REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-414/2022-6

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, Dragana Katića člana vijeća i mr. sc. Senije Ledić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja UT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Zoran Krajinović, odvjetnik u Zagrebu, protiv prvotuženika ET iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Ivica Barbir, odvjetnik u Zagrebu i drugotuženice OT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Zorana Skender Kumrić, odvjetnica u Zagrebu, radi pobijanja pravnih radnji dužnika, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-1221/2019-4 od 21. travnja 2021. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-7525/13-36 od 1. travnja 2019., u sjednici održanoj 1. listopada 2024.,

r i j e š i o  j e:

I. Ukidaju se presuda Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-1221/2019-4 od 21. travnja 2021. i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-7525/13-36 od 1. travnja 2019. te se predmet vraća sudu prvog stupanja na ponovno suđenje.

II. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci o troškovima parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev kojim pod točkom 1. ugovor o darovanju od 23. prosinca 2010. zaključen između prvo tuženika i drugotuženice ovjeren kod javnog bilježnika Željke Maroslavac, broj ovjere OV-44767/2010 dana 23. prosinca 2010., kojim je prvotuženik darovao drugotuženici nekretnine opisane pod točkom I.1. izreke prvostupanjske presude u cijelosti gubi pravni učinak prema tužitelju UT radi podmirenja tražbine u iznosu od 1.584.198,20 kuna sa zateznom kamatom tekućom od 16. srpnja 2008. do isplate, a pod točkom 2. je drugotuženica dužna dopustiti tužitelju da svoju tražbinu prema prvotuženiku namiri prodajom nekretnina opisanih u točki I.2. izreke prvostupanjske presude te pod točkom 3. da mu namire parnični trošak. Pod točkom II. i III. izreke naloženo je tužitelju naknaditi tuženicima parnični trošak u iznosu od po 25.625,00 kuna svakome sa zateznim kamatama tekućim od 1. travnja 2019. do isplate sve u roku od 15 dana.

2. Drugostupanjskom presudom pod točkom I. izreke odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda, pod točkom II. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd-5429/2021- 2 od 5. siječnja 2021., tužitelju je dopušteno podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-1221/2019-4 od 21. travnja 2021. zbog sljedećeg pravnog pitanja:

"U situaciji kada dioničari pređu kontrolni prag od 25% i ne objave ponudu za preuzimanje dioničkog društva, dospijeva li obveza na isplatu iznosa za kupnju dionica po samom zakonu ispunjenjem uvjeta propisanih Zakonom o preuzimanju dioničkog društva, protekom rokova iz članaka 24., 28. i 37. tog Zakona."

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv navedene presude tužitelj je podnio reviziju zbog pravnog pitanja zbog kojeg je dopuštena. Predlaže da ovaj sud ukine drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje odnosno da predmetne odluke preinači tako da sud prihvati tužbeni zahtjev.

5. U podnesku od 21. lipnja 2022., sadržajno odgovoru na reviziju, prvotuženik je osporio navode tužitelja iz revizije.

6. Revizija je osnovana.

7. U skladu s odredbom čl. 391. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 – dalje: ZPP) revizijski sud ispitao je pobijanu odluku samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za pobijanje pravih radnji dužnika na štetu vjerovnika.

9. U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđene su sljedeće činjenice:

- da je tužitelj tvrdio da je imatelj 260 redovnih dionica dioničkog društva Transadria,

- da je 25. ožujka 2010. HANFA donijela rješenje kojim je utvrđeno da je za prvotuženika i još 6 osoba 15. srpnja 2008. nastala obveza objavljivanja ponude za preuzimanje društva Transadria d.d. te im je naloženo podnijeti zahtjev HANFA-i za odobrenje objavljivanja ponude za preuzimanje,

- da obveznici nisu postupili po rješenju HANFA-e pa je tužitelj podnio tužbu radi donošenja presude kojom se nalaže sklapanje ugovora o kupoprodaji dionica, pred Trgovačkim sudom u Rijeci,

- da je u predmetu Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-316/17 u tijeku žalbeni postupak po žalbi tužitelja te da je u tom predmetu 6. lipnja 2018. donesena nepravomoćna presuda kojom je tužbeni zahtjev odbijen,

- da je nad društvom Transadria d.d. još 13. rujna 2011. otvoren stečajni postupak radi čega dionice više nisu u primarnom režimu trgovanja, nemaju tržišnu cijenu zasnovanu na odnosu ponude i potražnje, ne daju pravo glasa i ne daju pravo na dio likvidacijske ili stečajne mase.

10. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja nižestupanjski sudovi su primjenom čl. 66. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 - dalje: ZOO) odbili tužbeni zahtjev smatrajući da tužitelj nije dokazao postojanje dospjele tražbine prema prvotuženiku na dan sklapanja ugovora o darovanju.

11. Drugostupanjski sud u obrazloženju navodi da tražbina tužitelja nije dospjela po samom Zakonu, s danom kada je rješenjem HANFA-e od 25. ožujka 2010. nastala obveza objavljivanja ponude za preuzimanje, jer s tim danom tužitelj kao vjerovnik nije ostvario pravo na isplatu kupoprodajne cijene za svoje dionice već je temeljem odredbe članka 49. Zakona o preuzimanju dioničkih društava ("Narodne novine" br. 109/07, 36/09, 108/12, 90/13, 99/13, 148/13, dalje: ZPDD) ostvario pravo zahtijevati obvezno sklapanje ugovora o prodaji dionica. Naime, taj sud smatra da sadržaj tih zakonski odredbi upućuje na zaključak kako bi tužitelj mogao zahtijevati isplatu kupoprodajne cijene dionica tek po pravomoćnosti presude kojom je prvotuženiku naloženo sklapanje kupoprodajnog ugovora i po proteku roka za dobrovoljno sklapanje tog ugovora, jer bi tek tada dospjela za isplatu njegova novčana tražbina pa budući da je tijekom prvostupanjskog postupka utvrđeno da je pred Trgovačkim sudom u Rijeci pod poslovnim brojem P-316/17., 6. lipnja 2018. donesena tek nepravomoćna presuda kojom je odbijen tužbeni zahtjev, smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da tužitelj nema dospjelu novčanu tražbinu.

12. Prema odredbi čl. 66. st. 1. ZOO svaki vjerovnik čija je tražbina dospjela za isplatu, i bez obzira kad je nastala može pobijati pravnu radnju svog dužnika koja je poduzeta na štetu vjerovnika, dok je stavkom 2. istog članka propisano da se smatra da je pravna radnja poduzeta na štetu vjerovnika ako zbog nje dužnik nema dovoljno sredstava za ispunjenje vjerovnikove tražbine.

13. Iz navedenog proizlazi, kako to pravilno (u tom dijelu) navodi drugostupanjski sud, da su opće pretpostavke za pobijanje dužnikovih pravnih radnji: 1. dospjelost tražbine vjerovnika prema dužniku, 2. pravna radnja dužnika poduzeta na štetu vjerovnika, 3. insolventnost dužnika i 4. postojanje oštećenja vjerovnika, s time da pobijanje omogućuje vjerovnikovo namirenje, a te opće pretpostavke moraju biti ispunjene kumulativno i zajedno s njima mora biti ispunjena i jedna od posebnih pretpostavki iz čl. 67. ZOO.

14. Mjerodavne odredbe Zakona o preuzimanju dioničkih društava ("Narodne novine", broj: 109/07, 36/09, 108/12, 90/13, 99/13, 148/13, dalje: ZPDD) glase:

Članak 24.

(1) Ponuditelj je obvezan u roku od 30 dana od dana nastanka obveze objavljivanja ponude za preuzimanje podnijeti Agenciji zahtjev za odobrenje objavljivanja ponude za preuzimanje, ponudu za preuzimanje i isprave iz članka 22. stavka 3. ovoga Zakona.

(3) Agencija će o zahtjevu ponuditelja iz stavka 1. ovoga članka donijeti rješenje u roku od 14 dana od dana primitka urednog zahtjeva.

Članak 27.

(1) Ponudu za preuzimanje, ponuditelj je obvezan objaviti u roku od 7 dana od dana primitka rješenja iz članka 24. stavka 3. ovoga Zakona.

Članak 28.

(1) Ponuda za preuzimanje traje 28 dana od dana objave. Rok trajanja ponude za preuzimanje počinje teći od dana kasnije objave.

(4) Krajnji rok trajanja ponude za preuzimanje i konkurentske ponude ne može biti duži od 60 dana od dana objave prve ponude za preuzimanje.

Članak 37.

(1) Ako je dioničar pohranio dionice u skladu s uvjetima iz ponude za preuzimanje, učinak prihvata ponude za preuzimanje i obveza plaćanja nastaje za ponuditelja istekom roka trajanja ponude za preuzimanje, osim u slučajevima iz članka 23. stavka 2. točke 2. i članka 33. ovoga Zakona.

(2) Rok za plaćanje pohranjenih dionica je 14 dana od dana isteka roka trajanja ponude za preuzimanje.

15. Rješenjem HANFA-e od 25. ožujka 2010. utvrđeno je da je za prvotuženika i još 6 osoba 15. srpnja 2008. nastala obveza objavljivanja ponude za preuzimanje društva Transadria d.d. te su od toga dana (15. srpnja 2008.) počeli teći rokovi propisani odredbama čl. 24. st. 1 i 3., čl. 27. st. 1., čl. 28. st. 1. ZPDD, dok je čl. 37. st. 1. ZPDD propisano kada nastaje obveza plaćanja, a to je istekom roka trajanja ponude za preuzimanje.

16. Od dana kada je nastala obveza objavljivanja ponude za prvotuženika i još 6 osoba za koje je nastala obveza objavljivanja ponude te osobe bile su dužne dati ponudu za preuzimanje društva sukladno kogentnim odredbama ZPDD, a samim tim zakonom je propisano i da obveza na isplatu kupoprodajne cijene dionica dospijeva istekom roka za plaćanje pohranjenih dionica prema čl. 37. st. 2. ZPDD.

17. Prema tome, iz prisilnih odredbi ZPDD proizlazi kada dospijeva obveza isplate kupoprodajne cijene dionica pa je stoga pogrešno shvaćanje nižestupanjskih sudova da tražbina isplate kupoprodajne cijene dionica dospijeva tek po pravomoćnosti presude kojom je prvotuženiku naloženo sklapanje kupoprodajnog ugovora i istekom roka za dobrovoljno sklapanje kupoprodajnog ugovora. To stoga, jer je, kao što je već navedeno, samim ZPDD propisano kada nastaje obveza plaćanja i koji je rok za plaćanje dionica.

18. Stoga odgovor na postavljeno pitanje glasi:

U situaciji kada dioničari pređu kontrolni prag od 25% i ne objave ponudu za preuzimanje dioničkog društva, obveza na isplatu iznosa za kupnju dionica dospijeva po samom zakonu ispunjenjem uvjeta propisanih Zakonom o preuzimanju dioničkog društva, protekom rokova iz čl. 24. st. 1. i 3., čl. 27. st. 1., čl. 28. st. 1. i čl. 37. st. 1. i 2. Zakona o preuzimanju dioničkih društava.

19. Primjenom navedenih odredbi ZPDD, da su tuženik i navedenih 6 osoba podnijeli zahtjev za preuzimanje (do 14. kolovoza 2008.), Agencija bi bila dužna u daljnjem roku od 14 dana od dana primitka zahtjeva donijeti rješenje o odobrenju objavljivanja ponude, a u daljnjem roku od 7 dana od dana primitka rješenja Agencije o odobrenju objavljivanja ponude za preuzimanje bili bi dužni objaviti ponudu s rokom ponude od 28 dana od objave. Svi dioničari tog društva koji bi bili voljni prenijeti svoje dionice tuženicima, bili bi dužni pohraniti kod depozitara svoje dionice u skladu s ponudom, a protekom roka ponude u daljnjem roku od 14 dana, tuženici bi bili dužni platiti dionice prema cijeni iz ponude. Dakle, uzimanjem u obzir navedenih rokova (30 dana + 14 dana + 7 dana + 28 dana + 14 dana) tužiteljeva tražbina dospijeva na naplatu istekom navedenih rokova, a to je 16. listopada 2008.

20. Budući da zbog pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. čl. 24. st. 1. i 3., čl. 27. st. 1., čl. 28. st. 1. i čl. 37. st. 1. i 2. ZPDD nije odlučeno o drugim pretpostavkama za pobijanje dužnikovih pravnih radnji na štetu vjerovnika, nije bilo uvjeta za preinačenje nižestupanjskih presuda te je sukladno odredbi čl. 394. st. 1. ZPP-a valjalo ukinuti nižestupanjske presude i riješiti kao pod točkom I. izreke.

21. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP-a te je riješeno kao pod točkom II. izreke.

Zagreb, 1. listopada 2024.

Predsjednik vijeća

Ivan Vučemil