Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Rijeka, Žrtava fašizma 7

Poslovni broj: K-487/2019-41

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sutkinji Tini Ružić Škrobonja kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Ivone Datković kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika FA zbog kaznenog djela iz čl. 155. st. 2. u svezi čl. 154. st. 1. toč. 2. i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17. i 118/18. – u daljnjem tekstu: KZ/11), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci broj K-DO-132/2019-XXVI od 22. svibnja 2019., nakon održane javne rasprave zaključene 26. rujna 2024. u prisutnosti zamjenice Općinske državne odvjetnice u Rijeci, TA, opunomoćenika oštećenice odvjetnika UA, okrivljenika FA i njegova branitelja odvjetnika Marka Ferrija, 01. listopada 2024. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Okrivljenik FA, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin F i T rođene U, rođen **.**.1958. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, sa završenom srednjom grafičkom školom, grafičar, umirovljenik, sa mjesečnom mirovinom od oko 300,00 eura, rastavljen, otac jednog punoljetnog djeteta, nije vlasnik nekretnina, bez vojnog čina, neosuđivan, na slobodi

k r i v  j e

što je

27. prosinca 2018. oko 14,30 sati u Garaži Stari Grad, Trg Ivana Klobučarića bb, na Nivou -2, u nakani izazivanja seksualne ugode i zadovoljenja svog spolnog nagona, a svjestan nedopuštenosti svojeg postupanja u odnosu na ŽA, štićenicu Centra za odgoj i obrazovanje u Rijeci sa dijagnozom blage duševne zaostalosti i organski uvjetovane sumanutosti, svjestan njezine duševne zaostalosti, najprije samovoljno sjeo za njen stol na terasi ugostiteljskog objekta "Pin", govoreći joj da je lijepa i zgodna te tražio od iste broj njenog mobitela, a nakon što se ŽA udaljila iz navedenog ugostiteljskog objekta, istu pratio te sustigavši ju, snažno zagrlio oko ramena i silom ju, mimo njene volje, odvukao u garažu "Stari grad" kod škole "Nikola Tesla", uslijed čega je ŽA ne mogavši se istrgnuti iz njegovog zagrljaja s njim otišla u "Garažu Stari Grad" gdje ju je na Nivou -2, na mračnom mjestu, objema rukama pritisnuo uz zid, a zatim ju je jednom rukom držao za grudi, te u jednom trenutku otkopčao svoj opasač, a zatim i šlic na hlačama i izvadio svoje spolovilo te pokazujući joj isto, tražio od ŽA da ga dira po spolovilu, što je ista odbila, nakon čega ju je snažno pritiskao uza zid i ljubio u usta, što je ista odbijala, ne mogavši mu se zbog njegove fizičke nadmoći oduprijeti, nakon čega joj je predložio da će ju svojim autom odvesti kući te zatražio od iste da ga sačeka na izlazu iz garaže te po izlasku iz garaže krenuo prema svom automobilu što je ŽA iskoristila te je pobjegla, a čime je kod ŽA izazvalo osjećaj uznemirenosti, straha i poniženja,

dakle, bez pristanka počinio bludnu radnju, a djelo je počinjeno prema žrtvi posebno ranjivoj zbog njezine bolesti i duševne smetnje,

čime je počinio kazneno djelo protiv spolne slobode - bludnim radnjama, opisano i kažnjivo po čl. 155. st. 2. u svezi čl. 154. st. 1. toč. 2. i čl. 152. st. 1. KZ/11.

Na temelju čl. 155. st. 2. KZ/11, okrivljenik FA

o s u đ u j e  s e

na kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine.

II. Na temelju čl. 148. st. 6. ZKP/08 okrivljenik FA se oslobađa obveze da naknadi troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08 u vidu paušalne svote troškova kaznenog postupka i iz čl. 145. st. 2. toč. 7. ZKP/08 u vidu nužnih izdataka i nagrade branitelja po službenoj dužnosti okrivljenika koji padaju na teret proračunskih sredstava i o čijoj će se visini odlučiti naknadno posebnim rješenjem, sukladno čl. 148. st. 4. ZKP/08.

III. Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP/08 nalaže se okrivljeniku FA podmiriti troškove kaznenog postupka u vidu nužnih izdataka i nagrade opunomoćenika oštećenice, o kojoj visini troškova će se odlučiti naknadno posebnim rješenjem, sukladno čl. 148. st. 4. ZKP/08.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom optužnicom, Općinsko državno odvjetništvo u Rijeci tereti okrivljenika FA zbog učina kaznenog djela u svemu činjenično i pravno pobliže opisanim u izreci presude. Sud je sukladno rezultatima dokaznog postupka djelomično izmijenio činjenični opis djela, s tim da je djelomično izmijenio i zakonski opis, a i upotpunio pravnu kvalifikaciju djela i to sve iz razloga koji će biti obrazloženi u nastavku presude.

2. Pozvan da se očituje o optužbi okrivljenik FA izjavio je da se ne smatra krivim i nije iznosio obranu, a odgovorio je samo na pitanje svoga branitelja.

3. Tijekom dokaznog postupka saslušana je oštećenica ŽA te je pročitana materijalna dokumentacija u vidu zapisnika o zaprimanju kaznene prijave broj: 511-09-23/3727/18 od 29. prosinca 2018. u pogledu osobe i vremena podnošenja (list 3 do 4 spisa), nalaz specijaliste KBC Rijeka- Klinike za psihijatriju - Referentnog centra MZSS za posttraumatski stresni poremećaj od 13. srpnja 2018. (list 5 spisa), zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta broj 511-09-23/3727/18 od 03. siječnja 2019. (list 19 spisa) uz potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta serijski broj:

01126379 od 03. siječnja 2019. (list 18 spisa). Također je reproducirana snimka nadzornih kamera objekta garaža "Stari grad" (list 20 spisa).

