REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1135/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, Dragana Katića članice vijeća i mr. sc. Senije Ledić članice vijeća, u pravnoj stvari I-tužitelja ŽP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], II-tužitelja ČP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], III-tužiteljice LP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], IV-tužiteljice ŽPT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i V-tužiteljice MP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanih po punomoćniku ZOU Tončić&Urek, odvjetnicima iz Zagreba, protiv I-tužene Republike Hrvatske, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, OIB: 52634238587, II- tuženika Grada Splita, Split, Obala kneza Branimira 17, OIB: 78755598868, III- tuženika Tenis klub Split, Split, Put Firula 18, OIB: 86720612552 i IV-tuženika "Športski objekti – Split", Osječka 11, OIB: 12492147815, zastupan po punomoćniku Draganu Mijoču, odvjetniku u Splitu, radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude i rješenja Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž-676/2019-3 od 26. ožujka 2020. ispravljene rješenjem istog suda poslovni broj Gž-676/2019-6 od 24. rujna 2020. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pst-71/15 od 13. siječnja 2017., u sjednici održanoj 1. listopada 2024.,

p r e s u d i o  j e :

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

"- Utvrđuje se kako su prednici tužitelja i tužitelji imali pravo korištenja čest. zem. [katastarska čestica] površine 3156 m2 K. O. [katastarska općina] upisane u Z. U. [broj ZK uloška]/B kontinuirano i neprekidno od dana 26.12.1958. kao dana stupanja na snagu Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta, pa do dana 01.01.1997. kao dana stupanja na snagu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima kao i da pravo korištenja koje su prednici tužitelja i tužitelji imali na čest. zem. [katastarska čestica] površine 3156 m2 K. O. [katastarska općina] upisane u Z. U. [broj ZK uloška]/B nikada nije prestalo na zakonom propisani način.

- Utvrđuje se kako II tuženik te III tuženik nikada nisu na zakonom propisani način stekli pravo korištenja čest. zem. [katastarska čestica] površine 3156 m2 K. O. [katastarska općina] upisane u Z. U. [broj ZK uloška]/B.

- IV tuženik je dužan solidarno s II tuženik tužiteljima isplatiti naknadu zbog bespravnog korištenja zemljišta tužitelja oznake čest. zem. [katastarska čestica] koja se sastoji od šupe površine 20m2, igrališta površine 3041m2, dvor površne 5m2, put površine 64m2, skladište površine 25m2, odnosno ukupno 3156 m2 upisno u Z. U. [broj ZK uloška]/B K. O. [katastarska općina] za razdoblje od 13.08.2014. pa do 13.01.2015. ukupno iznos od 195.584,45 kuna zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja tužbe po stopi propisanoj čl.29.st.2. ZOO-a, koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskonte stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena do dana 31.07.2015., a od dana 01.08.2015. pa nadalje po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe. IV tuženik je dužan tužiteljima predati u posjed, slobodno od osoba, stvari i prava, nekretninu na čest. zem. [katastarska čestica] upisanu u Z. U. [broj ZK uloška]/B K. O. [katastarska općina] u zemljišne knjige Općinskog suda Split u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe.

- Tuženici su dužni tužiteljima nadoknaditi parnični trošak ovog parničnog postupka zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana presuđenja pa do isplate i to po stopi po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.".

2. Presudom suda drugog stupnja dijelom prihvaćena je žalba tužitelja te je preinačena prvostupanjska presuda i utvrđeno je da su prednici tužitelja imali pravo korištenja k. č. br. [katastarska čestica] površine 3156 m2 iz z. k. ul. [broj ZK uloška]/B u k. o. [katastarska općina] od 26. prosinca 1958. do 24. travnja 1973., dok je u preostalom dijelu žalba odbijena kao neosnovana i potvrđuje se prvostupanjska presuda.

2.1. Rješenjem istog suda odbijena je žalba tužitelja protiv prvostupanjskog rješenja te je u cijelosti isto potvrđeno, odbijen je zahtjev tužitelja za naknadom troškova sastava žalbe protiv presude i rješenja kao i zahtjev IV-tuženika za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu kao neosnovan.

3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd 3779/2020-2 od 28. travnja 2021. tužiteljima je dopušteno podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž-676/2019-3 od 26. ožujka 2020., ispravljene rješenjem istog suda poslovni broj Gž-575/2019-6 od 24. rujna 2020. u dijelu kojim je odbijena žalba 1. – 5. tužitelja i potvrđena prvostupanjska presuda zbog slijedećih pravnih pitanja:

"1. Jesu li općine u SFRJ ex lege stekle pravo korištenja građevinskog zemljišta 16. travnja 1973. stupanjem na snagu Zakona o prostornom uređenju i korištenju građevinskog zemljišta ("Narodne novine" 14/73, 15/79 i 54/80) te jesu li tada uknjiženi ovlaštenici i nositelji izgubili pravo korištenja zemljišta u društvenom vlasništvu, a koje je pravo bilo upisano na temelju odredbi čl. 38. i 39. Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta ("Službeni list" 52/58)?

2. Primjenjuje li se na prestanak prava korištenja građevinskog zemljišta u društvenom vlasništvu, u odnosu na uknjižene ovlaštenike prava na temelju odredbi čl. 38. i 39. Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta (Službeni list 52/58), odredba čl. 130. Zakona o prostornom uređenju i korištenju građevinskog zemljišta ("Narodne novine" 14/73, 15/79 i 54/80)?".

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv navedene presude u dijelu kojim je potvrđena prvostupanjska presuda tužitelji podnose reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) zbog pravnih pitanja zbog kojih je dopuštena. Predlažu preinačiti pobijanu presudu u smislu revizijskih navoda, tužbeni zahtjev u cijelosti usvojiti te tužiteljima dosuditi parnične troškove, podredno ukoliko revizijski sud ocijeni kako nema uvjeta za preinaku pobijane presude, predlažu ukinuti drugostupanjsku presudu, a po potrebi i prvostupanjsku presudu te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Potražuju trošak revizije.

5. Odgovor na reviziju nije podnesen.

6. Revizija je neosnovana.

7. U skladu sa odredbom čl. 391. st. 1. ZPP revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje da su prednici tužitelja i tužitelji bili upisani kao nositelji prava korištenja predmetne nekretnine u zemljišnoj knjizi (točka I. tužbenog zahtjeva), da su imali pravo korištenja na predmetnoj nekretnini kontinuirano i neprekidno od 26. prosinca 1958. do 1. siječnja 1997. koje pravo nikada nije prestalo na zakonom propisan način (točka II. tužbenog zahtjeva), na utvrđenje da tuženici pod 2. i 3. nikad nisu na zakonom propisan način stekli pravo korištenja na predmetnoj nekretnini (točka III. tužbenog zahtjeva), na solidarnu isplatu naknade zbog bespravnog korištenja premetne nekretnine II tuženika i IV tuženika (točka IV. tužbenog zahtjeva) te zahtjev za predaju u posjed predmetne nekretnine (točka V. tužbenog zahtjeva).

9. U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđene su slijedeće odlučne činjenice:

- da je nekretnina označena k.o. čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nacionalizirana na temelju čl. 38. i čl. 39. Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta ("Službeni list FNRJ" broj 52/58 i 54/59, u daljnjem tekstu: Zakon o nacionalizaciji), kao i da je u korist prednika tužitelja bilo upisano pravo korištenja na toj nekretnini, s tim da su tužitelji neupitni pravni slijednici uknjiženih nositelja prava korištenja,

- da je još početkom 50-ih godina prošlog stoljeća započeta izgradnja teniskih terena na tom zemljištu i da je nekadašnja Općina Split, koja je izgradila teniske terene zapravo tako ušla u posjed sporne nekretnine,

- da je Samoupravnim sporazumom o prijenosu prava upravljanja i uređenju odnosa glede korištenja i održavanja teniskih igrališta u Splitu (Službeni glasnik grada Splita broj 5/81 od 27. ožujka 1981.) nekadašnja općina Split, prednica drugotuženika Grada Splita, kao investitor izgradnje teniskih igrališta prenijela je na tuženika pravo upravljanja, korištenja i održavanja tenis igrališta s pratećim sadržajima, a da se Općina Split suglasila da se tuženik uknjiži u zemljišnim knjigama kao korisnik teniskih igrališta (čl. 3. tog Samoupravnog sporazuma),

- da predmetna nekretnina zajedno s drugim zemljišnoknjižnim česticama u naravi danas predstavlja teniske terene u Splitu na gradskom predjelu "Firule",

- da predmetna nekretnina ranijim vlasnicima odnosno pravnim prednicima tužitelja nije u valjano provedenom postupku deposedirana jer nikad nije donijet akt nadležnog tijela (bivše Općine Split kao prednice tuženika pod 2.) o deposedaciji tj. oduzimanju iz posjeda prijašnjeg vlasnika i predaje tuženiku pod 3. ili trećoj osobi iako je to prednik tuženika pod 3. predniku tuženika podnosio zahtjeve za deposedaciju predmetne nekretnine, tako da je nesporna i činjenica da tužitelji, odnosno njihovi pravni prednici, nikada nisu dobili naknadu za predmetno zemljište bilo u vidu novčanog iznosa, bilo u vidu zamjenske nekretnine,

- da su prednici tužitelja podnijeli zahtjev za povrat predmetne nekretnine prema Zakonu o naknadi, koji zahtjev su potom povukli,

- da je grad Split izgradio teniske terene s pripadajućim objektima i pristupnom cestom odnosno izvršio opsežnu rekonstrukciju za potrebe Mediteranskih igara u Splitu 1979. na temelju građevinske dozvole te je dobivena i uporabna dozvola te da prednicima tužitelja nije isplaćena novčana naknada za nacionalizaciju nekretnine, a da od 1950. tuženik pod 2. istu drži u posjedu,

- da je 6. prosinca 1995. na temelju odredbe čl. 88. st. 1. Zakona o športu ("Narodne novine" broj 60/92, 25/93, 11/94 i 77/95 - dalje: Zakon o športu) grad Split donio Odluku o preuzimanju sportskih objekata i drugih nekretnina u društvenom vlasništvu u vlasništvo grada Splita (Službeni glasnik grada Splita broj 10/95) kojom je utvrđeno da sportski objekti i druge nekretnine u društvenom vlasništvu na području grada Splita, na kojima pravo korištenja imaju športske organizacije i udruge ili druge pravne osobe osnovane radi upravljanja športskim objektima, prelaze u vlasništvo grada Splita, te da između ostalih športskih objekata i nekretnina koje se tom odlukom preuzimaju u vlasništvo grada Splita su i teniski tereni na Firulama,

- da je odlukom Gradskog vijeća Split 10. ožujka 2009. o izmjenama i dopunama Odluke o osnivanju javne ustanove "Športski objekti" Split u čl. 1. navedeno da su u vlasništvu grada Splita teniski tereni, Put Firula 18, Split,

- da je rješenjem zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Splitu poslovni broj Z- 1598/1999 od 15. lipnja 2005. brisano društveno vlasništvo te su tužitelji upisani kao vlasnici nekretnine,

- da je presudom Županijskog suda u Splitu od 16. studenog 2016. poslovni broj Gžst-417/2014 (donesena prije zaključenja glavne rasprave u ovome postupku) utvrđeno da je II-tuženik stekao pravo vlasništva predmetne nekretnine na temelju zakona,

- da je prema pravomoćnoj presudi Općinskog suda u Splitu poslovni broj P- 1239/1975 od 6. ožujka 1989. tuženiku Teniskom društvu Split naloženo da prednicima tužitelja koji su bili upisani kao nositelji prava korištenja isplati iznos od 2.089.020, 00 tadašnjih dinara na ime bespravnog korištenja predmetne nekretnine u periodu od 1. siječnja 1967. do 1. siječnja 1985. (presuda je potvrđena presudom tadašnjeg Okružnog suda u Splitu poslovni broj Gž-1392/1989) no u daljnjim postupcima za isplatu iste naknade za kasniji vremenski period takvi zahtjevi tužitelja su odbijeni kao neosnovani (presuda Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž- 4306/2008 od 20. studenog 2008., VSRH poslovni broj Rev-x-223/2009 od 27. ožujka 2012.).

10. Na temelju navedenih utvrđenja prvostupanjski sud odbija u cijelosti tužbeni zahtjev zaključivši da je sporna nekretnina prešla u društveno vlasništvo na temelju čl. 38. i 39. Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta ("Službeni list" SFRJ broj 52/58, 3/59, 24/59, 24/61,1/63, "Narodne novine" 53/91 – dalje: Zakon o nacionalizaciji, a da je općina Split ušla u posjed i započela izgradnju teniskih terena, te je Samoupravnim sporazumom od 16. ožujka 1981. (dalje u tekstu SAS/81) prenijela pravo korištenja i održavanja teniskih igrališta na III tuženika Tenis klub Split (dakle III tuženika), pa da je III tuženik imao pravo korištenja. Nadalje, zaključuju da je Zakonom o športu te izmjenama i dopunama zakona došlo do konačne pretvorbe društvenog vlasništva nad sportskim objektima još prije nego je nastupio na snagu Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 143/13 i 81/15 – pročišćeni tekst – dalje: ZVDSP) te su po sili zakona (na temelju odredbe čl. 88. Zakona o športu) teniski tereni kao sportski objekti izgrađeni na spornom zemljištu prešli u vlasništvo grada Splita koji je te nekretnine prenio na II tuženika.

10.1. Sukladno navedenom prvostupanjski sud zaključuje da tužitelji nisu više aktivno legitimirani za postavljanje tužbenog zahtjeva na solidarnu isplatu naknade zbog bespravno korištenje predmetne nekretnine jer je II tuženik stupanjem na snagu Zakona o športu ex lege postao vlasnikom predmeta spora, a što je svakako prije utuženog razdoblja za koje tužitelji traže solidarnu isplatu od II tuženika i IV tuženika za bespravno korištenje predmetne nekretnine za razdoblje od 13. kolovoza 2014. do 13. siječnja 2015. u iznosu od 195.584,45 kuna. U odnosu na tužbeni zahtjev koji se odnosi na predaju u posjed predmetne nekretnine od strane IV tuženika navodi da je sukladno odredbi čl. 3. Odluke o osnivanju Odluke o osnivanju javne ustanove "Športski objekti", ovaj tuženik od strane II tuženika bio ovlašten na upravljanje i teniskim terenima "Firule" koji su dijelom položeni i na predmetnoj nekretnini iz čega zaključuje da bi isti bio pasivno legitimiran kao posjednik predmeta spora. Međutim u dijelu ovog zahtjeva koji predstavlja reivindikacijski zahtjev tužitelji nisu aktivno legitimirani iz razloga jer je vlasništvo predmeta spora stekao II tuženik.

10.2. U odnosu na točku I. rješenja i pitanje promašene pasivne legitimacije u odnosu na I tuženika kao nezakonit rad državnih tijela, a posebno sudaca valja reći da isti ocjenjuje neosnovanim jer takav zahtjev za naknadu štete zbog nezakonitog rada sudaca nije predmet ovog postupka. Trećetuženik je brisan iz sudskog registra radi čega je u odnosu na istog doneseno sukladno odredbi čl. 215.b st. 1. ZPP - rješenje o obustavi postupka.

10.3. U odnosu na dio tužbenog zahtjeva pod točkom I. petita i tužbe na utvrđenje ocjena je suda da se radi o tužbenom zahtjevu koji se odnosi na utvrđenje činjenica i to činjenica koje među strankama nisu sporne, pa kako takva tužba nije dopuštena sukladno odredbi čl. 187. st. 1. ZPP tužbu u odnosu na ovaj dio rješenja odbacuje.

11. Drugostupanjski sud dijelom prihvaća žalbu tužitelja te preinačuje prvostupanjsku presudu na način da utvrđuje da su prednici tužitelja imali pravo korištenja k. č. br. [katastarska čestica] površine 3156 m2 iz z. k. ul. [broj ZK uloška]/B u k. o. [katastarska općina] od 26. prosinca 1958. do 24. travnja 1973., dok u preostalom dijelu odbija žalbu kao neosnovanu i potvrđuje prvostupanjsku presudu.

11.1. U odnosu na preinačeni dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na utvrđenje da su tužitelji stekli pravo korištenja u razdoblju od 26. prosinca 1958. do 24. travnja 1973. zaključuju kako je 16. travnja 1973. stupio na snagu Zakon o prostornom uređenju i korištenju građevinskog zemljišta ("Narodne novine" broj 14/73, 15/79, 54/80 – dalje: ZPUKGZ), koji odredbom čl. 130. navedenog zakona propisuje da općina po samom zakonu ima pravo korištenja na neizgrađenom građevinskom zemljištu u društvenom vlasništvu pa u tom dijelu prihvaćaju tužbeni zahtjev za utvrđenje prava korištenja predmetne nekretnine od strane tužitelja i njihovih prednika na način da je utvrdio kako su prednici tužitelji imali pravo korištenja od stupanja na snagu Zakona o nacionalizaciji do stupanja na snagu ZPUKGZ, dok u preostalom dijelu potvrđuju prvostupanjsku presudu.

11.2. U odnosu na ostali dio tužbenog zahtjeva na temelju utvrđenog činjeničnog stanja zaključuju da je Zakonom o športu i dopunama tog Zakona došlo do konačne pretvorbe društvenog vlasništva nad sportskim objektima još prije nego li je stupio na snagu ZVDSP te su po sili zakona (na temelju odredbe čl. 88. Zakona o športu), teniski tereni kao športski objekti, izgrađeni na spornom zemljištu, prešli u vlasništvo Grada Splita, koji je te nekretnine prenio na tuženika.

11.3. Stoga su ocijenili da tuženici predmetne nekretnine ne koriste bez valjane pravne osnove, uz zaključak da iz tog razloga tužitelji nemaju pravo i na naknadu za bespravno korištenje nekretnine u utuženom razdoblju.

12. Odredbom čl. 3. Zakona o građevinskom zemljištu ("Narodne novine" broj 54/80, 42/86, 41/88, 16/90, 44/90, 91/16 – dalje: ZGZ) propisano je da se građevinskim zemljištem smatra zemljište koje se nalazi u gradovima i naseljima gradskog karaktera kao i drugo zemljište koje je izgrađeno ili prostornim planom određeno za izgradnju građevinskih objekata ili za javne površine.

12.1. Člankom 7. istog Zakona propisano je da građevinskim zemljištem u društvenom vlasništvu upravlja općina na čijem se području nalazi ako tim zemljištem na temelju Ustava i zakona ne upravlja druga društveno-politička zajednica, mjesna zajednica ili druga društveno pravna osoba dok je člankom 13. stavak 1. propisano da se gradovima i naseljima gradskog karaktera zemljište na kojem postoji pravo vlasništva prenese u društveno vlasništvo odlukom skupštine općine, a što je u konkretnom slučaju i učinjeno.

13. Odredbom čl. 38. Zakona o nacionalizaciji određeno je da građevinsko neizgrađeno zemljište koje je nacionalizirano ostaje u posjedu prijašnjih vlasnika sve dok on na osnovi rješenja Općinskog narodnog odbora preda u posjed općini ili drugoj osobi, radi izgradnje zgrade ili drugog objekta ili radi izvođenja drugih radova, da se predaja zemljišta u posjed općini ili drugom korisniku ne može izvršiti prije nego što je korisniku to potrebno radi izvođenja građevinskih ili drugih radova kojima se zemljište privodi namijenjenoj svrsi.

13.1. Odredbom čl. 39. Zakona o nacionalizaciji propisano je da prijašnji vlasnik nacionaliziranog neizgrađenog građevinskog zemljišta ima pravo korištenja sve dok je u njegovom posjedu to zemljište i besplatno ga koristiti odnosno dati drugoj osobi na korištenje uz naknadu ili bez naknade.

14. Također čl. 58. Zakona o nacionalizaciji određeno je da rješenje o utvrđivanju nacionalizacije građevinskog zemljišta donosi, na osnovu odluke kotarskog narodnog odbora o utvrđivanju užeg građevinskog rajona, organ uprave općinskog narodnog odbora nadležan za poslove financija i da se to rješenje dostavlja nadležnom kotarskom sudu koji će izvršiti zemljišnoknjižni upis zemljišta kao društvenog vlasništva. Isto tako je propisano odredbom čl. 32. Uredbe o postupku za provođenje nacionalizacije najamnih zgrada i građevinskog zemljišta ("Službeni list" broj 4/59). Uputstvom o zemljišnoknjižnim upisa nacionaliziranih najamnih zgrada i građevinskog zemljišta ("Službeni list" broj 49/59) u općim odredbama pod točkom 3. da se uknjižba društvenog vlasništva na nacionaliziranom građevinskom zemljištu vrši na osnovu rješenja organa uprave općinskog narodnog odbora nadležnog za poslove financija.

14.1. Člankom 14. Uputstava o zemljišnoknjižnim upisima je propisano da će sud po službenoj dužnosti u slučaju iz čl. 38. ZON-a uknjižiti da raniji vlasnik ima pravo na besplatno korištenje zemljišta dok nadležno tijelo – općinski narodni odbor (dalje u tekstu: ONO) ne donese rješenje o predaji u posjed općini ili drugoj pravnoj osobi.

15. Odredbom čl. 130. ZPUKGZ koji je stupio na snagu 16. travnja 1973. propisano je da općina po samom Zakonu ima pravo korištenja na izgrađenom građevinskom zemljištu u društvenom vlasništvu.

16. Prema tome odgovor na postavljena pitanja glasi:

"Općine u SFRJ nisu stekle ex lege korištenje građevinskog zemljišta 16. travnja 1973. stupanjem na snagu Zakona o prostornom uređenju i korištenju građevinskog zemljišta i uknjiženi ovlaštenici nositelji tog prava nisu izgubili pravo korištenja zemljišta u društvenom vlasništvu, a koje je pravo bilo upisano na temelju odredbe čl. 38. i 39. Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta. Za prestanak prava korištenja građevinskog zemljišta u društvenom vlasništvu u odnosu na uknjižene ovlaštenike prava na temelju odredbi čl. 38. i 39. Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta primjenjuju se navedene odredbe čl. 38. i 39. Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta, a ne odredbe čl. 130. Zakona o prostornom uređenju i korištenju građevinskog zemljišta.".

17. Međutim, u odnosu na pobijani dio presude kojim je odbijen tužbeni zahtjev nižestupanjski sudovi zaključuju da je Zakonom o športu te izmjenama i dopunama tog Zakona došlo do konačne pretvorbe društvenog vlasništva na športskim objektima još prije nego li je stupio na snagu ZVDSP te su po sili Zakona (na temelju odredbe čl. 88. Zakona o športu), te su teniski tereni kao športski objekti izgrađeni na spornom zemljištu, prešli u vlasništvo grada Splita koji je te nekretnine prenio na tuženika.

18. Navedeni zaključak je i u skladu sa pravnim shvaćanjem ovog suda izraženim u presudi poslovni broj Rev-2228/12-2 od 16. svibnja 2017., donesenim u sporu između istih stranaka, a koje glasi:

"Naime, prema odredbi čl. 69. Zakona o športu, športskim objektima u smislu tog Zakona smatraju se zatvoreni i otvoreni objekti kao i prirodne uređene površine koje su u javnoj uporabi i udovoljavaju uvjetima za obavljanje djelatnosti sporta.

Prema tome, slijedom ove zakonske odredbe teniski tereni koji su izgrađeni na spornim nekretninama su športski objekti.

Člankom 45. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o športu ("Narodne novine" broj 77/95 – dalje: ZID Zakona o športu) izmijenjen je čl. 88. tog Zakona pa je propisano da športski objekti i druge nekretnine u društvenom vlasništvu na kojima pravo korištenja imaju športske organizacije, udruge ili druge pravne osobe osnovane radi upravljanja športskim objektima prelaze u vlasništvo gradova i općina na čijem se području nalaze, a člankom 46. ZID Zakona o športu dodani su članci 88.a do 88. i kojima je uređen postupak preuzimanja vlasništva predmetnih nekretnina.

Donošenjem Zakona o športu te njegovim izmjenama i dopunama u dijelu koji se odnosi na pitanja vlasništva nad športskim objektima i drugim nekretninama u društvenom vlasništvu zakonodavac je slijedio opću intenciju pretvorbenog zakonodavstva prema kojoj se pretvorba društvenog vlasništva može temeljiti isključivo na Zakonu, a akt o preuzimanju športskih i drugih nekretnina predstavlja jednostrani akt očitovanja pravne volje njegova donosioca za stjecanjem prava vlasništva nad njima (tako i Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci broj U- III/229/2006).

Predmetno zemljište preneseno je u društveno vlasništvo na temelju propisa o nacionalizaciji (ZON) te je početkom 50-ih godina prošlog stoljeća započela izgradnja teniskih terena na spornom zemljištu i općina Split je na takav način neupitno ušla u njihov posjed, a samoupravnim sporazumom o prijenosu prava upravljanja i uređenju odnosa o pogledu korištenja i održavanja novoizgrađenih teniskih igrališta u Splitu 1981., tadašnja prednica grada Splita kao investitor izgradnje teniskih igrališta je prenijela na tuženika pravo upravljanja, korištenja i održavanja tenis igrališta s pratećim sadržajima.

Stupanjem na snagu Zakona o športu i njegovim izmjenama i dopunama došlo je do pretvorbe društvenog vlasništva na športskim objektima i prema odredbi čl. 88. Zakona o športu, športski objekti izgrađeni na spornom zemljištu, prešli su u vlasništvo grada Splita koji je te nekretnine prenio na tuženika.

Prema tome, sporna nekretnina je prešla u društveno vlasništvo na temelju propisa o nacionalizaciji, izgradnjom športskih sadržaja (teniskih terena) došlo je do stvarne promjene posjeda budući je takvim činom posjednikom bez daljnjega postala prednica II tuženika (bivša Općina Split), s tim da je na takav način istodobno prestao i posjed prednika tužitelja, pravnim aktom o prijenosu prava upravljanja i uređenju odnosa u pogledu korištenja i održavanja novoizgrađenih teniskih igrališta u Splitu, pravna prednica II. tuženika prenijela je na I. tuženika pravo upravljanja i korištenja teniskih igrališta s pratećim sadržajima te je na temelju posebnog zakona došlo do pretvorbe društvenog vlasništva na športskim objektima koji su time definitivno prešli u vlasništvo II. tuženika koji je te nekretnine, prema nižestupanjskim utvrđenjima prenio na I. tuženika.".

19. Prema tome, u konkretnom slučaju je sporno zemljište preneseno u društveno vlasništvo prema odredbama Zakona o nacionalizaciji, a pretvorba društvenog vlasništva nad športskim objektima je uređena Zakonom o športu koji je stupio na snagu prije ZVDSP-a.

20. Stoga od odgovora na postavljeno pitanje ne ovisi ishod spora, jer odgovor na postavljeno pitanje ne utječe na pravilnost odluke kojom je odlučeno o pobijanom dijelu tužbenog zahtjeva. Naime, pravilan je zaključak nižestupanjskih sudova da 1. tuženik spornu nekretninu (športske objekte) kao nekadašnji ovlaštenik prava korištenja i upravljanja nekretninama u društvenom vlasništvu, koristi na temelju valjane pravne osnove pa je pravilnom primjenom mjerodavnog materijalnog prava tužbeni zahtjev osnovano odbijen.

21. Zbog iznesenog, tvrdnje tužitelja da su prednici tužitelja bili upisani kao korisnici, a sada su u zemljišnim knjigama upisani kao suvlasnici na tom zemljištu, kao i da nikada nisu ostvarili naknadu za oduzimanje sporne nekretnine, nisu odlučne za donošenje pravilne odluke o ovoj stvari u odnosu na postavljena pitanja.

22. Kako su konkretnom slučaju nižestupanjski sudovi odbili tužbeni zahtjev na temelju odredbi čl. 88. Zakona o športu i čl. 45. ZID Zakona o športu to od odgovora na postavljena pitanja ne ovisi odluka o konkretnom slučaju.

23. Stoga razlozi zbog kojih je revizija podnesena i na koje se odnose pravna pitanja zbog kojih je dopuštena revizija, ne utječu na donošenje drugačije odluke u konkretnom predmetu, pa je primjenom odredbi čl. 391. st. 6. ZPP riješeno kao u izreci presude.

Zagreb, 1. listopada 2024.

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil