REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-4078/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga, predsjednika vijeća, Josipa Turkalja člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja RP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Jurica Borojević, odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu Jurica Borojević i Domagoj Jugović u Novoj Gradišci, protiv tužene Republike Hrvatske, Ministarstva unutarnjih poslova, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Rijeci, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužene za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, posl. br. Gž R-449/23-3 od 11. lipnja 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci, posl. br. Pr-241/17-39 od 24. veljače 2023., u sjednici održanoj 1. listopada 2024.,

r i j e š i o  j e

I. Prijedlog za dopuštenje revizije se odbija.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.

Obrazloženje

1. Tužena je protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, posl. br. Gž R-449/23-3 od 11. lipnja 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci, posl. br. Pr- 241/17-39 od 24. veljače 2023., podnio prijedlog za dopuštenje revizije na temelju odredbe čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) postavivši četiri pravna pitanja za koja smatra da su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu i to:

"1. Čini li drugostupanjski sud bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku, kada donosi odluku ne cijeneći žalbene razloge tužene i ne dajući nikakvo obrazloženje i razloge o odlučnim činjenicama u pogledu istaknutih žalbenih navoda od strane tužene (samo navodeći da je prvostupanjski sud pravilno postupio i navodeći utvrđenja suda prvog stupnja bez dovođenja istih u odnos s navodima žalbe)?

2. Postupaju li sudovi protivno relevantnim odredbama Zakona o policiji (NN 34/11, 130/12, 89/14, 151/14, 33/15, 121/16 i 66/19), Uredbe o plaćama policijskih službenika (NN 129/11, 82/12, 25/13, 140/13, 32/15, 40/15, 40/16, 11/17, 129/17, 5/18, 66/18, 09/18 i 24/19) i Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (NN br. 104/13 i 150/13), te protivno smislu odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske: rješenja broj: Revr 1127/13-2 od 11. svibnja 2016.g. i Revr753/09-2 od 17. studenog 2009.g., kada za slučaj obavljanja policijskih poslova u višednevnim službama na moru paušalno određuju stvarno odrađene sate rada na terenu (24 sata minus 8 sati odmora minus sati redovnog radnog vremena = sati prekovremenog rada, te 24 sata minus 8 sati odmora = sati stvarnog radnog vremena), i na taj način utvrđuju koji iznos na ime prekovremenog rada je tužena dužna platiti tužitelju, bez da su utvrdili stvarno (faktično) odrađene sate rada obzirom na radno mjesto i nalog-zapovijed za obavljanje odgovarajućih poslova (a za što je tužena sudu ponudila relevantne dokaze: radne naloge i evidencije za obračun plaće u kojima je točno definirano što je naloženo, što je odrađeno i što je i na ime čega isplaćeno policijskom službeniku, ovdje tužitelju)?

3. Dakle, mogu li se svi ostali sati koje je službenik (tužitelj) proveo na radu na terenu na brodu, a pritom se misli na sate koji se dobiju nakon što se od 24 sata jednog dana oduzmu sati redovnog radnog vremena i sati odmora, odrediti na taj način u paušalnom iznosu i smatrati prekovremenim radom, bez da se utvrdi da li je za vrijeme tih ostalih sati tužitelj stvarno (faktično) radio s obzirom na njegovo radno mjesto i nalog (i za koje sate mu onda pripada pravo na uvećanu plaću za prekovremeni rad) ili je za te ostale sate potrebno utvrditi da li je za vrijeme istih tužitelj stvarno aktivno radio ili pak bio u pasivnoj pripravnosti na brodu ili u luci izvan broda (a za što mu je tužena i isplatila odgovarajuću naknadu)?

4. Je li, za obavljanja policijskih poslova u višednevnim službama na moru, vrijeme izvan redovnog radnog vremena (izuzev vremena kada je policijski službeniktužitelj odmarao), a za koje policijski službenik-tužitelj nije aktivno radio, nego bio u pripravnosti na brodu ili u luci, vrijeme prekovremenog rada ili vrijeme pasivnog dežurstva (čl. 57. Kolektivnog ugovora, naknada po čl. 44. st. 4.)?"

2. Tužitelj u odgovoru na tuženikov prijedlog za dopuštenje revizije ističe da naznačena praksa nije relevantna, a zbog čega je tuženikov prijedlog neosnovan.

Traži trošak sastava odgovora na prijedlog.

3. Prijedlog za dopuštenje revizije nije osnovan.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu naknade za rad za vrijeme dežurstva kao službenika pomorske policije za vrijeme koje je provodio na brodu u trajanju od više dana neprekidno.

5. Na temelju odredbe čl. 385.a i čl. 387. ZPP ovaj sud je ocijenio da postavljena pravna pitanja u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer pobijana odluka ne odstupa od ustaljene prakse revizijskog suda, već je u skladu s pravnim shvaćanjem zauzetim u odlukama ovog suda (npr. Revr-1676/15-4 od 28. studenoga 2017., Rev-4743/19 od 3. ožujka 2021.), a ne radi se pravnim pitanjima u pogledu kojih bi trebalo preispitati sudsku praksu (tako ovaj sud u odlukama posl. br. Revd-4571/22, Revd-1601/22, Revd- 1235/23, Revd-1765/24 itd.).

6. Budući da u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene zakonske pretpostavke za intervenciju revizijskog suda i za dopuštenje revizije sukladno odredbi čl. 385.a st. 1. ZPP, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b. st. 1. i 2. ZPP odlučiti kao u toč. I. izreke ovog rješenja.

7. Odbijen je tužiteljev zahtjev za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije, jer je isti bio nepotreban (čl. 155. st. 1. ZPP), pa je odlučeno kao u toč. II. izreke ovog rješenja.

Zagreb, 1. listopada 2024.

Predsjednik vijeća

dr. sc. Jadranko Jug