4. Odbijen je dokazni prijedlog obrane za saslušanjem kao svjedoka OA kao odugovlačeći, sve sukladno čl. 421. st. 1. toč. 4. ZKP/08, a iz razloga koji će biti obrazloženi u nastavku presude.

5. Prije ispitivanja okrivljenika FA, na završetku dokaznog postupka pročitan je njegov izvadak iz kaznene evidencije. Ujedno su reproducirane snimke njegova prvog ispitivanja kod I. PP Rijeka od 10. siječnja 2019. i od 09. travnja 2019 (list 17 i list 32 spisa), a s tim u vezi pročitani su i zapisnici od tih datuma (list 10-14 , 28-31 spisa).

6. Na raspravi održanoj 26. rujna 2024. okrivljenik FA nije iznosio obranu, nije odgovarao na pitanja suda ni tužitelja već samo na pitanje svog branitelja. Tako je na upit branitelja odgovorio kako predmetnog događaja nije u bilo kojem trenutku prema ŽA primijenio silu.

7. Ispitan u prostorijama I Policijske postaje Rijeka 10. siječnja 2019. okrivljenik je iskazao kako on nije rekao ŽA da se on ide samozadovoljavati; on je mislio da se idu pomaziti; ne sjeća se jer je bio pod utjecajem alkohola, popio je dosta konjaka, u nekoliko navrata po decilitar konjaka na prazan želudac. Dok su bili dolje u garaži on da je 90% siguran da ona nije vidjela njegovo spolovilo jer se nije okretala, ona se nije toliko opirala, nije bilo prisile, kada je rekla da želi otići, otišli su. Ne sjeća se svega, izašli su iz garaže zajedno, ali tu nije bilo odupiranja ni prisile. Da ga je sramota u ovim godinama i žao mu je, na kraju je primijetio kako je ta osoba po njemu "mentalna". Izgovor je bio u piću, to 100% nije u redu, strašno se kaje, dogodilo se što se dogodilo. Nije bilo prisile ni nasilja, ona nije vidjela njegovo spolovilo. Našli su se u kafiću, ŽA je sjedila sama na terasi ispred kafića, kod [adresa] te ju je pitao da li je slobodno, rekao joj da je lijepa žena, ona mu je odgovarala sve pozitivno u odnosu na njega, da je dobar čovjek, potom da je popila piće i krenula, a on je krenuo za njom, zagrlio je i pitao hoće se malo maziti, a ona da se nije odupirala. Kada su ušli u podzemnu garažu da su se mazili; sve je bilo dobrovoljno dok ona nije rekla da želi otići i tada da su otišli. Pokušao ju je dirati po grudima, ali je spustila ruku pa je zaključio kako to ne želi i otišli su. Stajala je samo naslonjena i djelovala je izgubljeno. U jednom momentu da mu se učinilo da nije osoba koja zna što radi, po njezinu ponašanju i očima da je vidio da nije 100% "ispravna", kao da je išla u "specijalnu školu". Nije skidao hlače, samo je otkopčao šlic. Na rastanku da ju je pitao ako želi popiti piće, nije joj predlagao da je vozi kući niti joj je rekao da idu kod njega.

8. Ispitan u prostorijama I Policijske postaje Rijeka 09. travnja 2019. po nalogu ODO u Rijeci okrivljenik je u bitnom iskazao kako se nije grubo ponašao prema ŽA da bi ju silom i bez njene volje pritiskao i odveo bez njezine volje. Ona da je sjedila sama na terasi ispred kafića kod [adresa], pitao ju je da li je slobodno i sjeo za njezin stol, rekao joj da je lijepa, zgodna. Ona je popila piće, krenula je, a on je krenuo za njom. Zagrlio ju je, a ona se nije bunila. Predložio joj je da se idu pomaziti, a ona nije ništa rekla, ništa nije bilo nasilno, nitko nikoga nije vukao, a to da se vidi po načinu kako su ušli u garažu jedno pored drugoga. U garažu su otišli u skriveniji dio, ona se nije otimala, on da nije skinuo hlače već samo otkopčao šlic te da ŽA nije vidjela njegovo spolovilo. Negira da bi ju prisiljavao da dira njegovo spolovilo, nije ju prisiljavao na ništa, nije bilo opiranja niti je ona bježala. Kad mu je rekla da ne želi to raditi isti čas je odustao, on da je prvi odustao. Negira da bi ju stezao i dirao po golom tijelu već preko majice, a ona da se nije odupirala. U jednom momentu mu se učinilo da je osoba koja ne zna što radi, to zato što je samo šutjela, ništa nije govorila, to je on tako procijenio. Vidio je da je nezainteresirana pa je odustao. Bio je pod utjecajem alkohola i žao mu je što se to desilo. Negira da bi joj predlagao da idu kod njega već su izašli iz garaže te je on potom krenuo prema policijskoj postaji, a ona je otišla na bus prema Rječini.

9. Svjedokinja ŽA ispitana na raspravi održanoj 04. srpnja 2024. navela je da ustraje u cijelosti kod iskaza kojeg je dala u prostorijama Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci 20. svibnja 2019., a nakon što joj je uz suglasnost stranaka isti pročitan. Na poseban upit zastupnice optužbe navela je kako se ona bojala i jako se boji sresti okrivljenika u gradu; ne ide više u taj kafić u [adresa] gdje joj se to desilo. Ona da se opirala okrivljeniku i nije željela da joj plati kavu. Na poseban upit obrane navela je da kada joj je okrivljenik prišao s leđa i zagrlio je oko ramena, da je to učinio sa svojom desnom rukom, ona ga je tada pokušala odgurnuti ali nije uspjela jer ju je on snažno držao, pokušavala ga je odgurnuti i kada ju je vodio u garažu, ali nije uspjela i okrivljenik ju je gurnuo jako uza zid, držao ju je jako čvrsto, desetak minuta i više, također da ju je za ruke držao malo manje čvrsto, ali jako čvrsto, nisu joj ostale modrice od tog stiskanja.

