REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI KAZNENI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Ilica-Selska, Ilica 207

Poslovni broj 12. K-2180/2021-32

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski kazneni sud u Zagrebu po sutkinji tog suda Martini Pamić, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Anamarie Schmidt, u kaznenom predmetu protiv okrivljene VDV zbog kaznenog djela iz članka 149. stavka 2. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/11., 144/11., 56/15., 61/15., 101/17., 118./18 i 126/19. – dalje KZ/11) povodom privatne tužbe privatnog tužitelja VD, podnesene po opunomoćeniku Vlatku Marušiću, odvjetniku iz Zagreba, od 15. prosinca 2021., nakon održane javne rasprave 1. listopada 2024., u prisutnosti opunomoćenika privatnog tužitelja odvjetnika Vlatka Marušića osobno, okrivljene VDV osobno uz braniteljicu odvjetnicu Irenu Plevnjak osobno, u odsutnosti privatnog tužitelja, a u odsutnosti svih stranaka objavio je 2. listopada 2024., a 1. listopada 2024.

p r e s u d i o  j e

I/ Na temelju članka 453. stavak 3. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08., 76/09. – izmjene i dopune, 80/11. - izmjene i dopune, 91/12. - Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12. - izmjene i dopune, 56/2013. – izmjene i dopune, 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20. - Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22. i 36/24. - u nastavku: ZKP/08.),

Okrivljena VDV, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođena **.**.1950. u [adresa], kćer V, umirovljenica, s mjesečnim primanjima u iznosu oko 1200,00 eura, neudana, majka jednog punoljetnog djeteta, s prebivalištem u [adresa], neosuđivana, ne vodi se drugi kazneni postupak protiv nje

oslobađa se optužbe

da je:

u Zagrebu, dana 23. 10. 2021. u 21.45. sati u poruci elektroničke pošte upućenoj privatnom tužitelju i svim suvlasnicima zgrade u [adresa] navela za privatnog tužitelja … "da je krajnje bezobrazno da je u njihovu zgradu doveo neke osobe iz divljine“, „da ih je prvo tužio da ne želi dizalo, a onda doveo te ljude da u dizalo ulaze s tačkama, prevoze u rasturu građevinsku šutu i komade zidova"…"da su neki suvlasnici čuvali zidove da ih njegovi radnici ne bi oštetili i svađali se sa njegovim radnicima, a što je ona sve vidjela na snimkama nadzorne kamere", iako je znala za neistinitost iznesenih tvrdnji koje su naškodile časti i ugledu privatnog tužitelja

dakle, da je pred drugima za nekoga iznijela neistinite činjenične tvrdnje koje mogu škoditi njegovoj časti i ugledu, znajući da su te tvrdnje neistinite, a djelo je počinjeno putem računalnog sustava zbog čega je postalo pristupačno većem broju osoba

pa da je time počinila kazneno djelo protiv ugleda i časti - klevetom, opisano u članku 149. stavak 1. KZ/11, a kažnjivo po članku 149. stavak 2. KZ/11

II./ Na temelju članka 149. stavak 3. ZKP/08, privatni tužitelj VD dužan je na ime troškova kaznenog postupka naknaditi paušalnu svotu sudu u iznosu od 1.000,00 eura, te naknaditi nužne izdatke okrivljene i nužne izdatke i nagradu braniteljice, o čemu će se donijeti posebno rješenje.

Obrazloženje

1. Privatni tužitelj VD je 15. prosinca 2021. podnio po opunomoćeniku Vlatku Marušiću, odvjetniku iz Zagreba privatnu tužbu protiv okrivljene VDV zbog kaznenog djela iz članka 149. stavka 2. KZ/11.

2. Pozvana da se očituje o optužbi, okrivljena VDV navela je da se ne smatra krivom za počinjenje kaznenog djela koje joj se privatnom tužbom stavlja na teret.

3. Tijekom dokaznog postupka, uz suglasnost stranaka, pročitani su i razgledani dokazi u spisu i to: preslike e-mail korespondencije sa listova 4 do 15 spisa i 20 do 31 spisa, fotografije sa listova 16 do 17 spisa i 32 do 33 list spisa, preslika e- mail poruka sa listova 63 do 66 spisa, fotografije koje se nalaze u omotnici na listu 67 spisa, kao i snimke video-nadzora na dostavljenom USB mediju, dostavljena dokumentacija od strane braniteljice sa lista 84 do 90 spisa kao i opunomoćenika privatnog tužitelja sa listova 107 do 113 spisa te preslika e-maila sa lista 102 spisa. Na kraju dokaznog postupka pročitan je izvadak iz kaznene evidencije Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije za okrivljenu sa lista spisa.

4. U svojoj obrani danoj na kraju dokaznog postupka, okrivljena je navela kako se sjeća da je bila jesen, vikend pred blagdan Svih Svetih, 23. listopada, kada je otišla u svoj rodni grad [adresa], u obilazak grobova i tada je zaprimila prvi poziv svoje susjede F koja joj je u razgovoru rekla da je lift blokiran i da se čudni ljudi voze njime. Okrivljena joj je na to rekla da trenutno nije u Zagrebu i da kada se vrati da će pogledati što se dogodilo. Nakon toga nazvala ju je susjeda D koja je isto okrivljenu obavijestila da ne može koristiti lift, a ona je koristila kolica. Njoj se također ispričala i navela da ne može sada intervenirati jer nije u Zagrebu, ali da će po povratku pogledati što se dogodilo. Napominje kako se radilo o suboti, da su susjede odlazile na plac (tržnicu) i pri tome koristile kolica. Okrivljena je navela kako nije mogla tada reagirati ali je pretpostavila da su to radovi od privatnog tužitelja jer je isti izvjesio obavijest da će se vršiti radovi u njegovom stanu, navedena obavijest je bila na ulaznim vratima, a ne na oglasnoj ploči na koju se uobičajeno stavljaju takve obavijesti i na navedenoj obavijesti nije bilo kontakta privatnog tužitelja. Također, privatni tužitelj da nije o radovima obavijestio okrivljenu kao predstavnicu, a što je inače uobičajeno, kao što je na primjer susjed FD obavijestio okrivljenu o radovima. Njezina je dužnost da do 15. rujna obavijesti toplanu o završetku svih većih radova jer tada toplana počinje grijati, a isto tako se veći radovi u zimi moraju prijaviti toplani ukoliko bi došlo do zatvaranja ventila u pojedinom stanu da se od strane toplane poveća pritisak. Toga dana kada se vratila kući oko 19,00 sati otišla je po zajedničke ključeve koje ima samo ona i to prostorije u kojoj se nalazi snimač, kamera video-nadzora. Kontaktirala je i susjeda C koji je susjedni stan od VD i pitala ga je da li je čuo radove, na što je on rekao da se cijeli dan čula buka i izvođenje radova. Pogledala je snimke video- nadzora i tada je vidjela da je već od 8,00 sati ujutro dizalo korišteno od strane radnika koji su u njega ulazili sa tačkama i građevinskim materijalom Vidjelo se da su iznosili i dijelove namještaja, da je u jednom trenutku taj namještaj i pokrio kameru, da se iznosila šuta i komadi zidova. Okrivljena je pregledavala snimke sve do 14,00 sati jer se htjela uvjeriti i zaista dobiti pravi uvid i da se zaista radi o radnicima iz stana privatnog tužitelja. Navečer je sjela i napisala e-mail, jer je to bio jedini način da kaže privatnom tužitelju da ne smije to tako više raditi, da je uistinu bila emotivna te je sve svoje emocije prelila u taj mail i to zbog imovine do koje su vrlo teško došli. Kada je navela za radnike iz divljine nije mislila da su oni divljaci, već da se tako ponašaju ljudi u divljini pritom misleći na grubost. Kada je navela da ju je privatni tužitelj tužio mislila je na pritužbe kada se počeo žaliti da ipak ne želi sudjelovati u sufinanciranju ugradnje dizala, a što je učinio nakon što su svi suvlasnici potpisali listu za ugradnju lifta. Cijena lifta je bila 410.000.00 kuna, dio se financirao iz najma i to oko 122.000,00 kuna, do 200.000,00 kuna su uplaćivali suvlasnici prema katnosti, na način da je 1. kat najmanje uplaćivao, a iznos do 230.000,00 kuna su financirali na način da je zgrada podignula kredit. Uplate suvlasnika su bile transparentne i privatni tužitelj nije sudjelovao u takvom načinu financiranja, čak nije htio sudjelovati u podizanju kredita. Na pitanje braniteljice odgovara da je prva reakcija na njezin poslani e-mail bila upravo od privatnog tužitelja u poruci u kojoj se on ispričava zbog nastale situacije, kako njoj tako i svim suvlasnicima, kao i da će opomenuti radnike da ubuduće pripaze. Na taj mail se nadovezao susjed DD koji je napisao da je vidjeo radove i da je on opomenu radnike, no da ga isti nisu poslušali. Nakon tog dana takvo ponašanje radnika se više nije ponovilo, čak je u ponedjeljak došao izvođač na njezina vrata i ispričao se i zamolio ju za suradnju u slučaju kada će biti potrebno isključiti vodu ili eventualno obavijestiti toplanu. Okrivljena je navela i da njoj riječ "tužiti" ne znači tužiti pred sudom ili kakav postupak jer da tu riječ ne koristi u pravnom smislu, već da jednostavno riječ "tužiti" znači negodovati, prigovarati, davati pritužbe, navodi kako je njoj mama znala govoriti kako će ju „tužiti tati“. Na posebno pitanje opunomoćenika privatnog tužitelja odgovorila je kako je supruga privatnog tužitelja potpisala opciju samostalnog financiranja. Pojašnjava kako je prvotno išla lista da se izgradnja financira putem EU fondova, pa kada u tome nisu uspjeli, stanari su se usuglasili da samostalno financiraju dizalo i tu listu su potpisali svi suvlasnici pa tako i supruga privatnog tužitelja. Na poseban upit suda odgovorila je kako se privatni tužitelj godinu dana nakon potpisivanja liste predomislio i kada je izrazio nezadovoljstvo načinom financiranja. Na naknadno pitanje opunomoćenika privatnog tužitelja odgovorila je kako je od prvog dana dogovor suvlasnika stanara da surađuju putem e-mail grupe, pa su tako i privatni tužitelj i njegova supruga dali e-mail, samo pet suvlasnika ne koristi e-mail i oni nisu u grupi. Od prvoga dana je bio dogovor da se sve transparentno rješava kroz grupu obavještavanjem suvlasnika. Navodi kako se ne sjeća cjelokupnog sadržaja maila privatnog tužitelja. Trgovačko društvo ADC d.o.o. je ugradilo video-nadzor 2012. godine, radi se o tri kamere na ulazu u zgradu, na obavijesti je navedeno da se prostor snima, tko je voditelj obrade i tko kontrolira podatke. Okrivljena kao predstavnica nije upoznata da postoji zakon koji nju mora posebno ovlastiti da bi imala pravo pregledati snimke, već je kao predstavnica naslijedila ključeve prostorije u kojoj se nalazi snimač i kao takva je imala pod kontrolom da nitko drugi ne može ući u prostoriju, a iste je predala idućem predstavniku.

5. U postupku za sud nije bilo sporno da je okrivljena u Zagrebu, dana 23. listopada 2021. u 21,45 sati poslala putem elektroničke pošte poruku koja je bila upućenoj svim suvlasnicima zgrade u [adresa] među ostalim i privatnom tužitelju. Nije sporno niti da je sadržaj poslane porukeputem elektroničke pošte sadržavao, među ostalim, i navode koji su istaknuti u privatnoj tužbi i to: „da je krajnje bezobrazno da je u njihovu zgradu doveo te ljude da u dizalo ulaze s tačkama, prevoze u rasturu građevinsku šutu i komade zidova“, „da su neki suvlasnici čuvali zidove da ih njegovi radnici ne bi oštetili i svađali se sa njegovim radnicima, a što je ona sve vidjela na snimkama nadzorne kamere“.

6. Sporno je bilo da li je upravo okrivljena postupala na način kako je to navedeno u privatnoj tužbi, odnosno sporno među strankama je bilo prvotno da li je iznesena činjenična tvrdnja koja bi bila neistinita odnosno da li je okrivljena postupala s namjerom nanošenja štete ugledu i časti privatnog tužitelja te da li je znala odnosno bila svjesna da bi eventualno izneseno bila neistina.

7. Ispitan u svojstvu svjedoka privatni tužitelj M naveo je kako je podnio privatnu tužbu protiv okrivljene zbog situacije koja se dogodila uslijed prijepiske sa istom. Želi navesti kako je prvi put kontaktiran od strane okrivljene, a vezano za ugradnju liftu u stambenu zgradu u kojoj je vlasnik dvaju stanova i tada je dao svoju suglasnost jer je bilo riječi o tome da će se ugradnja lifta financirati novcima iz fondova Europske unije. Kako se na kraju to izjalovilo bilo je govora kako će se ugradnja lifta financirati iz sredstva zajedničke pričuve. Svjedok je tada u razgovoru s okrivljenom izrazio svoje nezadovoljstvo tom činjenicom te osobito činjenicom da se sredstva koja se duži niz godina uplaćuju u zajedničku pričuvu utroše u ugradnju lifta. Okrivljena je na to rekla da je ona sakupila potreban broj glasova odnosno 51% suvlasnika zgrade. Svjedok je prethodno okrivljenoj izrazio svoje nezadovoljstvo i uputio je na susjede sa IV. kata koji su se proširili pa da se na način da oni plate kvadrate na koje su se proširili financira ugradnja lifta. Prije otprilike tri godine vršena je adaptacija njegova stana i on je najavio radove. Direktora izvođača radova upoznao je sa predstavnikom stanara, istome je rekao da izvode radove u vremenu koje je propisano kućnim redom kao i da ih je općenito uputio da budu pažljivi pri izvođenju istih. Okrivljena je kao predstavnica stanara bila upoznata sa osobama koje izvode adaptaciju stana. Svjedok je i obavijest o adaptaciji stana izvjesio u zgradi, a nakon što je izrazio svoje nezadovoljstvo financiranja ugradnje lifta bio je izbačen sa liste suvlasnika stanara. Naveo je kako je dobio e-mail u 21,30 sati od okrivljene gdje se vrijeđa njega i njegovu suprugu da su angažirali neke divljake kao i da su tužili zgradu. Želi navesti kako on i njegova supruga u niti jednom trenutku nisu bili obaviješteni o ugradnji lifta, a navedeni e-mail smatra isključivo usmjerenim ka tome da se njega i njegovu suprugu uvrijedi i omalovaži, zbog toga jer su nakon tog e-maila i drugi susjedi počeli pisati stvari poput takve da im treba zabraniti korištenje lifta i po njemu inače dobrosusjedski odnosi su postali narušeni. Naveo je i kako ga nitko nije obavijestio o navodnim oštećenjima njegovih radnika odnosno radnika koji su vršili adaptaciju njegova stana, niti je vidio ikakve fotografije takvih oštećenja, a nije mu jasno i zbog čega nije pozvana policija pa da se identificiraju osobe koje bi napravile ta oštećenja. Ne sjeća se točno koji je to bio dan kada je zaprimio e-mail, no ima u spisu. Na poseban upit opunomoćenika odgovorio je da primatelji e-maila koji je on zaprimio toga dana u večernjim satima jesu svi suvlasnici stambene zgrade, a na daljnji upit da ja nije ni znao da postoji video nadzor u zgradi već je tek kasnije vidio da postoji naljepnica, ali nije pri tom navedeno tko obrađuje podatke i tko je ovlašten za takvo snimanje. Na poseban upit braniteljice odgovorio je kako je privatna tužba podnesena iz razloga jer smatra da je neistina činjenica koja se navodi, a to je da su nejgova supruga i on doveli divljake da devastiraju zgradu i samo imputiranje takve činjenice. Daljnja neistina koju smatra je da je tužio zgradu zbog ugradnje lifta, za što navodi da nikada nije protiv nikoga podnio bilo kakvu tužbu. U zgradi su se istovremeno obavljale i adaptacije još dvaju stanova, no nema saznanja čiji su to stanovi, a da se vršila adaptacija zaključuje iz činjenice da je direktora koji je vršio adaptaciju u njegovom stanu nazvala okrivljena zbog odloženih parketa te je ista obaviještena kako u njegovom stanu nije vršena adaptacija parketa. Nakon zaprimljenog e-maila okrivljenoj je odgovorio, a na daljnji upit zašto se ispričavao u navedenom e-mailu, navodi da smatra da je to ljudski i jer još uvijek nije znao pravo činjenično stanje, a u tome trenutku nije ni znao da li je to njegova krivnja. Na poseban upit suda odgovorio je da ne zna koji je bio sadržaj e-mail poruke DD, a na koji je iz spisa razvidno da je svjedok odgovorio 23. listopada 2021. u 23,36 sati. Nije podnio privatne tužbe protiv nikoga od suvlasnika zgrade. Na poseban upit braniteljice odgovorio je kako je nakon zaprimljenog e-maila kontaktirao osobu koja je vršila adaptaciju stana, a to je bio CD, koji mu je u razgovoru naveo da njegovi radnici to nisu učinili. Prilikom adaptacije stana bilo je šute, radili su se zidovi i adaptacija kupaone. Stan se nalazi na 1. katu.

8. Ispitan u svojstvu svjedoka MD naveo jekako mu je VDV rekla da je VD protiv nje podigao privatnu tužbu. Poznato mu je i da se ta privatna tužba odnosi na email koji je okrivljena poslala 23. listopada 2021. i ista je u to vrijeme obnašala dužnost predstavnice suvlasnika stanara na adresi prebivališta. Sjeća se da je bio vikend i taj dan je oko 8,00 sati ujutro izlazio iz stana, vani se kratko zadržao i po povratku u stan ugledao je kako se iz dizala vade dijelovi namještaja koji su se naslanjali na zid u prizemlju stambene zgrade. To je primijetio jer su svi suvlasnici tako reći bili osjetljivi jer je neposredno prije tog događaja u rad pušteno dizalo koje su sami suvlasnici financirali i nije riječ o malom iznosu, radilo se oko 400 tisuća kuna. Kada kaže osjetljivi misli pri tome na odnos prema imovini obzirom da se tog konkretnog događaja grubo postupalo i svjedok je zatečenim radnicima rekao i iste upozorio da budu pažljiviji prilikom iznošenja tog namještaja jer, kao što je ranije naveo lift je bio nov, a i prizemlje je bilo novouređeno. Zatečeni radnici koje je upozorio ga po njegovom osobnom mišljenju nisu razumjeli, primijetio je da se radi o stranim radnicima, isti su ga čudno gledali i stekao je dojam da ne razumiju baš hrvatski jezik. Toga dana u nekoliko navrata dok je izlazio iz stana primijetio je i da ti isti radnici u tačkama odvoze šutu, dijelove zida iz stana, no tada nije imao saznanja o tome čiji se stan u zgradi renovira. Kasnije toga dana, navečer, zaprimio je email od okrivljene i to poruku koja je ona poslala VD i na obavijest svima nama ostalim stanarima. U toj poruci okrivljena je ukazala upravo na probleme sa korištenjem dizala od strane radnika koji su izvodili radove u stanu VD. Svjedok je tada saznao da se uređuje taj stan. Na poruku okrivljene čini mu se da je i on odgovorio svima i u toj poruci je i on izložio svoje zapažanje toga dana, a kao što je prethodno u svom iskazu i iskazivao. Na tu njegovu poslanu poruku povratno je zaprimio na email od VD u kojem mu je on čini mu se naveo da mu je žao i poslao mu je ispriku kao i dva broja telefona na koja ga može kontaktirati. Uistinu, idućeg dana kontaktirao je VD i može navesti da je razgovor protekao u ugodnom tonu, isti mu je naveo da je angažirao tvrtku za renoviranje stana i kako je posebno napomenuo osobi, čijeg imena se svjeok ne sjeća, da pazi da ne bi tokom izvođenja radova došlo do remećenja kućnog reda te kako mu je drago da je obaviješten da je došlo do remećenja kućnog reda i kako bi mu bio zahvalan da i ukoliko ubuduće dođe do problema da ga kontaktira. Koliko svjedok ima saznanja privatni tužitelj i njegova supruga imaju u vlasništvu dva stana u stambenoj zgradi no oni tamo povremeno borave i svjedok ih je znao viđati na sastancima predstavnika stanara, pa mu je tako na jednom od sastanaka u nekakvom razgovoru i VD rekao da je i on sudjelovao u financiranju dizala. Postoji mogućnost da mu je privatni tužitelj spomenuo i u razgovoru kada ga je nazvao da je sudjelovao u financiranju dizala. Na upit braniteljice okrivljene odgovorio je da njihova zgrada ima nadzorne kamere, da se snimač nalazi u prizemlju zgrade u prostoriji gdje se održavaju sastanci te što se tiče samog pristupa kamerama, odnosno snimaču i općenito prostoru ima predstavnik stanara odnosno koliko je svjedoku poznato, ključ se nalazi kod predstavnika stanara. Što se tiče radova koji su se odvijali o čemu je iskazivao da su sigurno trajali do 13,00 sati no zbog proteka vremena ne sjeća se točno. Ne sjeća se da bi kad je ugledao radnike kontaktirao okrivljenog, no koliko se sjeća u prizemlju je bilo prisutno još nekoliko stanara koji su zatekli radnike, no svjedok se sada zbog proteka vremena zaista ne sjeća svih detalja. Nakon što su svjedoku predočene fotografije od strane obrane isti navodi da se radi o fotografijama lifta iz njihove zgrade. Na upit opunomoćenika privatnog tužitelja odgovorio je da je moguće, ali se sada ne sjeća da bi bila izvješena obavijest da se vrše radovi u stanu VD. Napomenuo je da je znalo biti situacija da stanari renoviraju stan i o tome ne obavijeste ostane sustanare, ali kao što je prethodno naveo, kada je zatekao radnike nije znao čiji stan se renovira. Nema saznanja da li se u to vrijeme renovirao još neki drugi stan u stambenoj zgradi. Ne može sa sigurnošću reći da bi nastala oštećenja uslijed korištenja od strane radnika, ogrebotine koje je tada primijetio postoje i danas, ali ne može točno precizirati kako i kada bi one nastale. Naveo je samo da nakon korištenja dizala od strane radnika isti je ostao zaprljan, a prilikom korištenja sa istim se kao što je prethodno naveo, grubo koristilo. Na poseban upit suca odgovorio je da su radnici grubo koristili dizalo i to može opisati na način da si zamislite da se dijelovi namještaja duljine oko dva metra stavljaju u lift na način „samo da stane“, svjedok je na na to posebno osjetljiv i da nije čak dopustio nedavno kada su mu u posjet došli prijatelji da se istovremeno u lift unesu dva bicikla.

9. Svjedokinja FDV navela je u bitnome kako u stanu na adresi živi od 1991. i da je imala dobrosusjedske odnose, a prozivanje njezina supruga od strane drugih susjeda počelo je nakon ugradnje lifta, za koje oni nisu bili osobno zainteresirani. Za vrijeme trajanja adaptacije njihova stana započele su primjedbe drugih stanara, a osobito nakon e-maila u kojem su bili navedeni kao primatelji svi ostali suvlasnici stanara, a u kojem je među ostalim za njih bilo napisano da se ponašaju kao divljaci. U to vrijeme vršena je adaptacija triju stanova u zgradi, a samo su oni obavijestili sustanare da vrše adaptaciju i isto izvršili po pravilima. Prema njezinom osobnom mišljenju ovaj napad je bio izrežiran i usmjeren na njih, a imputiralo im se oštećenje lifta. Bilo je navedeno i da će se lift zaustaviti pa da će oni objašnjavati ostalima zašto. Nakon te situacije odnosi sa susjedima su se narušili i neki su ju počeli gledati poprijeko, dok sa određenim manjim brojem je ostala i nadalje u odličnim odnosima u kakvim je bila za cijelo vrijeme trajanja ove situacije. Na poseban upit suda navela je da se sjeća e-mail okrivljene i sadržaja svega ovog što je ranije iznijela, da je poslan u večernjim satima iza 21,00 sat i da se zaista ne sjeća da li su ona ili njezin suprug na isti odgovorili. Navedeni e-mail je zaprimila i on jer u suprug i ona vlasnici svako svog stana u navedenoj stambenoj zgradi. Kada je zaprimila i pročitala navedeni e-mail bila je blago šokirana pa i uvrijeđena njegovim sadržajem, a nije podnosila privatnu tužbu jer nije takva osoba i ne voli se tužiti. Kada je ranije rekla da se je u isto vrijeme vršila adaptacija još dvaju stanova, navodi da ne zna točno prezimena vlasnika tih stanova, misli da se radi o stanu na 4. katu i u prizemlju. Stanovi u vlasništvu nje i supruga su na 1. i 2. katu. Pojašnjava da je zaključila o adaptaciji stanova iz činjenice jer kada je bacala smeće vidjela je puno parketa, a parket se i dalje nalazio u njihovom stanu i oni nisu vršili zamjenu istoga. Adaptacija njihova stana na 1. katu vršena je prije tri godine u rujnu ili listopadu, ne sjeća se točno, a na daljnji upit da li su radnici koristili lift navela je da nema saznanja. Na poseban upit opunomoćenika privatnog tužitelja navela je da o video nadzoru u stambenoj zgradi zna vrlo malo izuzev činjenice da se na ulazu u zgradu nalazi naljepnica o istome, no ne i podaci tko provodi nadzor, zašto i tko je ovlašten obrađivati podatke. Na poseban upit braniteljice odgovorila je kako ni ona niti njezin suprug ne stanuju na navedenoj adresi, [adresa]. Stav njezina supruga vezano za ugradnju lifta dijeli i oni i bili su za nešto drugo, a ne za ugradnju lifta. U stanu se vršila adaptacija kupaonice. Na poseban upit okrivljene odgovorila je da je prvotno potpisala suglasnost za ugradnju lifta i to isključivo kada je bilo govora da će se ugradnja istog vršiti putem financiranja EU fondova, a kada je ispalo da će se ugradnja lifta financirati iz sredstava zajedničke pričuve na način da će se skoro sva dotadašnja uplaćena pričuva utrošiti na ugradnju lifta, a ne na obnovu zgrade, obzirom da se radi o zgradi starije dobi bila je protiv.

10. Svjedok ČD u svom je iskazu naveo u bitnome kako je suvlasnik zgrade na adresi prebivališta i dugo je u toj zgradi, a okrivljena je još duže od njega i za istu može navesti da ju dugo poznaje, ali da su se zbližili tek kada je ista postavljena za predstavnicu suvlasnika unatrag pet do šest godina. Privatnog tužitelja je upoznao kasnije, a prije njega je upoznao njegovu suprugu jer je ista bila vlasnica stana na drugom katu gdje svjedok ima stan. Površno poznaje privatnog tužitelja, poznato mu je da je on po struci pilot i da nije često u Zagrebu, kao što mu je poznato i da su supružnici FDV kupili stan na 1. katu stambene zgrade kao i u Strojarskoj ulici gdje su preselili. Kada je okrivljena postavljena, od strane suvlasnika, za predstavnicu tada je ista htjela što transparentniji rad i predložila je osnivanje odbora koji je imao pet članova, a u koji su među ostalima izabrani i supruga privatnog tužitelja i svjedok. To iz razloga jer se za vrijeme prethodnog predstavnika suvlasnika loše postupalo spram zgrade i isti je bio neodgovoran, a osobito u pogledu financija. Za vrijeme dok je okrivljena bila predstavnica dojam svjedoka je da se jako dobro radilo, ista je uložila veliki trud i iskreno može navesti da je samo zaslugom upravo okrivljene ispunjena želja suvlasnika da se ugradi dizalo u zgradu. Okrivljena je uložila veliki trud u ugradnji dizala, a kada je to ostalim suvlasnicima predloženo svi su se usuglasili za dizalo i potpisali i supruga privatnog tužitelja je također bila suglasna. Kako se ugradnja dizala trebala financirati djelomično iz kredita, u jednom trenutku je supruga privatnog tužitelja navela da se on tome protivi, no kako su oni već pokrenuli taj posao i ušli u njega oni su ga neovisno o njegovom negodovanju i dovršili. Ugrađen je uistinu prekrasan lift, koji i na taj način povećava vrijednost same nekretnine. Kako je u mirovini i nema previše posla i jako se dobro sjeća da se negdje u ovo doba, listopad 2021. spuštao iz svog stana ujutro oko 10,00 sati i čuo je radove. Pojašnjava kako se u zgradi ukoliko se izvode radovi sve čuje. Vidio je da su se radovi izvodili na 1. katu, a vidio je pred ulazom u stan privatnog tužitelja i njegove supruge, čovjeka u polu radnom odijelu, čovjeka tamnije puti i crne kose. Popodne tog istoga dana je vidio ulaskom u dizalo da je isto prljavo i bio je iznenađen i bilo mu je žao da se netko tako odnosi prema zajedničkoj imovini, osobito što su bili svi vrlo sretni kada se ugradio lift. Predvečer kada je izašao u šetnju sreo je susjeda MD i prokomentirali su viđeno i on je njemu tada rekao da je vidio da dizalo koriste ljudi sa tačkama i da iznose šutu. Zna da je logično bilo zaključiti da se ta šuta iznosila iz stana privatnog tužitelja. Privatni tužitelj je stavio obavijest da će se izvoditi radovi, a drugih obavijesti o eventualno drugom izvođenju radova nije bilo, a isto tako nije bilo drugih radova u zgradi. Zaprimljen je e-mail okrivljene te su na isti odgovorili i privatni tužitelj FDV i susjed DD, ne može precizirati koji od njih je prvi odgovorio, no osim tih e-mailova, drugih nije bilo. Na poseban upit braniteljice odgovorio je da se sjeća sadržaja e-maila, da kada ga je pročitao sadržaj kao takav njega ne bi pogodio, sjeća se da je bilo napisano nešto u smislu "radnici, poludivljaci" i da " FDV tužuje", a svjedok je to povezao sa negodovanjem privatnog tužitelja jer je kasnije od okrivljene saznao da ju je isti tužio. Navedeni sadržaj svjedok ne bi shvatio kao uvredu već kao upozorenje jer se ono što je bilo napisano uistinu i dogodilo i čudi ga da je privatni tužitelj, za kojeg smatra da je svjetski čovjek, od svega 50 godina tužio okrivljenu. Pristup snimkama nadzorne kamere kao i svim ključevima zajedničkih prostorija ima predstavnik, a u konkretnom slučaju je tada imala okrivljena. Pregledao je snimku video-nadzora i na istoj je uočio dvoje radnika kako sa tačkama iznose šutu i jedan od njih je bio onaj kojeg je dan ranije vidio ispred stana privatnog tužitelja na prvom katu. Okrivljena ne obavlja više funkciju predstavnice. Na poseban upit opunomoćenika privatnog tužitelja odgovorio je kako je izgradnju dizala na kraju financirala zgrada i to na način da je dio pokriven iz sredstava na ime najma prostorija poslovnom subjektu, a dio iz uplata suvlasnika, te dio iz zajedničke pričuve. Obavijest o video-nadzoru postoji ali što točno piše na samoj obavjesti svjedok sada ne zna. Ne zna tko je ovalstio okrivljenu da pokaže snimke, pretpostavlja da sama njezina funkcija je ovlašćuje za to.

11. U svom iskazu svjedok FD naveo je da je privatni tužitelj FDV tužio okrivljenu, no iskreno ne zna zašto. Poznato mu je da su radnici privatnog tužitelja koristili lift, a da se on osobno tome protivio. Naveo je i kako su dvadeset godina čekali lift i konačno je došla okrivljena i ona je svojim trudom i zalaganjem uspjela da se u zgradu ugradi lift. Privatnog tužitelja je vidio jednom u životu, a na navedenoj adresi živi dvadeset godina, a da je okrivljena kao predstavnica uložila veliki trud u njihovu zgradu. Konkretno e-mail koji je okrivljena poslala svjedok nije pročitao već je to učinila njegova supruga koja i inače zaprima mail-ove i može reći da njemu nije jasno zašto se privatni tužitelj našao uvrijeđenim kada su njegovi radnici koristili dizalo koje je nakon toga bilo vrlo prljavo i svjedok načelno nema ništa protiv korištenja lifta ali ne u te svrhe. Nije mu jasno ni zašto je privatni tužitelj bio uvrijeđen kao i da nema saznanja je li on financirao ugradnju lifta. Na poseban upit braniteljice naveo je kako osobno nije vidio da su radnici koristili dizalo, no vidio ih je ispred zgrade sa građevinskim kolicima čiji su tragovi vodili do samoga lifta. U to doba stan je renovirao privatni tužitelj koji je o tome iznio obavijest. Na poseban upit okrivljene odgovorio je kako je on svoj stan na 4. katu renovirao prije privatnog tužitelja i to još ranije nego li je dizalo bilo ugrađeno i u funkciji. Na poseban upit opunomoćenika privatnog tužitelja odgovorio je da je u liftu bilo vidljivo da su bile vidljive dvije do tri crtice na inox-u, no ne zna da li je to od korištenja radnika, ali ono što znam jest da je bilo vrlo prljavo. Nije gledao snimke video- nadzora.

12. Iz pregledanih snimki, kao i priloženih fotografija vidljivo je kako je sniman prostor i to unutrašnjost dizala. Na navedenim fotografijama uočava se da su 23. listopada 2021., u vremenskom razdoblju od 8,00 sati do 12,51 sati, prema vremenu na fotografijama, vidljive dvije osobe kako sa građevinskim kolicima ulaze i izlaze iz dizala, a na jednoj fotografiji je vidljivo i kako unose dijelove namještaja – ploče većih dimenzija. Na snimkama sa snimki video nadzora vidljivo je kako na snimkama koje su označene kao kamera 3 jest vidljiva unutrašnjost dizala i na istima je vidljiv datum 23. listopad 2021., a vrijeme snimki započinje prije 8,00 sati a zadnja snimka završava u 13,36 sati. Druga kamera nazvana kamera 4 snima dio zajedničkom prostora – hodnik te sam ulaz u dizalo. Naime, na navedenim snimkama (kako sa kamere 3 tako i sa kamere 4) je vidljivo kako prije 8,00 sati dolaze dvije muške osobe sa dvoje građevinskih kolica, materijalom i građevinskim alatom te odlaze na prvi kat. Nadalje, vidljivo je kako radnici cijelo vrijeme koriste lift kako za odvoz šute građevinskim kolicima tako i za odvoz dijelova namještaja. Pa je tako vidljivo kako u 8,05 sati u dizalo unose dijelove namještaja, ploče na način da jednom pločom blokiraju vrata dizala te unose ostatke namještaja na način da čak jednim povećim dijelom nalik na šper ploču zaklone kameru zbog veličine iste. Osim toga vidljivo je kako je crni pod dizala nakon korištenja od strane radnika bijel, što ukazuje očigledno na prljavštinu. Osim toga, vidljivo je kako u dizalo na četvrtom katu ulazi i stanar, nalik na svjedoka DD i koji se osvrće po dizalu i gleda kako po unutrašnjosti tako i po podu.

13. Iz preslike e-mail poruka proizlazi kako je okrivljena uistinu poslala poruku putem elektroničke pošte, naslovljavajući privatnog tužitelja, a u kojoj poruci je iskazala vlastito nezadovoljstvo obzirom na to da je i predmet poruke remećenje kućnog reda. Naime, u poslanoj poruci se uistinu navode izdvojeni, apostofirani dijelovi iz privatne tužbe, ali se isto tako među ostalim navodi i „zar Vi i Vaši radnici niste upoznati da se takva šuta pakira u vreće i tako iznosi iz stana. Naše dizalo nije teretno dizalo za građevinski materijal i stoku, već za prijevoz ljudi, a stvari se mogu prevoziti samo ako su zapakirane, ne oštećuju dizalo i ne prljaju ga. Suvlasnici su ogorčeni što su doživjeli i u kakvom prljavom dizalu su primorani sada se vozi5ti, da nam se gadi dirnu tipkala. U Vašoj obavijesti ste napisali da će se radovi“odvijati sukladno kućnom redu, a da li ste znali da je kućni red i urednost, pranje dizala nakon prijevoza stvari, pranje i podova hodnika nakon radova, čuvanje zidova, a naročito kada su svježe obojani kao naši.“ Nadalje, razvidno je i kako je na navedenu poruku osim privatnog tužitelja odgovorilo i još nekoliko suvlasnika stanara stambene zgrade u kojima su isti izrazili podršku predstavnici stanara, ovdje okrivljenoj. Iz preslike poruke poslane putem elektroničke pošte sa lista 65 spisa, vidljivo je kako je **.**.2020., DDV navela kako obijaju sudjelovati u izgradnji dizala kao i financiranju istoga te kako nisu niti za kredit, a još manje za ustupanje pričuve koje su do sada uplaćivali svih ovih godina u zajedničku blagajnu. Nadalje, sa preslike poruke poslane putem elektroničke pošte sa lista 85 spisa, vidljivo je kako je privatni tužitelj odgovorio susjedu DD i ispričao se za doživljeno od strane radnika koje je angažirao za adaptaciju stana među ostalim da mu je jako neugodno i se to više neće ponoviti.

14. Sud je u cijelosti prihvatio kao istinite i vjerodostojne pročitane pisane i razgledane dokaze, s obzirom da tijekom postupka nije izveden ni jedan dokaz kojim bi oni bili dovedeni u sumnju. Obranu okrivljene sud je također cijenio istinitom jer je navela valjane razloge za svoje postupanje, a koja obrana je u skladu sa drugim izvedenim dokazima, a osobito razgledanim snimkama i pročitanim porukama. Iskaze ispitanih svjedoka i to DD, ND i FD sud je cijenio istinitima i uvjerljivima te u potpunosti vjerodostojnima jer su isti glede odlučnih činjenica iskazivali međusobno suglasno jedni drugima, kao i suglasno obrani okrivljene i ostalim izvedenim dokazima. Također, navedeni iskazi su za sud uvjerljivi jer svjedoci nisu imali razloga svjedočiti u bilo čiju korist, isti su nezainteresirani za ishod ovog postupka te su potpuno objektivni glede svojih saznanja. S druge strane iskaz privatnog tužitelja sud je cijenio istinitim u nespornom dijelu, dok u ostatku iskaza vidljivo je kako privatni tužitelj iskazuje pod dojmom kaznenog postupka, odnosno opterećen činjenicom da je povrijeđen njegov ugled i čast. O iskazu njegove supruge, svjedokinje FDV sud je imao ista uvjerenja kao i za iskaz privatnog tužitelja.

15. Proanaliziravši i ocijenivši sve izvedene dokaze, kako svaki pojedinačno, tako i dovodeći ih u međusobnu svezu te u svezu sa obranom okrivljene, ovaj sud smatra da nije dokazano da bi okrivljena na način kako joj je stavljeno na teret privatnom tužbom počinila inkriminirana joj kazneno djelo i to kazneno djelo klevete, slijedom čega ju je sud oslobodio od optužbe. Naime, kazneno djelo klevete čini onaj tko pred drugim za nekoga iznese ili pronese neistinitu činjeničnu tvrdnju koja može škoditi njegovoj časti ili ugledu, znajući da je neistinita, dok kvalificirani oblik kaznenog djela klevete predstavlja, među ostalim, učin kaznenog djela na način da je djelo počinjeno putem tiska, radija, televizije, računalnog sustava ili mreže, na javnom skupu ili na drugi način zbog čega je ono postalo pristupačno većem broju osoba. Predmet klevete je neistinita činjenična tvrdnja, a djelo se može počiniti samo sa izravnom namjerom, dakle, počinitelj mora biti svjestan svojeg djela, svjestan da o nekome iznosi neistinite činjenice i to želi učiniti, sve kako bi time naškodio časti i ugledu onog za koga takve činjenične tvrdnje iznosi.

16. Analizirajući činjenični opis te dovodeći isti u svezu sa provedenim dokazima sud je utvrdio slijedeće. Nakon što je nesporno utvrdio kako je okrivljena 23. listopada 2021., sa svoje e-mail adrese poslala na adrese elektroničke pošte suvlasnika stanara stambene zgrade u [adresa], među kojima i privatnom tužitelju poruku prethodno navedenog sadržaja, a među kojim navodima su i izdvojeni navodi apostrofirani u privatnoj tužbi, sud je analizom svih izvedenih dokaza utvrdio kako se ne radi o neistinitoj činjeničnoj tvrdnji. Naime, kako to proizlazi iz svih provedenih dokaza, a osobito iskaza ispitanih svjedoka i to DD, ND i FD, razgledanih snimki i fotografija, a i obrane okrivljene nesporno je utvrđeno kako su predmetne zgode dizalo koristile dvije osobe, koje su u njega ulazile sa građevinskim kolicima, a vidljivo je kako odvoze sa istima komade šute i dijelove namještaja. Utvrđeno ukazuje da su uistinu dizalo koristile osobe koje su očigledno sudjelovale u izvođenju stanovitih građevinskih radova, a sami svjedoci posebice MD i ČD su u svojim iskazima naveli kako je dizalo nakon njihove uporabe bilo prljav, što je razvidno i iz snimke kao i reakcije susjeda prilikom ulaska u isti, o što je već prethodno sud naveo, a svjedoci ČD i FD su iskazivali i o određenim oštećenjima, no nisu mogli sa sigurnošću navesti kada bi ista eventualno nastala. Također, iz iskaza svjedoka DD proizlazi kako je i sam pokušao reći radnicima da pripaze ali kao što je to naveo isti po njegovom mišljenju nisu razumjeli baš hrvatski jezik. O činjenici da bi radnici u izvođenju radova koristili dizalo iskazivali su svjedoci DD, ČD i FD te su isti osobito svjedok DD iskazivali da su vrlo osjetljivi na zajedničku imovinu osobito dizalo jer su u njega mnogo novaca uložili i to oko 400 tisuća kuna. Osim navedenog svjedoka i svjedok ČD i FD su iskazivali o tome kako se okrivljena založila za ugradnju lifta i kako im to mnogo znači, pa čak navodeći kako i sama nekretnina s ugrađenim liftom više vrijedi. O trudu okrivljene kao i njezinom zalaganju za ugradnju dizala govore i poruke podrške okrivljenoj, poslanoj kako nakon predmetne poruke tako i prije i nakon događaja. Ispitanim svjedocima je bilo poznato osim o činjenici financiranja ugradnje lifta i činjenica da je privatni tužitelj bio protiv lifta, o čemu je iskazivao svjedok ČD koji je zajedno sa suprugom privatnog tužitelja bio u užem odboru suvlasnika stanara koji je osnovala upravo okrivljena kao predstavnica stanara zbog transparentnog financijskog poslovanja. O negodovanju ugradnje dizala govori i pročitana poruka supruge privatnog tužitelja iz prosinca 2020. Kada se navedeno uzme u obzir tada se uistinu istaknuti navodi u privatnoj tužbi ne mogu smatrati neistinama. Osim navedenih, tvrdnje u privatnoj tužbi kao da bi bili dovedeni neki ljudi iz divljine, sama okrivljena je navela kako nije navela za njih da su divljaci već je navedeno rekla u kontekstu odnosa spram tuđe imovine, a o čemu je osobito svjedok DD u svom iskazu naveo, a ih je on sam morao upozoriti na korištenje dizala. Glede navoda tužiti koje spominje privatni tužitelj također se može staviti u kontekst da nije mislila na podnošenje tužbe sudu već da se tužio u smislu da je prigovarao na postupke okrivljene kao predstavnice stanara u pogledu ugradnje lifta, a o čemu je svjedok ČD upravo iskazivao i to suglasno obrani okrivljene. Nakon što je sud utvrdio da nije dokazano da bi tvrdnje bile neistinite, već da iste odgovaraju uistinu događaju koji se dogodio tada nije dokazano jedno od objektivnih uvjeta kažnjivosti terećenog kaznenog djela. S time u vezi kako tvrdnje nisu neistinite, tada je izostao i daljnji objektivni uvjet kažnjivosti da to je da je okrivljena bila svjesna da su tvrdnje neistinite, što proizlazi iz svega naprijed navedenog. Kada se cjelokupna poruka poslana od strane okrivljene uzme u obzir tada se ne može ni govoriti da bi ista postupala s namjerom da našteti ugledu i časti privatnog tužitelja, jer je u potpunosti za ovaj sud razvidno nakon provedenih dokaza, da je nakon događaja sa radnicima okrivljena poslala poruku kako bi upozorila sve glede zajedničke imovine pa tako i dizala, na što je ista dužna paziti i skrbiti kao predstavnica stanara suvlasnika stambene zgrade. Osim toga, sud je u potpunosti povjerovao okrivljenoj kada je u obrani navela da je navedeni e-mail poslala nabijena emocijama, jer osim okrivljene u svojoj obrani, na isti način iskazuju i svjedoci kada govore o zajedničkoj imovini koju ocjenjuju vrijednom, brinu se za nju i predmetni događaj ne sve svjedoka, suvlasnike stanara djelovao jednako kao i na okrivljenu. S obzirom na sve navedeno, u postupanju okrivljenu se prema stavu ovog suda nije dokazano da bi počinila terećeno kazneno djelo.

17. Sud je, nadalje, obzirom da prema odredbi članka 449. stavka 2. ZKP/08 nije vezan za prijedlog tužitelja o pravnoj oznaci djela, ali okrivljenu ne smije proglasiti krivom za kazneno djelo teže od onog koje joj je stavljeno na teret, kao i s obzirom na obvezu svestranog raspravljanja o predmetu iz članka 393. stavka 2. ZKP/08 u konkretnom slučaju ispitao nisu li u opisanom ponašanju okrivljene VDV ostvarena obilježja lakšeg kaznenog djela. Obzirom da kazneno djelo uvrede prema zapriječenoj kazni nije teže od kaznenog djela klevete sud je po službenoj dužnosti ovlašten procjenjivati da li činjenični opis privatne tužbe predstavlja obilježja kaznenog djela uvrede bez obzira na pravnu kvalifikaciju privatnog tužitelja za koju nije vezan ukoliko se radi o lakšem kaznenom djelu od onog koje je kvalificirano. Uzimajući u obzir činjenična utvrđenja naprijed izložena, ocjena je ovog suda da se u konkretnom slučaju, a obzirom da navodi iznijeti u spornom članku predstavljaju činjenične tvrdnje, ne vrijednosne sudove ne može se raditi o kaznenom djelu uvredi.

18. Kako je okrivljena oslobođena optužbe to je privatni tužitelj dužan na temelju članka 149. stavak 3. ZKP/08 platiti troškove kaznenog postupka, a koji se u trenutku izricanja ove presude odnose na paušalnu svotu sudu, u iznosu 1.000,00 eura koja je određena kako s obzirom na vrstu i težinu počinjenog kaznenog djela, tako i dužinu i složenost ovog postupka, te snašanjem istih neće biti dovedena u pitanje egzistencija privatnog tužitelja te je dužan naknaditi nužne izdatke okrivljene i nužne izdatke i nagradu braniteljice, o čemu će se donijeti posebno rješenje.

U Zagrebu 1. listopada 2024.

Sutkinja

Martina Pamić

POUKA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude ovlaštene osobe imaju pravo podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude.

Žalba se podnosi ovom sudu pisanim putem, u dovoljnom broju primjeraka za sud te za protivnu stranku i branitelja radi ulaganja odgovora, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud kao drugostupanjski sud.

DNA:

1. Privatni tužitelj VD

2. Opunomoćenik privatnog tužitelja, odvjetnik Vlatko Marušić

3. Okrivljena VDV

4. Braniteljica, odvjetnica Irena Plevnjak