- 1 -              Revd 4101/2023-3

Broj: Revd 4101/2023-3

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice J. A. iz Z., OIB ..., zastupane po punomoćnici A. V., odvjetnici u Odvjetničkom društvu K., V. & p., Z., protiv tuženika Veleučilište N. T., G., OIB ..., zastupan po punomoćniku B. M., odvjetniku u R., radi poništenja odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu i dr., odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-165/2023-3 od 6. rujna 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Gospiću poslovni broj Pr-32/2017-60 od 10. svibnja 2023. na sjednici održanoj 13. prosinca 2023.

r i j e š i o   j e:

I. Prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pravna pitanja se odbija.

II. U odnosu na povredu temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske se odbacuje.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova povodom odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je predložila da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-165/2023-3 od 6. rujna 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Gospiću poslovni broj Pr-32/2017-60 od 10. svibnja 2023., postavljajući slijedeća pravna pitanja:

„1. Od kada teče rok poslodavcu za donošenje odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu kada je riječ o kontinuiranoj povredi radne obveze od strane radnika s kojom je poslodavac upoznat od prvog dana nastanka povrede radne obveze? Može li poslodavac proizvoljno i prema vlastitom nahođenju odrediti dan od kad mu teče rok određen čl. 116. st. 2. Zakona o radu?

2. Je li radnik koji je obavijestio i upoznao poslodavca o razlozima dužeg izostanku s posla, a ne dostavljajući liječničku potvrdu, počinio osobito tešku povredu radnog odnosa koja predstavlja opravdan razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu prema čl. 116. st. 1. Zakona o radu?“ pozivajući se na razlog propisan čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22- dalje: ZPP) navodeći da pobijana presuda odstupa od prakse revizijskog suda (Revr 246/2003 od 2. listopada 2003., Revr 380/2003 od 10. rujna 2003., Revr 285/2013 od 18. ožujka 2015.).

3. Ujedno podnosi i prijedlog za dopuštenje revizije pozivom na čl. 385.a st. 2. ZPP navodeći da joj je pobijanom presudom povrijeđeno temeljno pravo zajamčeno čl. 54. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" br. 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 76/10, 85/10, 5/14, dalje: Ustav) na rad i slobodu, kao i da je zbog osobito teške povrede odredaba parničnog postupka došlo do povrede na pravično suđenje u smislu donošenja odluke o njenom zahtjevu u razumnom roku zajamčeno Ustavom.“

2. Odgovorom na prijedlog tuženik osporava navode iz prijedloga, predlaže da se prijedlog za dopuštenje revizije odbaci uz naknadu parničnih troškova povodom odgovora na prijedlog.

3. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP), ovaj revizijski sud je zaključio da postavljena pravna pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

4. Ovo iz razloga što su postavljena pravna pitanja činjenične naravi i stoga ne udovoljavaju kriteriju univerzalnosti za buduće pravne situacije na koje bi se odgovor mogao primjenjivati. Nadalje postavljenim pitanjima tužiteljica odstupa od činjeničnih utvrđenja na kojima se temelji pravna ocjena (ne)osnovanosti tužbenog zahtjeva iznijeta u pobijanoj presudi. Stoga i odluke na koje se kao razloge važnosti poziva u prijedlogu za dopuštenje revizije ne koincidiraju u odnosu na konkretan slučaj, dok je pobijana odluka u skladu sa pravnim shvaćanjem revizijskog suda u podudarnoj činjeničnoj situaciji (Rev 2061/1999 od 13. lipnja 1990.)

5. Stoga je temeljem čl. 389.b st. 1. ZPP odlučeno kao pod točkom I. izreke.

6. U odnosu na navode tužiteljice da je do došlo povrede prava na pravično suđenje i jednakost svih pred zakonom, valja odgovoriti čl. 29. st. 1. Ustava RH sadrže samo određena procesna jamstva. Do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj.

7. U svojim odlukama nižestupanjski sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode tužiteljice. Njihove odluke su detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Slijedom navedenog ne postoje okolnosti koje bi upućivale na zaključak da tužiteljica nije imala pravično suđenje.

8. U odnosu na navode koji se odnose na povredu prava na suđenje u razumnom roku, valja odgovoriti da je čl. 64. Zakona o sudovima („Narodne novine“ 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18, 126/19, 130/20, 21/11, 60/22, 16/23 - dalje: ZS) predviđen pravni put pružanja pravne zaštite u odnosu na ovo pravo. Budući da iz sadržaja prijedloga za dopuštenje revizije ne proizlazi da je u svezi povrede ovoga prava tužiteljica prethodno iscrpila dopušteni pravni put prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na ove razloge odbačen je temeljem čl. 389.a st. 4. ZPP.

9. Kako tužiteljica nije učinila vjerojatnim da su joj pobijanom odlukom povrijeđena temeljna prava zajamčenih Ustavom i to ustavno pravo na pravično suđenje (čl. 29. Ustava), temeljem čl. 389.a st. 4. ZPP odlučeno je kao pod točkom II. izreke.

10. Obzirom da trošak sastav odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije nije nužan trošak za vođenje parnice, temeljem čl. 155. st. 1. ZPP odlučeno je kao pod točkom III. izreke.

Zagrebu, 13. prosinca 2023.

                                                                                                                              Predsjednik vijeća:

              Đuro Sessa, v.r.