10. Ispitana pred Općinskim državnim odvjetništvom u Rijeci 20. svibnja 2019. oštećena ŽA navela je kako je dana 27. prosinca 2018. oko 14,30 sati ona sjedila u kafiću "Pin" u [adresa] kod [adresa]. Sjedila je sama kada joj je pristupio njoj nepoznat stariji čovjek i sjeo za njezin stol, pitao ju je želi li popiti kavu što je ona odbila. Tom prilikom govorio joj je da je zgodna i lijepa tražio je da mu da svoj broj mobitela što je ona odbila i nakon otprilike 5 minuta ustala i krenula prema autobusnoj stanici na Delti. Čim je krenula, taj muškarac koji je sjedio za njezinim stolom je dotrčao za njom, negdje u blizini [adresa], prišao joj je iza leđa, snažno zagrlio oko ramena i silom ju odvukao u garažu "Stari Grad" kod škole "Nikola Tesla", kad su išli po stepenicama cijelo ju je vrijeme držao oko vrata. Kada su došli u prizemlje garaže, odveo ju je u jedan kut garaže gdje je bilo dosta mračno, u garaži nije bilo puno auta ni ljudi, tada ju je rukama pritisnuo uza zid tako da je licem bila okrenuta prema njemu. Bila je sva u šoku. Jednom rukom ju je držao za grudi, u jednom trenutku je otkopčao svoj opasač na hlačama, a zatim šlic i pokazivao joj svoje spolovilo, tražio je da ga dira po spolovilu što je ona odbila. Snažno ju je pritiskao uza zid tako da se nije mogla izmaknuti, dok ju je pritiskao uza zid ljubio ju je u usta što je ona odbijala, ali mu se nije mogla oduprijeti. To sve je trajalo 5-10 minuta. Nakon 10-tak minuta joj je predložio da će je svojim autom odvesti kući i rekao joj da sačeka na izlazu iz garaže, zajedno su izašli iz garaže te se on udaljio po auto i u tom trenutku je uspjela pobjeći i otići na Deltu gdje je nazvala policiju. Policijska službenica joj je rekla da dođe u I policijsku postaju, ali se bojala otići da ponovno ne sretne tog čovjeka pa je otišla kući i sve ispričala roditeljima nakon čega je sa ocem otišla na policiju sve prijaviti. Cijelo vrijeme da se opirala, ali mu se nije uspjela oduprijeti sve dok on sam nije prestao dodirivati je. Više ne ide u kafić "Pin" jer se boji da će ga sresti. Dok je sjedio za njezinim stolom sjeća se da je rekao kako poznaje njezinog prijatelja ZA s kojim ona ide u zajedno u Centar za rehabilitaciju Rijeka - Podružnica Pulac. Ne zna kako se zove taj čovjek koji joj je to napravio, ali ima između 50 i 60 godina, sijedu kosu, srednje je visine i srednje tjelesne građe, a nije uočila da bi bio u alkoholiziranom stanju.

11. Uvidom u zapisnik o zaprimanju kaznene prijave pred I PP Rijeka utvrđeno je kako je istu podnijela ŽA **.**.2018. uz zakonskog zastupnika ČA.

12. Uvidom u nalaz specijaliste KBC Rijeka- Klinike za psihijatriju - Referentnog centra MZSS za posttraumatski stresni poremećaj od 13. srpnja 2018. proizlazi da oštećenica ŽA ima dijagnozu blage duševne zaostalosti te organski uvjetovane sumanutosti (shizofreniji sličan poremećaj).

13. Iz zapisnika o privremenom oduzimanju predmeta broj 511-09-23/3727/18 od 03. siječnja 2019. uz potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta serijski broj: [serijski broj] proizlazi da je oduzeta snimka svih nadzornih kamera garaže "Stari grad" u Rijeci, za dan 27. prosinca 2018. u vremenu od 13,00 do 15,00 sati.

14. Iz reproducirane snimke video nadzora kamere garaže "Stari grad" u Rijeci od 27. prosinca 2018., na raspravi 26. rujna 2024. proizlazi kako inkriminiranog dana okrivljenik zajedno sa oštećenicom ulazi u garažu "Stari grad" u 14,34 sati, na način da hoda pokraj nje i drži je svojom desnom rukom zagrljenu oko pasa; potom je u 14,35 sati evidentiran njihov prolazak stepenicama prema razini "Nivo -2" pri čemu okrivljenik drži oštećenicu svojom lijevom rukom za njezinu nadlakticu; potom je evidentiran njihov prolazak po razini "Nivo -2" u 14,37 sati pri čemu okrivljenik drži svojom lijevom rukom oštećenicu zagrljenu oko vrata i vodi je u smjeru stražnjeg dijela garaže na razini Nivo -2 nakon čega je u 14,47 sati evidentiran njihov izlazak iza nosivog stupa garaže te njihovo kretanje razinom "Nivo -2" u smjeru stepeništa kojim se izlazi iz garaže, pri čemu okrivljenik više ne drži oštećenicu već hoda pored nje, dok je u 14,49 sati evidentiran njihov izlazak iz garaže pri čemu okrivljenik nešto govori oštećenici i pokazuje joj u smjeru Delte u kom smjeru se potom ona udaljuje, dok on odlazi u suprotnom smjeru.

15. Na temelju rezultata cjelokupnog provedenog dokaznog postupka, analizirajući svaki dokaz zasebno, ali i sve dokaze u svojoj ukupnosti, ovaj sud smatra u cijelosti dokazanim da je okrivljenik ponašanjem inkriminiranim u izreci presude ostvario sve elemente bića kaznenog djela bludnih radnji iz čl. 155. st. 2. u svezi s čl. 154. st. 1. toč. 2. i čl. 152. st. 1. KZ/11, na način i u vrijeme kako je opisano u izreci presude, te da nema elemenata koji bi isključivali njegovu kaznenopravnu odgovornost, zbog čega ga je za isto valjalo oglasiti krivim i osuditi po zakonu.

16. Naime, polazeći od sadržaja činjeničnog opisa inkriminacije, a uzimajući u obzir obranu okrivljenika kao iskaz oštećenice, ovaj utvrđuje nespornim da su okrivljenik i oštećenica prvotni kontakt imali na terasi ugostiteljskog objekta "Pin" na čijoj terasi je oštećenica sjedila sama i to način da je za njezin stol samovoljno sjeo okrivljenik, nastavno joj govoreći da je lijepa i zgodna, a prema iskazu oštećenice upitao ju i za broj mobitela, kojeg je ona odbila dati. Isto tako, nije sporno da su oboje, dakle i okrivljenik i oštećenica, krenuli iz navedenog ugostiteljskog objekta i inkriminirane zgode došli u Garažu Stari Grad.

17. Međutim, sporne su pak sve ostale odlučne činjenice budući da okrivljenik negira učin djela te se u bitnom brani: da je on bio u alkoholiziranom stanju; da je oštećenicu pitao da li se ona želi ići pomaziti; da ju je zagrlio, a ona da se nije branila; da su zajedno ušli u garažu "Stari grad" na Nivo -2, a nije bilo nikakvog nasilja niti povlačenja; on da nije skinuo hlače već samo otkopčao šlic te da je gotovo siguran da oštećenica nije vidjela njegovo spolovilo. Negira da bi ju prisiljavao da dira njegovo spolovilo; nije ju prisiljavao na ništa; nije bilo opiranja niti je ona bježala; nije ju stezao i dirao po golom tijelu već preko majice i svojom rukom po njezinim grudima; ona da se nije odupirala, a kad je vidio da je nezainteresirana da je prvi odustao. U nekom trenutku da je procijenio kako je oštećenica osoba koja ne zna što radi, to zato što je samo šutjela, ništa nije govorila. Također negira da bi joj predlagao da idu kod njega već da su se razišli na izlasku iz garaže.

18. Sud nije prihvatio takvu obranu okrivljenika u kojoj negira inkriminirano postupanje budući da je ista obeskrijepljena rezultatima provedenog dokaznog postupka, te je istu ocijenio neistinitom, neuvjerljivom i usmjerenom u pravcu otklanjanja njegove kaznene odgovornosti.

19. Naime, obrana okrivljenika u cijelosti je suprotna iskazu oštećenice ĐA koja je detaljno i jasno opisala okrivljenikovo inkriminirano postupanje predmetnog dana iz kojeg sud utvrđuje kao odlučne činjenice da je: ona predmetne zgode 27. prosinca 2018. oko 14,30 sati prvotno sama sjedila u kafiću " Ž" u [adresa] kod [adresa] kada joj je pristupio okrivljenik i samovoljno sjeo za njezin stol, govorio joj da je zgodna i lijepa te ju tražio da mu da svoj broj mobitela, pa nakon što je ustala od stola, okrivljenik ju je pratio, a negdje u blizini [adresa], prišao joj je iza leđa, snažno zagrlio oko ramena desnom rukom i silom ju odvukao u garažu "Stari Grad" kod škole "Nikola Tesla" s tim da ga je ona pokušavala odgurnuti, ali nije uspjela jer ju je on snažno držao; u garaži ju je potom odveo u jedan kut gdje je bilo dosta mračno i rukama ju je pritisnuo uza zid tako da je licem bila okrenuta prema njemu; jednom rukom ju je držao za grudi, a u jedno trenutku otkopčao je opasač i šlic na hlačama te joj pokazivao svoje spolovilo i tražio da ga dira po spolovilu što je odbila; pritiskao ju je uza zid snažno i tako da se nije mogla izmaknuti, ljubio ju je u usta, a ona se nije mogla izmaknuti; predložio joj je da će je svojim autom odvesti kući i rekao joj da sačeka na izlazu iz garaže, zajedno su izašli iz garaže te se on udaljio po auto i u tom trenutku je uspjela pobjeći i otići na Deltu; cijelo vrijeme se opirala, ali mu se nije uspjela oduprijeti sve dok on sam nije prestao dodirivati je.

19.1. Navedeni iskaz oštećenice ovaj sud je u cijelosti prihvatio kao uvjerljiv i vjerodostojan, nemajući razloga sumnjati da bi ista lažno iskazivala. Oštećenica je vrlo detaljno i okolnosno opisala inkriminirani događaj, kako prilikom prvog ispitivanja pred Općinskim državnim odvjetništvom u Rijeci tako i ponovno pred sudom. U njezinom iskazu nije bilo odstupanja niti nelogičnosti, a isti je doveden u svezu sa snimkom video nadzora garaže "Stari grad" koji potvrđuje njezine navode. Naime, iz video snimke razvidno je kako 27. prosinca 2018. u 14,34 sati okrivljenik i oštećenica ulaze u garažu i to na način da okrivljenik hoda pokraj oštećenice i drži je na način da je obuhvaća svojom desnom rukom, prolaze prema Nivou -2 gdje okrivljenik sada drži oštećenicu za nadlakticu, a potom njegovom lijevom rukom drži oštećenicu oko vrata i vodi je prema stražnjem dijelu garaže. Izlazak iza nosivog stupa stražnjeg dijela garaže na razini Nivo -2 evidentiran je u 14,47 sati pri kojem okrivljenik više ne drži oštećenicu već hoda pored nje, zatim oboje izlaze iz garaže pri čemu okrivljenik nešto govori oštećenicu i pokazuje joj u smjeru Delte u kom smjeru se potom ona udaljuje, dok on odlazi u suprotnom smjeru.

20. Iskaz oštećenice u suprotnosti je sa obranom okrivljenika u dijelu u kojem on u bitnome iskazuje da nije bilo njezina protivljenja te da se nije grubo ponašao prema njoj; da bi ju silom i bez njene volje pritiskao i odveo bez njezine volje; da ništa nije bilo nasilno; da ju nije prisiljavao da dira njegovo spolovilo i da ju nije prisiljavao na ništa te da nije bilo opiranja. Naime, sud je iskaz oštećenice prihvatio u cijelosti kao istinit iz razloga što je po ocjeni suda ista iskazivala jasno i određeno te je vjerno prikazala cijeli događaj iz kojeg nesumnjivo proizlazi kako se radi o bludnoj radnji poduzetoj od strane okrivljenika, gdje je on postupao u nakani izazivanja seksualne ugode i zadovoljenja svog spolnog nagona, a svjestan nedopuštenosti svog postupanja u odnosu na oštećenicu ŽA kao štićenicu Centra za odgoj i obrazovanje u Rijeci sa dijagnozom blage duševne zaostalosti i organski uvjetovane sumanutosti, dakle svjestan njezine duševne zaostalosti.

21. Dakle, utvrđeno činjenično stanje ovaj sud temelji na iskazu oštećenice, prvenstveno u dijelu koji je istovjetan obrani okrivljenika, a iz kojih suglasno proizlazi da je oštećenica sjedila sama u kafiću, da joj je samovoljno pristupio okrivljenik i sjeo za njezin stol te joj rekao da je lijepa i zgoda; da je od stola prva ustala oštećenica dok je okrivljenik krenuo za njom. Da je okrivljenik bio svjestan da se radi o žrtvi koja je posebno ranjiva zbog svoje duševne bolesti nedvojbeno proizlazi iz iskaza oštećenice u kojem je navela kako joj je okrivljenik još za vrijeme dok je sjedio za njezinim stolom spominjao osobu koja s njom pohađa Centar za rehabilitaciju Rijeka - Podružnica Pulac, ali i iz obrane okrivljenika gdje on navodi kako je primijetio da je oštećenica po njemu "mentalna" ; po njezinu ponašanju i očima da je vidio da nije 100% "ispravna", kao da je išla u "specijalnu školu". Međutim, nije prihvatljiva njegova obrana u dijelu u kojem navodi da je to uočio na kraju, budući da je oštećenici još na početku njihova susreta u ugostiteljskom objektu " Ž" spominjao osobu koja sa njom pohađa navedeni Centar, a koji je prema opće poznatoj činjenici, namijenjen skrbi osobama sa intelektualnim teškoćama, pa je dakle jasno da je okrivljenik već u tom trenutku dok je sjedio sa oštećenicom zajedno za stolom u kafiću uočio da se radi o osobi duševne zaostalosti.

22. Dakle, iz svega navedenog nedvojbeno proizlazi da je okrivljenik bio svjestan da se radi o žrtvi posebno ranjivoj zbog njezine duševne smetnje, a na čiju štetu je počinio bludnu radnju kako bi zadovoljio svoj spolni nagon i to na način da ju je bez njezina pristanka (ona ga je pokušavala odgurnuti, ali nije uspjela jer ju je on snažno držao) odveo u podzemnu garažu "Stari grad", a potom ju je na mračnom mjestu Garaže, rukama pritisnuo uza zid, zatim jednom rukom držao za grudi, u jednom trenutku otkopčao je opasač i šlic na hlačama te joj pokazivao svoje spolovilo i tražio da ga dira po spolovilu što je odbila; pritiskao ju je uza zid snažno i tako da se nije mogla izmaknuti, ljubio ju je u usta, a ona se nije mogla izmaknuti; predložio joj je da će je svojim autom odvesti kući i rekao joj da sačeka na izlazu iz garaže, zajedno su izašli iz garaže te se on udaljio po auto i u tom trenutku je uspjela pobjeći i otići na Deltu; cijelo vrijeme se opirala, ali mu se nije uspjela oduprijeti sve dok on sam nije prestao dodirivati je. Navedeno proizlazi iz iskaza oštećenice koja je detaljno opisala takvo postupanje okrivljenika prema njoj. Niti sam okrivljenik ne spori da je s oštećenicom ušao u garažu "Stari grad" na dio nivoa koji je bio skriveniji, kao i da je on otišao u garažu s namjerom samozadovoljavanja; da je otkopčao šlic te da je oštećenicu dodirivao po grudima i tijelu, a sve da je trajalo 10-tak minuta kada je prestao s dodirivanjem oštećenice i kada su napustili garažu. Navod obrane okrivljenika da je bio pod utjecajem alkohola deplasiran je iskazom oštećenice koja je iskazala kako nije primijetila da bi to bio slučaj, a životno je i logično da bi osjetila alkoholni zadah kod okrivljenika s obzirom na blizinu tijela i da je, kako je to sama iskazala, licem bila okrenuta prema njemu. S obzirom da je oštećenica vjerno iskazivala o svim činjenicama pa i detaljima, nije logično da tako nešto ne bi spomenula, a niti ima razloga da bi tu činjenicu skrivala. Ujedno, iskaz oštećenice potkrijepljen je reproduciranim snimkama nadzorne kamere na kojima je razvidno kako okrivljenik uvodi oštećenicu u garažu u 14,34 sati na način da hoda pokraj nje i drži je svojom desnom rukom zagrljenu gdje je vidljiv njihov prolazak po stepenicama prema razini Nivo -2, da bi potom u 14,47 sati bio evidentiran njihov izlazak iza nosivog stupa garaže nakon čega napuštaju mjesto događaja, pri čemu okrivljenik ne odaje dojam osobe pod utjecajem alkohola koja bi bila razvidna barem iz njegova hoda imajući u vidu činjenicu da je u svojoj obrani iznosio kako je popio više decilitara alkoholnog pića prije optuženog događaja. Oštećenica istinito opisuje kriminalno ponašanje okrivljenika, te ga, kao osobu koju od ranije nije poznavala, doista nema razloga lažno teretiti. Osim toga, ona je nakon svega dva dana podnijela kaznenu prijavu, a vremensko trajanje opisanog događaja prema video snimci odgovara iskazu oštećenice. Stoga nikakve dvojbe nema da je njezin iskaz u svemu vjerodostojan.

