REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-3941/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga, predsjednika vijeća, Josipa Turkalja člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari u pravnoj stvari tužiteljice TŠ iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Radivoj Mačešić-Biscuoli, odvjetnik u Puli, protiv tuženika Opća bolnica Pula, Pula, Santoriova ulica 24A kojeg zastupa punomoćnik Edi Slivar, odvjetnik u Puli, radi isplate, odlučujući o tuženikovom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, posl. br. Gž- R-3129/22-3 od 21. studenoga 2023., u dijelu u kojem je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli-Pola, Pr-164/19-21 od 29. rujna 2022., u sjednici održanoj 1. listopada 2024.

r i j e š i o  j e

Tuženikov prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.

Obrazloženje

1. Tuženik je protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, posl. br. Gž- R-3129/22-3 od 21. studenoga 2023., u dijelu u kojem je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli-Pola, Pr-164/19-21 od 29. rujna 2022., podnio prijedlog za dopuštenje revizije na temelju odredbe čl. 385.a st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) postavivši četiri pravna pitanja za koja smatra da su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu a koja glase:

"1) Legitimno očekivanje stranaka u postupku je i primjena odredaba KU kao i Dodataka KU na način kako one glase i u periodu u kojem su na snazi i u primjeni. Ako je Dodatkom III KU utvrđeno da se za sate odrađene u prekovremenom radu plaćaju dodaci od 01. travnja 2020. godine pa nadalje i ne utvrđuje retroaktivnu primjenu, neovisno o tumačenju i zauzetom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske (koje je suprotno ugovornoj volji stranaka i doneseno prije zaključenja Dodatka III KU), da li sud primjenjuje Dodatak III KU i utvrđuje da se dodaci na plaću sa sate odrađene u prekovremenom radu plaćaju od 01. travnja 2020. godine, dakle ne prije tog datuma, ili primjenjuje shvaćanje VS RH koje je doneseno prije stupanja na snagu opisanih ugovornih odredbi?

2) Može li pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske zamijeniti ugovornu volju stranaka koja je utvrđena drugačije od shvaćanja VS RH i zauzeta u odredbama KU i u Zaključcima Zajedničkog povjerenstva za tumačenje odredaba KU koji su obvezni za ugovorne strane?

3) Može li se pravno shvaćanje Vrhovnog suda primjenjivati retroaktivno na raniji period, iako je prava volja ugovornih stranaka utvrđena KU i Zaključcima Zajedničkog povjerenstva za tumačenje odredaba KU koji se na te odredbe odnose, te konačno u Dodatku III KU koji je u primjeni od 01.04.2020. godine, izražena drugačije od shvaćanja Vrhovnog suda?

4) Da li je došlo do povrede postupovnog prava koja ugrožava pravnu sigurnost, uz povredu prava stranke na pravičan sudski postupak koji uključuje pravo na obrazloženu sudsku presudu, kada je drugostupanjski sud prilikom odlučivanja o žalbi tuženika propustio uzeti u obzir sve relevantne činjenice i pravne propise koji su mjerodavni za ocjenu žalbenih razloga i za ocjenu ispravnosti prvostupanjske presude (plaćanje dodataka na sate prekovremenog rada u skladu sa odredbama KU i Dodatkom III KU), a osobito kada obrazloženje odluke ne sadrži ocjenu svih žalbenih navoda pa tako niti onih od osobitog značaja (primjena plaćanja dodataka na sate u prekovremenom radu u skladu sa odredbama KU i Dodatkom III KU od 01.04.2020.), niti jasne razloge iz kojih bi se moglo provjeriti na kojim utvrđenjima i kojim pozitivnim pravnom propisima je ista utemeljena?"

2. Tuženik tvrdi da su mu povrijeđena i temeljna ljudska prava jer se odredbe Dodatka III Kolektivnog ugovora ne mogu retroaktivno primjenjivati sukladno čl. 9. st. 4. Ustava Republike Hrvatske.

3. Tužiteljica nije odgovorila na tuženikov prijedlog za dopuštenje revizije.

4. Predmet spora je zahtjev za isplatu razlike plaće od poslodavca za razdoblje od ožujka 2014. do siječnja 2019.

5. Tuženik u prijedlogu za dopuštenje revizije nije jasno naznačio razloge važnosti postavljenih pravnih pitanja u smislu odredbe čl. 385.a ZPP pa je na temelju odredbe čl. 389.a st. 3. ZPP valjalo prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pravna pitanja odbaciti.

6. Tuženik nije učinio vjerojatnim da su mu povrijeđena temeljna ljudska prava u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP jer se prema sadržaju dostavljene dokumentacije uz prijedlog, ne vidi da bi se pobijana odluka temeljila na retroaktivnoj primjeni Dodatka III Kolektivnog ugovora (isti se uopće ne navodi u odlukama nižestupanjskih sudova). Osim toga, iz dostavljene dokumentacije nije vidljivo da je prije podnošenja prijedloga iscrpljen dopušteni pravni put zbog povrede temeljnih ljudskih prava, pa je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP valjalo i u ovom dijelu tuženikov prijedlog odbaciti.

Zagreb, 1. listopada 2024.

Predsjednik vijeća

dr. sc. Jadranko Jug