REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-71/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, Dragana Katića člana vijeća i mr. sc. Senije Ledić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HŽ putnički prijevoz d.o.o., Zagreb, Strojarska cesta 11, OIB: 80572192786, protiv tuženika HŽ infrastruktura d.o.o., Zagreb, Mihanovićeva 12, OIB: 39901919995, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-994/2020-3 od 10. siječnja 2022. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, Stalne službe u Karlovcu poslovni broj P-2001/2018-17 od 20. prosinca 2019., u sjednici održanoj 1. listopada 2024.,

r i j e š i o  j e:

Prihvaća se revizija tužitelja i ukidaju se presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-994/2020-3 od 10. siječnja 2022. i presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, Stalne službe u Karlovcu poslovni broj P-2001/2018-17 od 20. prosinca 2019. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda kojom je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim je tužitelj zahtijevao da mu tuženik isplati iznos od 151.513,29 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 7. srpnja 2017. do isplate i da mu naknadi parnični trošak sve u roku od 15 dana.

2. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd-1583/2023-2 od 24. svibnja 2023., protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-994/2020-3 od 10. siječnja 2022. tužitelju je dopušteno podnošenje revizije zbog sljedećeg pravnog pitanja:

„Odgovara li upravitelj željezničke infrastrukture temeljem čl. 120. st. 7. Zakona o sigurnosti i interoperabilnosti željezničkog sustava (NN 82/2013, 18/15, 110/15) i odredbe čl. 4. st. 1. čl. 20. st. 1. i čl. 22. st. 1. i 2. Pravilnika o unutarnjem redu željezničkog prometa ( NN 124/10) za štete koje željezničkim prijevoznicima nastanu od strane trećih osoba na njihovoj imovini (prijevoznim kapacitetima- putničkim vagonima) koja se po nalogu upravitelja nalazila unutar pružnog (infrastrukturnog) pojasa?“

3. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv navedene presude tužitelj je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku zbog na pravnog pitanja zbog kojeg je dopuštena. Tužitelj predlaže prihvatiti reviziju i ukinuti drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje.

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

5. Revizija tužitelja je osnovana.

6. U skladu s odredbom čl. 391. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP/2019) revizijski sud ispitao je pobijanu odluku samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

7. Predmet spora je naknada imovinske štete nastale tužitelju otuđenjem vodova električnog grijanja s putničkih vagona za vrijeme dok su se vagoni nalazili na garažnim kolosijecima Glavnog kolodvora Zagreb zbog neprovođenja mjera unutarnjeg reda od strane tuženika.

8. Iz utvrđenja nižestupanjskih sudova proizlazi:

- da su stranke sklopile Ugovor br. 759 o korištenju uslužnih objekata i usluga u uslužnim objektima za razdoblje voznog reda 2015/2016,

- da je navedenim ugovorom između tužitelja i tuženika bila ugovorena usluga korištenja garažnih kolosijeka i da nije bila ugovorena obveza tuženika da obavlja nadzor nad garažiranim vozilima i da iste čuva od oštećenja,

- da iz Ugovora proizlazi da tužitelj plaća tuženiku naknadu za korištenje kolosijeka za garažiranje vagona, no ne i naknadu za zaštitu garažiranih željezničkih vozila,

- da su nepoznate osobe pristupile garažnim kolosijecima i oštetile tužiteljeve vagone tako da su prerezale i otuđile dijelove električnih instalacija na vagonima.

9. Na temelju utvrđenog, nižestupanjski sudovi smatraju da su parnične stranke ugovorile samo uslugu omogućavanja korištenja uslužnih objekata, a ne i uslugu nadzora i čuvanja nad garažiranim vozilima tužitelja, slijedom čega da nema odštetne odgovornosti tuženika po osnovi odredbe čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08 i 125/11 - dalje: ZOO) odnosno nema odgovornosti tuženika za neispunjenje obveze koja nije ni ugovorena.

10. S aspekta izvanugovorne odgovornosti za štetu, u kojem smislu je i dopušteno pravno pitanje, štetna radnja bi po tužitelju prema odredbi čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08 i 125/11 - dalje: ZOO) predstavljala propust tuženika da spriječi neovlaštenim osobama pristup garažnim kolosijecima na Glavnom kolodvoru Zagreb odnosno, propust u provođenju mjera unutarnjeg reda.

