena žalba tužitelja, te je temeljem čl. 380. toč. 2. i 3. ZPP-a odlučeno kao u točki I. izreke s time da je pobijana točka II. rješenja suda prvog stupnja potvrđena u dijelu kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 8.250,00 kuna/1.094,96 eura, dok je u preostalom dijelu preinačena i tužitelj odbijen sa zahtjevom za naknadom troška parničnog postupka u iznosu od 7.375,00 kuna/978,83 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.

11. Tužitelj je na ime troškova žalbenog postupka potraživao iznos od 1.562,50 kune. Na ime troška sastava žalbe tužitelju je priznat trošak od 50 bodova po Tbr. 10. t. 5 i Tbr. 7. t. 1. Tarife, što uz vrijednost boda od 10,00 kuna iznosi 500,00 kuna, te uz PDV daje trošak od 625,00 kuna. Kako je isti djelomično uspio sa žalbom u visini od oko 47,2% tužitelju pripada trošak u iznosu od 295,00 kuna, s time da mu nije dosuđen trošak sudske pristojbe na žalbu obzirom da je iz stanja spisa utvrđeno kako tužitelj taj trošak nije imao. Primjenom odredbe čl. 154. st. 2. i čl. 166. ZPP-a, odlučeno je kao u točki II. izreke rješenja, a s preostalim dijelom zahtjeva za naknadom troškova žalbenog postupka u visini od 1.267,00 kuna tužitelj je odbijen.

12. Odgovor na žalbu od strane tuženika nije bio neophodan u ovoj pravnoj stvari, te istima zatraženi trošak na temelju čl. 155. st. 1. ZPP-a nije dosuđen.

13. U preostalom, nepobijanom dijelu (točka I. izreke) rješenje suda prvog stupnja ostaje neizmijenjeno.

U Vukovaru, 1. listopada 2024.

Sudac

Ana Bosančić