REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3985/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Darka Milkovića, Dragana Katića i mr.sc. Senije Ledić članova vijeća, u zemljišnoknjižnom predmetu predlagatelja TĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Jasna Matičević, odvjetnica u Zagrebu, protiv protustranke 1. ADDIKO BANK d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, 2. H-ABUCO d.o.o. iz Zagreba, Slavonska avenija 6a, OIB: 13667298928 i 3. B2 KAPITAL d.o.o. iz Zagreba, Radnička cesta 41, OIB: 57509775367, radi upisa zabilježbe, odlučujući o prijedlogu predlagatelja za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž Zk- 98/2024-2 od 28. ožujka 2024. kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Z-29176/2023-9 od 18. siječnja 2024., u sjednici održanoj 1. listopada 2024.,
r i j e š i o j e :
Prijedlog za dopuštenje revizije se odbija.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž Zk-98/2024-2 od 28. ožujka 2024. kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Z-29176/2023-9 od 18. siječnja 2024.
2. U prijedlogu za dopuštenje revizije postavlja tri pravna pitanja koja smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Kao razlog važnosti postavljenih pitanja poziva se na praksu Europskog suda za ljudska prava u predmetu Brumarescu protiv Rumunjske (1999.), na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-I-745/1999 od 8. studenoga 2000., U-III- 3119/2009 od 6. svibnja 2010., U-III-1128/2010 od 27. svibnja 2010., U-III-2494/2008 od 30. ožujka 2011. te na praksu Europskog suda za ljudska prava (Vusić protiv Hrvatske zahtjev broj 48101/07 § 44 od 1. srpnja 2010., Beian v. Romania /no. 1/, br. 30658/08 § 39, ECHR 2007, Tudor Tudor v. Romania, br. 21911/03, § 29 od 24. ožujka 2009. i dr.) uz tvrdnju da je odluka nižestupanjskih sudova utemeljena na shvaćanju koje je suprotno shvaćanju u navedenim odlukama na koje se poziva kao razlog važnosti postavljenih pitanja. Predlaže Vrhovnom sudu Republike Hrvatske prihvatiti prijedlog za dopuštenje revizije kao osnovan.
3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
4. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 79/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), ovaj sud je ocijenio da postavljena pitanja nemaju značaj važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
5. Naime prvim postavljenim pitanjem predlagatelj ukazuje na eventualnu pogrešnu primjenu odredaba parničnog postupka počinjenim pred drugostupanjskim sudom, a što sama po sebi nije razlog za dopuštenje revizije, one u smislu čl. 382. ZPP-a, jer je u slučaju postojanja takve povrede u konkretnom slučaju - osobito u situaciji kad takva eventualno počinjena bitna povreda nije posljedica izraženog pravnog shvaćanja suda u pobijanoj odluci koje bi bilo nepodudarno sa shvaćanjem revizijskog suda - njezine posljedice ne premašuju dosege ovog konkretnog slučaja, čime nemaju važnost za ujednačenje sudske prakse niti za razvoj prava kroz sudsku praksu, što je osnovni smisao postupak koji se vodi povodom navedene revizije, pa tako ni nemaju važnost za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni niti za razvoj prava kroz sudsku praksu.
6. U odnosu na ostala postavljena pitanja valja reći da odgovor na ovako postavljena pitanja su usko vezana za okolnosti konkretnog slučaja, slijedom čega nema univerzalnosti da bi se moglo smatrati da se radi o pravnom pitanju važnom ne samo za odluku u ovom sporu nego i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. Obrazloženjem postavljenih pitanja predlagatelj zapravo izražava nezadovoljstvo pobijanom drugostupanjskom odlukom ukazujući na pogrešnu primjenu odredaba materijalnog prava i na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje.
7. Pogrešno je i shvaćanje predlagatelja da su odluke na koje se kao razlog važnosti postavljenih pitanja poziva u opravdanju postavljenih pitanja usporedive s pobijanim drugostupanjskim rješenjem u smislu da bi se radilo o pravnim pitanjima o kojima ona odstupa od prakse revizijskog suda odnosno Ustavnog suda Republike Hrvatske ili Europskog suda za ljudska prava ili bi se radilo o neujednačenoj praksi. Naime, u svakom od tih predmeta na koji se poziva predlagatelj odluka o tužbenom zahtjevu obrazložena je specifičnim činjeničnim okolnostima s kojima se ne može usporediti činjenična situacija u predmetnom slučaju. Stoga te odluke ne daju značaj važnosti postavljenim pitanjima.
8. S obzirom na izloženo valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP-a odbiti prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pitanja i riješiti kao u izreci ove odluke.
Zagreb, 1. listopada 2024.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil
