P-1446/2023-10
Republika Hrvatska
Općinski sud u Splitu
Split
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu po sucu Vici Roščić, u pravnoj stvari tužitelja PZ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po pun. Srđanu Kaleboti, odvj. u Splitu, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Magazinska cesta 69, Zagreb, OIB: 53056966535, zastupana po pun. Gordan Gložinić, odvj. u Varaždinu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 1. listopada 2024. u nazočnosti punomoćnika tužitelja Srđana Kalebote, odvj. u Splitu i zamjenice punomoćnika tuženika Sandre Šimunić Mamić, odvj. u Splitu, objavljene istog dana,
p r e s u d i o j e
1. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba, članak 1. Ugovora o kreditu broj 418-50-3387073 od 5.4.2006. godine, zaključenog između tužitelja i tuženika, u dijelu u kojem je, u članku 1. ugovoreno kako kredit glasi na iznos kunske protuvrijednosti 20.660,00 CHF, po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita, članak 7., u dijelu u kojem je ugovoreno kako se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća, a prema otplatnom planu uručenom korisniku kredita po isplati kredita.
2. Nalaže se tuženiku da tužitelju, u roku od 15 dana, isplati iznos od 2.207,25 Eura/16.630,47 kn, sve sa pripadajućom zateznom kamatom, obračunatoj po stopi od 15% do 31.12.2007., od 1.1.2008. do 31.7.2015. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, a koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, od 1.8.2015. obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, koje zatezne kamate teku od dospijeća svake pojedine uplate do isplate kako slijedi:
na iznos
od
0,56 Eura
4,18 kn
31.05.06.
8,10 Eura
61,04 kn
31.10.08.
10,79 Eura
81,30 kn
31.12.08.
12,73 Eura
95,89 kn
31.01.09.
13,60 Eura
102,49 kn
28.02.09.
11,42 Eura
86,03 kn
31.03.09.
11,74 Eura
88,43 kn
30.04.09.
0,15 Eura
1,14 kn
26.05.09.
8,12 Eura
61,20 kn
31.05.09.
5,35 Eura
40,31 kn
30.06.09.
6,09 Eura
45,87 kn
31.07.09.
7,55 Eura
56,88 kn
31.08.09.
7,42 Eura
55,92 kn
30.09.09.
5,94 Eura
44,79 kn
31.10.09.
8,72 Eura
65,67 kn
30.11.09.
10,94 Eura
82,42 kn
31.12.09.
14,10 Eura
106,24 kn
31.01.10.
13,38 Eura
100,78 kn
28.02.10.
17,67 Eura
133,10 kn
31.03.10.
16,85 Eura
126,97 kn
30.04.10.
18,44 Eura
138,92 kn
31.05.10.
32,17 Eura
242,37 kn
30.06.10.
29,34 Eura
221,07 kn
31.07.10.
37,98 Eura
286,14 kn
31.08.10.
34,99 Eura
263,66 kn
30.09.10.
30,19 Eura
227,50 kn
31.10.10.
40,32 Eura 303,79 kn
30.11.10.
53,20 Eura 400,84 kn
31.12.10.
44,08 Eura 332,12 kn
31.01.11.
47,28 Eura 356,22 kn
28.02.11.
43,21 Eura 325,57 kn
31.03.11.
43,94 Eura 331,07 kn
30.04.11. 61,21 Eura 461,17 kn
31.05.11. 62,89 Eura 473,85 kn
30.06.11. 77,14 Eura 581,18 kn
31.07.11. 69,74 Eura 525,48 kn
31.08.11. 61,65 Eura 464,50 kn
30.09.11. 60,41 Eura 455,18 kn
31.10.11. 59,79 Eura 450,51 kn
30.11.11.
63,63 Eura
479,42 kn
31.12.11.
66,97 Eura
504,62 kn
31.01.12.
67,42 Eura
508,00 kn
29.02.12.
65,11 Eura
490,56 kn
31.03.12.
66,67 Eura
502,33 kn
30.04.12.
67,74 Eura
510,39 kn
31.05.12.
65,94 Eura
496,84 kn
30.06.12.
66,41 Eura
500,40 kn
31.07.12.
65,07 Eura
490,24 kn
31.08.12.
62,15 Eura
468,29 kn
30.09.12.
65,26 Eura
491,69 kn
31.10.12.
66,75 Eura
502,92 kn
30.11.12.
65,70 Eura
495,05 kn
31.12.12.
59,85 Eura
450,90 kn
31.01.13.
