REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-942/2022

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca: Jasne Momirović kao predsjednice vijeća, te Katice Lučić i Mladena Genca kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Vorel Mikša kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv I okrivljenika TEHNIKA d.d., kao pravne osobe i II okrivljenice MĐ, kao odgovorne osobe u pravnoj osobi, zbog prekršaja iz čl. 229. st. 1. t. 34. i st. 2. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14, 127/17, 98/19), odlučujući o žalbi I okrivljenika TEHNIKA d.d. i II okrivljenice MĐ, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, broj: 74. Pp -15864/2021, od 6. prosinca 2021., u sjednici vijeća održanoj dana 1. listopada 2024.,

p r e s u d i o j e :

I. Djelomičnim prihvaćanjem žalbe I okrivljenika TEHNIKA d.d. i II okrivljenice MĐ, a u povodu te žalbe i po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda u pravnoj oznaci djela i odluci o kazni, te se za prekršaj činjenično opisan u izreci pobijane presude iz čl. 229. st. 1. t. 46. i st. 2. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19, 151/22), na temelju tog propisa uz primjenu čl. 37. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22 - dalje u tekstu PZ) izriče novčana kazna I okrivljeniku TEHNIKA d.d. u iznosu od 6.000,00 eura (šesttisućaeura) i II okrivljenici MĐ u iznosu od 300,00 eura (tristoeura), koju su okrivljenici dužni platiti u 30 (trideset) dana, računajući od dana od primitka ove presude, a ako okrivljenici u tom roku plate dvije trećine izrečene novčane kazne, u smislu odredbe čl. 152. st. 3. PZ smatrat će se da je novčana kazna u cijelosti plaćena.

II. U ostalom dijeli odbija se kao neosnovana žalba I okrivljenika TEHNIKA d.d. i II okrivljenice MĐ i u pobijanom a nepreinačenom dijelu potvrđuje se pobijana prvostupanjska presuda.

III. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3c. PZ I okrivljenik TEHNIKA d.d. i II okrivljenica MĐ su dužni naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 eura (trideseteura), svaki, u roku od 30 (trideset) dana, računajući od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom okrivljenici su proglašeni krivima i kažnjeni novčanom kaznom od 61.000,00 kuna, I okrivljenik i od 3.000,00 kuna, II okrivljenica, zbog prekršaja iz čl. 229. st. 1. t. 34. i st. 2. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14,127/17, 98/19), činjenično opisanog u izreci.

2. Istom presudom okrivljenici su dužni naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 kuna, svaki.

3. Protiv navedene presude okrivljenici su pravodobno podnijeli žalbu, zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o kazni, kako to proizlazi iz sadržaja žalbe.

4. U žalbi žalitelji u bitnom navode da Zakon o radu ne sadrži odredbu koja određuje trenutak dospijeća otpremnine niti trenutak kada bi radniku trebalo predati obračun (neisplaćene) otpremnine, pa da je sud trebao okrivljenike osloboditi. Dalje navode da je radnik u ovom slučaju nesporno pokrenuo postupak u kojem traži da se otkaz utvrdi nezakonitim i da se on vrati u radni odnos, pa da će tek pravomoćnim okončanjem sudskog spora o zakonitosti otkaza biti utvrđeno ima li radnik ili nema pravo na otpremninu, te tek nakon toga, ako se odluka utvrdi zakonitom, pravomoćnošću presude dospijeva obveza isplate otpremnine. Pozivaju se na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Rev-1890/01, od 6.5.2003. da pravo na otpremninu radniku pripada samo kada se radi o valjanom otkazu, ako otkaz nije valjan i ako to sud utvrdi, uspostavlja se radnikov radnopravni status kao da otkaza nije bilo, te na odluku Županijskog suda u Zagrebu, Gž R-768/2020 da odluka suda o zahtjevu za isplatu otpremnine ovisi o rješavanju prethodnog pitanja da li je Odluka o otkazu dopuštena ili nije, te da se zato postupak radi isplate otpremnine prekida do pravomoćnog okončanja postupka o dopuštenosti otkaza. Navode da sud neosnovano smatra irelevantnom činjenicu da je radnik pokrenuo sudski postupak u kojem osporava zakonitost otkaza i prestanak radnog odnos, a time i prava na otpremninu odnosno njezino dospijeće.

5. Predlažu da se iz razloga navedenih u žalbi, ista prihvati.

6. Žalba je djelomično osnovana.

7. Odlučujući u okviru žalbenih navoda i čl. 202. st. 1. PZ, ovaj sud je utvrdio da u predmetu nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 6., 7., 9. i 10. PZ, te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, a na što ovaj sud pazi po službenoj dužnosti i da je činjenično stanje u potpunosti i pravilno utvrđeno.

8. Naime, na temelju pisanih obrana okrivljenika i provedenih dokaza prvostupanjski sud je osnovano zaključio da su okrivljenici počinili inkriminirani prekršaj, za koje su pravilno i zakonito proglašeni krivima i kažnjeni, o čemu je suprotno tvrdnji žalitelja, prvostupanjski sud je dao valjane razloge koje prihvaća i ovaj sud, a iznesenim žalbenim navodima u kojima u bitnom ponavljaju navode pisanih obrana, žalitelji nisu doveli u sumnju pravilnost činjeničnog utvrđenja niti pravilnu primjenu materijalnog prava.

9. Nadalje, odredbom čl. 229. st. 1. t. 34. i st. 2. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14,127/17, 98/19) propisano je kažnjavanje za prekršaj poslodavca - pravne osobe i odgovorne osobe pravne osobe: „ako radniku ne dostavi obračun dugovane, a neisplaćene plaće, naknade plaće ili otpremnine, ili ako obračun nema propisani sadržaj (članak 93. stavci 2. i 4.), s tim da sukladno odredbi čl. 93. st. 2. istog Zakona poslodavac koji na dan dospjelosti ne isplati, pored ostalog, otpremninu dužan je do kraja mjeseca u kojem je dospjela njezina isplata radniku dostaviti obračun iznosa koji je bio dužan isplatiti, a odredbom čl. 126. st. 1. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14,127/17, 98/19) je propisano da radnik kojem poslodavac otkazuje nakon dvije godine neprekidnog rada, osim ako se otkazuje zbog razloga uvjetovanih ponašanjem radnika, ima pravo na otpremninu u iznosu koji se određuje s obzirom na dužinu prethodnog neprekidnog trajanja radnog odnosa s tim poslodavcem, pa kako je neprijeporno da su okrivljenici navedenom radniku koji je bio u radnom odnosu neprekidno od 24.6.1987. otkazali ugovor o radu zbog poslovno uvjetovanog razloga, na temelju Odluke o otkazu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu od 5.10.2020., čiji pravni učinak je nastupio s danom 9. ožujka 2021., kada je imenovanom radniku prestao radni odnos podnošenjem prijave o prestanku osiguranja kod Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, pravilno je zaključio prvostupanjski sud da su okrivljenici počinili prekršaj koji im se stavlja na teret, jer je radnik ostvario pravo na otpremninu i ona je dospjela 9. ožujka 2021. danom prestanka radnog odnosa, pa su mu okrivljenici do 31. ožujka 2021. bili dužni dostaviti obračun dugovane, a neisplaćene otpremnine, a neprijeporno je da su to propustili učiniti.

10. Slijedom navedenog, na utvrđenu prekršajnu odgovornost okrivljenika nema utjecaja to što je u tijeku postupak po tužbi radnika radi utvrđenja otkaza nezakonitim, pri čemu se napominje da je u čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima, kojim je regulirano stjecanje bez osnove, u st. 3. propisano da obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.

11. Nadalje, nakon počinjenja predmetnog prekršaja i donošenja pobijane presude, dana 1.1.2023. stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o radu („Narodne novine“, broj 151/22) kojim je za predmetni prekršaj u čl. 229. st. 1. t. 46. i st. 2. Zakona o radu propisana novčana kazna pravnoj osobi u iznosu od 8090,00 do 13.270,00 eura, te odgovornoj osobi u pravnoj osobi u iznosu od 920,00 do 1.320,00 eura, dok je Zakon o radu („Narodne novine“, broj 93/14,127/17,98/19), koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja propisivao za taj prekršaj novčanu kaznu pravnoj osobi u iznosu od 61.000,00 do 100.000,00 kuna, te odgovornoj osobi u pravnoj osobi u iznosu od 7.000,00 do 10.000,00 kuna, dakle nešto strožu novčanu kaznu. Sukladno načelu primjene blažeg propisa iz čl. 3. PZ, prema počinitelju se primjenjuje propis koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja, a ako se propis nakon toga, prije donošenja pravomoćne presude, izmijeni jednom ili više puta, primijenit će se najblaži propis za počinitelja. Stoga je ovaj sud, po službenoj dužnosti izmijenio pravnu kvalifikaciju djela i primijenio izmijenjene odredbe Zakona o radu kao blažeg propisa, te preinačio i odluku o kazni okrivljenicima, imajući u vidu i veliki protek vremena o počinjenja prekršaja, zatim da je u odnosu na pravomoćnu odluku o prekršaju na koje se poziva prvostupanjski sud cijeneći raniju kažnjavanost I okrivljenika kao otegotnu okolnost, za I okrivljenika nastupila rehabilitacija jer je proteklo više od tri godine od pravomoćnosti iste (čl. 77. PZ), te da su okrivljenici naknadno propust otklonili, odnosno radniku dostavili obračun otpremnine, pa su se po ocjeni ovog suda stekli su se uvjeti za primjenu čl. 37. PZ i ublažavanje kazne i I okrivljeniku ispod donje granice propisane kazne za predmetni prekršaj, te daljnje ublažavanje kazne II okrivljenici, kao u izreci, a u uvjerenju da će se i tako ublaženim kaznama u ovom slučaju postići svrha kažnjavanja i okrivljenici ubuduće kloniti činjenja prekršaja.

17. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c PZ, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika i određen je u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13), a s obzirom na složenost i trajanje postupka pred ovim sudom.

18. Iz izloženih razloga trebalo je odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 1. listopada 2024.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Ivana Vorel Mikša, v.r.

Jasna Momirović, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 5 otpravaka: za spis, okrivljenike i tužitelja.