23. Navodi obrane okrivljenika uz kojih proizlazi da je cjelokupno postupanje bilo dobrovoljno; kako je oštećenica željela otići s njime u garažu, a on da je na to nije prisiljavao; kako joj nije pokazivao svoje spolovilo već da je samo otkopčao šlic kao i da su se dobrovoljno mazili sve dok ona nije rekla da želi otići, potpuno su nelogični, neistiniti i usmjereni na izbjegavanje vlastite krivnje i kaznene odgovornosti. Osim toga, okrivljeniku je prema stavu ovog suda nedvojbeno bilo jasno još od samog početka susreta kako je oštećenica osoba s duševnim smetnjama, što na neki način i on sam u svojoj obrani potvrđuje navodom kako je primijetio da se radi o osobi koja ne zna što radi odnosno da je po njezinom ponašanju procijenio kako nije "100% ispravna", no to svakako nije bilo na kraju susreta već kako je to navedeno na samom početku jer i sama oštećenica u svom iskazu napominje kako je okrivljenik spominjao osobu koja je s njome korisnik Centra za rehabilitaciju. Da oštećenica doista boluje od blage duševne zaostalosti i organski uvjetovane sumanutosti potvrđuje i nalaz specijaliste KBC Rijeka- Klinike za psihijatriju - Referentnog centra MZSS za posttraumatski stresni poremećaj od 13. srpnja 2018. u čiju vjerodostojnost, s obzirom da se radi o javnoj ispravi, sud nije imao razloga sumnjati, niti je ista bilo čime dovedena u pitanje.

23. 1. Dakle, unatoč saznanju da se radi o osobi s duševnim smetnjama i protivno volji oštećenice, okrivljenik istu odvodi u podzemnu garažu, pritom ni sam ne sporeći da je na umu imao samozadovoljavanje, te nad njome vrši bludne radnje, sve kako je opisano u činjeničnom opisu kaznenog djela i nema sumnje da je tim i takvim spolnim radnjama povrijedio spolnu slobodu oštećenice ostvarivši spolni kontakt (bludnu radnju) unatoč njenom protivljenju. Sud smatra, imajući u vidu činjenicu da se radi o osobi koja boluje od duševne bolesti, da je ista zasigurno pokušavala pružiti otpor u okvirima svojih mogućnosti na što ukazuje i dio njezinog iskaza u kojem navodi da je bila u stanju šoka, kao i dio obrane okrivljenika u kojem iskazuje kako je stalno šutjela i po njegovom viđenju bila nezainteresirana. Ujedno, sud iz držanja oštećenice koje je vidljivo na video nadzoru kamera garaže kao i iz njenog iskaza u kojem jasno opisuje postupke okrivljenika i način na koji mu se pokušala oduprijeti, nedvojbeno zaključuje kako je okrivljenik bio svjestan nedopuštenosti svog postupanja i kako je isto poduzeo u nakani izazivanja seksualne ugode i zadovoljenja svog spolnog nagona, dakle počinio bludnu radnju kako je opisano.

24. Okrivljenik je svojim postupcima – opisanim bludnim radnjama, dodirivanjem dijelova tijela oštećenice (usana i grudi) grubo zadirao u seksualni integritet oštećenice čime je povrijedio njezin stid, moral i dostojanstvo te kod nje izazvao osjećaj straha, uznemirenosti i poniženja u tolikoj mjeri da oštećenica prilikom iskazivanja pred sudom, više od 5 godina od učina kaznenog djela, iskazuje kako se i dalje boji sresti okrivljenika u gradu te kako više ne ide više u taj kafić u [adresa] gdje joj se to desilo. Iz radnji okrivljenika, izvan bilo kakve sumnje, proizlazi, da oštećenica nije dala svoj pristanak na seksualno kontaktiranje, niti je okrivljenik bio u zabludi u vezi njenog protivljenja, jer je oštećenica pokušavala istog odgurnuti dok ju je on snažno držao još dok su išli prema mjestu učina djela (logično je da se ne bi trebala odgurivati da ju nije držao), pa i na samom mjestu učina u situaciji kada ju okrivljenik pritišće uza zid snažno tako da se ona ne može izmaknuti i cijelo vrijeme se opire, što ne uspijeva, sve dok je on ne prestaje dodirivati, čime je ona potpuno nedvosmisleno manifestirala svoje protivljenje nasrtajima okrivljenika. Iz takvog postupanja oštećenice proizlazi da je ona nastojala pružiti otpor okrivljeniku (koji on na neki način i priznaje navodeći u obrani da se oštećenica nije "toliko opirala") koji je u cilju svog nauma upotrijebio silu.

25. Bludne radnje obuhvaćaju sve one radnje koje se sastoje u prekoračenju svih granica usvojenih u društveno-moralnim pojmovima i koje prelaze granice koje se toleriraju moralnim shvaćanjima, a što je nedvojbeno ponašanje i postupanje okrivljenika, pa se u njegovom postupanju stječu sva bitna obilježja kaznenog djela iz čl. 155. st. 2. u svezi s čl. 154. st. 1. toč. 2. i čl. 152. st. 1. KZ/11. Opisano postupanje okrivljenika ne predstavlja niti pokušaj kaznenog djela iz čl. 154. st. 1.KZ/11 u vidu teškog kaznenog djela protiv spolne slobode, već postupanje koje je okrivljenik poduzeo prema oštećenici predstavlja grubo zadiranje u njezinu seksualnost te povređivanje stida i morala, sve u namjeri da zadovolji vlastitu pohotu, pri čemu je oštećenica posebno ranjiva zbog svojih duševnih smetnji, dakle, radi se o kombinaciji objektivne i subjektivne komponente.