64,82 Eura
488,41 kn
28.02.13.
65,26 Eura
491,69 kn
31.03.13.
63,31 Eura
476,99 kn
30.04.13.
3. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 1.284,26 EUR sa zateznom kamatom od 1. listopada 2024. pa do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.
Obrazloženje
1. U tužbi se navodi kako su stranke 5.travljnja 2006. zaključile ugovor o kreditu br. 418-50-3387073 temeljem kojega je tuženiku isplaćen iznos od 20.660,00 CHF. Tužitelj navodi kako se radi o unaprijed formuliranom standardiziranom ugovoru u kojemu je ugovorena valutna klauzula u CHF, te promjenjiva kamatna stopa koja se trebala mijenjati isključivo jednostranom odlukom banke, bez jasnih i provjerljivih parametara o načinu promijene. Tuženik da je na taj način ugradio nepoštene i ništetne odredbe, čime je tužitelju nastala šteta. pri tom se poziva na odluke donesene u postupcima kolektivne zaštite interesa potrošača vođenim pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod brojem P-1401/12. Tužitelj predlaže da sud temeljem izračuna koji je prethodno sam izvršio, donese presudu kojom će obvezati tuženika na isplatu razlike neosnovano naplaćenih i stečenih iznosa s osnova ništetne odredbe o valutnoj klauzuli.
2. Tuženik se usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Ističe kako se ne radi o nepoštenoj i nedopuštenoj ugovornoj odredbi kojom je ugovorena valutna klauzula, jer ZOO dopušta zaključenje takvog ugovora. Ističe kako je po svim okolnostima i rizicima valutne klauzule obavijestio tužitelja prilikom sklapanja ugovora. Tužitelj da je sam podnio zahtjev za kredit nakon što je upoznat sa svim okolnostima i rizicima valutne klauzule, odnosno da je sam odabrao valutnu klauzulu u CHF između više ponuđenih. Ističe također kako promjena tečaja strane valute nije predvidiva niti je mogao procijeniti kretanje tečaja CHF, a tužitelj da je ugovaranjem valutne klauzule preuzeo valutni rizik. Tuženik spori da je postupao protivno načelu savjesnosti i poštenja budući drži kako nisu ispunjeni uvjeti iz čl. 81 Zakona o zaštiti potrošača. Ističe i prigovor zastara, te se protivi visini tužbenog zahtjeva. Međutim, na ročištu održanom 17. lipnja 2024., povukao je prigovor koji se odnosi na visinu tužbenog zahtjeva, s time da i dalje osporava osnov istog.
3.U postupku su izvedeni dokazi pregledom ugovora o kreditu br. 418-50- 3387073 od 5. travnja 2006.,zahtjeva za kredit od 5.4.2006., izračuna više plaćenog temeljem valutne klauzule, otplatnog plana i prijepisa knjigovodstvene kartice za razdoblje od 30.4.2006. do 27.12.2022., te saslušanjem tužitelja kao stranke.
4.Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.
5.Među strankama nije sporno da su 5.4.2006. zaključile ugovor o kreditu broj -418-50-3387073 za kupnju vozila s valutnom klauzulom u CHF prema kojemu je tužitelju kao korisniku kredita isplaćen iznos od 20.660,00 CHF. Nadalje, nije sporno da je ugovorena kamata u iznosu od 5,20% godišnje koja se trebala mijenjati u skladu s Odlukom o kamatnim stopama tuženika kao kreditora, te da je ugovoren otplatni rok od 84 mjeseca.
6.U postupku je kao sporno trebalo raspraviti i utvrditi je li osnovan tužbeni zahtjev tužitelja za isplatom preplate s osnove promjene tečaja, tj. utjecaja valutne klauzule, s obzirom da tuženik ne spori visinu potraživanja.
7.Sukladno odredbi čl. 59. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/03, dalje: ZZP) ugovor o potrošačkom zajmu mora sadržavati podatke potrebne za identifikaciju ugovora, odredbe o uvjetima pod kojima se zajam odobrava, a poglavito: odredbu o iznosu zajma, odredbu o godišnjoj kamatnoj stopi i pretpostavkama pod kojima se godišnja kamatna stopa može promijeniti, odredbu o troškovima koji se u vrijeme sklapanja ugovora naplaćuju te pretpostavkama pod kojima se ti troškovi mogu promijeniti, odredbu o realnim godišnjim kamatama na zajam (efektivnoj kamatnoj stopi), odredbu o pretpostavkama pod kojima realna godišnja kamata na zajam može biti promijenjena, odredbu o iznosu, broju i razdoblju ili datumu otplate pojedinih obroka zajma, odredbu o ukupnom trošku zajma, odredbu o obvezi i uvjetima štednje ili pologa novca, ako je to pretpostavka za odobrenje zajma, godišnji kamatnjak za zajam i kamatnjak za sredstva pologa ako je polog pretpostavka za odobrenje zajma, odredbu o sredstvima osiguranja plaćanja, odredbu o pretpostavkama i postupku raskida ugovora o zajmu.
8.Sukladno odredbi čl. 81. st. 1. ZZP-a, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a sukladno odredbi čl. 81. st. 2. ZZP-a, smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca.
9.Sukladno odredbi čl. 87. st. 1. ZZP-a, nepoštena ugovorna odredba je ništava.
10.Sukladno odredbi čl. 269. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, br. 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 - dalje: ZOO) činidba kao objekt ugovorne obveze mora biti moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva.
11.Sukladno odredbi čl. 272. ZOO, činidba je odrediva ako ugovor sadrži podatke pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavile trećoj osobi da ju odredi. Ako ta treća osoba neće ili ne može odrediti činidbu, ugovor je ništetan.
12.Sukladno odredbi čl. 270. st. 1. ZOO, kad je činidba nemoguća, nedopuštena, neodređena ili neodrediva, ugovor je ništetan.
13.Iz izvedenih dokaza, a uzimajući u obzir citirane zakonske odredbe, proizlazi da su sporne odredbe predmetnog ugovora o kreditu, u dijelu kojim je ugovorena promjenjivost ugovorene kamatne stope sukladno odluci tuženika, odnosno vezivanje iste uz valutnu klauzulu, uslijed čega je došlo do povećanja kamatne stope i mjesečnih anuiteta, ništetne. Također, da je ništetna i ugovorena valutna klauzula iz istih razloga, kako naprijed slijedi.
14.Sklopljeni ugovor ne sadrži referentnu stopu koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu, a niti precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope. U ugovoru nisu jasno određeni parametri za promjenu kamatne stope, a budući da ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi predstavlja odredbu unaprijed formuliranog standardnog ugovora tuženika, smatra se da se o istoj nije pojedinačno pregovaralo (čl. 81. st. 2. ZPP). Ugovorena redovna kamata stopa sadržajno odgovara naknadi koju se korisnik kredita obvezuje platiti za korištenje iznosa novčanih sredstava odobrenih od strane kreditora (banke) na određeno vremensko razdoblje, uz obvezu vraćanja iskorištenog iznosa novca, sve u vrijeme i na način kako je to Ugovorom o kreditu i ugovoreno. Stoga odredba o takvoj kamati mora biti određena odnosno barem odrediva u smislu odredbi čl. 269. st. 2. ZOO i čl. 272. ZOO.
15.Iz odredaba predmetnog ugovora o kreditu proizlazi da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a na temelju Odluke o kamatnim stopama tuženika, pri čemu se pobliže ne navodi što obuhvaća promjenu tržišnih uvjeta, te nisu jasno određeni parametri odnosno kriteriji pod kojima se može mijenjati kamatna stopa. Stoga sud nalazi da odredbe Ugovora o kreditu koje se odnose na promjenjivost kamatne stope nisu bile ni određene, a niti odredive u trenutku sklapanja toga Ugovora. Osim toga, navedeni Ugovor je sklopljen bez pojedinačnog pregovaranja o takvim ugovornim odredbama, čime je tužitelj kao potrošač stavljen u neravnopravan položaj u odnosu na banku. Stoga sud nalazi i da sporne odredbe o promjenjivosti kamatne stope predstavljaju nepoštene odredbe u smislu čl. 81. st. 1. ZZP-a.
16.Prema odredbi čl. 3. st. 1. Direktive 93/13/EEZ od 5. travnja 1993.g. ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra se nepoštenom ako u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri, na štetu potrošača prouzroči znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka proizašlima iz ugovora.
17.Prema odredbi čl. 5. iste Direktive u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku, te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo.
18.Navedene odredbe predmetnog ugovora koje promjenu ugovorne kamate čine ovisnom isključivo o odluci jednog ugovaratelja, bez da istovremeno precizno odrede uvjete promjenjivosti i referentnu stopu za koju se veže promjena, uzrokuju neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača jer dolazi do situacije da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika, koju promjenu dužnik ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može ni provjeriti jer nema nikakvih egzaktnih kriterija. Tužitelju nisu objašnjeni razlozi promjene kamatne stope, o tome se nije pojedinačno pregovaralo, te tužitelju kao potrošaču nije omogućeno da pristane na takve odredbe (koje jasno definiraju uvjete i razloge zbog kojih se kamatna stopa može mijenjati) i iskoristi neke od navedenih solucija odnosno prigovori povećanju stope redovne kamate ili zatraži okončanje ugovornog odnosa. Primjenom navedenih ugovornih odredbi tuženik je izbjegao utjecaj druge ugovorne strane (tužitelja) na cijenu, što je suprotno odredbi čl. 247. ZOO koja propisuje da je ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora. Takva jednostrano određene ugovorne odredbe protivne su i načelu savjesnosti i poštenja iz čl. 4. ZOO jer je neizvjesna visina novčanog iznosa kojeg tužitelj mora vratiti tuženiku.
19.Respektirajući pravno stajalište Ustavnog suda RH broj U-III-4372/21 od 30. 6. 2022., prema kojoj, ako se odluka o nepoštenosti odredaba potrošačkog ugovora o kreditu u pojedinačnom potrošačkom sporu temelji na presumpciji da određenom potrošaču u predugovornoj fazi sklapanja konkretnog ugovora nisu dane odgovarajuće obavijesti o odredbama tog ugovora, a ta okolnost nije bila predmetom utvrđivanja i dokazivanja i kolektivnom sporu, banke su u pojedinačnim potrošačkim sporovima ovlaštene tvrditi i dokazivati da su u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu ipak na drugi način dale odgovarajuće obavijesti potrošaču o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredaba na utvrđenja njegove novčane obveze i da je potrošač svjesno pristao na sklapanje takvog ugovora. Stoga je sud u dokazne svrhe odlučio izvesti dokaz saslušanjem tužitelja. Iz njegovog iskaza proizlazi kako je iz auto kuće u kojoj je kupovao vozilo upućen na banku tuženika radi realizacije kredita, uz napomenu da se radi o banci s kojom surađuje i koja nudi najbolje uvijete kreditiranja. Prilikom sklapanja ugovora rečeno mu je da ponuđeni ugovor predstavlja najbolji izbor i da je CHF najstabilnija valuta. Ono što mu je bilo jasno jeste visina mjesečne rate koju je mogao bez problema podmiriti, no mehanizam promjene kamatne stope nije mu objašnjen. Dakle, iz iskaza tužitelja kojeg je sud cijenio proizlazi da banka s tužiteljem kao korisnikom kredita prije sklapanja ugovora nije pregovarala na način da bi bio obaviješten i razumio ugovorne odredbe koje se odnose na promjenu kamatne stope i valutne klauzule, odnosno temeljem kojih točnih, jasnih i provjerljivih parametara će se one mijenjati.
20.Za napomenuti je kako je i presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. pravomoćno utvrđeno da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača - korisnika kredita koristeći nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke.
21.Sukladno odredbi čl. 323. st. 1. ZOO, u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće ili se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Nadalje, sukladno odredbi čl. 323. st. 2. ZOO, ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran je svome suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti. U konkretnom slučaju, tuženik je na temelju ništetnih ugovornih odredbi koje se odnose na valutnu klauzulu iz istih razloga kao i za kamatnu stopu, ostvario korist u vidu više plaćene naknade za kredit nego što bi ostvario da je ostala na snazi kamatna stopa koja je bila na snazi u trenutku sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu, odnosno da je kredit ugovoren u nekoj drugoj valuti, pa je stoga u obvezi platiti tužitelju preplaćeno u smislu čl. 1111. st. 1. ZOO.
22.Što se same valutne klauzule tiče, tužitelj se poziva na utvrđenja iz presude Vrhovnog suda posl. br. Rev-2221/2018 od 03. rujna 2019. g. U navedenoj presudi Vrhovni sud je odlučivao u revizijskom postupku između ostalog jesu li ugovornim odredbama iz ugovora o kreditima tužene banke među kojima je i ovdje tuženik skapali u određeno naznačenom razdoblju s korisnicima kredita potrošačima a u kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica bio švicarski franak i njime povrijeđeni kolektivni interesi i prava potrošača bile nepoštene i ništetne sve u smislu odredbe čl. 81., čl. 82. i čl. 90. ZZP/03 odredbe čl. 96. i 97. ZZP-a. Vrhovni sud je u potpunosti prihvatio razloge iz drugostupanjske presude Visokog trgovačkog suda RH Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. g. U presudi Visokog Trgovačkog suda a koje shvaćanje prihvaća i Vrhovni sud RH utvrđeno je da su tužene banke među kojima je i ovdje tuženik u razdoblju od 01.10.2004. g. do 31.12.2008. g. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe tako da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka čime su banke postupile suprotno odredbama čl. 81., čl. 82. i čl. 90. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ( NN-96/03 ) u razdoblju do 06.08.2007. g. da od 07.08.2007.g. do 31.12.2008. g. suprotno odredbama čl. 96. i čl. 97. Zakona o zaštiti potrošača ( NN-79/07 i dr. ) . Fizičke i pravne osobe se mogu u posebnim parnicama pozivati na prihvaćene zahtjeve tužitelja u postupku Vrhovnog suda Rev-2221/18 kojom je taj sud odbio revizije tamo tuženika u predmetu tužitelja Potrošača- Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača, protiv osam banaka a na ta utvrđenja se pozvao i ovdje tužitelj. To nadalje znači da je tuženik u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu sa tužiteljem ugovorio nepoštenu i ništetnu ugovornu odredbu-i to na način da je ugovorio valutu uz koju je vezana glavnica švicarski franak ( valutna klauzula ) a o tome se nije pojedinačno pregovaralo. Slijedom navedenog tužbeni zahtjev iz točke 1. je trebalo usvojiti.
23. S obzirom da tuženik ne spori izračun visine razlike naplaćenih iznosa s osnova ništetne odredbe o valutnoj klauzuli koji je priložen uz tužbu, u postupku nije bilo potrebe za izvođenjem dokaza financijskih vještačenjem.
24.Što se materijalnopravnog prigovora zastare tiče, zahtjev za isplatom preplaćenih kamata i više preplaćenog s osnove ništetne valutne klauzule, koje su preplaćene po osnovi ništetnih odredbi je zahtjev za isplatom stečenog bez osnove koji zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina (čl. 371. ZOO, 53/91, te čl. 230. ZOO/05).
25.Prema odredbi čl. 215. ZOO-a zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano, dok je čl. 241. ZOOa propisano da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi ostvarivanja tražbine.
26.Odredba čl. 245. st. 1. ZOO-a propisuje da nakon prekida zastara počinje teći iznova, a prema odredbi st. 3 istog čl. kada je prekid zastare nastao podnošenjem tužbe zastara počinje teći iznova od dana kad je spor završen ili okončan na neki drugi način.
27.Prema stajalištu VSRH izraženom u odluci Rev-2245/17-2 pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 388. ZOO-a te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu tužbe. Stoga, što se tiče zastarijevanja zahtjeva za isplatom temeljem ništave odredbe o valutnoj klauzuli, pravo tužitelja zastarijeva 14. lipnja 2023.(budući je 14. lipnja 2018. pravomoćna odluka Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/2012 u dijelu koji se odnosi na utvrđenje nepoštenog ugovaranja valutne klauzule), a predmetna tužba podnesena je 14. 4. 2023., pa je evidentno kako se ne radi o zastarjelom potraživanju.
28.Glede navoda tuženika da tužitelj nema pravnog interesa za vođenje predmetnog postupka s obzirom da je kredit isplaćen, po mišljenju ovog suda isplatom kredita ili zamjenom kredita novim stranka nije izgubila pravni interes za utvrđenje ništetnosti, osim u slučajevima propisanim odredbom čl. 326. st. 2. ZOO-a, o čemu se u konkretnom slučaju ne radi. Kako je naprijed navedeno, u slučaju ništetnosti ugovora, svaka je stranka dužna vratiti drugoj sve što je primila na temelju takvog ugovora, radi čega je u konkretnom slučaju primijeniti stjecanja bez osnove iz čl. 1111. st. 1. ZOO-a.
29.Odluka o kamatnoj stopi temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a.
30.Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, a tužitelju je priznat trošak za sastav tužbe, sastav tužbe, sastav podneska od 4.3.2024. te zastupanje na ročištima 15.3.2024., 17.6.2024. i 1.10.2024. po 1000,00 EUR, što ukupno iznosi 1.000,00 EUR, odnosno uvećano za PDV 1.250,00. Tužitelju pripada i trošak pristojbe tužbe u iznosu od 34,26 EUR tako da ukupni trošak iznosi 1.284,26 EUR.
U Splitu, 1. listopada 2024.
S U D A C
Vica Roščić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 3 primjeraka, u roku 15 dana od dana dostave prijepisa presude.
Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.
DNA:
- pun. tužitelja
- pun. tuženika
- u spis
