Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Žrtava Fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od suca Božice Čubranić Petričec kao predsjednika vijeća, te sudaca porotnika Ivone Grgas-Roknić i Zdenka Jurčića kao članova vijeća, uz sudjelovanje Nikoline Mesić kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenice RJ zbog kaznenog djela iz čl. 272. st. 4. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08, 57/11 – dalje u tekstu: KZ/11), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci broj K-DO-610/12-XVIII od 30. travnja 2013., djelomično izmijenjene na raspravi 12. travnja 2018., nakon održane javne rasprave 26. rujna 2024. u prisutnosti zamjenice Općinskog državnog odvjetnika u Rijeci Dragane Marić Velić, opunomoćenice oštećenika Lovorke Vilenice, odvjetnice iz Matulja, okrivljenice i branitelja Ivana Smokrovića, odvjetnika iz Rijeke, 1. listopada 2024. javno objavivši

p r e s u d i o  j e

I OKRIVLJENICA RJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], kćerka NJ i UJ rođ. R, rođena **.**.1977. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], po zanimanju medicinska sestra, zaposlena u Klinici za anesteziju KBC-a Rijeka, s mjesečnim primanjima u iznosu od 1.000,00 eur, neudana, bez djece, pismena, sa završenom srednjom medicinskom školom, vlasnica stana na adresi prebivališta, vojsku nije služila, neodlikovana, neosuđivana

k r i v a j e

što je dana 11. travnja 2012. godine oko 19,20 sati, u Rijeci, u Ulici Franje Čandeka, upravljajući osobnim vozilom marke i modela " Suzuki Swift" reg. oznake [registarska oznaka] iz smjera Potoka u smjeru naselja Krnjevo i približavajući se obilježenom pješačkom prijelazu kod kbr. 23A, postupila protivno odredbi čl. 38. st. 1. i 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama time što je propustila obratiti pažnju na pješaka HJ koji se nalazio na kolniku i upravljati vozilom s osobitim oprezom te voziti takvom brzinom da u slučaju potrebe može pravodobno zaustaviti vozilo ispred pješačkog prijelaza, a zbog čega je olako držeći da takvom vožnjom neće ugroziti druge sudionike u prometu, navedenim vozilom udarila u imenovanog pješaka te je isti od siline udarca odbačen u desno i tijelom udario u vozilo "Mazda 323" reg. ozn. [registarska oznaka], pa tom prilikom zadobio mnogostruki prijelom kostiju obje potkoljenice, krvarenje unutar tvrde moždane ovojnice lijevo, prijelom nosnih kostiju, nakupljanje zraka u desnom prsištu te potkožno na vratu i ramenom pojasu, prijelom desne ključne kosti, prijelom prvog rebra desno, prijelom desne lopatice i prijelom lijeve palčane kosti, po ukupnom djelovanju teške tjelesne ozljede, uslijed kojih je potom dana 15. svibnja 2012. godine i preminuo,

dakle, iz nehaja kao sudionik u cestovnom prometu kršenjem propisa o sigurnosti prometa izazvala opasnost za život i tijelo ljudi, a kaznenim djelom prouzročena je smrt jedne osobe,

čime je počinila kazneno djelo protiv sigurnosti prometa – izazivanjem prometne nesreće u cestovnom prometu - opisano u čl. 227. st. 1., 2. i 6. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24, dalje KZ/11), a kažnjivo po članku 227. st. 6. KZ/11

pa se na temelju čl. 227. st. 6. i čl. 48. i čl. 49. st. 1. toč. 4. KZ/11

o s u đ u j e

na kaznu zatvora od 11 (jedanaest) mjeseci.

II Na temelju odredbe čl. 55. st. 1. i 2. KZ/11 okrivljenici RJ izrečena kazna zatvora zamjenjuje se RADOM ZA OPĆE DOBRO na način da se 1 (jedan) dan zatvora zamjenjuje s 2 (dva) sata rada.

III Na temelju odredbe čl. 55. st. 6. KZ/11 ako se okrivljenica RJ u roku od 8 (osam) dana od dana za koji je pozvana ne javi nadležnom tijelu za probaciju ili joj poziv nije mogao biti dostavljen na adresu koju je dala sudu ili ne da pristanak, nadležno tijelo za probaciju će o tome obavijestiti nadležnog suca izvršenja.

IV Na temelju čl. 55. st. 7. KZ/11 ako okrivljenica RJ svojom krivnjom u cijelosti ili djelomično ne izvrši rad za opće dobro u određenom roku, sud će donijeti odluku kojom određuje izvršenje određene kazne u cijelosti ili neizvršenom dijelu.

V Na temelju odredbe čl. 158. st. 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda i 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 120/30, 80/22, 36/24 - dalje ZKP/08) oštećenica ČJ se sa imovinskopravnim zahtjevom upućuje u parnicu.

VI Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP/08 nalaže se okrivljenici RJ naknaditi troškove kaznenog postupka i to paušalnu svotu u iznosu od 200,00 eur (dvije stotina eura), trošak sudsko-medicinskog vještačenja u iznosu od 424,05 eur (četiri stotine dvadeset četiri eura pet centi), trošak prometnog vještačenja u iznosu od 482,05 eur (četiri stotine osamdeset dva eura pet centi) kao i trošak zastupanja oštećenice po opunomoćeniku visina kojeg će se odmjeriti naknadno rješenjem dok se temeljem odredbe čl. 148. st. 6. ZKP/08 okrivljenica oslobađa od plaćanja ostalih troškova.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Rijeci uvodno citiranom optužnicom tereti okrivljenicu RJ zbog učina kaznenog djela, u svemu činjenično i pravno pobliže opisanom u izreci presude.

2. Na raspravi dana 12. travnja 2018. ODO u Rijeci djelomično je izmijenilo činjenični opis optužnice na način da u 7. redu činjeničnog opisa između dijela teksta ''prijelaza'' i ''a zbog čega je'' dodaje dio teksta ''olako držeći da takvom vožnjom neće ugroziti druge sudionike u prometu'' dok je u ostalom dijelu činjenični opis ostao neizmijenjen (list 157 spisa).

3. Presudom ovog suda poslovni broj K-343/13 od 31. prosinca 2015. okrivljenica RJ proglašena je krivom za učin kaznenog djela i protiv sigurnosti prometa-izazivanjem prometne nesreće u cestovnom prometu iz čl. 227. st. 1., 2. i 6. KZ/11 iz čl. 227. st. 1., 2. i 6. KZ/11 te je osuđena na kaznu zatvora od 1 godine koja kazna je zamijenjena radom za opće dobro na slobodi na način da se 1 dan zatvora zamjenjuje sa 2 sata rada. Na temelju čl. 158. st. 2. KZ/11 oštećenica ČJ sa imovinskopravnim zahtjevom je upućena u parnicu. Na temelju čl. 148. st. 1. okrivljenici je naloženo platiti troškove postupka i to troškove sudsko medicinskog vještačenja u iznosu od 3.195,00 kn, prometnog vještačenja u iznosu od 3.632,00 kn i paušalnu svotu u iznosu od 1.000,00 kn. Navedena presuda ukinuta je presudom Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Kž-96/16 od 3. svibnja 2017. i predmet je vraćen ovom sudu na ponovno suđenje i odlučivanje.

4. Presudom ovog suda poslovni broj K-523/17-11 od 17. travnja 2018. okrivljenica RJ oslobođena je optužbe da bi počinila kazneno djelo protiv sigurnosti prometa-izazivanjem prometne nesreće u cestovnom prometu iz čl. 227. st. 1., 2. i 6. KZ/11. Na temelju čl. 158. st. 3. ZKP/08 oštećenica ČJ sa imovinskopravnim zahtjevom je upućena u parnicu. Na temelju čl. 149. st. 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka pali su na teret proračuna. Navedena presuda ukinuta je presudom Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Kž-54/2019-4 od 19. veljače 2010. i predmet je vraćen ovom sudu na ponovno suđenje.

5. Presudom ovog suda poslovni broj K-188/20-15 od 26. svibnja 2021. okrivljenica RJ proglašena je krivom za učin kaznenog djela i protiv sigurnosti prometa-izazivanjem prometne nesreće u cestovnom prometu iz čl. 227. st. 1., 2. i 6. KZ/11 z čl. 227. st. 1., 2. i 6. KZ/11 te je osuđena na kaznu zatvora od 11 mjeseci koja kazna je zamijenjena radom za opće dobro na slobodi na način da se 1 dan zatvora zamjenjuje sa 2 sata rada. Na temelju čl. 158. st. 2. ZKP/08 oštećenica ČJ sa imovinskopravnim zahtjevom je upućena u parnicu. Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP/08 okrivljenici je naloženo platiti troškove postupka i to troškove sudsko medicinskog vještačenja u iznosu od 3.195,00 kn i paušalnu svotu u iznosu od 1.000,00 kn dok je oslobođena plaćanja troškova prometnog vještačenja. Navedena presuda ukinuta je presudom Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Kž-34/2022 od 14. rujna 2022. i predmet je vraćen ovom sudu na ponovno suđenje i odlučivanje pred potpuno izmijenjeno vijeće.

6. Upitana kakav stav zauzima prema navodima optužbe, okrivljenica RJ izjavila je da se ne smatra krivom za učin kaznenog djela za koje se optužnicom tereti te je obranu odlučila iznijeti na kraju dokaznog postupka.

7. U tijeku dokaznog postupka temeljem odredbe čl. 431. st. 1. toč. 8. ZKP/08 pročitan je iskaz svjedoka TJ (list 79 spisa), iskaz stalnog sudskog vještaka prometne struke Berislava Barišića Jamana na raspravi 13. svibnja 2014. (list 79-80 spisa), na raspravi 12. studenog 2015. (list 113-114 spisa) te na raspravi 25. svibnja 2021. (list 196-197 spisa) i iskaz stalnog sudskog vještaka dr. sc. Valtera Stemberge na raspravi 12. studenog 2015. (list 115 spisa). Pročitan je nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka prometne struke Berislava Barišića Jamana (list 45-52 spisa), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka dr. sc. Valtera Stemberge (list 34-36) te njihov kombinirani nalaz i mišljenje (list 56-59 spisa). Provedena je rekonstrukcija prometne nesreće na mjestu događaja uz sudjelovanje prometnog vještaka Berislava Barišića Jamana nakon koje je vještak dao dopunu nalaza i mišljenja (list 259-271 spisa) te je imenovani vještak neposredno ispitan na raspravi 26. rujna 2024. (list 292 spisa). Pročitana je i pregledana materijalna dokumentacija koja prileži spisu i to zapisnik o očevidu (list 7-10 spisa), prijava hitnog slučaja KBC Rijeka Policijskoj upravi-Policijskoj postaji broj 9056 od 11. travnja 2012. (list 15 spisa), potvrda o privremenom oduzimanju predmeta ser. broj [serijski broj] od 11. travnja 2012. (list 18 spisa), otpusno pismo i izvještaj o obdukciji za pokojnog oštećenika (list 27-28 spisa), izvadak iz matice umrlih za pok. HJ (list 32 spisa) i fotodokumentacija očevida sa skicom mjesta nesreće (list 19-26 spisa). Na kraju dokaznog postupka pročitan je izvadak iz Kaznene evidencije za okrivljenicu te je okrivljenica iznijela svoju obranu.

8. Svjedok SJ (list 79 spisa) iskazala je u bitnom da o nesreći ne zna puno, da ju je inkriminiranog dana nazvala policija i rekla joj da je njen brat ima nesreću kao pješak i da se nalazi u bolnici. Kad je došla u bolnicu brat je čekao na operaciju nakon koje su je izvijestili da je operacija uspjela. Kad je posjetila brata pitala ga je za nesreću te joj je brat rekao da je bio na pješačkom prijelazu, a kad ga je upitala je li siguran, on je to potvrdio. Okrivljena je nakon nesreće s njom kontaktirala telefonom, nije joj poznato je li posjećivala brata. Brat je u početku bio pri svijesti no kasnije je pao u komu. Tijekom boravka u bolnici imao je dvije operacije. Zadobio je višestruki prijelom obje potkoljenice, prijelom lijeve ruke, prijelom ključne kosti, lopatice, prijelom nazalne kosti, imao je hematom na lijevoj strani glave i teško nagnječenje pluća. Bila je jako vezana s bratom posebice zadnjih 10-tak godina. Imala je samo brata od rodbine. Brat i ona odvojeno su živjeli. Kod "Andreje" je kiosk gdje je brat kupovao cigarete, u džepu jakne našla je cigarete pa je zaključila da je brat kupio cigarete te se vraćao kući kada je povrijeđen u nesreći.