26. U pogledu subjektivnih elemenata kaznenog djela, sud je utvrdio da je okrivljenik postupao s izravnom namjerom kao svjesnim i voljnim oblikom krivnje budući je s obzirom na svoju životnu dob i iskustvo bio svjestan zabranjenosti i protupravnosti svog postupanja te da isto čini na štetu oštećenice kao osobe s duševnim smetnjama, a sve kako bi zadovoljio svoju pohotu. Okrivljenik je postupao s izravnom namjerom prvog stupnja, svjestan svih obilježja kaznenog djela i želeći njegovo ostvarenje. Ubrojivost okrivljenika i njegova svijest o protupravnosti nisu dovedeni u pitanje, a na strani okrivljenika ne postoje drugi ispričavajući razlozi.

27. Slijedom navedenog, ovaj sud smatra da su u ponašanju okrivljenika ostvareni svi bitni objektivni i subjektivni elementi kaznenog djela protiv spolne slobode, bludnom radnjom iz čl. 155. st. 2. u svezi s čl. 154. st. 1. toč. 2. i čl. 152. st. 1. KZ/11, a za koje kazneno djelo je okrivljenik i oglašen krivim.

28. U odnosu na činjenični opis optuženog kaznenog djela kako je glasio u uvodno citiranoj optužnici, sud je istog izmijenio ne diravši time u identitet optužbe i to kako slijedi; nivo garaže "Stari grad" u kojem je počinjeno optuženo kazneno djelo izmijenjen je iz Nivoa 2 u Nivo -2, s obzirom da na to ukazuju snimke video nadzora kamera garaže od predmetnog dana, a koje je ovaj sud prihvatio kao vjerodostojan dokaz; umjesto riječi "na slabo osvijetljenom mjestu, zaklonjenom od pogleda slučajnih prolaznika" stavljene su riječi "na mračnom mjestu", s obzirom da je tim riječima mjesto učina djela opisala oštećenica; umjesto riječi "a zatim dok ju je jednom rukom držao za grudi, drugom rukom otkopčao svoj opasač i hlače", stavljene su riječi ", a zatim ju je jednom rukom držao za grudi, te u jednom trenutku otkopčao svoj opasač, a zatim i šlic na hlačama", s obzirom da je oštećenica tako opisala postupanje okrivljenika; umjesto riječi " nakon čega ju je snažno držeći objema rukama oko struka pritiskao uza zid i ljubio u usta ", stavljene su riječi " nakon čega ju je snažno pritiskao uza zid i ljubio u usta", s obzirom da iz iskaza oštećenice ne proizlazi da bi ju u tim trenucima držao objema rukama oko struka ; umjesto riječi "te se trčećim korakom udaljila", stavljene su riječi "te je pobjegla", s obzirom da je oštećenica tako iskazala.

29. U odnosu na pravni (zakonski) opis optuženog kaznenog djela kako je glasio u uvodno citiranoj optužnici, sud je umjesto riječi "uporabom sile" stavio riječi "bez pristanka", obzirom da mjerodavna odredba čl. 152. st. 1. na koju se poziva čl. 154 st. 1. toč. 2. KZ/11 ne propisuje da se takvo djelo čini uporabom sile već je dakle, relevantan izostanak pristanka osobe na čiju je štetu kazneno djelo počinjeno, a što je u konkretnom slučaju nedvojbeno i dokazano.

30. U odnosu na pravnu kvalifikaciju odnosno primjenu materijalnog prava potrebno je navesti sljedeće. U vrijeme počinjenja optuženog kaznenog djela na snazi je bio Kazneni zakon (Narodne novine broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18.) prema kojem je u čl. 155. st. 2. KZ/11 za učin predmetnog kaznenog djela pod uvjetima iz čl. 153. ili 154. Zakona, kad nije počinjen ni pokušaj tih kaznenih djela, bila propisana kazna zatvora do 3 godine. Izmjenama Kaznenog zakona objavljenim u Narodnim novinama broj 126/19., koji je stupio na snagu 1. siječnja 2020. izmijenjen je čl. 155. u cijelosti, time da čl. 155. st. 2. u svezi s čl. 154. KZ/11 sada ima pravni kontinuitet u čl. 155. st. 3. KZ/11 koji za učin kaznenog djela bludnih radnji pod uvjetima iz čl. 154. Zakona, kada nije počinjen ni pokušaj tog kaznenog djela, previđa kaznu zatvora od 6 mjeseci do 5 godina. Kako drugo navedeni Kazneni zakon, nije blaži po zapriječenoj kazni, te time povoljniji za okrivljenika, ovdje je primijenjen prvo navedeni Kazneni zakon odnosno čl. 155. st. 2. u vezi s čl. 154. st. 1. toč. 2. KZ/11 te je okrivljenik proglašen krivim za učin kvalificiranog kaznenog djela bludnih radnji prema žrtvi koja je ranjiva zbog bolesti i duševne smetnje (opisane u činjeničnom opisu inkriminacije). S obzirom da se odredba čl. 154. st. 1. KZ/11 poziva na primjenu odredbe čl. 152. st. 1. KZ/11, to je valjalo u pravnoj kvalifikaciji istu nadopuniti primjenom i te zakonske odredbe koja je doduše brisana odredbom čl. 13. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona objavljenog u „Narodnim novinama“ broj 126/19., koji je stupio na snagu 1. siječnja 2020, međutim izmijenjenim zakonom to djelo nije dekriminalizirano jer ima pravni kontinuitet u čl. 153. st. 1. KZ/11-19.

31. U konačnici, sud je odbio provođenje dokaza obrane za saslušanjem svjedoka CA, sukladno čl. 421. st. 1. toč. 4. ZKP/08. Naime, saslušanje navedenog svjedoka predloženo je na okolnost okrivljenikove konzumacije alkohola 27. prosinca 2018. prije inkriminiranog događaja. Međutim, kako u činjeničnom opisu inkriminiranog djela nije niti navedeno da bi okrivljenik kazneno djelo počinio pod odlučujućim utjecajem alkohola, a niti to proizlazi iz bilo kojeg drugog provedenog dokaza, to je jasno da bi izvođenje tog dokaza vodilo njegovu odugovlačenju. Nadalje, taj dokaz je predložen na okolnost "kako bi se moglo utvrditi je li okrivljenik uopće zbog alkoholiziranosti mogao zamijetiti da je navodna žrtva osoba sa duševnom bolešću", a sam okrivljenik u svojoj obrani niti ni ne spori da je to sam i zamijetio. Kako predmetni svjedok nije predložen na neke druge okolnosti koje bi bile relevantne za postupak u smislu da bi nazočio predmetnom događaju ili imao druga posredna ili neposredna saznanja o istome, to je svakako i s te osnove navedeni dokaz bio usmjeren prema odugovlačenju samog postupka.

32. Kako je sud utvrdio da je okrivljenik kriv za počinjenje kaznenog djela bludnih radnji, kaznio ga je prema Zakonu. Prilikom odluke o vrsti i visini kaznenopravne sankcije sud je vodio računa o svim olakotnim i otegotnim okolnostima na strani okrivljenika, svrsi kažnjavanja te da se kaznom treba izraziti društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela i utjecati na počinitelja da više ne čini kaznena djela u vidu specijalne prevencije, odnosno utjecati na ostale da ne čine kaznena djela u vidu generalne prevencije.

32.1. Tako je kao otegotne okolnosti na strani okrivljenika sud cijenio njegovu zrelu životnu dob uslijed koje je imao mogućnost racionalno prosuđivati, njegov stupanj krivnje koji je maksimalan jer je postupao s izravnom namjerom prvog stupnja kao i posljedice počinjenja kaznenog djela, a to je trauma oštećenice uslijed koje ona i dalje osjeća nelagodu i strah te unatoč dužem vremenskom odmaku i dalje sama ne dolazi na mjesto događaja kako ne bi susrela okrivljenika. Kao otegotnim je cijenjen i nesrazmjer u dobi između okrivljenika i oštećenice. Kao olakotnom cijenjena je samo jedna činjenica i to je da se radi o kazneno neosuđivanoj osobi.

32.2. Cijeneći težinu i društvenu opasnost počinjenog kaznenog djela, ocjenjujući stupanj krivnje okrivljenika, pobude iz kojih je djelo počinjeno, a koje su bile motivirane niskim strastima i s ciljem zadovoljenja pohote, ulogu okrivljenika u počinjenju djela i osobu oštećenice koja je duševno zaostala te time doista spada u vrlo ranjivu skupinu društva koju je potrebno dodatno štititi, a uvažavajući istaknute otegotne i olakotne okolnosti, sud je okrivljenika osudio na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju od dvije godine. Sud je stava kako naprijed utvrđene okolnosti, uz vrstu i težinu počinjenog kaznenog djela te jačinu ugrožavanja zaštićenog društvenog dobra upućuju na potrebu izricanja stroge kaznene sankcije odnosno bezuvjetne kazne zatvora koja je u konkretnom slučaju podobna za ostvarenje svrhe kako specijalne tako i generalne prevencije, odnosno sud smatra kako je takva sankcija individualizirana osuda zbog konkretnog kaznenog djela te da ista izražava društvenu osudu i moralni prijekor za zlo koje je okrivljenik počinjenjem djela nanio oštećenici kao duševno zaostaloj osobi, ali i društvu u cjelini, te da će tako izrečena kazna utjecati na okrivljenika i na ostale građane da ubuduće ne čine kaznena djela te ukazati da je kažnjavanje počinitelja pravedno, a činjenje kaznenih djela pogibeljno.

33. Obzirom da je okrivljenik u mirovini koja iznosi oko 300,00 eura, da mu je ranije u toku postupka zbog lošeg imovinskog stanja u kojem nije bio u mogućnosti podmiriti troškove obrane bez ugrožavanja vlastita uzdržavanja, bio postavljen branitelj po službenoj dužnosti te da se imovinsko stanje okrivljenika nije izmijenilo do donošenja presude, sud ga je oslobodio od snašanja troškova kaznenog postupka s osnove paušalne svote troškova kaznenog postupka i u vidu nužnih izdataka i nagrade branitelja po službenoj dužnosti okrivljenika koji padaju na teret proračunskih sredstava. Međutim, sud ga nije mogao osloboditi obveze snašanja troškova s osnove nužnih izdataka i nagrade opunomoćenika oštećenice jer za tako nešto nema uporišta u Zakonu, cijeneći sadržaj odredbe čl. 148. st. 6. ZKP.

34. Slijedom svega navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci presude.

Rijeka, 01. listopada 2024.

Sutkinja

Tina Ružić Škrobonja

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi pismeno u 3 (tri) istovjetna primjerka ovome sudu, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA:

- ODO u Rijeci uz zapisnik od 26. rujna 2024.

- okrivljenik FA

- odvj. Marko Ferri kao branitelj po službenoj dužnosti okrivljenika uz zapisnik od 26. rujna 2024.

- opunomoćenik oštećenice odvjetnik UA uz zapisnik od 26. rujna 2024.