REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-1106/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Paulić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, Darka Milkovića, Dragana Katića i mr.sc. Senije Ledić, članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ZG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Vladimir Koprivnjak, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Centra za odgoj i obrazovanje Dubrava, Zagreb, prilaz Tomislava Špoljara br. 2, OIB: 31982620821, koga zastupa punomoćnik Mate Kačan, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž R-120/2023-2 od 30. listopada 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1405/2022-25 od 24. svibnja 2023., u sjednici održanoj 1. listopada 2024.,
p r e s u d i o j e:
I. Prihvaća se revizija tuženika, preinačuje se presuda Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž R-120/2023-2 od 30. listopada 2023. u pobijanom dijelu u točki I. izreke kojim je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1405/2022-25 od 24. svibnja 2023., u dijelu u točki I. izreke kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 4.752,95 EUR/35.811,10 kn sa zateznim kamatama na pojedinačne iznose od dospijeća do isplate te se u tom dijelu preinačuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1405/2022- 25 od 24. svibnja 2023. na način da se tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.
II. Prihvaća se revizija tuženika, preinačuje se presuda Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž R-120/2023-2 od 30. listopada 2023. u pobijanom dijelu u točki I. izreke u dijelu kojim je potvrđena točka II. izreke presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1405/2022-25 na način da se sudi:
"Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 746,25 EUR, u roku od 15 dana."
III. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku trošak revizijskog postupka u iznosu od 375,00 EUR, u roku od 15 dana.
IV. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška revizijskog postupka kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici na ime razlike plaće bruto iznos od 4.752,95 EUR/35.811,10 kn sa zateznim kamatama na pojedinačne iznose od dospijeća do isplate, izuzev na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak sadržanih u svakom bruto iznosu (točka I. izreke) te je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničkog postupka u iznosu od 1.509,20 EUR/ 11.371,10 kn sa zateznom kamatom tekućom od 24. svibnja 2023. do isplate (točka II. izreke).
2. Drugostupanjskom presudom odbijene su žalbe tužiteljice i tuženika kao neosnovane i potvrđena je presuda suda prvog stupnja (točka I. izreke), odlučeno je da se tužiteljici i tuženiku ne dosuđuje trošak žalbenog postupka (točka II. izreke).
3. Ovaj je sud rješenjem broj Revd-1349/2024-2 od 26. ožujka 2024. dopustio tuženiku reviziju protiv drugostupanjske presude zbog pitanja:
"Koji kolektivni ugovor se primjenjuje na obračun plaća radnika u situaciji kada je poslodavac prema službenoj statističkoj klasifikaciji razvrstan u djelantost socijalne skrbi?"
4. Postupajući po navedenom dopuštenju, tuženik podnosi reviziju protiv drugostupanjske presude pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 - Odluka Ustavnog suda RH, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) pobijajući je zbog pravnog pitanja zbog kojeg je dopuštena, s prijedlogom da se preinači pobijana presuda, podredno ukine, uz naknadu troškova parničnog postupka, kao i troška sastava revizije.
5. Tužiteljica u odgovoru na reviziju predlaže odbiti reviziju kao neosnovanu i obvezati tuženika na naknadu troška sastava odgovora na reviziju.
6. Revizija je osnovana.
7. Pobijana je presuda, sukladno odredbi čl. 391. st. 3. ZPP, ispitana samo u dijelu u kojem je dopuštena i samo zbog pitanja iz čl. 385.a ZPP zbog kojeg je dopuštena.
8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice (zaposlenice tuženika) za isplatu bruto iznosa od 4.752,95 EUR na ime neisplaćenih dodataka na plaću ugovorenih Sporazumom o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenog 2006. u razdoblju od svibnja 2017. do kolovoza 2019.
9. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:
- da je tužiteljica zaposlenica tuženika,
- da iz Odluke Vlade Republike Hrvatske o donošenju mreža osnovnih i srednjih škola, učeničkih domova i programa obrazovanja ("Narodne novine", broj 70/2011, dalje: Odluka) proizlazi da je pod toč. XXI. 1.1. pod brojem škole 58. naveden tuženik kao srednja škola s obrazovnim programima ekonomija, poslovna administracija i trgovina, grafička tehnologija i audio-vizualno obrazovanje, strojarstvo, brodogradnja i metalurgija te tekstil i koža,
- da tuženik kao poslodavac predstavlja javnu službu u smislu odredbe čl. 2. Zakona o plaćama u javnim službama,
- da je čl. 3. Sporazuma o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenog 2006. (dalje: Sporazum o dodacima na plaću) sklopljenom između Vlade Republike Hrvatske te Sindikata hrvatskih učitelja, Nezavisnog sindikata zaposlenih u srednjim školama Hrvatske i Nezavisnog sindikata znanosti i obrazovanja, ugovoren način reguliranja zaostajanja plaća u sustavu obrazovanja i znanosti, na način da će se, uz povećanje osnovice, osnovna plaća uvećavati dodacima za povećanje obujma i složenosti posla kako slijedi: od 1. kolovoza 2007. 2,0%, od 1. srpnja 2008. 2,1%, od 1. srpnja 2009. 2,2%, od 1. srpnja 2010. 2,2%, od 1. srpnja 2011. 2,2% i od 1. srpnja 2012. 2,3%, a uvećanja će se obračunavati na način da se ugovoreni dodaci za svaku godinu obračunavaju na već uračunati dodatak iz prethodnih godina,
- da je čl. 10. ugovora o radu sklopljenog između tužiteljice i tuženika 20. ožujka 1996. ugovoreno da se dodatak na plaću određuje u skladu sa Zakonom o radu, Zakonom o plaćama službenika i namještenika u javnim službama te Kolektivnim ugovorom za djelatnost socijalne zaštite, dok je Aneksom ugovora o radu s primjenom od 1. ožujka 2013. navedeni članak izmijenjen na način da je utvrđeno da se obračun osnovne plaće vrši sukladno čl. 8. Uredbe o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama,
- da sukladno čl. 16. Kolektivnog ugovora za zaposlenike u srednjoškolskim ustanovama ("Narodne novine", broj 7/2011 - dalje: KU/11) Sporazum o dodacima na plaću sadržajno predstavlja sastavni dio kolektivnog ugovora te se primjenjuje na način kako isti propisuje,
- da iz nalaza i mišljenja financijskog vještaka Petre Blašković proizlazi da tužiteljici nisu obračunata niti isplaćena uvećanja osnovne plaće za 13,7%, prema Sporazumu o dodacima na plaću, te da razlika između isplaćenih plaća i pripadajuće plaće prema Sporazumu o dodacima na plaću u utuženom razdoblju iznosi 3.274,99 EUR.
10. Na temelju ovako utvrđenog činjeničnog stanja nižestupanjski su sudovi prihvatili tužbeni zahtjev, ocjenivši da se na tuženika primjenjuje Kolektivni ugovor za zaposlenike u srednjoškolskim ustanovama pa slijedom odredbe čl. 16. KU/11 da se primjenjuje i Sporazum o dodacima na plaću. To stoga što je djelatnost tuženika, iako je ustanova socijalne skrbi, između ostalog i obavljanje odgojno obrazovnog srednjoškolskog obrazovanja i osposobljavanja u posebnim uvjetima, na što upućuje i sam naziv tuženika, uzimajući u obzir da se nalazi i na popisu srednjih škola Ministarstva znanosti i športa RH.
11. Sporno je koji kolektivni ugovor se primjenjuje na tuženika obzirom je tuženik ustanova socijalne skrbi, ali se nalazi i na popisu srednjih škola Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa RH te se bavi i djelatnošću odgoja i obrazovanja i osposobljavanja u posebnim uvjetima.
12. Prema ocjeni revizijskog suda, ne može se prihvatiti shvaćanje nižestupanjskih sudova.
13. Naime, odredbom čl. 203. st. 8. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14, 127/17 i 98/19, dalje: ZR) propisano je da kada je poslodavac obvezan primjenjivati dva ili više proširenih kolektivnih ugovora, u slučaju spora o primjeni kolektivnog ugovora primijeniti će se onaj kolektivni ugovor koji se primjenjuje u djelatnosti u koju je, prema službenoj statističkoj klasifikaciji, razvrstan poslodavac.
