Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-1884/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u Vijeću sutkinja Nike Grospić Ivasović, predsjednice, Slavice Garac, izvjestiteljice i članice, Diane Preglej, članice, u pravnoj stvari tužitelja N. Š. /OIB:…/ iz N., kojeg zastupa F. M., odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom ureda M. & B. iz R., protiv prvotuženice J. J. /OIB:…/ iz R., drugotuženika M. J. /OIB:…/ iz R., trećetuženika B. J. /OIB:…/ iz R. i četvrtotuženice L. M. N. /OIB:…/ iz R., koje zastupa H. T., odvjetnik iz R., radi utvrđenja prava vlasništva i po tužbi glavnog miješanja tužitelja Grada R. /OIB:…/, R., kojeg zastupa N. K., odvjetnik u Odvjetničkom društvu K. i P. iz R., protiv prvotuženika N. Š. /OIB:…/ iz N., kojeg zastupa F. M., odvjetnik iz Zajedničkog odvjetničkog ureda M. & B. iz R., drugotuženice J. J. /OIB:…/ iz R., trećetuženika M. J. /OIB:…/ iz R., četvrtotuženika B. J. /OIB:…/ iz R. i petotuženice L. M. N. /OIB:…/ iz R., koje zastupa H. T., odvjetnik iz R., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužitelja N. Š. i žalbi tužitelja glavnoj miješnja Grada R. protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-652/2019-51 od 24. veljače 2023., u sjednici održanoj 1. listopada 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja N. Š. i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-652/2019-51 od 24. veljače 2023. pod stavkom I. izreke i dijelu stavka III. izreke kojim je naloženo tužitelju N. Š. naknaditi prvotuženici J. J., drugotuženiku M. J., trećetuženku B. J. i četvrtotuženici L. M. N. parnični trošak u iznosu od 1.466,59 eura / 11.500,00 kuna[1] .

II. Odbija se zahtjev tužitelja N. Š. za naknadu troška žalbenog postupka.

III. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja glavnog miješanja Grada R. i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-652/2019-51 od 24. veljače 2023. pod stavkom II. izreke i dijelu stavka IV. izreke kojim je naloženo Gradu

1 Fiksni tečaj konverzije – 7,5345 kuna za 1,00 euro

R. naknaditi drugotuženici J. J., trećetuženiku M. J., četvrtotuženiku B. J. i petotuženici L. M. N. parnični trošak u iznosu od 1.380,32 eura / 10.400,00 kuna.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja glavnog miješanja Grada R. za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je odbijen kao neosnovan:

- tužbeni zahtjev na utvrđenje da je tužitelj N. Š. vlasnik dijela nekretnine koja je u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rijeci označena kao k. č. 1683/10, kuća br. 6 u R., … i dvorište, ukupne površine 801 m2, upisane u zk. ul. 3116 k.o. S., i to jugoistočnog dijela koji je na nalazu geodetskog vještaka J. J., ing. geod. od veljače 2021. godine i dopune nalaza geodetskog vještaka J. J., ing. geod. od travnja 2021. godine, označen mrežastim ispunom, plavom bojom i slovima A-B-C-D-G-A, ukupne površina 73 m2, a koji se smatraju sastavnim dijelom izreke presude, za cijelo, za trpljene parcelacije, na način da se taj dio izdvoji fizički i geometrijski, u skladu sa nalazom geodetskog vještaka J. J., ing. geod. od veljače 2021. godine i dopuni nalaza geodetskog vještaka J. J., ing. geod. od travnja 2021. godine formira kao samostalna čestice zemljišta s novim brojem, i provedbu navedene parcelacije u katastru i zemljišnoj knjizi za k.o. S., za uknjižbu parceliranog dijela u zemljišnoj knjizi na ime tužitelja za cijelo i zahtjev za naknadu parničnih troškova (stavak I. izreke),

- tužbeni zahtjev tužitelja glavnog miješanja Grada R. na utvrđenje da je Grad R. vlasnik dijela nekretnine koja je u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rijeci označena kao k. č. 1683/10, kuća br. 6 u R., ul…. i dvorište, ukupne površine 801 m2, upisane u zk. ul. 3116 k.o. S., i to jugoistočnog dijela k. č. 1683/10, na skici lica mjesta od travnja 2021. godine, označena kao A-B-C-D- G-F-E-A, površine 114 m2, za trpljenje parcelacije u svrhu izdvajanja jugoistočnog dijela nekretnine označenog kao k. č. 1683/10, na skici s lica mjesta i mjerenja od travnja 2021. godine, označena kao A-B-C-D-G-F-E-A, površine 114 m2, upisana u zk. ul. 3116 k.o. S. i uknjižbu Grada R. vlasnikom izdvojenog dijela nekretnine, uz istodobno brisanje prava vlasništva s imena J. J., M. J., B. J. i L. M. N. na tom dijelu nekretnine, i zahtjev za naknadu parničnih troškova (stavak II. izreke).

Pod stavkom III. izreke je naloženo tužitelju N. Š. naknaditi prvotuženici J. J., drugotuženiku M. J., trećetuženku B. J. i četvrtotuženici L. M. N. parnični trošak u iznosu od 1.466,59 eura /11.500,00 kuna. Odbijen je zahtjev tuženih za naknadu parničnog troška preko dosuđenog iznosa.

Pod stavkom IV. izreke je naloženo tužitelju glavnog miješanja Gradu R. naknaditi drugotuženici J. J., trećetuženiku M. J., četvrtotuženku B. J. i petotuženici L. M. N. parnični trošak u iznosu od 1.380,32 eura / 10.400,00 kuna. Odbijen je zahtjev tuženih za naknadu parničnog troška preko dosuđenog iznosa.

2. Protiv presude pod stavkom I. izreke i dijelu stavka III. izreke kojim je naložena naknada parničnih troškova tuženicima, žali se tužitelj N. Š., a tužitelj glavnog miješanja Grad R. pod stavkom II. izreke i dijelu stavka IV. izreke kojim je naložena naknada parničnih troškova tuženicima (drugo do peto), sve iz razloga određenih člankom 353. stavkom 1. ZPP-a[2] .

2.1. Tužitelj N. Š. predlaže preinaku pobijanog dijela prvostupanjske presude slijedom žalbenih navoda i zahtijeva trošak žalbe (248,75 eura).

2.2. Tužitelj glavnog miješanja Grad R. predlaže preinaku ili ukidanje pobijanog dijela prvostupanjske presude slijedom žalbenih navoda i zahtijeva trošak žalbe (417,12 eura).

3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

4. Žalba tužitelja N. Š. je neosnovana.

5. Žalba tužitelja glavnog miješanja Grada R. je neosnovana.

6. Ispitivanjem prvostupanjske presude u granicama predmetnih žalbi nije utvrđena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju se pozivaju žalitelji, a niti bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP-a).

6.1. Prvostupanjski sud je odlučio o zahtjevima iz sudske nadležnosti, s osobama koje mogu biti stranke u postupku i pravilno su zastupane, a vezano za koje zahtjeve nije u tijeku druga parnica, pravomoćno suđeno, sklopljena sudska niti s njom izjednačena nagodba, presudom jasne izreke i obrazloženja, koju je moguće ispitati.

7. Tumačenje činjenica po žaliteljima i zaključci koje iz takvog tumačenja izvode ne predstavlja ukazivanje na nepravilno utvrđeno činjenično stanje, niti pogrešnu primjenu materijalnog prava, već njihovo osobno viđenje predmetnog spora koje je bez pravnog uporišta.

Odluka na žalbu tužitelja N. Š.

8. Predmet spora po zahtjevu tužitelja N. Š. je utvrđenje prava vlasništva jugoistočnog dijela k. č. 1683/10 k.o. S., upisane u zk. ul. 3116 k.o. S. na ime tuženih, u površini od 73 m2 (u nalazu vještaka geodete označena slovima A-B-C-D- G-A), nastavno trpljenje parcelacije i provedbe u katastru i zemljišnoj knjizi za k.o. S., koji isti temelji na navodima o ispunjenim pretpostavkama stečenog prava vlasništva tog dijela nekretnine na temelju zakona (građenjem njegovih prednika i dosjelosti njegovih prednika i njega).

2 Zakon o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 96/2008. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/2008. - ispravak, 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 28/2013., 89/2014. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., 114/2022., u daljnjem tekstu: ZPP-a)

9. Prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev pod stavkom I. izreke uz obrazloženje pod točkom 27. i 28. prvostupanjske presude:

- da su tuženici u zemljišnoj knjizi upisani suvlasnici prijepora, da tužitelj nije dokazao da je vlasnik prijepora, da na istom nije izgrađen objekt, već zid (članak 152. ZVDSP-a[3] ), odnosno da niti iz jedne isprave priložene po tužitelju ne proizlazi da bi on bio vlasnik spornog dijela nekretnine, a niti njegov prednik, da nikada nije formirana građevinska parcela u koju bi bio uključen i sporni dio zemljišta, niti je GP P. po bilo kojem osnovu stekao prijepor (čestica 1683/16 nije dana na korištenje GP P. radi izgradnje stambenog objekta broj 27 i 29, iz priloženog rješenja od 9. kolovoza 1968. ne proizlazi da bi se objekt broj 27, u kojem se nalazi stan tužitelja gradio na prijeporu, već se gradio na k. č. 1687/18 i 1683/9 k.o. S., tijekom izgradnje investitor GP P. samovlasno zaposjeo dio k. č. 1683/10 i taj dio pripojio okućnici objekta u kojem se nalazi stan tužitelja, pri tome izgradio zid između prijepora i ostalog dijela k. č. 1683/10, čemu se Josipa Jurić protivila od 1970. godine nadalje);

- da nisu ispunjene pretpostavke stečenog prava vlasništva na prijeporu niti po pravilima o dosjelosti (članak 159. u vezi s člankom 114. i člankom 18. stavkom 3. ZVDSP-a) jer da posjed tužitelja nije zakonit niti pošten (30. siječnja 2008. tuženici iz predmetne parnice podnijeli tužbu protiv tužitelja kao tuženika radi predaje u posjed jugoistočnog dijela /prijepora/, P-275/2008, koju je N. Š. primio 10. ožujka 2008., odnosno da tužitelj nema titulus niti modus stjecanja), a niti prednik GP P. (J. J. pisanim putem 2. ožujka 1970. zahtijevala od GP P. vraćanje prijepora).

10. Tužitelj N. Š. nastavno u žalbi, kao i tijekom postupka tvrdi da je GP P. bio pošten posjednik jer da je imao valjanu građevinsku dozvolu od 15. srpnja 1968., odobrenje za građenje stambene zgrade … 8 - 10 i da je vlasništvo stekao građenjem, da je građevinsku česticu formirao za izgradnju objekta 27 i 29 na temelju lokacijske dozvole od 12. ožujka 1968., u skladu sa potvrdom Urbanističko-tehničke službe Zavoda za komunalnu djelatnost od 1. kolovoza 1968., da je grafičkim dijelom od 12. ožujka 1968. definirana veličina gradilišta za izgradnju objekta 27 (k.č. 1683/16, 1683/9 i 1687/17 k.o. S.), da je njegov pravni prednik originarno, građenjem na zemljištu stekao pravo vlasništva i predmetnog spornog dijela, u kojem se nalazio kao kvalificirani posjednik, a koje posjedovanje da je nastavljeno kroz daljnjih četrdeset godina (stan u zgradi …. kupio 1997. od Ministarstva obrane), da se tuženi nisu nikada nalazili u posjedu spornog dijela predmetne čestice što da proizlazi iz iskaza svjedoka (M. Š., D. M., Š. K., Z. K., M. Š., M. D., I. T., I. A.) i da su omaškom upisani kao vlasnici.

11. Suprotno žalbenim navodima prvostupanjski je sud pravilno odbio tužbeni zahtjev N. Š. (presumpcija o neosnovanosti tužbenog zahtjeva po osnovi građenja zakonito je izvedena iz pravila o teretu dokazivanja, nisu ispunjene pretpostavke stečenog prava vlasništva prijepora dosjelošću) i za odluku dao jasne razloge koje se žalbenim navodima ne dovode u dvojbu.

3 Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine, broj: 81/2015. - pročišćeni tekst, 94/2017., ispravak, u daljnjem tekstu: ZVDSP-a)

12. Naime, s obzirom na vrijeme izgradnje (1968.) na sporni odnos po zahtjevu tužitelja N. Š. na utvrđenje stečenog vlasništva dijela k.č. 1683/10 k.o. S., građenjem po GP P., a u skladu sa odredbom članka 388. stavkom 2. ZVDSP-a, treba poći od propisa koji su u vrijeme građenja regulirali pretpostavke stjecanja prava raspolaganja na građevini, odnosno prava korištenja na zemljištu na kojem je građevina izgrađena i zemljištu koje služi za redovitu uporabu te građevine, a to je Zakon o prometu zemljišta i zgrada (Službeni list, broj: 26/1954., 19/1955., 48/1958., 30/1962., 15/1965., 43/1965., 57/1965., 17/1967.), Zakon o sredstvima privrednih organizacija (Službeni list, broj: 54/1957.), Uredba o građenju (Službeni list, broj: 32/1958.) i Pravilnik o izdavanju građevinske dozvole (Službeni list, broj: 24/1952., 52/1957.), prema kojima je investitor na izgrađenoj građevini stjecao pravo raspolaganja, a na zemljištu na kojem je građevina izgrađena, kao i na zemljištu koje služi za redovitu uporabu te građevine, pravo korištenja (radi građenja), a koja prava su se stjecala na temelju odluke narodnog odbora do 6. travnja 1965., a poslije toga na temelju odluke općina, s tim da se izvođenju radova nije moglo pristupiti bez građevinske dozvole (članak 5. Uredbe), a ista se mogla izdati samo pod pretpostavkom da je bilo regulirano pitanje korištenja zemljišta i u granicama zemljišta dodijeljenog na korištenje radi građenja (članak 2. Pravilnika o izdavanju građevinske dozvole).

13. Iz dokaza priloženih po tužitelju i stanja spisa (rješenje Skupštine općine R. od 15. srpnja 1968., građevinska dozvola /rješenje/ od 9. kolovoza 1968., Ugovor sklopljen između GP P. i Zavoda za komunalnu djelatnost R., kojim je ugovoreno da GP P. gradi dvije obiteljske zgrade P+1 sa po dva stana i to na gradilištima broj 27 i 29 na području T., od kojih je svako gradilište 750 m2, proizlazi:

- nakon što je GP P. (investitor) izgradio dvije stambene zgrade 27 i 29 za potrebe JNA, rješenjem Skupštine općine R. od 15. srpnja 1968. je odlučeno da se GP P. daje na korištenje i predaje u posjed radi izgradnje stambenih objekata na gradilištima broj 27 i 29 nacionalizirano građevinsko zemljište, upisano u k.o. S. i to k. č. 1687/18, površine 424 čm i k. č. 1687/21, površine 142 čm (zk. ul. 354 - prijašnji vlasnik M. M., udova F.), k. č. 1683/9, površine 151 čm (zk. ul. 877 - prijašnji vlasnici T. B. i M. F., F.), k. č. 1688/2, površine 15 čm (zk. ul. 617 - prijašnji vlasnik S. I. pokojnog J.), k. č. 1690/3, površine 634 čm (zk. ul. 562 - prijašnji vlasnik B. Z. pokojnog V.) ili ukupno 1366 m2 i to neposrednom pogodbom, budući da je u vrijeme donošenja tog rješenja (15. srpnja 1968.), GP P. već sagradilo stambene objekte na gradilištima, za potrebe JNA (uporabna dozvola izdana 13. kolovoza 1968.);

- rješenjem od 9. kolovoza 1968. (građevinskom dozvolom) odobrena je gradnja GP P. dvojnih stambenih objekata 27 i 29 i to na dijelu k. č. 1687/18, 1687/21, 1683/9, 1688/2 i 1690/1 /zk. ul. 354, 877, 617, 562 k.o. S., koje su dane na korištenje GP P.;

- stambena zgrada broj 27, u kojoj se nalazi stan tužitelja, sagrađena je na k. č. 1687/18 i 1683/9 k.o. S. koje su ukupna površine od 575 m2 (u zemljišnoj knjizi te čestice vode se kao k. č. 1687/34 sa kućom i dvorištem, iste površine /zk. ul. 2052 k.o. S./), dok se u Ugovoru o izgradnji za iste navodi površina od 750 m2.

14. U pravomoćno okončanoj parnica (presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-275/2008 od 11. studenog 2011., potvrđena presudom Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-4241/2012-7 od 16. travnja 2015.), koja je počela teći 10. ožujka 2008. /tužba podnesena 30. siječnja 2008./, naloženo je N. Š. kao tuženiku (tužitelju iz predmetne parnice) predati J. J., M. J., B. J. i L. M. N., rođenoj J. kao tužiteljima (tuženici iz predmetne parnice) jugoistočni dio k.č. 1683/10, upisane u zk. ul. 3116 k.o. S., površine 85 m2, označen nalazom vještaku mjernika od 25. srpnja 2011. slovima A,B,D,C.

14.1. U donošenje presude P-278/2008 od 11. studenog 2011. je kao osnova poslužila činjenica da su J. J., M. J., B. J. i L. M. N. (tuženici iz predmetne parnice) vlasnici i predmetnog spornog dijela k. č. 1683/10 k.o. S. (k.č. 1683/16 kao vlasništvo J. J. je poništena i spojena na k. č. 1683/10 k.o. S.), koji se nalazi u posjedu N. Š., da N. Š. nema pravo na posjed, a niti je to pravo imalo GP P., na kojeg se poziva N. Š. kao svog pravnog prednika.

15. Prema tome, prvostupanjski je sud pravilno zaključio da nikada nije bilo formirano građevinsko zemljište u koje bi bio uključen i predmetni sporni dio (zk. č. 1683/16, koja odgovara katastarskoj čestici 1822/13, k.o. S.), a na kojoj je kao vlasnik bila upisana J. J. (rješenjem od 15. kolovoza 1968. GP P. nije dana na korištenje k.č. 1683/16 radi izgradnje dva stambena objekta 27 i 29 za potrebe JNA, niti se ista navodi u građevinskoj dozvoli), da je zgrada u kojoj se nalazi stan tužitelja izgrađena na k.č. 1687/18 i 1683/9 k.o. S., da je tijekom gradnje GP P. samovlasno zaposjelo dio k.č. 1683/10 na način da je podiglo zid na toj čestica koja je uvijek bila vlasništvo tuženih i to između spornog i preostalog dijela k.č. 1683/10 k.o. S., odnosno da tužitelj N. Š. priloženim ispravama i drugim izvedenim dokazima nije dokazao pretpostavke stečenog prava vlasništva građenjem na predmetnom dijelu nekretnine svog prednika.

16. Stoga, nije u pravu tužitelj N. Š. kada tvrdi da je iz građevinske dozvole od 15. srpnja 1968. i odobrenja od 9. kolovoza 1968. (točno bi bilo rješenje od 15. srpnja 1968. kojim se daje na korištenje radi izgradnje nacionalizirano građevinsko zemljište GP P., i rješenje od 9. kolovoza 1968. kojim se odobrava gradnja, a koji u biti predstavlja građevinsku dozvolu), te lokacijska dozvola od 12. lipnja 1968., Grafičkog prikaza od 12. ožujka 1968. i prijavnog list od 1. travnja 1968. razvidno da je njegov pravni prednik originarno građenjem stekao pravo vlasništva prijepora jer da je ishodovao dozvolu za građenje objekta 27 i 29, koje dozvole i dokumentacija su uključivale i prijepor, a što da se jasno vidi iz grafičkog prikaza, da bi tuženici omaškom bili upisani kao vlasnici spornog djela k. č. 1683/10 i da tuženici isti dio nikada nisu posjedovali.

16.1. Naprotiv, grafički prikaz na koji se žalitelj poziva, upravo upućuje na zaključak da je to bio jedan od pokušaja GP P. da kao investitor stambenih zgrada 27 i 29 za JNA, nakon što je iste izgradio prikrije samovlasno zadiranje u dio čestice koja mu nije bila dana na korištenje za potrebe gradnje istih stambenih zgrada (dio čestice čiji su vlasnici i posjednici bili tuženici), odnosno da naknadno ozakoni samovlasno zadiranje u jugoistočni dio k. č. 1683/10 k.o. S., a na što upućuje i činjenica da je po pravnom lijeku tuženih uskraćeno pravo GP P. da se evidentira kao posjednik na predmetnom sporno dijela k. č. na kojem je u katastru kao posjednik bila evidentirana Josipa Jurić.

16.2. Osim toga, tužitelj očito gubi iz vida da je građevinska dozvola dokument ili rješenje na temelju kojeg je dopušteno započeti s gradnjom objekta prema standardima sigurnosti, materijala, stanovanja i gradnje, te glavnog projekta napravljenog u skladu sa svim propisima i uvjetima, koje građevina mora ispunjavati na nekoj lokaciji, a ne zida na susjednom zemljištu i da se lokacijskom dozvolom buduća građevina u skladu s prostornim planom.

samo potvrđuje da je

17. Nadalje, prvostupanjski je sud polazeći od činjenice da su se tuženici protivili posjedu spornog dijela nekretnine od 1970. nadalje (tražili uklanjanje zida, intervenciju građevinske inspekcije, osporili pravo GP P. da se evidentira kao posjednik spornog dijela nekretnine, 31. kolovoza 2008. podnijeli tužbu radi predaje dijela nekretnine u vlasnički posjed /P-278/2008/, koja je pravomoćno okončana 16. travnja 2015., na način da je naloženo N. Š. predati tuženicima iz predmetne parnice u vlasnički posjed jugoistočni dio k. č. 1683/10, upisane u zk. ul. 3116 k.o. S., površine 85 m2, označen nalazom vještaku mjernika od 25. srpnja 2011. slovima A,B,D,C) zaključio da nisu kumulativno ispunjene pretpostavke stečenog prava vlasništva niti po jednoj vrsti dosjelosti /redovnoj niti izvanrednoj/ (tužitelj i njegovi prednici nisu bili zakoniti, niti pošteni posjednici jer njihov posjed spornog dijela k.č. 1683/10 se nije zasnivao na pravovaljanoj pravnoj osnovi koja je potrebna za stjecanje prava vlasništva i znali su da sporni dio nije njihov).

18. Nastavno navedenom pod točkom 15. obrazloženja ne mogu se prihvatiti tvrdnje tužitelja da je njegov pravni prednik na "temelju građenja na zemljištu stekao pravo vlasništva nad prijeporom", da se nalazio u "istinitom, zakonitom i kvalificiranom posjedu prijepora", a koje posjedovanje je nastavio upravo on koji se i od podizanja tužbe 2008. nalazi u kvalificiranom posjedu predmetne nekretnine, osobno i putem svojih pravnih prednika četrdeset godina s tim da ga nitko nikada nije ometao jer isto ne proizlazi iz rezultata raspravljanja.

19. Neosnovani su žalbeni navodi i u dijelu u kojem tužitelj tvrdi da po prvostupanjskom sudu nisu uzeti u obzir iskazi svjedoka (B. Š., D. M., Š. K., Z. K., M. Š., I. T., I. A.) iz razloga što su iskazi uzeti u obzir na način da je dana procjena njihove mjerodavnosti za meritornu odluku koja je zadržana za sud.

19.1. To što tužitelj procjenom mjerodavnosti nije zadovoljan i što smatra da je istinito samo ono što on tvrdi, nije povrijeđeno niti jedno tužiteljevo pravo.

19.2. Osim toga, tijekom postupka nije bilo sporno da je po GP P., u tijeku izgradnje stambenog objekta na zemljištu danom na korištenje radi izgradnje, podignut zid i da se tamo nalazi od 1968. (od kada sežu saznanja svjedoka o podignutom zidu), već činjenica je li zid podignut na čestici koja je u vlasništvu tuženih ili na čestici koja je odlukom Skupštine općine R. dana na korištenje GP, o čemu svjedoci nemaju saznanja.

20. Dakle, prvostupanjski je sud učinkovito ispitao podneske, argumente i dokaze iznesene po strankama, i dao procjenu njihove mjerodavnosti za odluku, te pravilno primijenio materijalno pravo kad je odbio tužbeni zahtjev N. Š. na utvrđenje, a nastavno i vezane zahtjev za trpljenje parcelacije i izmjenu posjedovnog i zemljišno- knjižnog stanja, za odluku pod stavkom I. izreke dao jasne razloge koje se žalbeni navodima N. Š. ne dovode u dvojbu.

21. Odluka o parničnom trošku pod stavkom III. izreke u dijelu dužnosti naknade troškova tuženicima, koju tužitelj N. Š. posebno niti ne osporava, je pravilna u osnovi i visini (članak 154. stavak 1. u vezi s člankom 155. ZPP-a i OT-om[4] ).

22. Tužitelju N. Š. nije priznat trošak žalbe jer nije uspio sa istom (članak 154. stavak 1. ZPP-a).

23. Zaključno, ispitivanjem presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P- 652/2019-51 od 24. veljače 2023. pod stavkom I. izreke i dijelu stavaka III. izreke kojim je naloženo plaćanje parničnih troškova nisu utvrđeni razlozi pobijanja po tužitelju N. Š., a niti razlozi na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP-a), zbog čega je odlučeno kao u izreci (članak 368. stavak 1. ZPP-a za stavak I., članak 166. stavak 1. ZPP-a za stavak II.).

Odluka na žalbu Grada R.

24. Predmet spora po zahtjevu tužitelja glavnog miješanja Grada R. je utvrđenje da je Grad R. vlasnik jugoistočnog dijela k.č. 1683/10, upisane u zk. ul. 3116 k.o. S., u površini od 114 m2 (u nalazu vještaka geodete označena slovima A-B-C-D-G-F-E-A), trpljenje parcelacije i promjena u zemljišnoj knjizi, koje Grad R. temelji na navodima da sporni jugoistočni dio čestice od 114 m2 spada pod komunalnu strukturu i predstavlja javno dobro u općoj upotrebi koja je u njegovom vlasništvu.

25. Prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev Grada R. uz obrazloženje da se veći dio površina od 114 m2 nalazi unutar ograđene okućnice tuženih (k.č. 1683/10 k.o. S.) i nema svojstvo javnog puta (nikada se nije upotrebljavao u javne svrhe, od 1960. do 1974. tim dijelom se koristili samo neki stanovnici ulice … i to uglavnom školarci i radnici da bi došli do autobusa i javne ceste, nakon što je izgrađena prometnici 1974. sporadično i vrlo rijetko su se tim dijelom koristili susjedi stranaka jer im je bilo bliže do mora, a nakon što su izgrađene nove stepenice koje vode do javne ceste, ni susjedi se nisu koristili dijelom stepeništa koje se nalazi uz kuću tuženih, na njihovoj ograđenoj okućnici /k. č. 1683/10 k.o. S./, a izgradnju kojeg dijela su financirali stanovnici ulice …) i naložio Gradu R. naknadu parničnih troškova drugotuženici J. J., trećetuženiku M. J., četvrtotuženiku B. J. i petotuženici L. M. N. u iznosu 1.380,32 eura / 10.400,00 kuna.

26. Žalbene razloge kojim pobija prvostupanjsku presudu pod stavkom II. izreke tužitelj glavnog miješanja Grad R. veže uz shvaćanje da je po prvostupanjskom sudu trebala, a nije uzeta u obzir povijest promjena u zemljišnoj knjizi za k. č. 1683/10 k.o. 4 Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 142/2012., 103/2014., 118/2014., 107/2015., 37/2022., 126/2022., u daljnjem tekstu: OT)

S. (da je prijepor od 1968. - 2007. /k. č. 1683/16 k.o. S./ bio zasebna čestica, na kojoj prednik tužitelja niti prvotuženica nisu imali pravo građenja), zatim da je status javnog prolaza, odnosno javnih stuba (prečaca kao sastavnog dijela komunalne infrastrukture) uređen odredbama članka 59. do 62. Zakona o komunalnoj infrastrukturi (točno bi bilo člankom 52. do 63. Zakona o komunalnom gospodarstvu /Narodne novine, broj: 68/2018, 32/2000., u daljnjem tekstu: ZKG-a/) prema kojima da se status javnog dobra u općoj upotrebi stječe danom njezine izgradnje, uređenja odnosno stupanja na snagu odluke o proglašenju javnog dobra u općoj upotrebi koju donosi predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave, da to što su tužitelj i tuženici upisani u zemljišne knjige kao vlasnici prijepora ne mijenja činjenicu da se radi o komunalnoj infrastrukturi u statusu javnog dobra u općoj upotrebi, da je postupanje prednika tužitelja i tuženih rezultiralo time da danas postoje javne stube s uličnom rasvjetom, koju održava jedinica lokalne samouprave, koja ne služi nikome osim tuženima i da je svrha javnog dobra u općoj uporabi pa tako i javnih stuba da budu dostupne svima onima koje se žele njima koristiti i da mogućnost pristupa istima ne bi trebala biti uvjetovana postojanjem drugih "alternativnih pravaca" jer da bi to bilo protivno zadaći lokalne samouprava da građanima osigura bolju kvalitetu života u vidu prostorne povezanosti i pristupačnosti. Nastavno tome pobija i odluku o parničnim troškovima pod stavkom IV. izreke prvostupanjske presude.

27. Žalbeni navodima tužitelja glavnog miješanja Grada R. ne dovodi se u pitanje pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude pod stavkom II. izreke kojim je odbijen tužbeni zahtjev na utvrđenje i vezani zahtjevi, a niti pod stavkom IV. izreke kojim ja naloženo Gradu R. naknaditi parnične troškovima drugo do peto tuženicima u iznosu 1.380,32 eura / 10.400,00 kuna.

28. Naime, točno jest da je prema odredbi članka 59. ZKG-a komunalna infrastruktura među ostalim i javna prometna površine na kojima nije dopušten promet motornih vozila (članak 59. stavak 1. točka 2.), da osim građevina navedenih u stavku 1. članka 59., predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave može odlukom odrediti i druge građevine komunalne infrastrukture, ako služe za obavljanje komunalne djelatnosti (članak 59. stavak 2.), da se pod javnim prometnim površinama na kojima nije dopušten promet motornim vozilima podrazumijevaju trgovi, pločnici, javni prolazi, javne stube, prečaci, šetališta, uređene plaže, biciklističke i pješačke staze, pothodnici, podvožnjaci, nadvožnjaci, mostovi i tuneli, ako nisu sastavni dio nerazvrstane ili druge ceste (članak 60. stavak 2.) i da je komunalna infrastruktura javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu odnosno suvlasništvu jedinice lokalne samouprave i/ili osobe koja obavlja komunalnu djelatnost (članak 61. stavak 1.).

29. Međutim, isto tako točno jest da komunalna infrastruktura stječe status javnog dobra u općoj uporabi danom njezine izgradnje, uređenja odnosno stupanja na snagu odluke o proglašenju javnog dobra u općoj uporabi (članak 61. stavak 4.) i da se komunalna infrastruktura upisuje u zemljišne knjige kao javno dobro u općoj uporabi i kao vlasništvo odnosno suvlasništvo jedinice lokalne samouprave i/ili javnog isporučitelja koji upravlja komunalnom infrastrukturom (članak 61. stavak 5.).

30. Prema tome, kako iz činjenica utvrđenih tijekom prvostupanjskog postupka (iskaz svjedoka T., Š., M. i tuženih) proizlazi da su izgradnju stepeništa financirali stanovnici … ulice i da se istima ne koriste od 1974. godine, to kao jedini objektivni zaključak kako ga je formirao i prvostupanjski sud ostaje da površina od 114 m2 k. č. 1683/10 k.o. S. (točke A-B-C-D-F-E-A) nema status dobra u općoj upotrebi (članak 35. stavak 4. ZVDSP-a), kako to tvrdi Grad R., budući da Grad R. (niti njegov pravni prednik) nije gradio stepenište na dijelu k. č. 1683/10 k.o. S., a niti tvrdi da bi bila donesena odluka o proglašenju tog dijela javnim dobrom u općoj uporabi.

31. Budući da Grad R. u tužbi glavnog miješanja, a niti tijekom postupka, nije iznosio činjenicu da su "ulične rasvjete održavane od strane jedinice lokalne samouprave, koja ne služi nikome osim tuženicima" (list 161. - 163., list 192. - 193. - 194., 277. - 278., 285. - 286., 292. - 297., 303. - 307., 311. - 312. spisa), to ista predstavlja novu činjenicu koju nije moguće iznositi u žalbi (članak 352. stavak 1. ZPP-a).

32. Dakle, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio odlučne činjenice i primijenio materijalno pravo kad je odbio tužbeni zahtjev Grada R. na utvrđenje da je Grad R. vlasnik jugoistočnog dijela k.č. 1683/10, upisane u zk. ul. 3116 k.o. S., u površini od 114 m2 (u nalazu vještaka geodete označena slovima A-B-C-D-G-F-E-A), a nastavno i vezane zahtjeve i za odluku pod stavak II. izreke prvostupanjske presude dao jasne razloge koje se žalbenim navodima tužitelja glavnog miješanja Grada R. ne dovode u dvojbu.

33. Odluka o parničnim troškovima u dijelu stavka IV. izreke kojim je naloženo Gradu R. naknaditi drugo do peto tuženicima troškove predmetne parnice u iznosu od 1.380,32 eura / 10.400,00 kuna, a koju isti osporava podredno osporavanja odluke o glavnom tužbenom zahtjevu, bez navođenja konkretnih povreda koje bi po njemu počinio prvostupanjski sud, je pravilna u osnovi i visini (članak 154. stavak 1. u vezi s člankom 155. ZPP-a i OT-om).

34. Tužitelju glavnog miješanja Gradu R. nije priznat trošak žalbe jer nije uspio sa istom (članak 154. stavak 1. ZPP-a).

35. Zaključno, ispitivanjem presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P- 652/2019-51 od 24. veljače 2023. pod stavkom II. izreke i dijelu stavaka IV. izreke kojim je naloženo plaćanje parničnih troškova nisu utvrđeni razlozi pobijanja po tužitelju glavnog miješanja Gradu R., a niti razlozi na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP-a), zbog čega je odlučeno kao u izreci (članak 368. stavak 1. ZPP-a za stavak III., članak 166. stavak 1. ZPP-a za stavak IV.).

U Zagrebu 1. listopada 2024.

Predsjednica Vijeća:

Nika Grospić Ivasović, v.r.