9. Iz zapisnika o očevidu (list 7-10 spisa), fotodokumentacije očevida i situacijskog plana (list 19-26 spisa) proizlazi da je do prometne nesreće došlo u Rijeci, u Ulici Franje Čandeka kod kbr. 23/A. Na mjestu nesreće kolnik je podijeljen za kretanje vozila u oba smjera, lijeva i desna kolnička traka su svaka širine 3,50 m, dok je polje za usmjeravanje prometa širine 2,70 m. S lijeve i desne strane su nogostupi, na mjestu nesreće brzina je ograničena na 50 km/h i nalazi se obilježeni pješački prijelaz. U vrijeme nesreće bio je sumrak, a kolnik mokar. Na vozilu kojim je upravljala okrivljena oštećeni su prednja registarska pločica, poklopac motora, prednje vjetrobransko staklo i prednji dio krova.

10. Iz prijave hitnog slučaja KBC Rijeka Policijskoj upravi-Policijskoj postaji broj 9056 od 11. travnja 2012. (list 15 spisa) proizlazi da je KBC Rijeka Centar za hitnu medicinu, Jedinica Sušak policiji dostavila prijavu o ozljedama koje je u prometnoj nezgodi u Čandekovoj zadobio HJ.

11. Iz potvrde o privremenom oduzimanju predmeta ser. broj [serijski broj] od 11. travnja 2012. (list 18 spisa) proizlazi da su od okrivljenice RJ oduzeti dvije registarske pločice oznake [registarska oznaka].

12. Iz otpusnog pisma i Izvještaja o obdukciji (list 27-28 spisa) proizlazi da je pok. HJ liječen u JIL-u Sušak od 11. travnja 2012. do 15. svibnja 2012. zbog mnogostrukog prijeloma kostiju, nakupljanja zraka u desnom prsištu te potkožno na vratu i ramenom pojasu, prijeloma desne ključne kosti, prijeloma prvog rebra desno, prijeloma desne lopatice i prijeloma lijeve palčane kosti. Unatoč poduzetim mjerama intenzivnog liječenja došlo je do višeorganskih zatajenja te smrtnog ishoda 15. svibnja 2012.

13. Iz izvatka iz matice umrlih za pok. HJ (list 32 spisa) proizlazi da je za oštećenika HJ upisana činjenica smrti dana 15. svibnja 2012.

14. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka prometne struke Berislava Barišića-Jamana (list 45-52 spisa) proizlazi da je u prometnoj nesreći sudjelovalo vozilo Suzuki Swift reg. oznake [registarska oznaka], čiji vozač je bila okrivljenica RJ, pješak HJ i parkirano vozilo Mazda 323, reg. oznake [registarska oznaka]. Naletom na pješaka na automobilu Suzuki nastala su oštećenja prednjeg dijela vozila: prednji branik, poklopac prostora motora, prednji vjetrobran motora i prednjeg dijela krova. Na parkiranom vozilu Mazda 323 došlo je do oštećenja stražnjeg lijevog kuta automobila udarom tijela pješaka. Neposredno prije prometne nesreće okrivljenica je upravljala osobnim automobilom Suzuki, reg. oznake [registarska oznaka] krećući se sjevernom prometnom trakom kolnika Ulice Franje Čandeka u smjeru zapada. U trenutku sa južne na sjevernu stranu kolnika ulicu je prelazio pješak HJ. Prema podatcima iz dostavljenog spisa, pješak je cestu prelazio ukoso, u pravcu sjeveroistoka, oko 1-2 metra zapadno od lijevog ruba pješačkog prijelaza. Na mjestu naleta nisu zaostali tragovi, te mjesto naleta nije nedvojbeno poznato, no isto se obzirom na opis događaja vjerojatno nalazilo oko 6 metara zapadno od PTM te oko 8-8,5 metara u smjeru sjevera, na desnoj (sjevernoj) prometnoj traci kolnika Ulice F. Čandeka. U naletu je ostvaren sraz više desnog čeonog dijela vozila i vjerojatno desnog boka pješaka. Naletom je pješak bio nabačen na poklopac prostora motora i prednji vjetrobran i donji rub krova, da bi zatim bio odbačen u desno. Nakon odbačaja došlo je do udara tijela pješaka u stražnji lijevi kut parkiranog osobnog automobila [registarska oznaka], pri čemu su nastala oštećenja istog. Položaj tijela pješaka nakon prometne nesreće nije poznat. Automobil okrivljenice fiksiran je očevidom na desnoj (sjevernoj) prometnoj traci kolnika ceste, oko 15 m zapadno od mjesta naleta. Kolnik ceste u vrijeme prometne nesreće bio je mokar. U području naleta nema tragova kočenja automobila okrivljenice, no automobil je zaustavljen relativno nedaleko od mjesta naleta, na sjevernoj prometnoj traci te se unatoč nedostatku tragova može zaključiti da je isti kočen nakon naleta. Naletna brzina automobila okrivljenice nije bila viša od 48 km/sat, no kolika je bila stvarna naletna brzina automobila okrivljenice na pješaka moguće je utvrditi jedino kombiniranim sudsko-medicinskim i prometnim vještačenjem. Način kretanja pješaka prije naleta nije poznat. U dokumentaciji (skica mjesta događaja) strelica B određuje smjer kretanja pješaka, oko 1-2 m zapadno od ruba pješačkog prijelaza. Pješak se kretao iz pravca juga u pravcu sjeveroistoka, tj. ukoso, no nije poznato je li se isti kretao kontinuirano, preko cijele širine kolnika, ili je u kretanju zastao. Ukoliko se pješak prije naleta kontinuirano kretao, tada je od južnog ruba kolnika do mjesta naleta prešao put od oko 8,9 metara. Prema tabeli RAEWG za brzine kretanja pješaka, starosti 76 godina, maksimalna brzina kretanja brzim hodom proizlazi 1,4 m/s. Krećući se tom brzinom, pješak je put od ruba kolnika do mjesta naleta prešao u vremenu od 6,35 sekundi. U slučaju da se automobil okrivljenice prije naleta kretao kontinuiranom brzinom od 48 km/h, u vremenu od 6,35 sekunde prešao bi put od oko 85 metara. To znači, da bi u trenutku stupanja pješaka na južni rub kolnika ceste, automobil okrivljenice bio udaljen od mjesta naleta oko 85 metara. Kako vrijeme reakcije prosječnog vozača iznosi oko 0,8 do 1 sekunde, zaključuje se da bi u tom slučaju reakcija vozačice bila odgođena za najmanje 5 sekundi. Pregledom fotografija foto elaborata očevida prometne nesreće, šire mjesto prometne nesreće čini se pregledno te što se tiče konfiguracije kolnika ceste i same ulice nema prepreka koje bi ograničavale vidljivost. Ograničavajući faktor za uočavanje svakako je kretanje prometa u oba smjera (koji je shodno fotografijama u vrijeme vršenja očevida bio gust) te kiša i sumrak. Zaustavni put osobnog automobila sa brzine od 48 km/sat iznosi oko 30 metara. Kako je okrivljenici na raspolaganju bio put od oko 85 metara za izbjegavanje prometne nesreće, okrivljenica je kočenjem mogla izbjeći nalet. Izbjegavanje naleta kočenjem automobila u danim okolnostima bilo bi moguće sve do brzine od 89 km/sat. Pod navedenim uvjetima postojala bi i mogućnost izbjegavanja naleta skretanjem vozila okrivljenice u lijevo, u slučaju da je kretanje drugih vozila to dopuštalo. Za izbjegavanje skretanjem osumnjičenoj bi bio potreban put od oko 30 metara, dok je raspoloživi put iznosio oko 85 metara. Dakle, u slučaju da je uočila pješaka kako započinje prelaziti kolnik ceste sa južnog ruba kolnika ceste, okrivljenica bi imala više nego dovoljno vremena da izbjegne nalet. Takva mogućnost postojala bi sve do 3,92 sekunde prije naleta, tj. do trenutka kada je osumnjičena bila udaljena svojim vozilom od mjesta naleta oko 30 metara. U tom trenutku pješak bi bio udaljen od mjesta naleta oko 5,5 metara. Zašto okrivljenica ipak nije uočila pješaka sa svoje lijeve strane te zašto je propustila reagirati kočenjem ili skretanjem, tehničkim putem na temelju raspoloživih podataka nije bilo moguće utvrditi.

14.1. Ispitan na raspravi dana 13. svibnja 2014. (list 79-80 spisa) stalni sudski vještak iskazao je da je provedenim prometnim vještačenjem utvrđeno temeljem podataka iz očevidne dokumentacije te izračuna obzirom na zaustavni put automobila okrivljene da naletna brzina njezinog vozila na oštećenika nije bila veća od 48 km/h te je u nalazu preporučeno provođenje kombiniranog sudsko-medicinskog i prometnog vještačenja radi preciznijeg određivanja same naletne brzine. U zajednici sa vještakom sudske medicine utvrđeno je kombiniranim vještačenjem temeljem ozljeda da je naletna brzina vozila okrivljene na oštećenika iznosila oko 40 km/h. Tom prilikom je utvrđeno da je nalet prednje strane vozila sa pješakom bio u desnu stranu oštećenika u trenutku kada je oštećenik bio u raskoraku. Ovaj dio nalaza dao je u suradnji sa dr. Stembergom prilikom saslušanja u ODO Rijeka. Ako se oslanja samo na prometni dio vještačenja, obzirom na smjer odbačaja pješaka naletom vozilom, a isti je odbačen prema naprijed te u desno te je došlo do udara tijela u parkirani osobni automobil koji se nalazio van kolnika sa sjeverne strane i samim prometnim vještačenjem zaključuje se da je pješak bio u trenutku naleta u kretanju i to prema sjevernom rubu kolnika. To znači da je u trenutku naleta pješak dolazio okrivljenoj s lijeve na desnu stranu. U konkretnoj prometnoj situaciji da se pješak kretao okrivljenoj sa desne na lijevu stranu tada bi odbačaj pješaka bio prema naprijed te u lijevo. Ne bi došlo do udara tijela pješaka u vozilo koje je bilo parkirano sa desne strane kolnika gledano u njenom smjeru kretanja već bi odbačaj pješaka bio više prema sredini kolnika. U očevidnoj dokumentaciji je naveden ovaj položaj pješaka u trenutku prelaska kolnika, a što je navedeno pod toč. 2 mišljenja. Dakle u kaznenoj prijavi postaje Prometne policije Rijeka upućene ODO u Rijeci se navodi citira: pri čemu je prednjim dijelom vozila udarila pješaka HJ koji je prelazio cestu sa njezine lijeve na desnu stranu na udaljenosti oko 1 do 2 m od pješačkog prijelaza...", radi se o podatku koji je imao u trenutku izrade pismenog nalaza i mišljenja. Pročitao je zapisnik o očevidu policije. Kao što je navedeno u pisanom nalazu i mišljenju o mjestu naleta nisu zaostali nikakvi materijalni tragovi. Način kretanja pješaka prije prometne nesreće prije samog naleta tehničkim putem ni na koji način nije moguće utvrditi. Naveden je jedino naletni položaj što se tiče smjera kretanja pješaka u trenutku naleta ne prije. Dakle, sve što se odnosi na kretanje pješaka prije prometne nesreće temelji se na pretpostavkama. Ukoliko je način kretanja pješaka bio bilo kako drugačiji tada je potrebno provesti dopunu vještačenja. Ako nema nikakvih materijalnih tragova što se tiče kretanja pješaka može se ići sa ovakvim relevantnim pretpostavkama odnosno moguće je koristiti i provjeriti iskaze svjedoka i sudionika prometne nesreće ukoliko ih ima. Kod izrade nalaza i mišljenja nije bilo niti iskaza okrivljene niti bilo kojeg iskaza svjedoka.

14.2. Ispitan na raspravi dana 12. studenog 2015. (list 113-115 spisa) stalni sudski vještak je iskazao da na str. 3. njegovog pisanog nalaza jasno piše da na mjestu naleta nisu zaostali tragovi te mjesto naleta nije nedvojbeno poznato. Što se tiče konstatacije na str. 4. u kojoj se navodi da način kretanja pješaka prije naleta nije poznat misli se na brzinu hoda pješaka jer pješak npr. zastajkivao ili je kontinuirano prelazio cestu i slično. Konstatacija da mjesto naleta nije nedvojbeno poznato napisana je upravo iz razloga jer na mjestu događaja nisu zaostali tragovi no analizom pravca odbačaja pješaka jasno je da se nalet morao dogoditi oko 5 do 7 metara istočno od pozicije udara tijela oštećenika u parkirani automobil. Uzimajući u obzir ovaj podatak proizlazi da se mjesto naleta moglo nalaziti između zapadnog ruba pješačkog prijelaza do pozicije oko 2 m zapadnije. Na ovaj način je utvrđena približna naletna pozicija. Nadalje, vještak je iskazao da je do naleta automobila na pješaka došlo čeonim desnim dijelom vozila na desnu stranu pješaka. To je utvrđeno smjerom odbačaja tijela nakon naleta te oštećenjima na vozilu. Prema tome u trenutku naleta pješak je bio u kretanju i kretao se prema sjevernom rubu kolnika. Nadalje, vještak je iskazao da prema ovome što je navedeno moguće je utvrditi jedino smjer kretanja pješaka izričito u trenutku naleta. Nije moguće utvrditi kako se i kojim smjerom pješak kretao prije naleta. Iskazao je da dopušta mogućnost da se pješak prije nastanka nezgode kretao drugim pravcem odnosno smjerom sjever jug pa da bi u trenutku uočavanja naleta vozila naglo zamijenio svoj pravac kretanja na jug sjever pa možda i na jug sjeveroistok. Nadalje, iskazao je da stavke mišljenja i rezultate ispitivanja koji govore o mogućnosti reakcije okrivljene odnose se isključivo na situaciju da je pješak započeo kretanje sa južnog prema sjevernom rubu kolnika da se kretao kontinuiranim hodom te da je okrivljena imala mogućnost uočiti pješaka onog trenutka kada je pješak stupio na kolnik. Samo po tim uvjetima vrijedi izračun. Dakle, obrađena je prometna situacija koja je navedena u optužnom prijedlogu. Ove stavke mišljenja i rezultata ispitivanja ne mogu se primijeniti niti u kojem drugom slučaju a pogotovo u slučaju ukoliko se oštećenik prije naleta kretao na način da je počeo kretanje sa sjevernog ruba kolnika te u nekoj poziciji promijenio smjer te se počeo vraćati. U ovom slučaju bilo bi potrebno napraviti novu analizu mogućnosti uočavanja ali samo ako bi bio poznat točan iskaz okrivljene ili eventualno ako postoje svjedoci prometne nesreće. U nalazu je napisano da je mjesto događaja relativno pregledno, a to se odnosi na konfiguraciju kolnika. Također je dalje navedeno da stvarna mogućnost uočavanja pješaka od strane okrivljene ali i mogućnost uočavanja vozila okrivljene od strane oštećenika ovisi o gustoći prometa, vrsti vozila koja su se kretala kao i vremenskim prilikama u trenutku prometne nesreće pri čemu znamo da je bila kiša i sumrak. Jedan od faktora za mogućnost uočavanja u takvim uvjetima svakako bi bila vrsta odnosno boja odjeće u koju je oštećenik bio obučen. Nadalje, vještak je iskazao da je analiza samo mogućnost da je do prometne nesreće moglo doći prema podacima iz optužnog prijedloga ali ne isključuje mogućnost da je do prometne nesreće došlo i na drugi način pa i na način kako je to opisao branitelj okrivljene. Upravo iz tog razloga je u toj verziji stalno korištena riječ ukoliko. Za stvarnu analizu naletnog kretanja oštećenika bilo bi potrebno analizirati mnoge druge parametre kao što je da li se pješak kretao kontinuiranim hodom, je li zastajkivao na nekom dijelu ceste ili slično. Za bilo koju drugu verziju događaja u smislu DO koje je imao na raspolaganju nije bilo nikakvih podataka niti je takva analiza tražena do sada. Kada mu se predočava iskaz okrivljene naveo je da u slučaju da je pješak započeo kretanje sa sjevernog ruba kolnika između parkiranih vozila nakon stupanja na kolnik pješak bi morao izvršiti i okretanje dakle sa namjerom povratka prema mjestu polaska tako da smatra da bi ta udaljenost između vozila okrivljene i pozicije pješaka svakako morala biti veća no u ostalom dijelu je iskaz moguć. Smatra da se mjesto naleta nalazilo između zapadnog ruba pješačkog prijelaza te pozicije oko 2 m izvan pješačkog prijelaza. Dakle, postoji mogućnost naleta ili na samom rubu pješačkog prijelaza ili izvan njega. Mišljenja je da se mjesto naleta vjerojatno nalazilo oko 1 m iznad pješačkog prijelaza, a što tvrdi na temelju simulacije prometne nesreće koju je proveo pripremajući se za ovu raspravu. Dakle, ne može tvrditi da je mjesto naleta bilo sigurno na toj poziciji već misli da se radi o vjerojatnoj poziciji. Na pitanje da li je s obzirom na gustoću prometa moguće da se pješak kretao na način kako tvrdi ovlašteni tužitelj kraj gustoće prometa koja je bila na tom dijelu kolnika iz suprotnog pravca kretanja od pravca kretanja okrivljene, vještak je iskazao da mogućnost načina kretanja oštećenika iz pravca južnog prema sjevernom rubu kolnika ovisi o gustoći prometa i o brzini kretanja vozila. U zapisniku o očevidu navodi se da je gustoća prometa bila normalna. Postoji mogućnost da pješak kretao na taj način dakle da se kretao između vozila koja su se kretala u suprotnom smjeru. Na upit gdje je bio udarac između vozila i oštećenika na kojoj udaljenosti u metrima a gledano od sjevernog ruba kolnika vještak je iskazao da u ovom trenutku može približno odgovoriti da je do naleta došlo oko 1 do najviše 1,5 m od sjevernog ruba kolnika. Na daljnji upit kako je to moguće obzirom su vozila bila parkirana uz cestu vještak odgovara da vozila nisu bila parkirana na cesti već na trotoaru. Na upit da li dopušta mogućnost obzirom na oštećenja da je došlo do naleta i desnim rubnim dijelom vozila vještak je iskazao da prema oštećenjima vozila može se zaključiti da je do naleta došlo desno od sredine vozila dok je oštećenje na prednjem vjetrobranu i rubu krova koji se nalazi više na desnoj strani posljedica kretanja pješaka u trenutku naleta. Znači do sraza vozila sa nogama pješaka nije došlo samo prednjim desnim kutom nego desnom polovinom vozila.

14.3. Ispitan na raspravi dana 25. svibnja 2021. (list 196-197 spisa) vještak je iskazao da nije moguće utvrditi temeljem stanja spisa u kojem trenutku je okrivljena mogla uočiti pješaka. Ono što je nedvojbeno je da se pješak odnosno oštećenik prethodno kretao njoj sa lijeve na desnu stranu prelazeći cestu iz smjera juga. O načinu i točnom smjeru kretanja pješaka nije se moguće nedvojbeno izjasniti iz razloga što na kolniku ceste nisu postojali nikakvi tragovi niti na mjestu naleta te poglavito u fazi približavanja pješaka mjestu naleta. Ono što je također nedvojbeno utvrđeno je da je okrivljena kočila svoj automobil od mjesta naleta do zaustavne pozicije. Potrebno je još navesti da prije mjesta naleta očevidom nisu pronađeni trgovi kočenja auta okrivljene te nije poznato je li okrivljena reagirala kočenjem i prije mjesta naleta. Iz stanja spisa je jasno da se prometna nesreća dogodila u širem području pješačkog prijelaza, a sam nalet je ostvaren najvjerojatnije nešto zapadno od zapadnog ruba pješačkog prijelaza. Prema simulaciji koju sam napravio mjesto naleta najvjerojatnije se nalazilo u prostoru od oko 2 metra zapadno od zapadnog ruba pješačkog prijelaza. Na mjestu naleta nisu zaostali nikakvi materijalni tragovi. Smjer kretanja pješaka opisan je u očevidnoj dokumentaciji koju je imao na raspolaganju gdje je navedeno da se pješak prethodno prometnoj nesreći kretao iz smjera južnog ruba kolnika u smjeru sjevernog ruba kolnika nešto u koso te izvan obilježenog pješačkog prijelaza. Kod izrade nalaza i mišljenja nije imao na uvid nikakve iskaze svjedoka kao niti obranu okrivljene. Dakle radi se o podatku koji je izričito naveden u policijskoj očevidnoj dokumentaciji. Kao što je poznato zapisnik o očevidu, situacijski plan i foto-elaborat očevida su dokazna dokumentacija dakle sastavni dio spisa vještak može i mora koristiti ne ulazeći u način kako je policija to utvrdila. Po sjećanju, a u ovom trenutku ispred sebe nema zapisnik o očevidu ali po sjećanju misli da policijski službenici nisu bili svjedoci prometne nesreće ako se radi o policijskim službenicima koji su kasnije provodili očevid. Nije mu poznato je li neki drugi policijski službenik bio svjedok događaja. Ono što je nedvojbeno utvrđeno vještačenjem i to kombiniranim vještačenjem zajedno sa dr. Stembergom je način kretanja pješaka neposredno prije naleta, a to je kao što je već rekao da je okrivljenoj nailazio sa lijeve na desnu stranu. Kao što je također rekao materijalnih tragova na mjestu i prije naleta nema te nije moguće utvrditi način kretanja pješaka u njegovoj fazi prelaska ceste. Pri tome mislim da li se kretao kontinuiranim hodom, da li je zastajkivao da li je ranije mijenjao smjer ili slično. Nema načina tehničkim putem to utvrditi. Obzirom na nepoznavanje bitnih parametara koji su prethodili prometnoj nesreći odnosno naletu autom oštećene na pješaka nije moguće utvrditi u kojem trenutku je okrivljena mogla uočiti oštećenika. Naime kao što je poznato kolnikom ceste se kretao promet, kretala su se druga vozila, samim time nije poznato je li okrivljena mogla uočiti pješaka uslijed takvog prometa ili nije. U samom trenutku uočavanja pješaka ovisi i pravodobnost njezine reakcije kako nije moguće utvrditi trenutak uočavanja tehničkim putem nije moguće utvrditi ni je li okrivljena reagirala pravovremeno ili sa zakašnjenjem

15. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka dr. sc. Valtera Stemberge (list 34-36 spisa) proizlazi da je nalaz i mišljenje sačinjen na temelju uvida u dostupnu medicinsku dokumentaciju i predmetni sudski spis. Iz nalaza proizlazi da se prometna nesreća koja je predmet postupka dogodila 11. travnja 2012. oko 19:20 sati na način da je RJ upravljala osobnim vozilom marke Suzuki Swift reg. oznake [registarska oznaka] [adresa] N iz smjera naselja Potok u smjeru naselja Krnjevo, dolaskom kod kućnog broja 23/A prednjim dijelom vozila udarila pješaka HJ koji je prelazio cestu s njene lijeve na desnu stranu te je imenovani pješak od siline udarca odbačen udesno uslijed čega je tijelom udario u zadnji lijevi dio osobnog vozila marke Mazda 323 reg. oznake [registarska oznaka] parkiranog na sjevernom nogostupu. Tom prilikom je pješak HJ zadobio teške tjelesne ozljede – prijelom obje potkoljenice, ključne kosti desno i ručnog zgloba lijevo te je nakon hitnog operativnog zahvata zadržan na odjelu JIL-a KBC Sušak gdje je preminuo **.**.2012. u 05.40 sati. Za oštećenika HJ, rođenog 1936. godine u medicinskoj dokumentaciji je upisno: U prijavi tjelesne ozljede HMP KBC Rijeka od 11. travnja 2012. (list 13 spisa) upisano je: prometna u Čandekovoj. Prijelom obaju potkoljenica, subduralni hematom, prijelom ključne kosti, prijelom ručnog zgloba. U otpusnom pismu KBC Rijeka, Klinike za anesteziologiju i intenzivno liječenje, JIL Sušak, koje se odnosi ne period bolničkog liječenja imenovanog od 11. travnja 2012. u 24h. Status u ZZHM: kontaktibilan, retrogradno amnestičan za događaj, GCS 14, respiracijski i hemodinamski stabilan. Od povreda verificirani su manji ljevostrani SDH, prijelomi nosnih kostiju, manji desnostrani pneumotoraks (u najširem dijelu 12 mm). Na MSCT-u abdomena vidljiva je i AAA 40 mm (slučajni nalaz) distalno od izlazišta renalnih arterija prijelom središnjeg dijela ključne kosti desno, 1. rebra u dijelu stražnjeg luka, višekomadni prijelom lopatice, višekomadni prijelom potkoljeničnih kostiju (tibije i fibule) te lijeve radijalne kosti na tipičnom mjestu. Pristupi se hitnom operativnom zahvatu u općoj balansiranoj anesteziji: repozicija i vanjska fiksacija potkoljenica, osteosinteza lijevog radiusa te obrada rana. Poslijeoperacijski prijem u JIL radi nastavka intenzivnog liječenja. Kod prijma GCS 14, disanje spontano, zadovoljavajućih vrijednosti Sp02, hemodinamski stabilan, diureza uredna. Uvodi se gastroprotektivna i antiagregacijska terapija, kontinuirana i.v. analgezija. Rani poslijeoperacijski tijek teče uredno uz zadovoljavajući oporavak od 3. dana liječenja, kada dolazi do poremećaja stanja svijesti i respiratorne insuficijencije te se pristupi hitnoj intubaciji, analgosedaciji te strojnoj ventilatornoj potpori. Tijekom intubacije dobije se obilan, gusti traheobronhalni aspirat koji se šalje na mikrobiološku analizu. Sukladno dobivenim mikrobiološkim nalazima ordinira se antibiotsko liječenje. 14.4. MSCT mozga: vidljivo je ishemijsko žarište desno u području lamine eksterne i lateralno od desne postranične komore-irigacijsko područje srednje moždane arterije. Istog dana se zbog povećanja pneumotorsksa postavi drenaža aktivna sukcija desnog prsišta. Ukida se kontinuirana analgosedacija. Bolesnik je nekontaktibilan, GCS 6, na strojnoj ventilatornoj potpori te vazoaktivnoj i diuretskoj potpori. 16. 4.: učini se osteosinteza proksimainog dijela obje potkoljenice i ključne kosti. 23.4. zbog predviđene produžene ventilatorne potpore postavljena je perkutana dilatacijska traheotomija. U daljnjem tijeku intenzivnog liječenja bez značajnijih je promjena u neurostatusu. 20.04.: kontrolni CT mozga pokazao je progresiju ishemijske lezije u području centruma semiovale desno. Pokušaji odvajanja od ventilatorne potpore neuspješni. Unatoč svim poduzetim mjerama intenzivnog liječenja dolazi do višeorganskog zatajenja te smrtnog ishoda 15.05.2012. u 05:40 h. Operacije: 11.4.2012. postavljanje vanjskog fiksatora obje potkoljenice, osteosinteza proksimalnog dijela obje potkoljenice, osteosinteza desne klavikule. 23.04.2012. prekutana dilatacijska traheotomija. DG: višestruke ozljede tijela, teška sepsa, subduralni hematom lijevo frontoparientalno, ishemija mozga desno, prijelom obiju kostiju, prijelom prvog rebra desnostrano, prijelom desne skapule, prijelom lijeve palčane kosti na tipičnom mjestu, aneurizma abdominalne aorte, arterijska hipertenzija, subakutni emfizem vrata i ramenog pojasa. U izvještaju o obdukciji zavoda za sudsku medicinu i kriminalistiku od 22. svibnja 2012. (list 30 spisa) upisane su dijagnoze: Encephalomalacia regii thalami dextri et occipitalis dextri, hemaetoma subdurale parientalis sinistri, fractura clavicullae dextrae, fractura antebrachii sinistri, status post tracheotomiam. Uzrok smrti: Encephalomalacia regii thalami dextri et occipitalis dextri. Dan i sat obdukcije: dana 27. svibnja 2012. u 12,00 sati. Dodatno se izvrši mikroskopski pregled uzoraka tkiva rutinski uzetih tijekom obdukcije. Iz mišljenja proizlazi da je oštećenik pok. HJ dana 11. travnja 2012. zadobio je tjelesne ozljede: mnogostruki prijelom kostiju obje potkoljenice, krvarenje unutar tvrde moždane ovojnice lijevo, prijelom nosnih kostiju, nakupljanje zraka u desnom prsištu te potkožno na vratu i ramenom pojasu, prijelom desne ključne kosti, prijelom prvog rebra desno, prijelom desne lopatice, prijelom lijeve palčane kosti što u ukupnom djelovanju predstavlja tešku tjelesnu ozljedu. Nakon zadobivenih ozljeda dana 11. travnja 2012. imenovani je kirurški liječen u KBC Rijeka gdje je trećeg dana po ozljeđivanju došlo do pogoršanja zdravstvenog stanja u vidu poremećaja disanja i razmekšanja mozgovine-encefalomalacije (odumiranje moždanog tkiva) te je usprkos provedenom liječenju došlo do razvoja sepse i višeorganskog zatajenja sa smrtnim ishodom dana 15. svibnja 2012. Uslijed zadobivenih ozljeda provedeno je kontinuirano bolničko liječenje tijekom kojeg je poglavito uslijed ozljede pluća i mozga došlo do razvoja sepse (širenje bakterija krvlju uz razvoj septične upale srčanog mišića) dovela do smrti. Ozljede zadobivene u predmetnom događaju dana 11. travnja 2012. nalaze se u uzročno-posljedičnoj vezi sa smrtnim ishodom dana 15. svibnja 2012.

16. Iz kombiniranog nalaza i mišljenja prometnog i sudsko-medicinskog vještaka dr. sc. Valtera Stemberge i Berislava Barišića Jamana od 11. travnja 2013. (list 56-59 spisa) proizlazi da je sudski-medicinski vještak dr. sc. Valter Stemberga upoznat sa rezultatima prometno-tehničkog vještačenja te da temeljem analize dostupne medicinske dokumentacije i podataka iz prometno-tehničkog dijela vještačenja proizlazi da je nalet osobnog vozila Suzuki Swift bio na desnu bočnu stranu tijela oštećenika u uspravnom stavu tijela i to u raskoraku što je vidljivo iz prijeloma kosti obje potkoljenice oštećenika a što znači da su obje noge u trenutku naleta bile dostupne ozljeđivanju vozilom. Ozljede na nogama predstavljaju primarne ozljede nastale prvim naletom osobnog vozila Suzuki Swift na tijelo oštećenika. Ozljede prsnog koša i glave u vidu prijeloma desne ključne kosti, prijelom prvog rebra desno, prijeloma desne lopatice uz nakupljanje zraka u desnom prsištu te potkožno na vratu i ramenom pojasu uz prijelom nosnih kostiju i krvarenje unutar tvrde moždane ovojnice lijevo predstavljaju sekundarne ozljede nastale prilikom nabačaja tijela pješaka na prednje dijelove vozila. Prijelom lijeve palčane kosti najvjerojatnije predstavlja tercijarnu ozljedu nastalu djelovanjem mehaničke sile na ispruženu lijevu ruku, a to može predstavljati tercijarnu ozljedu nastalu prilikom pada na podlogu ili udara u parkirano vozilo Mazda 323. Pri tako utvrđenoj dinamici interdisciplinarnim vještačenjem proizlazi naletna brzina vozila okrivljenice od oko 40 km/h. Prometni vještak Berislav Barišić Jaman u potpunosti se složio sa iznesenim mišljenjem sudsko-medicinskog vještaka te dodao da s obzirom na položaj oštećenja na prednjem dijelu automobila okrivljenice te temeljem smjera odbačaja oštećenika ukoso u desno zaključuje da je u trenutku naleta oštećenik bio u kretanju s lijeve na desnu stranu gledano iz vozila okrivljenice. Precizniji izračun ranije navedene naletne brzine vozila okrivljenice od 48 km/h nije bio moguć jer nije bilo zabilježenih tragova kočenja vozila okrivljenice te je udarom tijela oštećenika u drugo vozilo skraćen njegov put odbačaja. Radi navedenog smatra da je naletna brzina vozila okrivljenice koju je temeljem ozljeda oštećenika odredio vještak medicinske struke potpuno u dosegu njegove ranije pretpostavljene naletne brzine. Nema podataka o načinu kretanja vozila okrivljenice prije mjesta naleta. Ukoliko se kretala prije naleta kontunuiranom brzinom od 40 km/h u vremenu od 6,35 sek prešla bi put od oko 71 meta. To znači da u trenutku stupanja pješaka na južni rub kolnika ceste, ukoliko je pješak cestu prelazio kontinuirano bez zastoja brzinom od oko 5 km/h, automobil okrivljenice bio bi udaljen od mjesta naleta oko 71 metar. Kako je zaustavni put vozila kočenjem s brzine od 40 km/h iznosi oko 26 metara jasno je da je okrivljenica reagirala sa zakašnjenjem ili uopće nije reagirala na nailazak pješaka. Vještaci su suglasno naveli da s obzirom na nedostatak podataka u spisu o kretanju vozila okrivljenice i oštećenika prije prometne nesreće nalaz i mišljenje temelje na nespornim činjenicama, a to su oštećenja na vozilu, ozljede koje je oštećenik zadobio, naletna brzina i smjer kretanja oštećenika i vozila okrivljenice u trenutku naleta. Vještaci su suglasno naveli da je nesporno da se oštećenik kretao okrivljenici s lijeve na desnu stranu u trenutku naleta. Vještak prometne struke naveo je da u slučaju kretanju oštećenika sa desne na lijevu stranu gledajući iz vozila okrivljenice tada bi oštećenik bio odbačen ukoso ulijevo te bi njegov zaustavni put bio približno na lijevom rubu prometne trake kojom se kretala okrivljenica. Sudsko-medicinski vještak iskazao je da temeljem analize dostupne medicinske dokumentacije proizlazi da je oštećenik 11. travnja 2012. zadobio teške tjelesne ozljede obje noge, prsnog koša, glave i lijeve ruke. Od ozljeđivanja u predmetnom inkriminiranom događaju pa sve do smrtnog ishoda dana 15. svibnja 2012. provedeno je kontinuirano bolničko liječenje. Iz medicinske dokumentacije postoji medicinski logičan slijed ozljeđivanja i nastupa smrti na slijedeći način: ozlijeđenog oštećenika primili su na liječenje u KBC Rijeka te je on im ozljedu glave i to u vidu prijeloma nosnih kostiju ali posebno valja naglasiti krvarenje unutar tvrde moždane ovojnice što u stanovitoj mjeri oštećuje funkciju mozga kao vitalnog važnog dijela tijela. Uslijed teških ozljeda prsnog koša došlo je do slabljenja disanja što je uz ozljedu glave dovelo do odumiranja dijela mozga odnosno uslijed smanjenog disanja došlo je do oštećenja ozlijeđenog mozga kao važnog organa tijela te je to oštećenje mozga u vidu moždanog udara uzrokovalo smrt. Oštećenje mozga nalazi se u uzročno posljedičnoj vezi s zadobivenim ozljedama u inkriminiranom događaju i predstavlja medicinski logičan slijed zbivanja te je stoga smrt oštećenika nasilna kao direktna posljedica ozljeda zadobivenih u inkriminiranom događaju. Trećeg dana bolničkog liječenja dolazi do poremećaja stanja svijesti i slabljenja disanja te se pristupilo hitnom medicinskom liječenju. Poremećaj disanja je u vezi s ozljedom prsnog koša u vidu prijeloma 1. rebra desno, prijeloma ključne kosti desno te nakupljanjem zraka u desnom prsištu te potkožno na vratu i ramenom pojasu. Ozljeda prsnog koša dovela je do slabljenja disanja, a slabljenje disanja dovelo je do odumiranja ozlijeđenog mozga. Smrtni ishod nastupio je usprkos hitnom i pravodobnom medicinskom liječenju. Temeljem njemu dostupnih podataka iz medicinske dokumentacije proizlazi da bi liječenje oštećenika bilo vršeno po pravilima struke, pravo i na pravi način. Pojam sepse upisan je u medicinskoj dokumentaciji. Utvrđivanje sepse je zadatak kliničara tijekom liječenja te je taj podatak preuzeo iz medicinske dokumentacije. Do sepse, u konkretnom slučaju tj. širenjem bakterija krvlju uz razvoj septične upale srčanog mišića moglo je doći uslijed poremećaja disanja uslijed ozljede prsnog koša jer su mikrobiološkom analizom utvrđeni mikroorganizmi u ispirku dušnika i dušnica koji mikroorganizmi nerijetko uzrokuju sepsu. Ono što je sudsko-medicinski sigurno je da je oštećenik zadobio ozljede u inkriminiranom događaju uslijed kojih ozljeda je kontinuirano bolnički liječen te je uslijed posljedica zadobivenih ozljeda preminuo. Da nije zadobio ozljede u predmetnom događaju oštećenik najvjerojatnije ne bi preminuo **.**.2012.

