Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-897/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Josipa Grubišić, kao predsjednika vijeća, Darije Horvat, sutkinje izvjestiteljice i člana vijeća i Sabine Dugonjić, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. K. iz S., OIB:…, zastupanog po pun. I. R., odvj. u S., protiv tuženika E.-K. z., ustanova S., OIB:…, zastupano po pun. I. M., odvj. u S., radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-7206/2021-13 od 25. travnja 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 1. listopada 2024.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-7206/2021-13 od 25. travnja 2023.

II. Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu troška žalbenog postupka, kao neosnovanim.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja utvrđeno je da tužitelj, radnik kod tuženika ima pravo na godišnji odmor za 2020. u trajanju od 30 radnih dana (toč. I), naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju na ime naknade za neiskorišteni godišnji odmor za 2020. godinu u trajanju od 30 dana, iznos od 2.957,90 eura/22.286,33 kn, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 28. lipnja 2021. (kao dana pravomoćnosti odluke o otkazu nedopuštenom i bez pravnog učinka) do isplate (toč. II), te je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju prouzročene troškove ovog postupka 1.244,28 eura/ 9.375,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana presuđenja pa do isplate (toč. III).

2. Protiv prvostupanjske presude žali se tuženik iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 1. - 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/1991., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07.-Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske 84/08., 96/08. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08., 57/11., 148/11.- pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22. dalje u tekstu: ZPP-a), predlažući njezinu preinaku sukladno navodima žalbe, uz naknadu parničnog troška i troška sastava žalbe, podredno ukidanje iste.

3. Žalba je neosnovana.

4. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio ovaj sud je ustanovio da sud prvog stupnja nije počinio niti jednu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354 st. 2 ZPP, na koju pazi po službenoj dužnosti, temeljem odredbe čl. 365 st. 2 ZPP.

5. Nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 2 toč. 11 ZPP-a, na koju ukazuje žalitelj, jer pobijana presuda sadrži jasne i određene razloge o odlučnim činjenicama, nije proturječna i ista se može ispitati.

6. Tijekom postupka prvostupanjski sud je ispitao sve okolnosti koje su važne za zakonito presuđenje ovog spora i na temelju postignutih rezultata valjano utvrdio potrebno činjenično stanje, izloživši ga u obrazloženju pobijane presude. Zbog navedenog ovaj sud prihvaća u cijelosti tako utvrđeno činjenično stanje, pa prema tome nije osnovan niti žalbeni razlog tuženika pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja kao ni opravdanja dana za njega.

7. U ovom postupku nije bilo sporno da je dana 04. srpnja 2019. tuženik donio odluku o otkazu ugovora o radu tužitelju , s ponudom izmijenjenog ugovora o radu,

-nije bilo sporno da je tužitelj spornu Odluku pobijao u postupku koji se vodio pred tim sudom pod br. Pr-544/19, tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti je usvojen Odlukom od 08. ožujka 2021.,da je prvostupanjska odluka potvrđena odlukom Županijskog suda u Splitu br. Gžr-483/21 od 28. lipnja 2021., te da je temeljem pravomoćne i ovršne presude (ovršna dana 21. rujna 2021.), tužitelj vraćen na rad kod tuženika dana 01. listopada 2021., a nije bila sporna visina postavljenog tužbenog zahtjeva.

8. Kao sporno trebalo je utvrditi je li osnovan zahtjev tužitelja kojim traži utvrđenje prava na korištenje godišnjeg odmora za 2020., s tim i svezi pripada li tužitelju pravo na isplatu naknade za neiskorišteni godišnji odmor za 2020. Trebalo je utvrditi je li tužitelj postupio u smislu odredbe čl. 133. Zakona o radu.

9. Protivno žalbenim navodima, sud prvog stupnja proveo je sve dokaze predložene po strankama, osim uvida u spis Pr-544/19, jer se isti nalazi na Vrhovnom sudu Republike Hrvatske, a nesporno je da je u tom pravomoćno okončanom postupku utvrđeno je da je Odluka o otkazu od 4. srpnja 2019. nedopuštena. Nadalje, Odluka je postala pravomoćna dana 28. lipnja 2021., a ovršna 21. rujna 2021., pa je tuženik tužitelja vratio na rad, dana 01. listopada 2021.

10. Prvostupanjski je sud pregledom dopisa tužitelja od 04. listopada 2021., koji je kod tuženika zaprimljen istog dana, na koji se tuženik nije očitovao, utvrdio da se tužitelj tuženiku obratio glede zahtjeva za korištenje godišnjeg odmora za 2020. godinu, dok je već dopisom od 28. rujna 2021. zatražio sva prava iz radnog odnosa tako i prava na korištenje godišnjeg odmora za 2020., na koji se zahtjev tuženik također nije očitovao. Obzirom da je tužitelj predmetnom tužbom ustao dana 25. listopada 2021., jasno je da je predmetna tužba pravodobna, sve u smislu odredbe čl. 133. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14.- dalje ZR).

10.1.Stoga je neosnovan žalbeni navod tužitelja da tužitelj nije dostavio dokaz da je podnio zahtjev za zaštitu prava u smislu odredbi čl. 133. danas važećeg ZR pa da je u tom dijelu tužitelj i prekludiran za isticanje takvog zahtjeva.