10.1. Prvostupanjski sud u presudi koju je potvrdio i drugostupanjski sud izražava shvaćanje da je tuženik odgovoran za održavanje unutarnjeg reda u pružnom pojasu, ali da tuženik nije prema odredbi čl. 120. st. 7. Zakona o sigurnosti i interoperabilnosti željezničkog sustava odgovoran za štetu na vagonima koja je nesporno počinjena i nastala od strane trećih nepoznatih osoba za vrijeme dok su se vagoni nalazili na garažnim kolosijecima. Nadalje, sudovi smatraju da tuženik nema obvezu nadzirati i čuvati garažirana tužiteljeva vozila. Stoga je zaključak drugostupanjskog suda da nije utvrđeno da je tuženik svojom protupravnom štetnom radnjom prouzročio štetu tužitelju niti je dokazana uzročna veza između štetne radnje i štete.

10.2. Vijeće revizijskog suda nalazi da je u konkretnom slučaju došlo do pogrešne primjene materijalnog prava.

11. Prema odredbi čl. 120. st. 1. Zakona o sigurnosti i interoperabilnosti željezničkog sustava ("Narodne novine", broj 82/13 - dalje: ZSIŽS), zabranjen je neovlašten pristup i kretanje željezničkom infrastrukturom, neovlašten pristup i kretanje u vozilima, te svako ugrožavanje sigurnosti željezničkog sustava, a st. 7. upravitelj infrastrukture odgovoran je za održavanje unutarnjeg reda u pružnom pojasu, a željeznički prijevoznik za održavanje unutarnjeg reda u vlakovima.

12. Odredba čl. 4. st. 1. Pravilnika o unutarnjem redu u željezničkom prometu ("Narodne novine", broj 124/10 i 82/13 - dalje: Pravilnik) propisuje da je provedbu unutarnjeg reda u infrastrukturnom pojasu dužan održavati upravitelj infrastrukture, a željeznički prijevoznik ili pravna osoba koja obavlja prijevoz za vlastite potrebe u vlakovima ili željezničkim vozilima.

12.1. Za održavanje unutarnjeg reda u željezničkom prometu, propisanim Pravilnikom, odgovorni su ovlašteni željeznički radnici ili radnici zaštitarske agencije: - na infrastrukturnom području: šef (zamjenik, pomoćnik) kolodvora, zamjenik šefa kolodvora, pomoćnik šefa kolodvora, prometnik vlakova, skretničar, čuvar željezničko-cestovnog prijelaza, nadzornik pruga, pružni poslovođa, čuvar mosta, čuvar vijadukta, čuvar tunela ili čuvar kosina te kontrolori,

- u vlakovima: vlakopratno osoblje, kontrolor putničkog prijevoza, nadređeni službenici željezničkog prijevoznika, a osoblje na lokomotivi samo onda ako u vlaku nema vlakopratnog osoblja (čl. 20. st. 1. Pravilnika).

12.2. Pritom, prema odredbi čl. 22. st. 1. Pravilnika, ovlašteni željeznički radnici imaju pravo i dužnost održavati unutarnji red u okviru svoje djelatnosti i mjesta rada te poduzimati mjere potrebne za sprječavanje svake radnje koja bi bila usmjerena na narušavanje unutarnjeg reda te sigurnosti željezničkog prometa, putnika, drugih osoba i stvari na željezničkom području, a st. 2. točka b. istoga, željeznički radnici ili radnici zaštitarske agencije u svrhu provedbe unutarnjeg reda u željezničkom prometu, mogu poduzeti mjere za udaljenje nepoznate osobe koja se zatekne na željezničkom infrastrukturnom području, koje nije određeno za pristup, kretanje i zadržavanje osoba, te točka f. sprečavati pristup željezničkom infrastrukturnom području koje nije određeno za putnike ili druge osobe te kretanje i zadržavanje neovlaštenih osoba na njemu.

13. Tužitelj pravilno u reviziji navodi da garažni kolosijeci predstavljaju dio infrastrukturnog područja koje nije određeno za putnike ili druge osobe te kretanje i zadržavanje neovlaštenih osoba na njemu.

14. Prema naprijed navedenoj odredbi čl. 120. st. 1. ZSIŽS zabranjen je neovlašten pristup i kretanje željezničkom infrastrukturom, a st. 7. upravitelj infrastrukture odgovoran je za održavanje unutarnjeg reda. Iz citirane zakonske odredbe proizlazi odgovornost tuženika, kao upravitelja infrastrukture za održavanje reda u pružnom pojasu, koju tuženik i ne spori, ali smatra da je do štete došlo unutar vagona tužitelja u kom smislu da je odgovornost održavanja unutarnjeg reda na samom tužitelju.

