REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-3430/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Raoula Dubravca, predsjednika vijeća, Ivane Mlinarić, sutkinje izvjestiteljice i Lenke Ćorić, članice vijeća, u pravnoj stvari 1. tužitelja Hana d.o.o. za poljodjelsku proizvodnju, OIB: 39915019832, Našice, Sokolska 49, 2. tužitelja Blato d.o.o. za poljoprivrednu proizvodnju, OIB: 01375589140, Malinovac, Braće Radića 55, 3. tužitelja Niza d.o.o. farma muznih krava, OIB: 97184913351, Niza, Kolodvorska b.b. , kojeg je pravni sljednik Hana d.o.o. OIB: 39915019832, i 4. tužitelja SIRENA d.o.o. za poljoprivrednu proizvodnju, OIB: 43812950615, Našice, Šipovac b.b., koje zastupa punomoćnik Željko Švedl, odvjetnik u Osijeku, Trg Ante Starčevića 10/I, protiv tuženika Addiko Bank d.d., OIB: 14036333877, Zagreb, Slavonska avenija 6, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Kožul & Petrinović d.o.o. u Zagrebu, Radnička cesta 47, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-13/2024-62 od 29. travnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 1. listopada 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-13/2024-62 od 29. travnja 2024. u točki I. izreke i u:

- točki II.1. izreke kojom je naloženo tuženiku da tužitelju HANA d.o.o. Našice, (OIB: 39915019382), isplati iznos od 169.625,73 EUR i 9.156,51 CHF odnosno iznos od 9.815,69 EUR (tečaj na dan 10. siječnja 2024. 1 CHF=1,07248 EUR) u roku od osam dana,

- točki II.2. izreke kojom je nalaženo tuženiku da tužitelju BLATA d.o.o., Malinovac (OIB: 01375589140), isplati iznos od 62.638,47 EUR, u roku od osam dana,

- točke II.3. izreke kojom je naloženo tuženiku da tužitelju NIZA d.o.o. Niza, (OIB 97184913351), kojemu je HANA d.o.o. Našice, (OIB: 39915019382), pravni sljednik, isplati iznos od 4.409,36 EUR, u roku od osam dana,

- točki II.4. izreke kojom je naloženo tuženiku da tužitelju SIRENA d.o.o. Našice, (OIB: 43812950515), isplati iznos od 5.830.67 EUR u roku od osam dana, i u dijelu točke III. izreke kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljima parnični trošak u iznosu od 53.326,11 EUR.

II. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-13/2024-62 od 29. travnja 2024. u dijelu točke II. izreke kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljima zakonske zatezne kamate na pojedinačno određene iznose od 27. srpnja 2011. pa do isplate i u dijelu točke III. izreke kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljima parnični trošak u iznosu od 9.340,00 EUR i sudi:

1. Nalaže se tuženiku da tužitelju HANA d.o.o. Našice, (OIB: 39915019382), isplati zakonske zatezne kamate na iznos od 169.625,73 EUR i 9.156,51 CHF odnosno iznos od 9.815,69 EUR od 27. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije kalendarskog dana tekućeg polugodišta s uvećanjem navedene referentne kamatne stope za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku osam dana.

2. Nalaže se tuženiku da tužitelju BLATA d.o.o. Malinovac, (OIB: 01375589140), isplati zakonske zatezne kamate na iznos od 62.638,47 EUR od 27. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije kalendarskog dana tekućeg polugodišta s uvećanjem navedene referentne kamatne stope za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku osam dana.

3. Nalaže se tuženiku da tužitelju NIZA d.o.o. Niza, (OIB 97184913351), kojemu je pravni sljednik HANA d.o.o. Našice, (OIB: 39915019382), isplati zakonske zatezne kamate na iznos od 4.409,36 EUR od 27. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije kalendarskog dana tekućeg polugodišta s uvećanjem navedene referentne kamatne stope za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku osam dana.

4. Nalaže se tuženiku da tužitelju SIRENA d.o.o. Našice, (OIB: 43812950515), isplati zakonske zatezne kamate na iznos od 5.830.67 EUR, od 27. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije kalendarskog dana tekućeg polugodišta sa uvećanjem navedene referentne kamatne stope za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku osam dana.

5. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška u iznosu od 9.340,00 EUR.

III. Nalaže se tužiteljima u roku osam dana naknaditi tuženiku trošak žalbenog postupka u iznosu od 312,50 EUR.

IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 6.191,74 EUR kao neosnovan.

V. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška odgovora na žalbu u iznosu od 3.736,00 EUR kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-13/2024-62 od 29. travnja 2024. odlučeno je:

„I 1. Utvrđuje se ništetnom odredba čl. 8., st. 2. Ugovora o kreditu br. 791- 51006086/2009. sklopljenog između I tužitelja i tuženika dana 9. prosinca 2009., a koji glasi u slučaju prijevremene konače ili djelomične otplate kredita banka je ovlaštena uračunati i taksu od preostalog iznosa kredita, odnosno uplaćenog iznosa (po djelomičnoj otplati) sukladno Odluci o visini naknade za usluge banke.

2. Utvrđuje se ništetnom odredba čl. 10., st. 2. Ugovora o dugoročnom kreditu br. 41036197/2007. sklopljenog između I tužitelja i tuženika dana 1. veljače 2007., a koji glasi u tom slučaju korisnik se kredita obvezuje izvršiti uplatu prema zaključenom obračunu banke koja je ovlaštena uračunati i naknadu na preostali iznosa kredita u visini 3%, sukladno poslovnoj politici banke.

3. Utvrđuje se ništetnom odredba čl. 10., st. 2. Ugovora o dugoročnom kreditu uz valutnu klauzulu br. 1 K-41029259/2005. sklopljenog između I tužitelja i tuženika dana 1.5.2005., a koji glasi u tom slučaju korisnik se kredita obvezuje izvršiti uplatu prema zaključenom obračunu banke koja je ovlaštena uračunati i naknadu na preostali iznosa kredita u visini 3%, sukladno poslovnoj politici banke.

4. Utvrđuje se ništetnom odredba čl. 8., st. 2. Ugovora o kreditu br. 791- 51006098/2009. sklopljenog između II tužitelja i tuženika dana 9. prosinca 2009., a koji glasi u slučaju prijevremene konače ili djelomične otplate kredita banka je ovlaštena uračunati i taksu od preostalog iznosa kredita, odnosno uplaćenog iznosa (po djelomičnoj otplati) sukladno Odluci o visini naknade za usluge banke.

5. Utvrđuje se ništetnom odredba čl. 10. st. 2. Ugovora o kreditu uz valutnu klauzulu br. 21034319/05. sklopljenog između II tužitelja i tuženika dana 5. srpnja 2005., a koji glasi u tom slučaju korisnik kredita se obvezuje izvršiti uplatu prema zaključenom obračunu banke koja je ovlaštena zaračunati i naknadu na iznos kredita koji se privremeno vraća (koja trenutno iznosi 3%) na iznos koji se privremeno vraća sukladno poslovnoj politici banke.

6. Utvrđuje se ništetnom odredba čl. 10., st. 2. Ugovora o dugoročnom kreditu br. uz valutnu klauzulu br. 5001-25140096/2008. sklopljenog između III tužitelja i tuženika dana 29. kolovoza 2008., a koji glasi u tom slučaju korisnik kredita se obvezuje izvršiti uplatu prema zaključenom obračunu banke koja je ovlaštena zaračunati i naknadu na iznos kredita koji se privremeno vraća (koja trenutno iznosi 3%) na iznos koji se privremeno vraća sukladno poslovnoj politici banke.

7. Utvrđuje se ništetnom odredba čl. 11., st. 2. Ugovora o dugoročnom kreditu uz valutnu klauzulu br. 41034117/06. od 19. lipnja 2006. sklopljenog između III tužitelja i tuženika dana 19.6.2006., a koji glasi u tom slučaju korisnik kredita se obvezuje izvršiti uplatu prema zaključenom obračunu banke koja je ovlaštena zaračunati i naknadu na iznos kredita koji se privremeno vraća (koja trenutno iznosi 3%) na iznos koji se privremeno vraća sukladno poslovnoj politici banke.

8. Utvrđuje se ništetnom odredba čl. 10., st. 2. Ugovora o dugoročnom kreditu uz valutnu klauzulu br. 41031949/05. od 7. ožujka 2006. sklopljenog između IV tužitelja i tuženika, a koji glasi u tom slučaju korisnik kredita se obvezuje izvršiti uplatu prema zaključenom obračunu banke koja je ovlaštena zaračunati i naknadu na iznos kredita koji se privremeno vraća (koja trenutno iznosi 3%) na iznos koji se privremeno vraća sukladno poslovnoj politici banke.

9. Utvrđuje se ništetnom odredba čl. 10., st. 2. Ugovora o dugoročnom kreditu uz valutnu klauzulu br. 25140029/2008. od 31. srpnja 2008. sklopljenog između V tužitelja i tuženika, a koji glasi u tom slučaju korisnik kredita se obvezuje izvršiti uplatu prema zaključenom obračunu banke koja je ovlaštena zaračunati i naknadu na iznos kredita koji se privremeno vraća (koja trenutno iznosi 3%) na iznos koji se privremeno vraća sukladno poslovnoj politici banke.

II. 1. Nalaže se tuženiku da tužitelju HANA d.o.o. Našice (OIB: 39915019382) isplati iznos od 169.625,73 € i 9.156,51 CHF odnosno 9.815,69 € (tečaj na dan 10.01.2024. 1CHF=1,07248 €), sa zakonskom zateznom kamatom po kamatnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije kalendarskog dana tekućeg polugodišta sa uvećanjem navedene referentne kamatne stope za 8 postotnih poena, počevši od 27.srpnja 2011. godine do konačne isplate i to u roku od osam (8) dana.

2. Nalaže se tuženiku da tužitelju BLATA d.o.o. Malinovac (OIB: 01375589140), isplati iznos od 62.638,47 €), sa zakonskom zateznom kamatom po kamatnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije kalendarskog dana tekućeg polugodišta sa uvećanjem navedene referentne kamatne stope za 8 postotnih poena, počevši od 27.srpnja 2011. godine do konačne isplate i to u roku od osam (8) dana.

3. Nalaže se tuženiku da tužitelju NIZA d.o.o. Niza (OIB 97184913351), isplati iznos od 4.409,36€, sa zakonskom zateznom kamatom po kamatnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije kalendarskog dana tekućeg polugodišta sa uvećanjem navedene referentne kamatne stope za 8 postotnih poena, počevši od 27.srpnja 2011. godine do konačne isplate i to u roku od osam (8) dana.

4. Nalaže se tuženiku da tužitelju SIRENA d.o.o. Našice (OIB: 43812950515) isplati iznos od 5.830.67 €, sa zakonskom zateznom kamatom po kamatnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije kalendarskog dana tekućeg polugodišta sa uvećanjem navedene referentne kamatne stope za 8 postotnih poena, počevši od 27.srpnja 2011. godine do konačne isplate i to u roku od osam (8) dana.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 62.666,11 EUR.

IV. Zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 663,39 EUR se odbija kao neosnovan.“

2. Tužitelji su tuženiku otplatili kredite prije ugovorenog roka, a tuženik je zbog toga naplatio naknade odnosno takse koje su bile ugovorene za slučaj prijevremene otplate kredita. Prema obrazloženju prvostupanjski sud je utvrdio da je tuženik u obračunu naknade za kredite, koje je dostavio tužiteljima, naveo iznos osnovice za obračun naknade - nedospjelo dugovanje, kamatnu stopu i iznos obračunate naknade iz kojih je razvidno da je osnovica koju je tuženik uzeo za obračun naknade iznos prijevremeno otplaćene glavnice. Prvostupanjski sud je ocjenom izvedenih dokaza utvrdio da tuženik nije dokazao u čemu bi se sastojala eventualna šteta koju je pretrpio prijevremenom otplatom kredita, niti da bi pretrpio kreditni ni kamatni rizik sukladno članku 8. stavku 8. Zakona o kreditnim institucijama („Narodne novine“ broj: 159/13, 19/15, 102/15, 15/18, 70/19, 47/20 i 146/20). Prvostupanjski sud smatra da u slučaju prijevremene otplate kredita dužnik vraća unaprijed iznos ugovorenog kredita koji banka, ovdje tuženik može dalje koristiti za plasman novih kredita i time može naknaditi eventualni trošak koji bi imao odnosno štetu koju bi eventualno trpio takvom otplatom. Niti je naknada u slučaju prijevremene otplate kredita ugovorna kazna u smislu članka 350. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22; dalje: ZOO). Prvostupanjski sud je ocijenio da su ugovorne odredbe na temelju kojih su tužitelji kao korisnici kredita platili tuženiku kao davatelju kredita naknadu zbog prijevremene otplate kredita u suprotnosti s načelom savjesnosti i poštenja iz članka 4. ZOO-a i načelom jednake vrijednosti činidaba iz članka 7. ZOO-a, jer je naplatom naknade (ili takse) za prijevremenu otplatu kredita tužiteljima kao korisnicima kredita otežano ispunjenje ugovora prije roka koje pravo tužiteljima po zakonu pripada. Slijedom navedenog, prema stavu prvostupanjskog suda, odredbe ugovora citirane u točki I. izreke presude su ništetne sukladno odredbi članka 322. stavka 1. ZOO-a budući je tim odredbama ugovora povrijeđeno pravo tužitelja kao korisnika kredita iz članka 1024. ZOO-a. Slijedom čega je prvostupanjski sud pozivom na odredbu iz članka 323. stavka 1. ZOO-a i članka 1115. ZOO-a odlučio kao u točkama I. i II. izreke presude. O troškovima postupka u točkama III. i IV. izreke odlučeno je sukladno članku 154. stavku 1. i članku 155. Zakona o parničnom postupku.

3. Protiv presude u točkama I., II. i III. izreke žalbu je podnio tuženik zbog bitne povrede odredbi parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o troškovima postupka. Predlaže preinačiti presudu u pobijanom dijelu i odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška ili presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. Tužitelji u odgovoru na žalbu osporavaju tuženikove žalbene navode, posebno ističu da su o predmetu spora Vrhovni sud Republike Hrvatske i Ustavni sud Republike Hrvatske u svojim odluka zauzeli stav da su ugovorne odredbe o naplati naknade za prijevremenu otplatu kredita ništetne, nedopuštene i nepoštene. Tužitelji stoga smatraju da je tuženikova žalba protiv prvostupanjske presude predstavlja zlouporabu prava i nepotrebno odugovlačenje postupka jer je tuženik mogao vratiti ono što je primio po prethodno utvrđenim ništetnim ugovornim odredbama. Predlažu žalbu kao neosnovnu odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu uz naknadu troška odgovora na žalbu u iznosu od 3.736,00 EUR.

5. Žalba je djelomično osnovana.

6. Presuda je ispitana u pobijanom dijelu u skladu s odredbom članka 365. stavaka 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP) u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

7. Pobijana odluka nije zahvaćena nekom od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti niti onima iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju se posebno poziva tuženik u žalbi. Pobijanu je presudu moguće ispitati i u njoj su sadržani razlozi o odlučnim činjenicama, a ti su razlozi obrazloženi.

8. Presudom Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-1449/11-11 od 21. veljače 2012. odbijeni su tužitelji sa zahtjevom na utvrđenje ništetnosti odredbi ugovora o kreditima i isplatu tako naplaćenih sredstava koja je bila potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1572/2018 od 24. lipnja 2020. Vrhovni sud Republike Hrvatske je odlukom poslovni broj Rev-24/2021-2 od 21. veljače 2023. prihvatio reviziju tužitelja, ukinuo presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1572/2018 od 24. lipnja 2020. i presudu Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-1449/11-11 od 21. veljače 2012., te predmet vratio na ponovno suđenje. Vrhovni sud Republike Hrvatske je odlukom poslovni broj Rev- 24/2021-2 od 21. veljače 2023. u bitnome izrazio stav da su odredbe kojima je određeno plaćanje naknade kod prijevremene otplate kredita suprotne kogentnoj zakonskoj odredbi i nepoštene, odnosno da se radi o ništetnim odredbama.

9. Prvostupanjski sud je pod poslovnim brojem P-13/2024-62 od 29. travnja 2024. donio presudu kojim je prihvatio tužbeni zahtjev i naložio tuženiku isplatiti tužiteljima naknade koje su naplaćene po ništetnim odredbama ugovora kao i parnični trošak (točke I., II. i III. izreke) i u točki IV. izreke odbio više zatraženi zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška u iznosu od 663,39 EUR. Trećetužitelj Niza d.o.o. je brisan iz sudskog registra rješenjem Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj Tt-24/2924 od 19. lipnja 2024., prestao postojati, radi čega je spis 10. srpnja 2024. vraćen prvostupanjskom sudu radi donošenja rješenja o prekidu postupka na temelju članka 212. stavka 4. ZPP-a (list 665. spisa). Trgovački sud u Osijeku je rješenjem poslovni broj P-13/2024-74 od 18. srpnja 2024. utvrdio prekid postupka u ovoj pravnoj stvari. Podneskom od 18. srpnja 2024. tužitelji su zatražili nastavak postupka i obavijestili sud da je Hana d.o.o. Našice pravni slijednik društva Niza d.o.o. i dostavili dokaz (list 682. i 668. spisa). Trgovački sud u Osijeku je rješenjem poslovni broj P-13/2024-17 od 23. srpnja 2024. donio rješenje o nastavku postupka (list 690. spisa).

10. Tužitelji traže utvrđenje ništetnim odredbi članka 8. stavka 2. Ugovora o kreditu br. 791-51006086/2009. sklopljenog 9. prosinca 2009., odredba članka 10. stavka 2. Ugovora o dugoročnom kreditu br. 41036197/2007. sklopljenog 1. veljače 2007., odredba članka 10. stavka 2. Ugovora o dugoročnom kreditu uz valutnu klauzulu br. 1 K-41029259/2005. od 1. svibnja 2005., odredba članka 8. stavka. 2. Ugovora o kreditu br. 791-51006098/2009. od 9. prosinca 2009., članka 10. stavka 2. Ugovora o kreditu uz valutnu klauzulu br. 21034319/05. od 5. srpnja 2005., odredba članka 10. stavka 2. Ugovora o dugoročnom kreditu br. 5001-25140096/2008. uz valutnu klauzulu od 29. kolovoza 2008., odredba članka 11. stavka 2. Ugovora o dugoročnom kreditu br. 41034117/06. uz valutnu klauzulu od 19. lipnja 2006., odredba članka 10. stavka 2. Ugovora o dugoročnom kreditu br. 41031949/05 uz valutnu klauzulu od 7. ožujka 2006., odredba članka 10. stavka 2. Ugovora o dugoročnom kreditu br. 25140029/2008. uz valutnu klauzulu od 31. srpnja 2008. , a slijedom navedenih utvrđenja i isplatu iznosa s osnove zaračunate i naplaćene naknade za prijevremenu otplatu kredita po odredbama navedenih ugovora koje su ništetene.

11. Sukladno odredbi članka 1024. stavka 2. ZOO-a korisnik kredita može vratiti kredit i prije roka određenog za vraćanje, ali je dužan o tome unaprijed obavijestiti banku, sukladno stavku 3. istog članka, u oba slučaja korisnik kredita dužan je naknaditi štetu ako ju je davatelj kredita pretrpio, stavkom 4. u slučaju vraćanja kredita prije određenog roka banka ne može uračunati kamate za vrijeme od dana vraćanja kredita do dana kad ga je po ugovoru trebalo vratiti. Jednako tako i odredba članka 1068. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 53/91, 73/91, 3/94, 111/93, 107/95, 7/96, 112/99, 88/01 i 35/05; dalje: ZOO/91).

12. Prema sadržaju predmetnih odredbi tuženik bi u slučaju prijevremene otplate kredita imao pravo na naknadu štete koja bi mu zbog toga nastala. U konkretnom slučaju radi se o taksi u slučaju prijevremene otplate kredita, koja se obračunava prema Odluci o visini naknade za usluge banke odnosno naknadi koja se obračunava na preostali iznos kredita u visini od 3% sukladno poslovnoj politici banke.

13. Ovaj sud nalazi da bitne činjenice između tužitelja i tuženika nisu sporne, a odnose se na nesporno odobrene kredite tužiteljima, pravnim osobama, koji su kredite otplatili prije ugovorenog roka i platili naknade zbog vraćanja kredita prije ugovorenog roka. U ovom postupku tužitelji zahtijevaju da im tuženik vrati tako naplaćene naknade jer tvrde da su ugovorne odredbe na temelju kojih je naplata naknade izvršena ništetne i protivne prisilnom propisu - odredbama Zakona o obveznim odnosima.

14. Prema sadržaju navedenih odredbi koje tužitelji traže da se utvrde ništetnim može se zaključiti da se radi o naknadi koja je unaprijed određena da će ju korisnik kredita platiti ako izvrši prijevremenu otplatu kredita i obračunat će se na preostali iznos kredita u visini od 3% sukladno poslovnoj politici banke. Dakle kako se radi o naknadi koja je unaprijed ugovorena ako dođe do prijevremene otplate kredita i unaprijed određen način njezina obračuna ovaj sud nalazi da je predmetno ugovaranje suprotno odredbi članka 1024. stavka 2. ZOO-a. Odredbe priloženih ugovora o naknadi su jasne onako kako glase kako o tome kada se naplaćuju i kako se izračunava njihova visina. Da je tome tako proizlazi iz obračuna koji je tuženik poslao tužiteljima i pozvao ih da uplate naknadu zbog prijevremene otplate kredita (list 76. do 84. spisa). Osim toga valja dodati da se naknada obračunavana na preostali iznos kredita sve prema priloženom obračunu (list 76.-84. spisa) i sadržaju odredbi priloženih Ugovora na temelju kojih je naknada naplaćena. Slijedom čega se može zaključiti da ovako unaprijed ugovorena naknada ili taksa u slučaju prijevremene otplate kredita predstavlja penalizaciju korisnika kredita ako kredit isplati prije ugovorenog roka. Točno je da bi tuženik sukladno članku 1024. stavku 3. ZOO-a (kao i na temelju članka 1068. stavaka 3. i 4. ZOO/91) imao pravo na naknadu štete ako bi je pretrpio prijevremenim vraćanjem kredita. Međutim u konkretnom slučaju tuženik nije ni postavio protutužbeni zahtjev za naknadu štete koja mu je eventualno bila nastala prijevremenom otplatom navedenih kredita, a iz odredbi priloženih Ugovora jasno proizlazi da se naknada obračunava na preostali iznos kredita, dakle i taj dio je jasno definiran.

15. Slijedom navedenih odredbi ovaj sud nalazi da banka nema pravo na posebnu unaprijed ugovorenu naknadu ili taksu za prijevremenu otplatu kredita i stoga ovaj sud prihvaća obrazloženje prvostupanjskog suda da su navedene odredbe ugovora kojima su ugovorene naknade i takse za prijevremenu otplatu kredita ništetne sukladno članku 322. stavku 1. ZOO-a odnosno odredbama članka 103. stavka 1. ZOO/91. Tako i odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-122/18-2 od 8. ožujka 2022, Rev-43/2022 od 14. lipnja 2022., Rev-179/2021-2 od 13. rujna 2022., Rev-909/2022-2 od 11. listopada 2022., Rev-24/2021-2 od 21. veljače 2023., Rev-1407/2021-3 od 6. lipnja 2023. i Rev-887/2022-2 od 17. siječnja 2024.

16. U odnosu na žalbene navode da su tužitelji bili upoznati sa sadržajem predmetnih ugovornih odredbi, da su ih razumjeli i prihvatili valja navesti da ovim žalbenim navodima tuženik nije osporio utvrđenje prvostupanjskog suda da su predmetne odredbe ugovora kojima se određuje plaćanje naknade kod prijevremene otplate kredita suprotne odredbi članka 322. stavka 1. ZOO-a. U tom kontekstu nebitno je što su odredbe ugovora koje su utvrđene ništetnim slobodno ugovorene između stranka i sadržane u Općim uvjetima poslovanja banke. Odredbe koje su ništetne, ne mogu se ni ugovarati. S tim u vezi nije osnovano ni pozivanje tuženika na odredbe članka 4. ZOO-a u postupanju ugovornih stranka niti činjenica da je tuženik obračunao naknadu upravo onako kako je ugovorena.

17. Tuženik je tijekom postupka iznio i prigovor zastare u odnosu na koji valja navesti da nije osnovan jer su tužitelji pozvani na uplatu naknade zbog prijevremene otplate kredita obračunima sačinjenim 21. srpnja 2011. (list 76. do 84. spisa), a tužitelji su podnijeli tužbu 26. rujna 2011. Nadalje tuženik navodi da u točki I. 9. izreke presude utvrđeno da je ništetna odredba članka 10. stavka 2. Ugovora o dugoročnom kreditu uz valutnu klauzulu br. 25140029/2008. od 31. srpnja 2008. sklopljenog između V tužitelja i tuženika, a da petotužitelja u ovom postupku nema. U odnosu na ove žalbene navode valja navesti da u tužbi navedeno svih pet tužitelja, međutim kako je društvo Milna d.o.o.,četvrtotužitelj pripojen prvotužitelju i brisan iz sudskog registra tužitelji su, a tako i prvostupanjski sud jednostavno drugačije brojčano označili preostale tužitelje nakon rješenja o nastavku postupka što nije trebalo. Dakle, petotužitelj je društvo Sirena d.o.o. i tako je valjalo ostati cijelo vrijeme pa će prvostupanjski sud u tom dijelu ispraviti prvostupanjsku presudu i pravilno označiti petotužitelja. Tuženik navodi da nije jasno zašto je tuženiku naloženo da prvotužitelju isplati iznos od 169.625,73 EUR, kada mu je naplaćena naknada od 158.170,12 EUR. U odnosu na ove žalbene navode valja navesti da je prvotužitelju pripojeno društvo Milna d.o.o. (četvrtotužitelj), kasnije brisan iz sudskog registra, slijedom toga je prvotužitelj pored naknade koja mu je naplaćeno u iznosu od 158.170,00 EUR i 9.156,51 CHF nakon pripajanja četvrtotužitelja zatražio isplatu i iznosa od 11.455,73 EUR koju naknadu je u tužbi od tuženika potraživao četvrtotužitelj.

18. U odnosu na žalbene navode tuženika da je prvostupanjski sud pogrešno odredio tijek zateznih kamata jer ih je odredio od dana kada je tuženik naplatio naknade valja navesti da se ovaj sud slaže s prvostupanjskim sudom o tijeku zateznih kamata koje su određene na utužene iznose u smislu odredbe iz članka 1115. ZOO-a. Međutim ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud pogrešno odredio stopu zateznih kamata. Naime prvostupanjski sud je u odredio tuženiku da isplati tužiteljima pojedinačno naznačene iznose sa zakonskom zateznom kamatom po kamatnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije kalendarskog dana tekućeg polugodišta sa uvećanjem navedene referentne kamatne stope za 8 postotnih poena, počevši od 27. srpnja 2011. do isplate i to u roku od osam dana. Valja navesti da su odredbe članka 29. stavka 2. ZOO-a o visini stope zateznih kamata od 2011. godine do donošenja prvostupanjske presude 29. travnja 2024. izmijenile pa je sukladno izmjenama članka 29. ZOO-a trebalo odrediti stopu zateznih kamata kako po visini koja se od 2011. godine do donošenja presude mijenjala tako i stopi određenoj za ostale odnose iz članka 29. stavka 1. ZOO-a i slijedom toga preinačiti presudu u tom dijelu.

19. Nadalje osnovano tuženik navodi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103714, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23; dalje: Tarifa) kada je tužiteljima dosudio trošak za sastav podneska od 10. siječnja 2024. i 9. veljače 2024. pa je pravilnom primjenom navedenih odredbi Tarife valjalo tužitelje odbiti sa zahtjevom za naknadu tih troškova. Naime osnovno tuženik navodi da tužitelji tim podnescima ponavljaju ranije iznesene navode pa je valjalo preinačiti odluku o trošku za iznos od 9.340,00 EUR i odbiti zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka u tom iznosu. U odnosu na žalbeni navod da je prvostupanjski sud odredio da tuženik naknadi tužitelju parnični trošak, stoga da nije jasno kome je tuženik obvezan naknaditi parnični trošak od navedenih tužitelja valja navesti da je razvidno da je trošak postupka dosuđen tužiteljima koji su uspjeli u ovom postupku, a prvostupanjski sud svoju grešku u pisanju može ispraviti sukladno članku 342. stavku 1. ZPP-a. Tuženik je podnio žalbu protiv točke I. do III. presude međutim s žalbom je djelomično uspio i tako je valjalo tuženiku dosuditi odgovarajući trošak nastao povodom žalbe. Tuženik je zatražio naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 6.504,24 EUR, tuženik je žalbom uspio u odnosu na dosuđeni trošak u iznosu od 9.340,00 EUR, pa mu je slijedom toga valjalo odrediti trošak prema Tbr. 10. t .1. Tarife u iznosu od 250,00 EUR što s PDV-om iznosi 312,50 EUR i u tom iznosu dosuditi tuženiku zatraženi trošak žalbenog postupka, a u preostalom dijelu za iznos od 6.191,74 EUR ga odbiti.

20. Valjalo je slijedom svega navedenog na temelju članka 368. stavka 1. ZPP-a odlučiti kao u točki I. izreke ove drugostupanjske presude, na temelju članka 373. točke 3. ZPP-a kao u točki II. izreke. O troškovima žalbenog postupka odlučeno je na temelju članka 166. stavaka 1. i 2. ZPP-a kao u točkama III. i IV. izreke. Ovaj sud nalazi da nije osnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova odgovora na žalbu u iznosu od 3.736,00 EUR jer ovaj trošak nije bio potreban radi vođenja ove parnice u smislu članka 155. stavka 1. ZPP-a stoga je odlučeno kao u točki V. izreke.

Zagreb, 1. listopada 2024.

Predsjednik vijeća

Raoul Dubravec