11. Odredbom čl. 76. ZR radnik ima pravo na plaćeni godišnji odmor za svaku kalendarsku godinu, dok je odredbom čl. 124. ZR, propisano da radnik koji je sudskom putem poništio nezakonitu odluku o prestanku radnog odnosa, je došao u pravni položaj kao da mu svojstvo radnika nije prestalo. Zato ima prava koja su imali I drugi poslodavčevi radnici. Navedeno iz razloga jer radnik ne smije trpjeti posljedice nezakonitog poslodavčevog postupanja.

12. Odredbom čl. 7. t. 1. Direktive 2003/88/EC Europskog parlamenta vijeća, propisano je da radniku nakon nezakonitog otkaza ugovora o radu i povratka na rad, pripada pravo na korištenje godišnjeg odmora, kao da je radio. Stavkom 2. iste Direktive, propisano je da radnik može tražiti naknadu na neiskorišteni godišnji odmor koja odgovara razdoblju od dana nezakonitog otkaza do dana vraćanja na rad.

13. Imajući u vidu odluku iz pravomoćno okončanog postupka br. Pr-544/19 tužitelj kao radnik tuženika ima pravo na godišnji odmor za 2020. godinu, što mu je tuženik osporavao, pa je zato tužbeni zahtjev tužitelja kako je usvojen pod točkom I. pravilno usvojen, jer se tužbom za utvrđenje (čl. 187 st.1 ZPP) može zahtijevati da sud utvrdi postojanje nekog prava ili pravnog odnosa, koji, kao u konkretnom slučaju, tužitelju tuženik osporava.

13.1. Stoga nije osnovana žalbena tvrdnja tuženika da tužitelj nema pravni interes za postavljanje deklaratornog tužbenog zahtjeva u smislu čl. 187. ZPP.

14. Nadalje, sukladno citiranoj odredbi čl. 7. st. 2. Direktive 2003/88, tužitelj može tražiti naknadu za neiskorišteni godišnji odmor. Tužitelju u smislu odredbe čl. 124. ZR pripadaju sva prava kao da je radio, tako i pravo na korištenje godišnjeg odmora ili pak naknada za neiskorišteni godišnji odmor, u smislu odredbe čl. 81. i 82. ZR, kao i citiranih odredbi Direktive europskog parlamenta.

15. Tuženik nije dokazao da bi tužitelju omogućio korištenje godišnjeg odmora za 2020. godinu, iako je tužitelj realizaciju prava zatražio neposredno prije povratka na rad kod tuženika, kao i ponovno dana 04. listopada 2021.

15.1. Protivno žalbenim navodima tuženika da pravo na naknadu za neiskorišteni godišnji odmor tuženik bi imao samo u slučaju prestanka radnog odnosa, pravilan je zaključak suda prvog stupnja da je tuženik dužan tužitelju isplatiti naknadu za neiskorišteni godišnji odmor, sve u smislu odredbe čl. 24., 25. i 26. Pravilnika o radu tuženika iz srpnja 2015. kao i odredbe čl. 76., 81., 82. i 124. ZR.

16. Tužitelj je tijekom postupka ustvrdio da je pred tim sudom podnio tužbu radi isplate naknade plaće I svih drugih prava iz radnog odnosa koji postupak se vodi pod poslovnim brojem Pr-7131/2021, a kojim tužbenim zahtjevom nije tražena naknada za neiskorišteni godišnji odmor u 2020. , s obzirom da je smatrao da će mu tuženik to pravo odobriti po povratku na rad, te prema dopisima upućenim tužitelju 28. rujna 2021. i 4. listopada 2021. (list 23 I 25 spisa).

17. Glede visine postavljenog zahtjeva, s osnova naknade za neiskorišteni godišnji odmor, iznos predstavlja prosjek plaća koje je tužitelj ostvario tri mjeseca prije donošenja sporne odluke, i to baš prema izračunu tuženika, koju visinu utuženog iznosa tuženik nije osporavao, slijedom čega je sud prvog stupnja tužbeni zahtjev tužitelja kojim isti traži isplatu iznosa od 2. 957,90 eura pravilno usvojio.

18. Na dosuđeni iznos tužitelj ima pravo i na zakonsku zateznu kamatu koja teče od dana 28. lipnja 2021., kada je Odluka pod poslovni broj Pr-544/19 postala pravomoćna.

19. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154. st. 1. u svezi s čl. 155. ZPP pa je tužitelju, imajući u vidu vrijednost predmeta spora i popisani trošak, za puni uspjeh u parnici valjano priznato sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14,118/14, 107/15.- dalje Tarifa) trošak za sastav tužbe 100 bodova, za sastav jednog podneska 100 bodova, te, protivno žalbenim navodima, I trošak za zastupanje ročištima i to 29. rujna 2022., te 27. veljače 2023. po 100 bodova (Tbr. 9/1), te na ročištima 1. prosinca 2021. i 18. siječnja 2023. po 50 bodova (Tbr . 9/5), odnosno ukupan iznos od 1.244,28 eura.

20. Stoga je na temelju odredbe članka 368 st.1 ZPP odlučeno kao u izreci.

21. Tuženik je odbijen sa zahtjevom za naknadu troška sastava žalbe jer sa istom nije uspio (čl. 154 st.1 ZPP).

U Zagrebu, 1. listopada 2024.

Predsjednik vijeća:

Josip Grubišić, v.r.