13.1. Ovakvom zakonskom odredbom otklonjena je možebitna pravna nesigurnost koju bi stvorila mogućnost da se stranke ugovora o radu istovremeno pozivaju na primjenu više kolektivnih ugovora (tako ovaj sud u odlukama broj Rev-520/2023 od 23. travnja 2024., Rev-797/2024-3 od 18. lipnja 2024.).
14. U konkretnom slučaju nije sporno da je ovdje tuženik prema službenoj statističkoj klasifikaciji razvrstan u djelatnost socijalne skrbi.
15. Polazeći od odredbe čl. 203. st. 8. ZR, prema shvaćanju revizijskog suda, u situaciji kada je poslodavac u obvezi primijeniti dva proširena kolektivna ugovora ne može se govoriti o kumuliranoj primjeni kolektivnih ugovora. To stoga što neovisno od činjenice što, kao u konkretnom slučaju, poslodavac osim usluga socijalne skrbi obavlja i djelatnost srednjoškolskog odgoja i obrazovanja, na koju bi se djelatnost primjenjivao Kolektivni ugovor za zaposlenike u srednjoškolskim ustanovama, zakonska odredba propisuje primjenu onog kolektivnog ugovora koji se primjenjuje u djelatnosti u koju je prema službenoj statističkoj klasifikaciji razvrstan poslodavac.
16. Slijedom navedenog, u konkretnom slučaju to znači da se na tuženika primjenjuje kolektivni ugovor za djelatnost socijalne skrbi, a ne kolektivni ugovor za zaposlenike u srednjoškolskim ustanovama, obzirom je djelatnost tuženika prema službenoj statističkoj klasifikaciji razvrstana u djelatnost socijalne skrbi. To je ujedno i odgovor na postavljeno pitanje.
17. Obzirom da tužiteljica potražuje isplatu na ime neisplaćenih dodataka na plaću prema Sporazumu o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenog 2006., prema ocjeni revizijskog suda tužbeni zahtjev nije osnovan, slijedom čega je na temelju odredbe čl. 391. st. 7. ZPP odlučeno kao u toč. I. izreke ove odluke.
18. O troškovima parničnog postupka tuženika odlučeno je na temelju odredbe čl. 166. st. 2. u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP. Tuženiku je parnični trošak odmjeren prema vrijednosti predmeta spora od 4.752,95 EUR, u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23, dalje: Tarifa), na temelju odredbe čl. 2. st. 1. ZPP te Tbr. 52. st. 3. Tarife, i to: za sastav odgovora na tužbu 199,00 EUR, (Tbr. 8.1.), za sastav podneska od 19. travnja 2023. 199,00 EUR, (Tbr. 8.1.) te zastupanje na ročištu za glavnu raspravu održanom 3. svibnja 2023. 199,00 EUR, (Tbr. 9.1.), ukupno 597,00 EUR, uz Tbr. 46. ukupno 746,25 EUR, koliko je tuženiku dosuđeno obzirom je u cijelosti uspio u parnici (toč. II. izreke).
19. Tuženiku je trošak revizije odmjeren prema vrijednosti predmeta spora pobijanog dijela u skladu s Tarifom pa mu tako prema Tbr. 10.5. uz Tbr. 46. za sastav revizije pripada 375,00 EUR, kako je i zatražio te je odlučeno kao pod toč. III. izreke.
20. Odluka o trošku tužiteljice temelji se na odredbi čl. 155. st. 1. ZPP i tužiteljici nije priznat trošak odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije, kao niti trošak odgovora na reviziju jer se radi o troškovima koji nisu bili potrebni za vođenje ove parnice, stoga je odlučeno kao pod toč. IV. izreke.
Zagreb, 1. listopada 2024.
Predsjednica vijeća
Marina Paulić