17. Ispitan na raspravi 12. studenog 2015. (list 115 spisa) stalni sudski vještak dr. sc. Valter Stemberga iskazao je da u cijelosti ostaje kod pisanog nalaza i mišljenja na listu 34-36 spisa i kod dopune nalaza i mišljenja od 11. travnja 2015. godine (list 56-59 spisa). Na pitanje branitelja iskazao je da kada kao vještak sudske medicine sudjeluje u kombiniranom prometno tehničkom sudskomedicinskom vještačenju na koji način se nalaze u korelaciji sa prometnim vještakom te iz kojeg razloga su mu bitne postavke prometnog vještaka iskazao je da je korelacija direktna. Bez dinamike i oštećenja na vozilu nema kombiniranog vještačenja. Za utvrditi što je dinamika pitanje treba usmjeriti vještaku prometne struke. Vještak prometne struke, a na upit što znači dinamika prometne nesreće, iskazao je da dinamika u fizikalnom smislu znači kretanje i odnos tijela u sudaru. Na upit da li je kao vještak sudske medicine svoj dio ovog kombiniranog vještačenja sačinio temeljem prometnog vještaka koje, s obzirom na prethodno sve iznijeto po prometnom vještaku obuhvaća samo jednu mogućnost nastanka ove nezgode vještak je iskazao da vještači kao vještak sudske medicine. Pri tome se služim medicinskom dokumentacijom. Podatke o tehničkoj strani daje vještak prometne struke, a ozljede utvrđene analizom medicinske dokumentacije uklapaju se u dinamiku. Sudska medicina u vještačenju analizira ozljede, a tehnička struka oštećenja i tragove. Kada se to dvoje objedini nastaje interdisciplinarno ili jednostavnije rečeno kombinirano vještačenje. Što je teoretska postavka u općenitom smislu. Kao vještak sudske medicine pri odgovoru na postavljena pitanja služio se dostupnim podacima, a to su uputnica KBC za obdukciju, u prilogu uputnice otpusno pismo. Rezultati obdukcije izvršene po uputnici KBC-a, a ne po nalogu odvjetništva. Na pitanje branitelja tko je od dvojice vještaka utvrdio smjer kretanja pješaka u trenutku naleta odgovorio je da je smjer kretanja pješaka u trenutku naleta određen poprečnim pomakom oštećenja na vozilu, odnosno to je u domeni vještaka prometno-tehničke struke. Osim poprečnog pomaka oštećenja na vozilu iz tehničkog dijela vještačenja o smjeru kretanja pješaka u trenutku naleta govori i smjer odbačaja tijela nakon naleta. I to je u nadležnosti vještaka prometno-tehničke struke.

18. Iz nalaza i mišljenja kojeg je nakon provedene rekonstrukcije prometne nezgode sačinio stalni sudski vještak prometne struke Berislav Barišić Jaman (list 259-271 spisa) proizlazi da je rekonstrukcija na mjestu događaja obavljena 8. travnja 2024. u vremenu od 19,00 do 19,45 sati. Vrijeme: Dan, prema kraju rekonstrukcije sumrak, vedro. Kolnik ceste suh. Ulična rasvjeta nije uključena. Lokacija: Rijeka, Ulica Franje Čandeka kod kbr. 3. Doba dana u vrijeme provođenja djelomične rekonstrukcije bilo je gotovo identično dobi dana u vrijeme prometne nesreće (razlika 3 dana). Prethodno mjestu prometne nesreće, gledano u smjeru kretanja automobila okrivljenice cesta se pruža u ravnom pravcu te blagom usponu. Pješački prijelaz u blizini kojeg se dogodila prometna nesreća postavljen je okomito na os ceste, oko 62 metra jugozapadno od završetka ranijeg pješačkog prijelaza. Prometne trake za suprotne smjerove kretanja razdvaja područje za odvajanje prometa iscrtano na kolniku. Ispred pješačkog prijelaza postavljen je prometni znak obavijesti o nailasku na pješački prijelaz (CO2), uz desni rub kolnika. Prometna nesreća se dogodila se 11. travnja 2012. u 19,20 sati prema podacima iz zapisnika o očevidu. Vrijeme oblačno, kiša, mokro, vidljivost loša. Napomena: utvrđuje se da su vremenske prilike na mjestu događaja prometne nesreće u vrijeme provođenja rekonstrukcije u odnosu na vrijeme prometne nesreće različite, uslijed kiše koja je padala u vrijeme prometne nesreće. Pregledom mjesta događaja utvrđeno je da se mjesto događaja sada razlikuje u odnosu na izgled mjesta događaja u vrijeme prometne nesreće iz razloga jer su sada na desnom nogostupu postavljeni metalni stupići (koji onemogućavaju parkiranje vozila). U vrijeme prometne nesreće sa desne strane kolnika, na nogostupu, bila su parkirana vozila. Ne postoji podatak u spisu je li rasvjeta na mjestu događaja u vremenu od 2012. do 2024. mijenjana. Usporedbom izgleda javne rasvjete u vrijeme prometne nesreće (2012.) i sada čini se da je rasvjeta mijenjana odnosno da je u međuvremenu žuta rasvjeta zamijenjena bijelom LED rasvjetom (dojam vještaka). Rekonstrukcijom su izvršena mjerenja širine i nagiba kolnika pri čemu je utvrđeno da širina kolnika ceste Čandekove ulice u predjelu pješačkog prijelaza iznosi 9,50 metara (podatak iz očevidne dokumentacija. 9,70 metara), širina desne (sjeverne) prometne trake kojom se kretao automobil okrivljene: 3,40 metara (u zapisniku o očevidu navodi se 3,50 metara), cesta se pruža u usponu u smjeru kretanja okrivljene (smjer zapad), a nagib kolnika mjeren je na 3 pozicije. Na kolniku ceste, oko 1,5 metara sjeverno od sjevernog ruba pješačkog prijelaza te oko 1 metar ulijevo od desnog ruba kolnika postavljen je čunj koji predstavlja područje naleta automobila okrivljenice na pješaka. Vrši se mjerenje udaljenosti uočavanja područje pješačkog prijelaza te prometnog znaka (CO2) postavljenog ispred pješačkog prijelaza sa različite udaljenosti: pregled i mjerenje izvršeno je na udaljenosti od 71 metar, 51 metar i 31 metar. Udaljenost promatranja/mjerenja sa jugoistočnog dijela (prije) ranijeg pješačkog prijelaza – 71 metar. Sa ove udaljenosti sam pješački prijelaz u kojem području je došlo do prometne nesreće nije vidljiv no vidljiv je prometni znak te isti najavljuje CO2. Udaljenost uočavanja/mjerenja sa 51 metar pješački prijelaz je vidljiv. Udaljenost uočavanja/mjerenja sa 31 metar pješački prijelaz je dobro vidljiv. Prikupljenim podacima tijekom djelomične rekonstrukcije te temeljem podataka u spisu kao i prethodnim vještačenja proizlazi. Pješački prijelaz u dnevnim uvjetima, bez kiše vidljiv je sa udaljenosti sa 51 metar, dok je sa udaljenosti sa 31 metar pješački prijelaz i okolno područje dobro vidljiv. Prometni znak postavljen ispred pješačkog prijelaza vidljiv je sa udaljenosti veće od 70 metara. U vrijeme prometne nesreće padala je kiša što je zasigurno otežavalo uočavanje pješaka odnosno smanjilo je daljinu uočavanja. Koliko je točno vidljivost bila lošija, rekonstrukcijom nije moguće utvrditi. Nepoznat je točan smjer i način kretanja oštećenika prije prometne nesreće, njegova brzina kretanja tijekom prelaska ceste kao ni pozicija sa koje je započeo kretanje. Svjedoka prometne nesreće nije bilo, dok okrivljena kako je iskazala, oštećenika u prethodnom naletu nije uočila. Sudski vještak Valter Stemberga navodi nalet na desnu bočnu stranu tijela pješaka koji je bio u raskoraku, ozljede na obje potkoljenice – primarne ozljede. Naletna brzina prema ozljedama oko 40 km/h. Okrivljena se najprije branila šutnjom, a na sudu je iznijela obranu u kojoj je navela da se kretala u drugom stupnju prijenosa, brzinom oko 30-40 km/h. Padala je jaka kiša, na pješačkom prijelazu nije bilo pješaka. Kada je već prošla pješački prijelaz došlo je do kontakta sa pješakom kojeg prethodno nije uočila. Navodi razmak između svog vozila i parkiranih vozila sa desne strane 1,5 metara. Ispred nje nije bilo vozila dok su se u suprotnom sjeru kretala vozila. Prije pješačkog prijelaza je usporila. Kombiniranim vještačenjem utvrđena je naletna brzina automobila na pješaka ne niža od 40 km/h. okrivljena je prikočila automobil nakon kočenja te je isti zaustavljen oko 15 metara sjeverno zapadno od mjesta naleta. Pozicija na kojoj je automobil počeo kočiti nije poznata niti ju je u nedostatku tragova kočenja na kolniku moguće utvrditi. Obzirom na zaustavni položaj automobila te nedostatak tragove na količinu procjenjuje se da početna brzina automobila (prije naleta) nije bila bitno veća od naletne odnosno svakako je bila niža od dopuštenih 50 km/h. Način prelaska ceste od strane oštećenika dobi 76 godina odnosno njegova brzina kretanja nije poznata te ista obzirom na način kretanja može varirati. Situacija povoljnija za okrivljenicu bila bi ona u kojoj bi se pješak kretao trčanjem (ne ulazeći u procjenu sposobnosti konkretnog oštećenika da li je to isti obzirom na fizičko stanje mogao ostvariti) odnosno kada bi se kretao maksimalnom brzinom (10,60 km/h). ukoliko su se iz suprotnog smjera kretala vozila, ista bi dijelom sigurno zaklonila oštećenika pogledu okrivljenice u situaciji dok se svojim vozilom približavala mjestu naleta. Pješak bi morao postat vidljiv okrivljenici tek po izlasku iz obrisa vozila koja su se kretala u suprotnom smjeru što bi približno bila pozicija na prelasku s južne prometne trake na iscrtano područje kolnika (područje usmjeravanja kolnika). Udaljenost pješaka od kasnijeg mjesta naleta iznosila bi tada oko 6 metara. Put od 6 metara brzinom od 10,60 km/h (2,94 m/s) pješak bi prešao u vremenu od 2 sekunde kada bi automobil okrivljenice bio udaljen od mjesta naleta oko 22 metra. Pod gore navedenim uvjetima, čak u slučaju da je okrivljenica pravovremeno reagirala prometna nesreća ne bi bila izbjegnuta, dok bi naletna brzina u tom slučaju iznosila oko 20 km/h. Kako u programu za simulaciju realnih sudarnih procesa postoji mogućnost prikaza mjesta događaja i pogledom iz vozila postavljena je kamera u poziciji vozača. Analizom iz pozicije vozača uočeno ej da u opisanom slučaju (trčanje oštećenika, kretanje automobila brzinom od 40-43 km/h) u jednom dijelu kretanja postoji mogućnost pokrivenosti položaja pješaka lijevim A stupom vozila. U takvoj situaciji uočavanje pješaka postaje moguće tek neposredno prije naleta, kada bi udaljenost prednjeg dijela vozila od mjesta naleta iznosila 12,5-13 metara odnosno 1-1,1 sekundu prije sudara. Kako vrijeme reakcije prosječnog vozača traje oko 0,8 sekundi te reakcija sustava kočnica u vozilu oko 0,2 sekunde proizlazi da bi u slučaju pravovremene reakcije vozača, kočenje nastupilo upravo oko naletne pozicije. Ukoliko je stvarna prometna situacija koja je prethodila prometnoj nesreći bila nalik na opisanu, na ovaj način bilo bi moguće objasniti zašto okrivljenica nije uočila pješaka (oštećenika) do pred sam nalet. U nedostatku relevantnih podataka o načinu kretanja oštećenika prije prometne nesreće nije moguće utvrditi je li do prometne nesreće upravo i došlo na gore opisan način. No navedeno se ne može niti odbaciti kao jedna od mogućih varijanti. U slučaju da se oštećenik kretao s desne na lijevu stranu, prethodno prometnoj nesreći, tada bi od ruba kolnika do mjesta naleta prešao put oko 1-1,2 metra, za što bi mu u ovisnosti o brzini kretanja bilo potrebno vrijeme od 0,4-1 sekunde. Niti u jednoj situaciji tada okrivljenica ne bi imala vremena reagirati u dovoljnom vremenu/udaljenosti te kočenjem izbjeći nalet. No ova prometna situacija ne čini se vjerojatnom jer bi u tom slučaju došlo do naleta čeonog dijela automobila na lijevu bočnu stranu pješaka. Naime, sudsko medicinski vještak dr. Valter Stemberga je na raspravi 11. travnja 2013. pred OS u Rijeci iskazao da je u prometnoj nesreći došlo do naleta automobila okrivljenice na desnu bočnu stranu tijela pješaka te da je pješak bio u raskoraku jer su obje potkoljenice bile zahvaćene. Također, obzirom, na poprečni pomak oštećenja na vozilu u desno te odbačaj oštećenog pješaka u desno na parkirano vozilo Mazda proizlazi zaključak da se pješak u trenutku naleta kretao od lijevo u desno u odnosu na smjer kretanja vozila Suzuki što je u skladu sa iskazom sudsko medicinskog vještaka dr. Valtera Stemberge. Teoretski postoji mogućnost da je pješak prvo krenuo od desno prema lijevo u odnosu na smjer kretanja vozila Suzuki i da se u jednom trenutku naglo okrenuo oko svoje osi za 180 stupnjeva i promijenio smjer od lijevo prema desnom. Za opisanu radnju bilo bi mu potrebno dodatno vrijeme od najmanje 2-3 sekunde. Cijelo to vrijeme oštećenik bi se praktički nalazio u desnoj prometnom traci te bio vidljiv okrivljenici. Automobil bi npr. 3 sekunde prije naleta bio udaljen oko 33-34 metra te bi u tom slučaju okrivljena mogla kočenjem izbjeći nalet.

18.1. Saslušan na raspravi 26. rujna 2024. prometni vještak je iskazao da što se tiče smanjene mogućnosti uočavanja u vrijeme prometne nesreće obzirom na kišu koja je padala to se općenito odnosi na mogućnosti uočavanja, a prije svega pješačkog prijelaza te osoba i objekata na cesti i uz cestu. Obzirom da je prometni znak sačinjen od reflektirajuće površine u nešto malo manjoj mjeri se to odnosi i na prometni znak. Na postavljeno pitanje, a vezano na stavku 3. mišljenja navodi da se pojam "obris vozila" odnosi na osobni automobil kompaktne klase. U slučaju ukoliko bi se umjesto kompaktnog koristilo malo gradsko vozilo koje je i nešto uže tako da bi tada mogućnost uočavanja nastupila još malo ranije, ali ne više od pola metra po njegovoj procjeni u ovom trenutku. Ukoliko bi se radilo o većem vozilu kao što su kombi vozila ili pogotovo teretna vozila tada bi taj prostor uočavanja bio za okrivljenu manji odnosno vremenski kraći. Točne vrijednosti bez izračuna u ovom trenutku ne može izreći. Na upit pri kojoj brzini bi, na udaljenosti od mjesta naleta od 22 metra okrivljenica izbjegla nalet navodi da računski gledano, da se okrivljenica kretala brzinom nižom od 34 km/h i reagirala na navedenom mjestu, okrivljena bi automobil zaustavila na mjestu naleta na putu od 22 metra. U situaciji koja je navedena u njegovom nalazu na stranicama 9 i 10 gdje je objašnjena mogućnost "pokrivanja" pješaka u kretanju lijevim A stupom vozila nalet ne bi bio izbjegnut niti u slučaju da se okrivljena kretala brzinom od 34 km/h. Za niže brzine potrebno je izračunom dopuniti nalaz i mišljenje. U situaciji koja je navedena u nalazu na stranicama 9 i 10 gdje je objašnjena mogućnost "pokrivanja" pješaka u kretanju lijevim A stupom vozila, u teoriji pomicanjem tijela i glave vozača u desno te pogledom više u lijevo vozač može nešto ranije uočiti prepreku koja mu dolazi s lijeve strane, ali u pravilu vozači se tako ne ponašaju osim u situacijama kada znaju ili očekuju nešto sa lijeve strane ili iz drugog razloga pogledom "traže" nekakvu točku.

19. Iznoseći obranu okrivljenica je iskazala da u cijelosti ostaje kod svoje ranije obrane te dodala da se vozila tog dana s posla, prije pješačkog prijelaza je usporila, nije bilo nikog na pješačkom prijelazu. Nastavlja voziti, a sa lijeve strane nailazila su druga vozila, prilagodila je brzinu vremenskim uvjetima i sumraku. Sve se dogodilo u jednom trenutku, nije mogla predvidjeti dolazak pješaka. Iz suprotnog smjera nailazio je velik broj vozila.

19. 1. U svojoj ranijoj obrani iskazala je da se predmetnog dana vraćala s posla oko 07,30 sati i kretala se iz pravca grada prema Krnjevu brzinom od 30 do 40 km/h, u drugom stupnju prijenosa, neposredno prije same nesreće. Dolaskom u Ulicu Franje Čandeka, dobro poznaje taj dio ceste, nije bilo pješaka na pješačkom prijelazu, padala je jaka kiša, dok su s desne strane u nizu bila parkirana osobna vozila. U jednom trenutku dok se osobno vozilo kretalo došlo je do kontakta sa oštećenikom na način da je već prešla vozilom pješački prijelaz, bila je na udaljenosti od par metara od pješačkog prijelaza kada je došlo do kontakta sa pješakom kojeg prethodno nije uočila, razmak između njenog vozila i parkiranih vozila je bio 1,5 m. Kada je došlo do kontakta, oštećenik je pao na tlo i ona je izašla iz osobnog vozila i nastojala pomoći oštećeniku jer je po struci medicinska sestra, oštećenik je bio pri svijesti. Ne može se sjetiti kako je oštećenik bio obučen, na mjestu nesreće postoji gradska rasvjeta, ponavlja padala je jaka kiša. Zamolila je jednu žensku osobu da pozove hitnu pomoć dok je policija došla na mjesto događaja ne može precizirati ali zna da je prošlo dosta vremena. Vozački ispit položila je sa 18 godina i ovo joj je prva prometna nesreća. Oštećenik je ležao na Odjelu gdje je zaposlena, išla ga je posjetiti drugi dan nakon nesreće i daljnja tri do četiri dana nakon čega je preminuo odnosno prošlo je mjesec dana nakon što je oštećenik preminuo. Oštećenik je bio pri svijesti par dana, a nakon operacije je u jednom momentu samo bio pri svijesti. Ne može se očitovati koji je uzrok ove nesreće. Na poseban upit iskazala je da ispred nje nije bilo drugih vozila, već su sa suprotne strane nailazila vozila. Prije pješačkog prijelaza usporila je brzinu. Nakon nesreće kontaktirala je sa sestrom pok. oštećenika u dva navrata, s time da se prvi puta ispričala zbog toga što se desilo. Dodala je kako smatra da je za prometnu nesreću odgovoran pješak koji se neoprezno kretao, izletio između parkiranih vozila gledajući njen pravac kretanja, radilo se o djeliću sekunde, tako da nije uspjela reagirati.

19. 2. Prilikom prvog ispitivanja okrivljenica se branila šutnjom.

20. Analizirajući rezultate ovako provedenog dokaznog postupka, ovaj sud smatra u cijelosti dokazanim da je okrivljenica počinila kazneno djelo izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu iz čl. 227. st. 1., 2. i 6. KZ/11.

21. Odredbom čl. 38. st. 1. i 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN 67/08, 48/10, 74/11, dalje ZSPC) propisano je da je vozač dužan obratiti pažnju na pješake koji se nalaze na kolniku ili stupaju na kolnik te da, kad prilazi obilježenome pješačkom prijelazu, mora upravljati vozilom s osobitim oprezom i voziti takvom brzinom da, u slučaju potrebe, može pravodobno zaustaviti vozilo ispred pješačkog prijelaza.

22. Okrivljenica se tereti da je kritične zgode postupila protivno citiranoj odredbi čl. 38. st. 1. i 2. ZSPC jer da je, približavajući se obilježenom pješačkom prijelazu propustila obratiti pažnju na pješaka HJ koji se nalazio na kolniku te upravljati vozilom s osobitim oprezom i voziti takvom brzinom da u slučaju potrebe može pravodobno zaustaviti vozilo ispred pješačkog prijelaza, te da je time, olako držeći da takvom vožnjom neće ugroziti druge sudionike u prometu, vozilom udarila u pješaka HJ koji je odbačen u desno i tijelom udario u parkirano vozilo i kojom prilikom je zadobio teške tjelesne ozljede uslijed kojih je i preminuo **.**.2012.

23. Nesporno je bilo da se 11. travnja 2012. oko 19,20 sati dogodila prometna nesreća u Rijeci, u ulici Franje Čandeka u kojoj su sudjelovali okrivljenica kao vozač osobnog vozila Suzuki Swift reg. oznake [registarska oznaka], oštećenik HJ kao pješak i parkirano vozilo Mazda 323 reg. oznake [registarska oznaka]. Nesporno je bilo i da je oštećenik HJ u prometnoj nesreći zadobio teške tjelesne ozljede citirane u izreci presude uslijed kojih je, nakon bolničkog liječenja, preminuo **.**.2012. Navedene nesporne činjenice proizlaze iz materijalne dokumentacije koja prileži spisu i koja je pročitana i pregledana u dokaznom postupku, nalaza i mišljenja stalnih sudskih vještaka prometne i sudsko medicinske struke, kao i njihovog kombiniranog vještačenja, a ne spori to ni okrivljenica u svojoj obrani.

24. Sporno, a odlučno za utvrđenje postoji li kaznena odgovornost okrivljenice za optuženo kazneno djelo, a s obzirom na obranu okrivljenice u kojoj u bitnom navodi da je prije pješačkog prijelaza, na kojem nije bilo nikog usporila, da je vožnju prilagodila vremenskim uvjetima i sumraku, da se pješak iznenada pojavio na način da je izletio između parkiranih vozila gledajući iz njenog smjera kretanja bilo je, je li okrivljenica prekršila citiranu odredbu čl. 38. st. 1. i 2. ZSPC odnosno je li propustila dužnost da kao vozač obrati pažnju na oštećenika koji se kao pješak nalazio na kolniku te upravljati vozilom s osobitim oprezom i takvom brzinom da, u slučaju potrebe, može pravodobno zaustaviti vozilo ispred pješačkog prijelaza uslijed čega je došlo do prometne nesreće od posljedica kojih je preminuo oštećenik.

25. Iz očevidne dokumentacije te rezultata provedenog prometnog vještačenja proizlazi da očevidaca prometne nesreće nije bilo. O inkriminiranom događaju ispitana je u svojstvu svjedoka sestra pok. oštećenika SJ međutim sud njezin iskaz nije posebno cijenio s obzirom da ista ima tek posredna saznanja o inkriminiranom događaju koja saznanja nisu bila dostatna pa kao takva ni odlučna za utvrđenje spornih, a odlučnih činjenica u ovom postupku.

26. Iz nalaza i mišljenja vještaka prometne struke dipl. ing. Berislava Barišića Jamana, nalaza i mišljenja sudsko-medicinskog vještaka dr. sc. Valtera Stemberge te njihovog kombiniranog vještačenja u bitnom proizlazi da je u inkriminiranom događaju, a što je vidljivo iz oštećenja na vozilu okrivljenice Suzuki Swift, oštećenja parkiranog vozila Mazda 323 kao i ozljeda na tijelu oštećenog pješaka HJ prvo došlo do naleta vozila okrivljenice na pješaka te je uslijed tog naleta pješak odbačen te je udario u stražnji dio parkiranog vozila Mazda 323. Na mjestu naleta vozila okrivljenice na pješaka materijalnih tragova nije bilo tako da to mjesto nije nedvojbeno poznato već je utvrđeno približno mjesto naleta i to analizom pravca odbačaja tijela pješaka iz koje analize je utvrđeno da se nalet morao dogoditi oko 5 do 7 metara istočno od pozicije udara tijela oštećenika u parkirani automobil iz čega proizlazi da se mjesto naleta moglo nalaziti između zapadnog ruba pješačkog prijelaza do pozicije oko 2 m zapadnije. Mišljenje prometnog vještaka je da je to mjesto 1 m iznad pješačkog prijelaza. Naletna brzina prema prometnom vještaku bila je 48 km/h dok je kombiniranim vještačenjem utvrđeno da je riječ o brzini od 40 km/h. Način kretanja pješaka prije naleta nije poznat (očevidna dokumentacija ukazuje na kretanje pješaka ukoso), a prema procjeni za osobu životne dobi od 76 godina, koliko je u inkriminirano vrijeme bio star oštećenik, pod pretpostavkom kretanja kontinuirano brzim hodom u trenutku njegova stupanja na južni rub kolnika automobil okrivljenice po mišljenju prometnog vještaka prvotno je bilo da je oštećenik bio udaljen od mjesta naleta 85 metara te je pri svim brzinama do 89 km/h okrivljenica kočenjem mogla izbjeći nalet da je uočila pješaka, a zašto ga nije uočila nije moguće tehničkim putem utvrditi. Nema podataka o načinu kretanja vozila okrivljenice prije naleta ali ako se kontinuirano kretala 40 km/h, a pješak kontinuirano prelazio cestu brzinom od oko 5 km/h okrivljenica bi po mišljenju prometnog vještaka tada bila od mjesta naleta udaljena oko 71 m pri čemu je zaustavni put 26 m iz čega proizlazi da je reagirala sa zakašnjenjem ili uopće nije reagirala. Automobil okrivljenice zaustavljen je nedaleko od mjesta naleta te se može zaključiti da je kočen nakon naleta. Mjesto nesreće (po fotoelaboratu) je pregledno, nema prepreka, ograničavajući faktor je sumrak, kiša te dvosmjerni promet. Kombiniranim vještačenjem utvrđeno je da je nalet vozila okrivljenice na pješaka bio dok je bio u raskoraku. Smjer kretanja po prometnom vještaku ali i po kombiniranom prometnom-sudsko medicinskom vještačenju je nedvojbeno bio sa lijeve na desnu stranu gledajući iz smjera vozila okrivljenice, što je utvrđeno prema smjeru odbačaja pješaka. Također, prometni vještak, ali i rezultati kombiniranog vještačenja, otklonili su mogućnost dolaska oštećenika s desne strane gledajući iz pozicije okrivljenice, njegovo okretanje i vraćanje unazad. Oštećenik je u inkriminiranom događaju zadobio teške tjelesne ozljede opisane u izreci presude te je njegova smrt direktna posljedica ozljeda zadobivenih u inkriminiranom događaju. Iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka, a nakon provedene djelomične rekonstrukcije prometne nezgode na mjestu događaja, proizlazi da je prometni znak koji označava pješački prijelaz vidljiv sa udaljenosti veće od 70 m, sam pješački prijelaz vidljiv je sa udaljenosti od 51 m, a dobro je vidljiv sa udaljenosti od 31 m. U vrijeme rekonstrukcije bilo je vedro, vidljivost dobra dok je u vrijeme nesreće padala kiša. Smanjena vidljivost prije svega odnosi se na pješački prijelaz te osobe i objekte na cesti i uz cestu, a nešto manje i na prometni znak obzirom da je prometni znak sačinjen od reflektirajuće površine. Mogućnost uočavanja uslijed kiše bila je zasigurno dodatno smanjena. Brzina vozila okrivljenice u trenutku naleta bila je oko 40 km/h, kako je to utvrđeno u suglasju sa sudsko medicinskim vještakom, a prije naleta ne bitno viša. Okrivljenica je prikočila automobil nakon naleta. Radi nasuprotnog prometa u dijelu kretanja preko južne prometne trake oštećenik bi bio zaklonjen pogledu okrivljenice drugim vozilima i postao bi joj vidljiv po izlasku izvan obrisa vozila koja su se kretala u suprotnom smjeru, a to se odnosi na osobni automobil kompaktne klase, a u slučaju malog gradskog vozila koje je nešto uže mogućnost uočavanja nastupila bi malo ranije, ali ne više od pola metra dok ukoliko bi se radilo o većem vozilu kao što su kombi vozila ili teretna vozila tada bi taj prostor uočavanja bio za okrivljenu manji odnosno vremenski kraći. Konačno se prometni vještak izjasnio da bi udaljenost oštećenika od mjesta naleta iznosila 6 m i u najpovoljnijoj situaciji za okrivljenicu, a to je trčanje oštećenika, taj bi put oštećenik prešao za oko 2 sek odnosno kada bi vozilo okrivljenice bilo udaljeno od mjesta naleta 22 m te čak i da je pravovremeno reagirala nesreća ne bi bila izbjegnuta dok bi naletna brzina iznosila 20 km/h. Okrivljenica bi tada izbjegla nalet i zaustavila vozilo da se, računski gledano, kretala brzinom nižom od 34 km/h i reagirala kad se nalazila 22 m udaljena od mjesta naleta. Vještak je ukazao i na mogućnost u jednom dijelu kretanja pokrivenost položaja pješaka lijevim A stupom vozila i u toj situaciji uočavanje pješaka postaje moguće tek neposredno prije naleta (12,5 do 13 m odnosno 1 do 1,1 sek prije naleta) i nalet bi bio neizbježiv. U ovom slučaju nalet ne bi bio izbjegnut niti da se okrivljena kretala brzinom od 34 km/h dok je za niže brzine potrebno dopuniti nalaz i mišljenje. U ovoj situaciji, u teoriji vozač pomicanjem tijela i glave u desno te pogledom više u lijevo može nešto ranije uočiti prepreku koja mu dolazi s lijeve strane, ali u pravilu vozači se tako ne ponašaju osim u situacijama kada znaju ili očekuju nešto sa lijeve strane ili iz drugog razloga pogledom "traže" nekakvu točku. Verzija događaja u kojoj bi se pješak kretao prije naleta sa desne na lijevu stranu gledajući iz smjera okrivljenice ne čini se vjerojatnom s obzirom na ozljede koje se prema sudsko medicinskom vještačenju nalaze na desnoj bočnoj strani pješaka, a što je sukladno i poprečnom pomaku oštećenja na vozilu okrivljenice u desno. Da bi ipak u ovoj verziji došlo do udara vozila u desni bok pješaka isti bi se morao okrenuti za 180 stupnjeva za što bi mu bilo potrebno dodatno vrijeme te bi za cijelo to vrijeme oštećenik se praktični nalazio na desnoj prometnoj traci i bio u vidnom polju okrivljenice koja bi u tom slučaju mogla kočenjem izbjeći nalet.

27. Sud je u cijelost prihvatio i nalaz i mišljenje vještaka prometne struke dipl. ing. Berislava Barišića Jamana ocjenjujući ga temeljitim, detaljnim i stručnim. Vještak je i dodatno odgovorio na sva pitanja stranaka i suda te dao potrebna usmena objašnjenja nalaza i mišljenja kao i dopunu nalaza i mišljenja nakon na licu mjesta proveden djelomične rekonstrukcije kod kojih je u cijelosti ustrajao. Sud je u cijelosti prihvatio i nalaz i mišljenje vještaka sudsko medicinske struke mr. sc. Valtera Stemberge ocjenjujući ga stručnim i profesionalnim te uzimajući u obzir da niti stranke na nalaz i mišljenje nisu imale primjedbi niti tražile usmeno ispitivanje vještaka. Sud je prihvatio i kombinirani nalaz i mišljenje imenovanih vještaka s obzirom da su se vještaci međusobno usuglasili oko odlučnih činjenica koje se utvrđuju interdisciplinarno i kod istog su i ustrajali.

28. Iz rezultata provedenog dokaznog postupka sud nalazi nedvojbeno utvrđenim da se prometna nesreća dogodila u ulici Franje Čandeka i to kao nalet okrivljenice osobnim vozilom Suzuki Swift kojim je inkriminiranog dana upravljala kao vozač na desnu bočnu stranu tijela pješaka HJ koji je u tom trenutku prelazio kolnik sa lijeve na desnu stranu ceste gledajući iz položaja okrivljenice, udaljen od pješačkog prijelaza oko 1 metar, a uslijed kojeg naleta je pješak odbačen te je udario u vozilo Mazda 323 koje je bilo parkirano uz cestu s desne strane gledajući iz položaja okrivljenice i u kojoj prometnoj nesreći je pješak HJ zadobio tjelesne ozljede od posljedica kojih je **.**.2012. preminuo. Što se tiče samog mjesta prometne nesreće utvrđeno je da je isto ravno, pregledno, u blagom usponu gledajući iz položaja okrivljenice, a takvo je bilo i u inkriminirano vrijeme. Nadalje, utvrđeno je da su na dan prometne nesreće prometni uvjeti uslijed nepovoljnih vremenskih prilika za okrivljenicu kao vozačicu bili su nedvojbeno izrazito nepovoljni s obzirom da je padala kiša, kolnik je bio sklizak, bilo je mračno i odvijao se nasuprotni promet, a riječ je o izrazito frekventnoj prometnici u samom centru grada. Utvrđeno je da je pješački prijelaz na inkriminiranom mjestu obilježen kako vertikalnom tako i horizontalnom signalizacijom, a bio je takav i u inkriminirano vrijeme odnosno bio je obilježen na poprečnom oznakom za pješački prijelaz na kolniku te prometnim znakom reflektirajuće površine uz kolnik, te iako zbog vremenskih uvjeta tog dana smanjeno vidljiv, okrivljenici ipak objektivno vidljiv i to prometni znak na udaljenosti od 71 metar, a oznaka pješačkog prijelaza na kolniku joj je na udaljenosti od 51 metar bila vidljiva, a izrazito vidljiva na udaljenosti od 31 metar. Nadalje, utvrđeno je da je okrivljenica vozila prije naleta brzinom ne puno većom od naletne od 40 km/h, a do naleta na oštećenika ne bi došlo odnosno okrivljenica bi vozilo zaustavila da je na udaljenosti od 22 metra od mjesta naleta reagirala kočenjem i kretala se brzinom nižom od 34 km/h, što je situacija najpovoljnija za okrivljenicu jer se temelji na pretpostavci da se pješak kretao trčanjem, s obzirom da nije nedvojbeno poznato na koji način se prije naleta kretao. Nadalje, utvrđeno je i postojanje mogućnosti da je u dijelu kretanja pješaka pješak bio zaklonjen pogledu okrivljenice vozilom koje je dolazilo iz suprotnog smjera (pretpostavljeno je kompaktno vozilo) kao i stupom A vozila okrivljenice.

29. Po mišljenju vijeća izrazito loše vremenske prilike, sumrak te nasuprotni promet inkriminiranog dana trebale su okrivljenici ukazati na poseban oprez u vožnji općenito, a osobito prilikom približavanja jasno označenom te iako smanjeno, ipak nedvojbeno objektivno vidljivom pješačkom prijelazu. Stoga je po mišljenju vijeća okrivljenica približavajući se pješačkom prijelazu trebala smanjiti brzinu kojom se kretala, čak i ako to znači voziti znatno ispod dopuštene brzine kojom se neminovno kretala, kako bi u slučaju potrebe vozilo mogla zaustaviti pred pješačkim prijelazom odnosno bila je dužna predvidjeti da se na jasno označenom nadolazećem pješačkom prijelazu, uključujući i njegovo šire područje, mogu nalaziti pješaci. Dakle, bila je dužna voziti s takvim oprezom što podrazumijeva potpuno usmjerenu pažnju na pješački prijelaz kojem se približavala, a osobito, ukoliko joj je dio pješačkog prijelaza uslijed nasuprotnog prometa koji se odvijao ili nekog drugog razloga bio zaklonjen, u tom slučaju, pa ukoliko je potrebno i nagibom gornjeg dijela tijela nedvojbeno uvjeriti da na kolniku nema pješaka, a po potrebi, zbog predostrožnosti i stati, ukoliko to nije bila u mogućnosti nedvojbeno utvrditi. Po mišljenju vijeća vremenski i prometni uvjeti bili su inkriminiranog dana takvi da vožnja brzinom nižom od 34 km/h te pritom potpuno usmjerena pažnja na čitav pješački prijelaz kojem se približavala, a osobito na dio pješačkog prijelaza koji joj je eventualno bio zaklonjen vozilima iz suprotnog smjera ili moguće stupom samog njenog vozila, nisu predstavljali za okrivljenu prevelik zahtjev. Pritom valja napomenuti da je obrana okrivljenice bila usmjerena na to da joj je oštećenik došao sa njoj desne strane odnosno izletio između parkiranih vozila, što je provedenim vještačenjima u potpunosti otklonjeno kao mogućnost, odnosno ni u jednom trenutku okrivljenica nije ukazivala na zaklonjenost dijela pješačkog prijelaza kojem se približavala bilo vozilima iz drugog smjera bilo nekim drugim razlogom iako su i te mogućnosti razrađene provedenim prometnim vještačenjem.

30. Slijedom navedenog vijeće smatra da je okrivljenica prekršila citiranu odredbu čl. 38. st. 1. i 2. ZSPC-a s obzirom da unatoč lošim vremenskim i posljedično zahtjevnim prometnim uvjetima koji su kao takvi uz približavanje obilježenom pješačkom prijelazu zahtijevali pojačan oprez vozača, nije prilikom približavanja jasno obilježenom i objektivno vidljivom pješačkom prijelazu obratila pažnju na pješaka HJ koji je prelazio kolnik na udaljenosti od 1 metar od pješačkog prijelaza, a čiju je mogućnost nailaska kao iskusni vozač trebala uzeti u obzir te nije vozila s osobitim oprezom koji je u konkretnom slučaju podrazumijevao potpuno usmjerenu pažnju na čitav pješački prijelaz kojem se približavala, a osobito ukoliko joj je u nekom dijelu isti iz nekog razloga bio zaklonjen niti je vozila brzinom koja bi joj omogućila da se zaustavi ispred pješačkog prijelaza u slučaju potrebe. Iz svega navedenog proizlazi da okrivljenica inkriminiranog dana nije svoju vožnju u smislu citirane odredbe prilagodila tome da pravovremeno uoči pješaka koji je prelazio kolnik i tako izbjegne nalet.

31. Uzročno posljedična veza prometne nesreće i smrti oštećenika bila je nesporna, a utvrđena je vještačenjem iz kojeg proizlazi da smrt oštećenika vjerojatno ne bi nastupila da nije bilo ozljeda koje je zadobio u prometnoj nesreći.

32. U odnosu na nedvojbeno utvrđenu činjenicu prema provedenom prometnom vještačenju da pješak nije bio na samom pješačkom prijelazu već otprilike 1 metar udaljen od istog, što je utvrđeno na temelju prometnog vještačenja, valja reći da navedena činjenica nije odlučna odnosno ne otklanja kaznenu odgovornost okrivljenice s obzirom da navedena udaljenost svakako ulazi u područje pješačkog prijelaza, a osim toga svaki od sudionika u prometu dužan poduzeti sve što je u njegovoj moći da otkloni situaciju stvorenu nepropisnim ponašanjem drugog sudionika pa kada zbog protupravnog ponašanja u prometu, što je slučaj u konkretnoj situaciji, dva sudionika, dođe do ugrožavanja sigurnosti prometa, onda nepropisnost jednog sudionika ne može isključiti krivnju onog drugog odnosno nepropisno prelaženje pješačkog ne može isključiti krivnju nepropisne vožnje okrivljenice.

33. Slijedom svega utvrđenog nema dvojbe da je okrivljenica bila dužna voziti s posebnim oprezom i takvom brzinom da u slučaju potrebe zaustavi vozilo ispred pješačkog pa kako je to propustila učiniti odnosno olako smatrala da takvom vožnjom neće ugroziti ostale sudionike u prometu nije na vrijeme ispred sebe uočila pješaka koji je prelazio pješački prijelaz zbog čega je istog udarila svojim vozilom uslijed čega je isti odbačen i uradio u parkirano vozilo kojom prilikom je zadobio teške tjelesne ozljede od kojih je preminuo, čime su se u njenom ponašanju stekla sva bitna obilježja kaznenog djela protiv sigurnosti prometa na cestama– izazivanje prometne nesreće u cestovnom prometu opisano u čl. 227. st. 1., 2. i 6. KZ/11, a kažnjivo po članku 227. st. 6. KZ/11.

34. Konkretna prometna situacija od okrivljenice je zahtijevala posebno oprezno postupanje s obzirom da je riječ o pješačkom prijelazu na frekventnoj gradskoj prometnici, koja činjenica sama po sebi zahtjeva povećanu pažnju vozača spram pješaka kao manje zaštićenog sudionika prometa. Stoga je okrivljenica bila svjesna da može počiniti kazneno djelo budući je na temelju činjenica koje je znala (kiša, skliski kolnik, mrak, dvosmjerni promet na kolniku, nadolazeći pješački prijelaz) uviđala mogućnost nastupanja posljedice, ali je u uslijed lakomislenosti i nepozornosti na osnovi svojih procjena o objektivno prisutnoj opasnosti, koje procjene su bile pogrešne, istu otklonila kao konkretnu mogućnost. To znači da je postupala sa svjesnim nehajem.

34.1. Ubrojivost okrivljenice nije u tijeku postupka dovedena u pitanje.

34.2. Svijest o protupravnosti tijekom postupka nije osporena.

34.3. Nije utvrđeno ni postojanje niti jednog ispričavajućeg razloga.

35. Dana 01. siječnja 2013. godine, stupio je na snagu KZ/11 koji kazneno djelo izazivanja prometne nesreće iz čl. 272. st 1., 2. i 4. KZ/97 propisuje u čl. 227 st. 1., 2. i 6. KZ/11, pa iako je za kazneno djelo iz čl. 227. st. 6. KZ/11 propisan viši poseban maksimum kazne, KZ/11 je u konkretnom slučaju blaži za okrivljenu s obzirom da čl. 55. st. 1. KZ/11 propisuje mogućnost zamjene kazne zatvora radom za opće dobro za izrečenu kaznu zatvora u trajanju manjem od jedne godine, dok takva mogućnost prema čl. 54. st. 1. KZ/97 postoji samo ako je kazna zatvora izrečena u trajanju do šest mjeseci.

36. Prilikom donošenja odluke o kaznenopravnoj sankciji sud je okrivljenici olakotnim cijenio neosuđivanost, ponašanje nakon počinjenja djela i odnos prema oštećeniku i njegovoj obitelji. Naime, okrivljenica je odmah po naletu pritekla oštećeniku u pomoć, a nakon toga ga je posjećivala i raspitivala se za njega u bolnici te se ispričala i kontaktirala njegovu sestru. Također olakotnim joj je cijenjen i stupanj krivnje odnosno činjenica da je djelo počinila iz nehaja dakle blažeg stupnja krivnje. Ove olakotne okolnosti sud nalazi naročito olakotnima, osobito uzimajući u obzir i protek vremena od učina kaznenog djela, slijedom čega je kaznu ublažio sukladno odredbi čl. 48. st. 2. KZ/11 i čl. 49. st. 1. toč. 4. KZ/11. Otegotnih okolnosti sud okrivljenoj nije našao.

37. Cijeneći navedene olakotne okolnosti, sud je okrivljenicu osudio na kaznu zatvora u trajanju od 11 (jedanaest) mjeseci koju kaznu je sukladno odredbi čl. 55. KZ/11 zamijenio radom za opće dobro na način da se jedan dan zatvora zamjenjuje s 2 (dva) sata rada smatrajući da će se tako izrečenom kaznom, koju sud smatra primjerenom stupnju krivnje okrivljenice i povredi kaznenim djelom zaštićenog dobra, ostvariti sve svrhe kažnjavanja predviđene zakonom.

36.1. Naime, uzimajući u obzir naročite olakotne okolnosti utvrđene na strani okrivljenice, uzimajući u obzir izostanak otegotnih kao i značajan protek vremena od inkriminiranog događaja, sud smatra da se svrha kažnjavanja može postići radom za opće dobro koji je efikasnija kazna radi sprječavanja daljnjeg protupravnog postupanja jer se kazna odslužuje radeći nešto korisno za društvo pa kao takva, predstavlja u konkretnom slučaju odgovarajuću kaznu. Naime, unatoč činjenici da je u prometnoj nesreći smrtno stradao oštećenik sud smatra da će se svrha kažnjavanja postići i bez izricanja okrivljenoj bezuvjetne kazne zatvora koju kaznu, vodeći računa o naročitim olakotnim okolnostima smatra prestrogom.

38. Ako se okrivljenica RJ u roku od osam dana od dana za koji je pozvana ne javi nadležnom tijelu za probaciju ili joj poziv nije mogao biti dostavljen na adresu koju je dala sudu ili ne da pristanak, sukladno odredbi čl. 55. st. 6. KZ/11 nadležno tijelo za probaciju će o tome obavijestiti nadležnog suca izvršenja, dok će sud na temelju čl. 55. st. 7. KZ/11 ako okrivljenica svojom krivnjom u cijelosti ili djelomično ne izvrši rad za opće dobro u određenom roku, donijeti odluku kojom određuje izvršenje određene kazne u cijelosti ili neizvršenom dijelu.

39. Tijekom postupka oštećena ČJ je putem opunomoćenika dostavila sudu podnesak sa imovinskopravnim zahtjevom, te je sud istu u cijelosti uputio sa imovinskopravnim zahtjevom u parnicu, obzirom da podaci kaznenog postupka ne daju pouzdanu osnovu ni za potpuno niti za djelomično presuđenje. Naime, riječ o kaznenom postupku koji već dugo traje, a za odlučivanje o postavljenom imovinskopravnom zahtjevu potrebno bi bilo ponovno ispitati oštećenicu ČJ te potom provesti vještačenje što zahtjeva dodatne rasprave te odugovlači već i onako dugotrajan kazneni postupak.

40. Kako je sud okrivljenicu proglasio krivom na temelju čl. 148. st. 1. ZKP/08 okrivljenica je dužna naknaditi troškove kaznenog postupka i to paušalnu svotu u visini navedenoj u izreci presude, a čija je visina odmjerena prema složenosti i trajanju postupka, troškove provedenih vještačenja u visini navedenoj u izreci presude i troškove zastupanja oštećene po opunomoćeniku koji će se odmjeriti naknadno, a s obzirom da je utvrđeno da ih je u mogućnosti podmiriti prema svojem imovinskom stanju s obzirom da je zaposlena i ostvaruje primanja dok je snašanja ostalih troškova postupka sukladno odredbi čl. 148. st. 6. ZKP/08 oslobođena s obzirom da bi plaćanjem istih bilo dovedeno u pitanje njeno uzdržavanje.

Rijeka, 1. listopada 2024.

Predsjednik vijeća:

Božica Čubranić Petričec

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude žalba se može podnijeti u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi u 3 (tri) istovjetna primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje drugostupanjski sud.

DNA:

-ODO u Rijeci uz zapisnike

-opun. ošteć. L. Vilenica, odvj. iz Matulja uz zapisnike

-okr. U

-branitelj Ivan Smokrović, odvj. iz Rijeke uz zapisnike