Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Borelli 9

Poslovni broj: Gž-817/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca Katije Hrabrov, predsjednice vijeća, Blanke Pervan, izvjestiteljice i članice vijeća, te Igora Delina, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. J. pok. P., OIB: …, iz P., (ulica), zastupanog po punomoćniku I. R., odvjetniku u Z., protiv tuženika Š. J. pok. T., OIB: …, iz R., (ulica), zastupanog po punomoćnici K. G., odvjetnici u R., (ulica), radi utvrđenja prava služnosti, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-2564/2009 od 31. listopada 2013., u sjednici vijeća održanoj dana 1. listopada 2024.,

p r e s u d i o  j e

I Preinačuje se presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-2564/2009 od 31. listopada 2013. i sudi:

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja D. J. koji glasi:

''I Utvrđuje se da tužitelj J. D. pok. P. iz P., (ulica), ima pravo stvarne služnosti prava prolaza i provoza preko nekretnine u vlasništvu i posjedu tuženika J. Š. pok. T.

– (poštanski broj) R., (ulica), kat. oznake čest. zem. 8232 k.o. P. kao poslužnog dobra u korist čest. zem. 8233 k.o. P. u posjedu i vlasništvu tužitelja kao povlasne nekretnine, prikazano na skici sudskog očevida od dana 4. veljače 2011. godine, geometra T. Ć., označeno žutom bojom te likom i točkama A-B-C-D-E-F-G-H-A površine 234 m2, na dijelu čest. zem. 8232 k.o. P., a koje pravo je tužitelj putem prednika J. P. pok. T. stekao diobom s tuženikom 17. travnja 1968. godine, što je tuženik dužan priznati i trpjeti izvršavanje stvarne služnosti, a tužitelj ovlašten izvršiti upis ove služnosti u zemljišne knjige Općinskog suda u Zadru, sve u roku od 15 dana."

II Dužan je tužitelj D. J. naknaditi tuženiku Š. J. prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.917,85 EUR, te trošak žalbenog postupka u iznosu od 155,53 eura, odnosno sveukupno 2.073,03 eura, u roku od 15 dana, dok se zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška u preostalom dijelu odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

''I Utvrđuje se da tužitelj J. D. pok. P. iz P., (ulica), ima pravo stvarne služnosti prava prolaza i provoza preko nekretnine u vlasništvu i posjedu tuženika J. Š. pok. T.

– (poštanski broj), R., (ulica), kat. oznake čest. zem. 8232 k.o. P. kao poslužnog dobra u korist čest. zem. 8233 k.o. P. u posjedu i vlasništvu tužitelja kao povlasne nekretnine, prikazano na skici sudskog očevida od dana 4. veljače 2011. godine, geometra T. Ć., označeno žutom bojom te likom i točkama A-B-C-D-E-F-G-H-A površine 234 m2, na dijelu čest. zem. 8232 k.o. P., a koje pravo je tužitelj putem prednika J. P. pok. T. stekao diobom s tuženikom 17. travnja 1968. godine, što je tuženik dužan priznati i trpjeti izvršavanje stvarne služnosti, a tužitelj ovlašten izvršiti upis ove služnosti u zemljišne knjige Općinskog suda u Zadru, sve u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku Š. J., nadoknaditi tužitelju D. J. trošak ovog postupka u iznosu od 19.579,16 kuna, u roku od 15 dana.

III Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška u preostalom dijelu od određenog.''

2. Protiv citirane presude žalbu je izjavio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Tvrdi da je prilikom donošenja pobijane presude počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku, jer je sud prvog stupnja jednostrano i pogrešno ocijenio izvedene dokaze i zanemario nelogičnosti iskaza tužitelja i svjedoka. Isto tako, prilikom ocjene dokaza nije primijenio odredbu čl. 8. ZPP. Tuženik nije mogao Ugovorom iz 1968. godine, kad su se braća i majka dijelili nakon smrti oca, predniku tužitelja priznati pravo prolaza s javnog puta, po tuženikovom dijelu „D.“, jer su obojica, zbog uzdužne podjele, imali izlaz na taj isti javni put. Na Ugovoru o diobi iz 1968. godine ne može stajati fraza o „putu gori – doli“, ako je netko nije naknadno ubacio. Usporedbom s tipkanim Ugovorom od 17. travnja 1968. godine, vidljivo je da u njemu stoji drugačija podjela iste nekretnine među braćom, pa tako pod toč. 7. Šimi pripada „sjeverni dio“, a pod toč. 8. P. pripada „donji dio“. Ukoliko je bila za „D.“ ugovorena služnost prolaza, postavlja se pitanje zašto isto nije navedeno odmah ispod toč. 7. i 8. Ugovora. Sud prvog stupnja je zaključio da nema razloga zbog kojih bi A. J. krivotvorio Ugovor, iako on sam potvrđuje da je podjela među braćom izvršena 1967. godine. Prvostupanjski sud odbija prihvatiti postojanje mane volje na strani tuženika pored svih ukazanih nelogičnosti. Isto je tako zanemario iskaz K., koja je potvrdila diobu po dužini i zanemario dio njezinog iskaza kojim je potvrdila navod tuženika da je P. napravio kuću i nije ostavio mjesta za Š.. Prvostupanjski se sud nije bavio usporedbama, poglavito glede urednog prolaza kombajna kroz postojeću kapiju, iako je nevjerojatno da nešto što ima širinu od 3,6 m može proći kroz vrata širine 2,5 m. Prvostupanjski sud pogrešno zaključuje da fotografije koje prileže spisu, predstavljaju samo fragmente u vremenu, koji ne dokazuju da vozila nisu prolazila prijeporom. Konopac za sušenje rublja, koji se proteže preko prijepora, ljetni tuš i cvjetne gredice, nisu nešto što se moglo samo tako maknuti da prođe vozilo od više tona i širine preko 3 m. Ističe da sud prvog stupnja pristrano i pogrešno tumači iskaz svjedoka V. i zanemaruje da je upravo konflikt, o kojem svjedok govori, važan za presuđenje i potvrdu navoda tuženika. Svjedoci koji su u postupku saslušani na okolnost oranja njive tužitelja i njegovog prednika, potvrdili su da su orali do same granice i nisu ostavljali put, što navodi na zaključak da nema ostavljenog puta na tužiteljevom dijelu „D.“. Prvostupanjski je sud tužbeni zahtjev tužitelja nepravilno ocijenio stvarnopravnim, a ne obveznopravnim i nije usvojio prigovor zastare, iako za stjecanje prava služnosti nije dovoljno zaključiti valjani pravni posao, već je potrebno izvršiti upis prava služnosti u zemljišne knjige, kako je to regulirao Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, kao i Opći građanski zakonik koji se primjenjuje kao pravno pravilo temeljem Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. Samo stvarno pravo ne zastaruje, ali se u konkretnome ne radi o stjecanju stvarnog prava na temelju zakona ili dosjelosti, već o stjecanju stvarnog prava na temelju ugovora i radi se o obveznopravnoj tužbi. Prvostupanjski sud nije primijenio odredbe paragrafa 433. i 434. Općeg građanskog zakonika, kojima je propisano što isprava kojom se ugovara služnost mora sadržavati, pa se izričito, kako je to regulirano i pozitivnim propisima, zahtijeva izdavanje tabularne izjave, koje u konkretnom Ugovoru nema. Osim toga, nisu primijenjene odredbe o osobnoj i neprenosivoj služnosti, jer da je tuženik i ugovorio predmetnu služnost, jasno se vidi da se ona odnosi izričito na P. i Š. i njihov zajednički put, pa nakon P. smrti tužitelj ne može na sebe prenositi takvo pravo, jer se ne radi o služnosti u korist i na teret nekretnina i njihovih svagdašnjih vlasnika, već o zajedničkom putu P. i Š.. Nadalje, prvostupanjski sud zanemaruje odredbu čl. 224. st. 2. i 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, koja izričito brani služnost kroz ograđena kućna dvorišta, odnosno ograđene vrtove i vinograde, iako iz spisa predmeta proizlazi da je okućnica uređena najmanje od 1975. godine. Prigovara odluci o parničnim troškovima. Predlaže žalbu uvažiti, pobijanu presudu suda prvog stupnja preinačiti i odbiti tužbeni zahtjev, odnosno istu presudu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Tužitelj je u odgovoru na žalbu naveo da je pobijana presuda razumljiva, navedeno obrazloženje je u skladu s dokazima u spisu, a iskazi svjedoka su logični i vjerodostojni. Predložio je žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu.

4. Žalba tuženika je osnovana.

5. Predmet spora povodom tužbe tužitelja od 30. ožujka 2009. je zahtjev radi utvrđenja da ima pravo stvarne služnosti prava prolaza i provoza preko nekretnine oznake čest. zem. 8232 k.o. P., kao poslužne nekretnine, vlasništva tuženika, u korist čest. zem. 8233 k.o. P., vlasništva tužitelja, kao povlasne nekretnine, i to u dijelu označenom A-B-C-D-E-F-G-H-A, koje pravo je stekao diobom s tuženikom putem pravnih prednika Diobenim ugovorom od 17. travnja 1968. Uz deklaratorni tužbeni zahtjev postavio je i obveznopravni zahtjev kojim je od tuženika zatražio da prizna i trpi izvršavanje stvarne služnosti, te upisa prava služnosti u zemljišne knjige Općinskog suda u Zadru, u roku od 15 dana.

6. Prvostupanjski je sud usvojio postavljeni tužbeni zahtjev, polazeći od slijedećih činjeničnih utvrđenja:

- da je tužitelj vlasnik čest. zem. 8233 k.o. P., a tuženik vlasnik nekretnine oznake čest. zem. 8232 k.o. P., u naravi kuće i dvorišta,

- da su Diobenim ugovorom od 17. travnja 1968., koji su Ugovor djeljenici, nasljednici T. J. pok. P. konačno potpisali 1978., te izvršili diobu naslijeđenih nekretnina (između ostalih i prednik tužitelja P. J. i tuženik osobno), pa tako i zemljišta zv. D. kojim su Ugovorom prednik tužitelja, njegov otac P. J. pok. T. i Š. J. pok. T., dogovorili da na čest. zem. D. "ostave zajednički put gori-doli po čitavoj dužini od 2,5 m" (l.s. 5-8),

- da se pravo služnosti prolaza i provoza vozilima na tom dijelu izvršavalo kontinuirano sve od 1968., odnosno 1978., i to kako od strane prednika tužitelja, pok. P. J., tako i samog tužitelja.

7. Služnost je ograničeno stvarno pravo na nečijoj stvari koje ovlašćuje svojeg nositelja da se na određeni način služi tom stvari (poslužna stvar) ma čija ona bila, a njezin svagdašnji vlasnik je dužan to trpjeti ili pak zbog toga glede nje nešto propuštati sukladno odredbi čl. 174. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 – dalje: ZVDSP).

8. Prema odredbi čl. 218. st. 1. ZVDSP, pravo služnosti može se osnovati na temelju pravnog posla vlasnika poslužne nekretnine, odluke suda ili druge vlasti ili samoga zakona.

9. Na temelju valjanog pravnog posla kojemu je cilj stjecanje služnosti osnivaju se prava služnosti izvođenjem iz vlasništva poslužne stvari, odnosno, iz pripadanja prava koje je poslužna stvar, a na način određen zakonom (čl. 219. st. 1. ZVDSP).

10. Prvostupanjski je sud pobijanom presudom, na temelju tako utvrđenih činjenica, usvojio postavljeni tužbeni zahtjev i zaključio da tužitelj ima pravo zahtijevati od tuženika kao vlasnika poslužne stvari da prizna i trpi njegovo pravo služnosti na dijelu čest. zem. 8232 k.o. P., označenim točkama A-B-C-D-E-F-G-H-A u skici vještaka geometra, kao teret na poslužnoj stvari, da se u konkretnome ne radi o osobnoj služnosti u korist određene osobe, one koja bi se odnosila isključivo na pok. prednika tužitelja, već jer riječ o služnosti osnovanoj u korist nekretnine tužitelja kao povlasne, u smislu odredbe čl. 219. st. 1. ZVDSP.

11. Glede žalbe tuženika izjavljene protiv presude suda prvog stupnja poslovni broj P-2564/09 od 31. listopada 2013. ovaj drugostupanjski sud svojom je presudom poslovni broj Gž-28/14-4 od 14. ožujka 2017. preinačio presudu suda prvog stupnja na način da je utvrdio da je tužitelj D. J. pok. P. stekao pravo stvarne služnosti prava prolaza i provoza preko nekretnine u vlasništvu tuženika ali ne na temelju pravnog posla Diobenog ugovora iz 1968. već na temelju dosjelosti, pri čemu se pozvao na odredbu čl. 229. st. 1. ZVDSP.

12. Povodom revizije tuženika izjavljene protiv presude ovog Županijskog suda poslovni broj Gž-28/2014 od 14. ožujka 2017. Vrhovni sud Republike Hrvatske ukinuo je presudu ovog drugostupanjskog suda i predmet vratio ovom sudu na ponovno suđenje i to iz razloga jer se glede osnovanosti tužbenog zahtjeva u svom zaključku ovaj drugostupanjski sud pozvao na činjenice na kojima tužitelj nije tražio utvrđenje služnosti, odnosno, nije se pozvao na činjenice iz kojih bi se moglo zaključiti da je stekao pravo služnosti na temelju dosjelosti, jer ni sud prvog stupnja nije imao u vidu mogućnost stjecanja služnosti dosjelošću. S obzirom da je sud vezan za činjeničnu osnovu tužbe, odredbom čl. 2. ZPP, jer u parničnom postupku odlučuje u granicama zahtjeva stavljenog u postupku, pa kako ovaj drugostupanjski sud nije prihvatio tužbeni zahtjev na onoj činjeničnoj osnovi na kojoj sam tužitelj temelji svoj zahtjev, povredom takvog postupanja prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske prekoračen je tužbeni zahtjev i počinjena je bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 12. ZPP, slijedom čega je ukinuta presuda ovog suda drugog stupnja poslovni broj Gž-28/2014 od 14. ožujka 2017. i predmet rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-274/2021-3 od 21. kolovoza 2024. vraćen ovom sudu na ponovno suđenje.

13. Na temelju valjanog pravnog posla, kojemu je cilj stjecanje služnosti, osniva se pravo služnosti izvođenjem iz vlasništva poslužne stvari, odnosno, iz pripadanja prava koje je poslužna stvar, na način određen zakonom, sukladno odredbi čl. 219. st. 1. ZVDSP. Pravo služnosti na nekretnini osniva se uknjižbom toga prava u zemljišnoj knjizi kao teret na poslužnoj nekretnini, sukladno odredbi čl. 220. st. 1. ZVDSP, odnosno, odredbi čl. 54. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 9/92 i 77/92 - dalje: ZOVO). Ako nema upisa u zemljišne knjige, pravni posao ostaje u području obveznog prava, kako to pravilno ističe i tuženik u žalbi.

14. Dakle, valjani pravni posao je tek pravna osnova za stjecanje prava stvarne služnosti, dok je upis u zemljišnu knjigu način stjecanja prava služnosti, i upis u zemljišnu knjigu ima konstitutivni karakter. Kako ugovoreno pravo služnosti između prednika tužitelja i tuženika, na temelju Diobenog ugovora iz 1968., nije upisano u zemljišnu knjigu, ono, dakle, i nije stečeno na temelju pravnog posla.

15. Takav pravni stav zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci br. Rev- 359/00 od 9. srpnja 2003., a svoj je stav potvrdio i u rješenju broj Rev-274/2021-3 od 21. kolovoza 2024. (l. s. 264.).

16. ZVDSP, kao i raniji ZOVO, određuje više pravnih osnova stjecanja prava služnosti, među kojim osnovama se pravo služnosti može steći i na temelju samog zakona. Prema odredbi čl. 229. ZVDSP stvarna služnost osniva se na temelju zakona dosjelošću, ako ju je posjednik povlasne nekretnine pošteno posjedovao izvršavajući njezin sadržaj kroz dvadeset godina, a vlasnik poslužne nekretnine nije se tome protivio. Imajući u vidu navedenu zakonsku odredbu, jasno je da se pravo služnosti dosjelošću osniva vršenjem posjeda prava služnosti kroz dvadeset godina.

17. Međutim, tužitelj je tužbom zahtijevao utvrđenje prava služnosti isključivo na temelju pravnog posla, a ne dosjelosti, pa kako u konkretnome nije došlo do upisa u zemljišne knjige, što je pretpostavka za stjecanje prava služnosti na temelju pravnoga posla, pravni je posao ostao u području obveznog prava, to je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo kada je pobijanom presudom udovoljio tužbenom zahtjevu tužitelja i utvrdio da je tužitelj pravo služnosti na prijeporu stekao sporazumom s tuženikom na temelju Diobenog ugovora od 17. travnja 1968. te neosnovano obvezao tuženika da isto prizna i trpi upis služnosti u zemljišne knjige prvostupanjskog suda.

18. Stoga je žalba tuženika osnovana.

19. Na osnovi iznesenog trebalo je po čl. 373. toč. 3. ZPP preinačiti pobijanu prvostupanjsku presudu i odbiti tužbeni zahtjev tužitelja, jer je činjenično stanje u prvostupanjskoj presudi pravilno utvrđeno ali je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je udovoljio tužbenom zahtjevu.

20. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 166. st. 2. ZPP u svezi čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. istog Zakona te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22. i 138/23; dalje Tarifa).

20.1. Tuženiku je priznat slijedeći parnični trošak: sastava odgovora na tužbu od 100 bodova, sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife; zastupanja na ročištima od: 4. listopada 2010., očevidu od 4. veljače 2011., ročištu od 26. studenog 2012., 22. siječnja 2013., očevidu od 3. travnja 2013., ročištu od 12. lipnja 2013. i 1. listopada 2013. od po 100 bodova, sukladno Tbr.9. toč. 1. Tarife.

20.2. Tuženiku je priznat i trošak sastava podneska od 9. kolovoza 2013., sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife (100 bodova) te sastava žalbe na rješenje o određivanju privremene mjere sukladno Tbr. 10. toč. 5. Tarife (50 bodova), što iznosi sveukupno 950 bodova, kao i trošak plaćene sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 200,00 kn (26,54 EUR).

20.3. Kraj činjenice da kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje Tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka sukladno Tbr. 48. st. 2. Tarife te da je vrijednost boda 2,00 eura, sukladno uvođenju EUR kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Tbr. 54. Tarife), to priznati parnični trošak tuženika iznosi sveukupno 1.926,54 eura.

20.4. Tuženiku je odbijen zahtjev za naknadu parničnog troška sastava podneska od 12. lipnja 2013., jer mu je već priznat trošak zastupanja na tom ročištu. Isto tako mu nije priznat trošak sastava podneska od 5. lipnja 2009. (l. s. 31.) jer nije bio potreban za vođenje predmetnog spora te podnesak od 5. rujna 2013. koji također nije bio nužan za vođenje postupka (l.s. 162.). Isto tako nije mu priznat ni trošak sastava podnesaka od 30. kolovoza 2013. i 4. rujna 2013. jer su uručeni tužitelju na ročištu od 5. rujna 2013., kao ni trošak svjedokinji Š. B. (l.s. 180), za koji trošak je tuženiku naloženo da ga isplati svjedokinji, ali u spisu nema dokaza da ga je on doista i platio. 21. Tuženiku je također priznat i trošak žalbenog postupka, odnosno zatraženi trošak sastava žalbe u iznosu od 155,53 eura (1.171,87 kn) sukladno odredbi čl. 2. ZPP.

Zadar, 1. listopada 2024.

Predsjednica vijeća

Katija Hrabrov, v.r.