REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-581/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja EL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Alen Ivković, odvjetnik u Rijeci, protiv tuženika POSOJILNICA BANK eGen, Klagenfurt, Paulitschgasse 5-7, OIB:24250429800, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu Kallay & partneri d.o.o. u Zagrebu, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-1276/2022-2 od 9. veljače 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Varaždinu broj P- 205/2022-9 od 21. listopada 2022., u sjednici održanoj 1. listopada 2024.,

p r e s u d i o  j e:

I. Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na reviziju kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je traženo da se proglasi nedopuštenom pljenidba i prijenos novčanih sredstava u iznosu od 56.654,24 Eura uvećanom za ugovorene i zatezne kamate, kojim se nalaže Financijskoj agenciji po primitku rješenja opozvati naloge bankama za zapljenu i prijenos novčanih sredstava u iznosu od 56.654,24 Eura, uvećanom za ugovorene i zatezne kamate, te kojim se nalaže tuženiku naknaditi tužitelju trošak u iznosu od 5.000,00 kuna uvećan za 25% PDV te troškove sudskih pristojbi sa pripadajućom zateznom kamatom (toč. I.). Ujedno je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 3.318,07 Eura sa zakonskim zateznim kamatama kako je navedeno u izreci presude suda prvog stupnja (toč. II.).

2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvog stupnja u točkama I. i II. izreke (toč. I.), te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka ka neosnovan (toč. II.).

3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd-3342/2023-2 od 6. prosinca 2023. dopustio izjavljivanje revizije protiv drugostupanjske presude zbog slijedećeg pitanja:

„Može li se privatna isprava – suglasnost o zaplijeni plaće, koju nije sastavio javni bilježnik i koja nije solemnizirana, već je na istoj javni bilježnik samo ovjerio potpis dužnika, smatrati javnobilježničkim aktom te primjenjuje li se na takvu ispravu zastarni rok od 10 godina u smislu čl. 233. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08 dalje: ZOO/05) ili zastrani rok od 5 godina u smislu čl. 225. ZOO/05?“

4. Postupajući po navedenom dopuštenju tužitelj je podnio reviziju navodeći pravno pitanje zbog kojeg je ovoj sud dopustio izjavljivanje revizije i to pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 – dalje: ZPP) predlažući da ovaj sud preinači pobijanu nižestupanjsku presudu.

5. U odgovoru na reviziju tuženik predlaže odbiti reviziju tužitelja te traži trošak sastava odgovora na reviziju.

6. Revizija tužitelja nije osnovana.

7. Prema odredbi čl. 391. st. 3. ZPP, u povodu revizije iz čl. 382. ZPP, revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

8. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

- da je tuženik 30. siječnja 2018. dostavio nadležnoj Financijskoj agenciji Zagreb (dalje: FINA) Zahtjev za izravnu naplatu novčane tražbine ovršenika temeljem Suglasnosti o zapljeni od 11. srpnja 2005. ovjerene od strane javnog bilježnika Bojane Štimac iz Varaždina pod posl. br. OV-07004/2005 dana 12. srpnja 2005.,

- da se u navedenoj Suglasnosti o zapljeni navodi da je tužitelj suglasan i neopozivo ovlašćuje vjerovnika (ovdje tužitelja) da radi namirenja svoje novčane tražbine koja se temelji na ugovoru o otplati kredita od 11. srpnja 2005. u iznosu od 35.000,00 Eura, naknade i druge troškove koji će nastati provođenjem ovrhe, zapljeni cijeli iznos njegove, mirovine ili drugog stalnog ili povremenog novčanog potraživanja, odnosno da se zapljene novčana sredstva na svim njegovim tekućim i žiro računima koje ima kod poslovnih banaka ili pravnih osoba koje obavljaju poslove platnog prometa te je suglasan da se zaplijenjeni iznosi prenesu u korist vjerovnika na njegov račun kojeg će isti odrediti u svojem pisanom nalogu,

- da je Zaključkom ovršnog suda u predmetu pod posl. br. Ovr-1029/18-8 od 8. veljače 2019. tužitelj kao ovršenik u tom postupku, a ovdje tužitelj, upućen pokrenuti parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava nedopuštenim,

- da je tražbina iz Suglasnosti o zapljeni od 11. srpnja 2005. na temelju koje je podnesen zahtjev za izravnu naplatu utvrđena i Ugovorom o otplati kredita (jednokratni kredit) broj 1-01 1064.930 solemniziranog od strane javnog bilježnika Bojane Štimac iz Varaždina pod posl. br. OU-991/2005,

- da je tuženik radi naplate tražbine iz tog ugovora o kreditu podnio prijedlog za ovrhu kod suda prvog stupnja 3. rujna 2008. i to na založenoj nekretnini, da je u povodu tog rješenja doneseno rješenje o ovrsi posl. br. Ovr-1419/08 od 5. studenog 2008. te da je taj ovršni postupak trajao sve do 31. listopada 2012. kad je rješenjem utvrđen dovršetak ovrhe, nakon što je nekretnina prodana u ovršnom postupku, čime je tuženikova tražbina u tom postupku djelomično namirena.

9. Na temelju navedenih utvrđenja nižestupanjski sudovi su zaključili da predmetna Suglasnost o zapljeni predstavlja javnobilježnički akt sukladno odredbi čl. 54. st.1. i st.6. tada važećeg Zakona o javnom bilježništvu ("Narodne novine" broj 78/93 i 29/94 dalje: ZJB), radi čega ista ima svojstvo pravomoćnog rješenja o ovrsi sukladno čl. 183. st.1 Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 57/96 - dalje: OZ). Naime, nižestupanjski sudovi ocjenjuju da se na predmetnu Suglasnost primjenjuje odredbe čl. 379. st.1 Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO/91) i čl. 233. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje: ZOO) koje propisuju da sva potraživanja koja su utvrđena pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugog nadležnog organa ili nagodbom pred sudom ili drugim, nadležnim organom, zastarijevaju za 10 godina, pa i ona za koja zakon inače predviđa kraći rok zastare.

Nadalje, drugostupanjski sud ocjenjuje da je predmetni Ugovor o kreditu od 11. srpnja 2005., po kojem je tužitelj izdao Suglasnost o zapljeni od 11. srpnja 2005., postao ovršan 3. veljače 2008., pa kako je tuženik po predmetnoj Suglasnosti o zapljeni pokrenuo postupak izravne naplate 30. siječnja 2008. nije protekao zastarni rok od 10 godina, a zastara ne može početi teći prije dospjelosti tražbine 3. veljače 2008.

10. Pravilno su prilikom donošenja pobijane odluke primijenjene relevantne odredbe čl. 183. OZ i sadržajno čl. 21. OZ, koje se u ovoj pravnoj stvari primjenjuju u odnosu na učinke Suglasnosti o zapljeni koju je tužitelj potpisao 11. srpnja 2005., kada prema pravnom uređenju tadašnjeg ZJB u vrijeme nastanka te isprave nije bila propisana solemnizacija isprave kao potrebna pretpostavka, već samo ovjera potpisa dužnika.

11. Sukladno odredbi čl. 183. st.1. OZ dužnik može ispravom na kojoj je javno ovjerovljen njegov potpis dati suglasnost da se radi naplate novčane tražbine određenog vjerovnika zaplijene svi računi koje ima kod banaka, te da se novac s tih računa, u skladu s njegovom izjavom sadržanom u toj ispravi, izravno isplaćuje vjerovniku. Takva isprava izdaje se u jednom primjerku i ima učinak pravomoćnog rješenja o ovrsi kojim se zapljenjuje tražbina po računu i prenosi na ovrhovoditelja radi naplate.

12. Odredbom čl. 21. toč. 4. i 6. OZ propisano je da su ovršne isprave ovršna javnobilježnička odluka i ovršna javnobilježnička isprava (t. 4.), te druga isprava koja je zakonom određena kao ovršna isprava (t. 6.).

13. Sukladno odredbi čl. 54. st. 1. ZJB javnobilježnički akt je izvršna isprava ako je u njemu utvrđena određena obveza na činidbu o kojoj se stranke mogu nagoditi i ako sadrži izjavu obveznika o tome da se na temelju tog akta može radi ostvarenja dužne činidbe, nakon dospjelosti obveze, neposredno provesti prisilno izvršenje. Sukladno st. 6. istog članka isti učinak, kao i isprava iz st. 1., ima i privatna isprava takvog sadržaja na kojoj je javni bilježnik ovjerio potpis dužnika. Ako privatna isprava ne sadrži izjavu o pristanku dužnika da se neposredno na temelju nje može tražiti prisilno izvršenje, takvu izjavu može u privatnu ispravu, uz pristanak stranaka, unijeti javni bilježnik prigodom ovjere potpisa dužnika.

14. Obzirom je u konkretnom slučaju u predmetnoj Suglasnosti o zapljeni sadržana izričita izjava tužitelja da se na temelju ugovora može radi tražbine utvrđene ugovorom nakon dospjelosti provesti neposredna ovrha na sredstvima ovrhe (clausula exequendi) i da je na njoj potpis tužitelja ovjeren kod javnog bilježnika, pravilan je zaključak nižestupanjskih sudova o pravnoj prirodi i učincima Suglasnosti o zapljeni.

15. Sukladno odredbi čl. 379. st. 1. ZOO/91 sva potraživanja koja su utvrđena pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugog nadležnog organa, ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim organom, zastarijevaju za deset godina, pa i ona za koja zakon inače predviđa kraći rok zastare.

16. Obzirom predmetna Suglasnost o zapljeni ispunjava sve zakonske uvjete ista predstavlja javnobilježnički akt s učincima pravomoćnog rješenja, te se na nju primjenjuje desetogodišnji zastarni rok koji je počeo teći od dospjelosti tražbine.

17. Budući je predmetna tražbina dospjela 3. veljače 2008., a tuženik je pokrenuo postupak izravne naplata 30. siječnja 2018., nije protekao zastarni rok od deset godina, slijedom čega nije osnovan revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

18. Kako je ovaj revizijski sud utvrdio da razlog zbog kojeg je revizija podnesena, i na koji se odnosi pravno pitanje zbog kojeg je dopuštena, ne utječe na donošenje drukčije odluke, to je na temelju odredbe čl. 391. st. 6. ZPP odlučeno kao u izreci ove presude.

19. Odluka o zahtjevu tuženika za naknadu troškova odgovora na reviziju donesena je primjenom odredbi čl. 155. ZPP, jer navedena radnja nije bila potrebna za vođenje parnice.

Zagreb, 1. listopada 2024.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug