Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž-2338/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda, Sandre Artuković Kunšt univ.spec.iur. predsjednice vijeća, Gabriele Topić Kordej, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Suzane Radaković, članice vijeća, u pravnoj stvari 1. tužiteljice Ž. I., OIB: … iz V., S., i 2. tužitelja D. I., OIB: … iz V., oboje zastupani po punomoćnici A. V., odvjetnici iz Odvjetničkog društva V. i p. d.o.o. iz Š., protiv 1. tužene L. R. iz V., OIB: …, 2. tužene A. R. iz V., OIB: … i 3. tuženika T. R. iz V., OIB: …, radi predaje u posjed, odlučujući o žalbama stranaka izjavljenim protiv presude Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P- 342/2020-27 od 31. siječnja 2023., na sjednici vijeća održanoj 1. listopada 2024.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se žalba 1. i 2. tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-342/2020-27 od 31. siječnja 2023. u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke i pod točkom III. izreke u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu daljnjeg troška u visini 192,43 eura i u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev tužitelja da mu 3. tuženik nadoknadi parnični trošak. II Odbijaju se žalbe 1. i 2. tuženika kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-342/2020-27 od 31. siječnja 2023. u pobijanom dijelu pod točkama I. i pod točkom III. izreke u dijelu u kojem je tužitelju dosuđen parnični trošak u visini 358,37 eura.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom je pod točkom I. izreke prihvaćen zahtjev tužitelja u odnosu na 1. i 2. tuženike za iseljenje i predaju u posjed slobodnog od osoba i stvari nekretnine pobliže opisane u toj točki izreke.
Pod točkom II. izreke je odbijen zahtjev tužitelja u odnosu na 3. tuženika za iseljenje i predaju u posjed slobodnog od osoba i stvari nekretnine pobliže opisane u toj točki izreke.
Pod točkom III. izreke je naloženo 1. i 2. tuženicama da tužitelju nadoknade parnični trošak u visini 358,37 eura te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu daljnjeg parničnog troška u visini 192,43 eura te je odbijen zahtjev tužitelja da mu 3. tuženik
.
nadoknadi parnični trošak
2. Protiv navedene prvostupanjske presude u dijelu pod točkom II. izreke te pod točkom III. izreke, sadržajno u dijelu u kojem je odbijen zahtjev za naknadu parničnog troška, žalbu podnosi tužitelj , pobijajući presudu zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavka 1. Zakon o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP), s prijedlogom da sud drugog stupnja prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu preinači, a podredno ukine i vrati predmet na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu.
3. Protiv navedene presude u dijelu pod točkom I. izreke, te pod točkom III. izreke sadržajno u dijelu u kojem je tužitelju dosuđen parnični trošak, žalbe su podnijeli 1. i 2. tuženici i to zbog žalbenog razloga iz odredbe čl. 354. st. 1. i st. 2. t. 11. ZPP-a s prijedlogom da se prvostupanjska odluka u pobijanom dijelu preinači, a podredno ukine i predmet vrati na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu.
4. Žalbe su neosnovane.
5. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP te u okviru iznesenih žalbenih razloga, ovaj sud je utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti, kao niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP jer su navedeni razlozi o svim odlučnim činjenicama koji nisu nejasni niti proturječni, slijedom čega je presudu moguće ispitati.
6. Činjenično stanje je također pravilno utvrđeno jer su utvrđene sve odlučne činjenice koje su ocijenjene savjesno i brižljivo, sukladno odredbi čl. 8. ZPP, te je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjeno materijalno pravo. 7. Predmet spora je predaja u posjed tužiteljima nekretnine, u naravi kuće, utemeljeno na činjenicama da su tužiteljici suvlasnici kuće, a da ih 1. do 3. tuženici drži u posjedu bez pravne osnove.
8. Tijekom postupka je utvrđeno:
- da su tužitelji zemljišnoknjižni suvlasnici kuće,
- da se kuća sastoji od 2 apartmana u prizemlju, stana i apartmana na prvom katu i 2 apartmana u potkrovlju,
- da su tuženicima (svojoj kćeri, 1-tuženici i unucima - 2. i 3. tuženicima) dozvolili da žive u stanu na 1. katu
- da su 1. i 2. tuženici u posjedu cijele kuće i da odbijaju predati u posjed kuću tužiteljima
- da 3. tuženik nije u posjedu kuće.
9. Pored utvrđenih činjenica, da su tužitelji suvlasnici kuće, a da 1. i 2. tuženici drže kuću u posjedu bez pravne osnove, je prvostupanjski sud, prihvatio tužbeni zahtjev za predaju u posjed jer su za to ispunjeni uvjeti iz odredbe čl. 161. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 – dalje: ZV).
10. Odredbom čl. 161. st. 1. i čl. 162. ZV je propisano da vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari te da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtijeva da mu ona preda svoj posjed te stvari, vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovu posjedu.
11. Dakle, u ovom postupku je za donošenje pravilne i zakonite odluke bilo odlučno utvrditi dvije činjenice i to, da su tužitelji suvlasnici kuće te da se kuća nalazi u posjedu tuženika.
12. Sud prvog stupnja je pravilno utvrdio da su tužitelji suvlasnici kuće te da se 1. i 2. tuženici nalazi u posjedu kuće bez pravne osnove, a da se 3. tuženik ne nalazi u posjedu kuće, koje činjenično utvrđenje žalbenim navodima 1. i 2. tužitelja i 1. i 2. tuženika nije dovedeno u sumnju.
13. Žalbeni navodi 1. i 2. tužitelja kojima se u bitnome tvrdi da je i 3. tuženik bez pravne osnove u posjedu kuće, slijedom čega da je tužbeni zahtjev valjalo usvojiti i u odnosu na njega, ne mogu se prihvatiti jer osnovanost te tvrdnje ne proizlazi iz sadržaja provedenih dokaza. Pri tome treba reći da ponašanje tog tuženika u parnici (traženje odgode ročišta i isticanje mogućnosti mirnog rješenja spora) u kojoj nije dao odgovor na tužbu, odnosno u kojoj nije osporio činjenične navode tužbe i tužbeni zahtjev, ne može se cijeniti kao priznanje.
14. Također se ne mogu prihvatiti kao osnovani žalbeni navodi 1. i 2. tuženika utemeljeni na tvrdnji da je prvostupanjski sud neosnovano odbio raspravljati o protutužbi.
Prema odredbi čl. 189. st. 1. ZPP protutužba se može podnijeti do zaključenja prethodnog postupka.
Uvidom u sadržaj spisa razvidno je da je prethodni postupak zaključen 6. srpnja 2021. (list 32 spisa), a da je protutužba predana na ročištu za glavnu raspravu od 10. siječnja 2023. (list 53 spisa). Stoga je u tim okolnostima prvostupanjski sud pravilno odbio raspravljati o protutužbi jer ista nije predana do zaključenja prethodnog postupka kako je to propisano odredbomm čl. 189. st. 1. ZPP.
15. Posljedično navedenom pravilno je prvostupanjski sud odbio dokazni prijedlog za saslušanje svjedoka predloženih u protutužbi. Također je pravilno odbijen i dokazni prijedlog za saslušanje svjedoka Š. R. i V. O. predloženih po tuženicima još u odgovoru na tužbu jer su isti predloženi na okolnost utvrđenja činjenice ulaganja u nekretninu. Naime, sukladno odredbi čl. 163. st. 1. ZPP posjednik ima pravo odbiti predaju stvari njezinom vlasniku ako ima pravo koje ovlašćuje na posjedovanje te stvari (pravo na posjed). U konkretnom slučaju radilo bi se o ulaganju tuženika u tuđu nekretninu, a u tim okolnostima tuženici mogu eventualno imati obveznopravni zahtjev po osnovi učinjenih ulaganja u tuđu stvar ili mogu imati pravo na stvarnopravni zahtjev radi utvrđenja vlasništva na nekretnini po pravnom osnovu građenja na tuđem zemljištu. No kako to nije predmet ovog spora, a niti su tuženici istakli progovor retencije, to je činjenica ulaganja neodlučna.
16. Radi svega izloženog, kako su tužitelji dokazali svoje pravo vlasništva i posjed tuženika bez pravne osnove, a tuženici nisu dokazali da bi imali pravo koje ih ovlašćuje na posjed predmetne nekretnine u smislu odredbe čl. 163. st. 1. i 2. ZV-a, osnovano je sud prvog stupnja pružio tužiteljima zaštitu vlasništva i udovoljio njihovoj vlasničkoj tužbi.
17.Pravilna je i zakonita odluka prvostupanjskog suda i u odnosu na dosuđeni parnični trošak jer je donesena pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a te Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika(Narodne novine, broj: 142/12, 103/14, 118/14 ,107/15, 37/22. 126/22. i 138/23.- dalje: Tarifa).
16. Slijedom navedenog je valjalo odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke osnovom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP.
U Zagrebu 1. listopada 2024.
Predsjednica vijeća:
Sandra Artuković Kunšt univ.spec.iur., v.r.