14.1. Osim odgovornosti tuženika za održavanje unutarnjeg reda u pružnom pojasu, prema odredbi čl. 4. st. 1. Pravilnika isti je dužan održavati i provedbu unutarnjeg reda u infrastrukturnom pojasu što također tuženik ne spori, ali ponavlja da je do štete došlo na vagonu tužitelja za što da je odgovornost na tužitelju.

14.2. Ovlašteni željeznički radnici imaju pravo i dužnost održavati unutarnji red te poduzimati mjere potrebne za sprečavanje svake radnje koja bi bila usmjerena na narušavanje unutarnjeg reda pa tako i mjere za udaljenje nepoznate osobe koja se zatekne na željezničkom infrastrukturnom području koje nije određeno za pristup, kretanje i zadržavanje osoba, ali i sprečavati pristup željezničkom infrastrukturnom području koje nije određeno za putnike ili druge osobe te kretanje i zadržavanje neovlaštenih osoba na njemu (čl. 22. st. 1. i 2. Pravilnika).

15. Imajući u vidu da je u konkretnom slučaju treća nepoznata osoba došla do vagona tužitelja smještenom na garažnom kolosijeku tuženika prelaskom preko infrastrukturnog pojasa, za kojega je nadležnost održavanja i provedbe unutarnjeg reda neosporno na tuženiku, to proizlazi da na strani tuženika postoji propust u provođenju mjera unutarnjeg reda, jer tuženik nije spriječio pristup željezničkom infrastrukturnom području koje nije određeno za putnike ili druge osobe te kretanje i zadržavanje neovlaštenih osoba na njemu, slijedom čega je uslijed neovlaštenog pristupa trećih osoba vagonu, koje osobe su otuđile dijelove električnih instalacija s vagona, tužitelju nastala imovinska šteta.

16. Ovaj sud je u više odluka (pa tako i Rev 189/2023-2 od 22. kolovoza 2023., Rev 518/2022-2 od 17. listopada 2023.) izrazio pravno shvaćanje koje glasi: „Upravitelj željezničke infrastrukture odgovara temeljem odredbe čl. 120. st. 7. Zakona o sigurnosti i interoperabilnosti željezničkog sustava („Narodne novine“ broj 82/13, 18/15 i 110/15) i odredbe čl. 4. st. 1., čl. 20. st. 1. i čl. 22. st. 1. i 2. Pravilnika o unutarnjem redu u željezničkom prometu („Narodne novine“ broj 124/10) za štete koje željezničkim prijevoznicima nastanu od strane trećih osoba na njihovoj imovini (prijevoznim kapacitetima - putničkim vagonima) koja se po nalogu upravitelja nalazila unutar pružnog (infrastrukturnog) pojasa.“

17. Stoga odgovor na postavljeno pitanje glasi:

„Upravitelj željezničke infrastrukture odgovara temeljem odredbe čl. 120. st. 7. Zakona o sigurnosti i interoperabilnosti željezničkog sustava („Narodne novine“, broj 82/13, 18/15 i 110/15) i odredbe čl. 4. st. 1., čl. 20. st. 1. i čl. 22. st. 1. i 2. Pravilnika o unutarnjem redu u željezničkom prometu („Narodne novine“, broj 124/10) za štete koje željezničkim prijevoznicima nastanu od strane trećih osoba na njihovoj imovini (prijevoznim kapacitetima - putničkim vagonima) koja se po nalogu upravitelja nalazila unutar pružnog (infrastrukturnog) pojasa.“

18. Naime, tužitelj je imao legitimno očekivanje da će, za vrijeme dok su se njegovi vagoni nalazili na ranžirnom kolosijeku, tuženik kao upravitelj željezničke infrastrukture ispunjavati svoje obveze utvrđene ZSIŽS i Pravilnikom, slijedom čega, na temelju propusta tuženika da onemogući neovlašten pristup i kretanje željezničkom infrastrukturom i da provede mjere unutarnjeg reda, od istog ima pravo zahtijevati naknadu nastale štete pozivom na odredbe čl. 1045. st. 1. i čl. 1085. ZOO. 19. Slijedom navedenog, pravno shvaćanje ovog revizijskog suda glede postavljenog pravnog pitanja zbog kojeg je dopušteno podnošenje revizije suprotno je pravnom shvaćanju na kojem je utemeljena pobijana presuda.

20. Stoga je revizija tužitelja osnovana te je sukladno odredbi čl. 395. st. 2. ZPP valjalo ukinuti nižestupanjske presude jer zbog pogrešnog pravnog pristupa nije odlučeno o drugim pretpostavkama naknade štete niti je utvrđena visina štete pa nije bilo uvjeta za preinačenje nižestupanjskih presuda.

Zagreb, 1. listopada 2024.

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil