REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3277/2024-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Marine Paulić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i mr.sc. Senije Ledić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. B. iz S., ., OIB ... koga zastupa punomoćnica J. F., odvjetnica u S., protiv tuženika L.- M. d.o.o., iz S., ., OIB ... koga zastupa punomoćnik M. B., odvjetnik u S., radi isplate, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tuženika protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru, broj Gž R- 83/2023-2 od 2. travnja 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu, broj Pr-414/2021-11 od 5. travnja 2023., u sjednici održanoj 1. listopada 2024.,
r i j e š i o j e :
Dopušta se revizija u odnosu na pitanje;
“Je li za ocjenu obvezne primjene Kolektivnog ugovora za graditeljstvo (“Narodne novine” br. 115/15, 134/15, 26/18, 49/18) od strane poslodavca mjerodavan samo upis građevinske djelatnosti u sudski registar nadležnog trgovačkog suda ili je potrebno ispuniti i drugu pretpostavku, da je ta djelatnost sukladno Odluci o nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti klasificirana u djelatnost 2007?”
Obrazloženje
1. Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda kojom je naloženo tuženiku da isplati tužitelju na ime jednokratnog dodatka na plaću za 2020. iznos od 238,90 eura/1800,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 31. prosinca 2020. pa do isplate, dok je za više zatražene kamate, za razdoblje od 1. srpnja 2020. do 30. prosinca 2020. zahtjev odbijen (toč. I izreke) te je mu je naloženo naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka od 286,06 eura/2.155,32 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 5. travnja 2023. do isplate (toč. II izreke).
2. Predlagatelj je protiv navedene presude podnio prijedlog za dopuštenje revizije uz prijedlog da se dopusti revizija protiv navedene presude.
3. U odgovoru na prijedlog tužitelj osporava osnovanost navoda tuženika.
4. Prijedlog je dopušten.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom jednokratnog dodatka na plaću za 2020. 238,90 eur/1.800,00 kn prema odredbi čl. 47. Kolektivnog ugovora za graditeljstvo ("Narodne novine", broj 115/15, 134/15, 26/18, 49/18).
6. Nižestupanjski su sudovi utvrdili da je tuženik trgovačko društvo koje je prema nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti razvrstan u djelatnost cestovni prijevoz robe, razred 4941, a u sudski registar upisano je i obavljanje djelatnosti graditeljstva, koje po NKD spsda u područje F-građevinarstvo.
7. Neovisno o činjenici da je tuženik prema podacima Državnog zavoda za statistiku o razvrstavanju poslovnog subjekta prema nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti 2007. Klasificiran u razred 4941 kao djelatnost cestovnog prijevoza robe, nižestupanjski sudovi prihvaćaju tužbeni zahtjev uzevši u obzir da je tuženik registriran za djelatnost građenja.
8. Predlagatelj je postavio sljedeće pitanje:
“Je li za ocjenu obvezne primjene Kolektivnog ugovora za graditeljstvo (“Narodne novine” broj 115/15, 134/15, 26/18, 49/18) od strane poslodavaca mjerodavan samo upis građevinske djelatnosti u sudski registar nadležnog trgovačkog suda ili je potrebno ispuniti i drugu pretpostavku, da je ta djelatnost sukladno Odluci o nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti klasificirana u djelatnost građevinarstva, područje djelatnosti F Nacionalne klasifikacijske djelatnosti 2007. -
NKD 2007?”
9. Kao razloge u odnosu na postavljeno pitanje tuženik je naznačio odluku ovog suda Rev-4487/2019 od 21. veljače 2024., Rev-5067/2019 od 21. ožujka 2023., Rev- 1178/20 od 10. siječnja 2024. i Rev-398/23 od 21. veljače 2024., u kojima je izraženo pravno shvaćanje da se odredbe KU za graditeljstvo mogu primijeniti na one poslodavce koji su uz djelatnost građenja upisane u sudski registar i u Odluci o nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti klasificirana u djelatnost građevinarstva, područje djelatnosti F Nacionalne klasifikacije djelatnosti 2007.- NKD 2007.
10. Budući da pravno shvaćanje izraženo u pobijanoj drugostupanjskoj odluci nije sukladno pravnom shvaćanju koje je izraženo u odlukama ovog suda koje je tuženik na značio kao razloge, to je na temelju čl. 389.b st. 3. ZPP-a valjalo odlučiti kao u izreci ove odluke.
Zagreb, 1. listopada 2024.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil
