REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli - Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula - Pola

Poslovni broj: Gž Ob-108/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Zorana Šarića, predsjednika vijeća, Mirne-Nade Terlević Sebastijan, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Miroslava Ružića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. K. iz B., OIB …, koju zastupa punomoćnik V. Š., odvjetnik u Z., protiv tuženika Ž. P. iz K., OIB …, kojeg zastupa punomoćnica Ž. K., odvjetnica u Z., uz sudjelovanje djeteta, mlt. J. P. iz B., OIB …, kojeg zastupa posebna skrbnica D. V. iz C. za posebno skrbništvo, Dislocirana jedinica R., radi određivanja mjesta stanovanja i ostvarivanja osobnih odnosa s djetetom, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj P Ob-164/2024-42 od 1. srpnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 1. listopada 2024.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužiteljice te se potvrđuje točka I. presude Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj P Ob-164/2024-42 od 1. srpnja 2024.

i

r i j e š i o  j e

Prihvaćaju se žalbe stranaka, ukida se točka III. presude Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj P Ob-164/2024-42 od 1. srpnja 2024. te se predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na novo suđenje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom, točkom I., odbijen je zahtjev tužiteljice za samostalnu roditeljsku skrb glede promjene prebivališta, odnosno boravišta djeteta iz čl. 100. Obiteljskog zakona. Točkom II. je određeno da će mlt. J. P., rođen u Z. …., živjeti na adresi prebivališta majke u B., a točkom III. je izmijenjeno rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu, posl.br. R1 Ob-543/2020 od 3. lipnja 2022., u dijelu ostvarivanja osobnih odnosa s djetetom, u cijelosti, na način da je odlučeno kako će se osobni odnosi djeteta mlt. J. P. i oca Ž. P. odvijati na način da će otac viđati dijete svaki drugi vikend u mjesecu na način da će preuzimati mlt. J. u petak u 17,00 sati na adresi prebivališta djeteta i vraćati ga na istu adresu u nedjelju u 20,00 sati te da će mlt. J. s ocem provoditi jesenske školske praznike u cijelosti svake godine, da će prvi dio zimskih školskih praznika jednu godinu dijete u cijelosti provesti s ocem, a drugu godinu s majkom, s time što će drugi dio zimskih školskih praznika uvijek provoditi s ocem, proljetne školske praznike jednu godinu u cijelosti s ocem, a drugu s majkom, ljetni školski odmor dijete nakon završetka školovanja i svih školskih obveza provoditi s ocem u trajanju od mjesec i pol dana, a ostatak ljeta s majkom, s time što se roditelji moraju dogovoriti koji će to mjeseci u godini biti ovisno o njihovim radnim obavezama i njihovim godišnjim odmorima.

1.1. Prvostupanjskim je rješenjem odbijen prijedlog tuženika za određivanje privremene mjere od 28. veljače 2023.

2. Protiv dijela presude pravovremene žalbe podnijele su obje parnične stranke.

2.1. Tužiteljica pobija presudu u točkama I. i III. izreke zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da je sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 84/2008., 57/2011., 25/2013., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023., dalje ZPP) jer presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka je nerazumljiva i proturječi razlozima presude, a ne sadrži ni obrazloženje o odlučnim činjenicama. Ukazuje da pod točkom III. izreke presude, u dijelu koji se odnosi na način održavanja osobnih odnosa, presuda nije ovršiva pa nije u skladu sa zakonskim odredbama. Nejasno je na što se odnosi prvi dio zimskih školskih praznika, a na što drugi dio zimskih praznika te nije određeno koji dan, niti u koje vrijeme, niti gdje, niti koji roditelj će biti u obvezi preuzeti i vratiti dijete tijekom tog razdoblja. Ističe i kako izreka kojom sud nalaže strankama da se same dogovaraju o vremenu, mjestu i načinu održavanja osobnih odnosa nije u skladu s čl. 417. st. 2. Obiteljskog zakona ("Narodne novine" broj 103/2015., 98/2019., 47/2020. i 49/2023., dalje: ObZ) te je nezakonita. Smatra upitnim može li se odluka prvostupanjskog suda provesti, budući da nije utvrđena mogućnost tuženika da toliko vremena, u kontinuitetu, provede s djetetom tijekom ljetnih školskih praznika. Sud nije utvrdio ni od kakvog bi utjecaja bilo na dijete da mjesec i pol dana ne ostvari kontakt s drugim roditeljem i to s roditeljem s kojim inače stanuje. Ističe i da je prvostupanjski sud namjerno izostavio podatke o načinu, vremenu i mjestu preuzimanja djeteta, radi čega je došlo do pogrešne primjene materijalnog prava. Slijedom navedenog, predlaže prihvaćanje žalbe, ukidanje pobijanog dijela presude i njeno vraćanje na novo suđenje.

2.2. Tuženik pobija točku III. izreke presude zbog bitne povrede odredaba postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. U odnosu na točku III. izreke presude tuženik podnosi žalbu protiv dijela kojim je odlučeno: da će tuženik dolaziti svaki drugi vikend po mlt. J. P. na adresu prebivališta tužiteljice i mlt. J. u B. i vraćati ga na adresu prebivališta djeteta, da će proljetne školske praznike mlt. J. jednu godinu u cijelosti provesti s ocem, a drugu s majkom, a sud nije odlučio tko će dolaziti i tko će vraćati mlt. J. za vrijeme školskih praznika i u koliko sati te kojim je sud prepustio roditeljima dogovor oko određivanja razdoblja tijekom ljetnih mjeseci koje će tuženik provesti s mlt. J.. Ističe kako je prvostupanjski sud trebao, s obzirom na nemogućnost komunikacije između stranaka, detaljno urediti način i vrijeme ostvarivanja osobnih odnosa jer ovako, zbog nemogućnosti dogovora stranaka, ionako narušeni odnosi mogu postati još gori. Predlaže prihvaćanje žalbe i preinačenje prvostupanjske presude na način da se odredi tko će dolaziti po mlt. J. i tko će ga vraćati (prema prijedlogu tuženika iz podneska od 26. travnja 2024.), da će mlt. J. polovinu proljetnih praznika provoditi s tužiteljicom i polovinu s tuženikom te da se odredi kada će tijekom ljeta tuženik ostvarivati osobne odnose s mlt. J. u trajanju od mjesec i pol dana. Podredno, predlaže ukidanje prvostupanjske presude i vraćanje predmeta na ponovni postupak.

3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

4. Žalbe stranaka su djelomično osnovane.

5. Pobijanom presudom suda prvog stupnja odbijen je zahtjev tužiteljice za samostalnu roditeljsku skrb u pogledu promjene prebivališta, odnosno boravišta djeteta iz čl. 100. ObZ-a (točka I.); određeno je da će mlt. J. P. živjeti na adresi prebivališta majke u B., (točka II.) te je izmijenjeno rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu posl.br. R1 Ob-543/2020 od 3. lipnja 2022. u pogledu ostvarivanja osobnih odnosa s djetetom (točka III.).

5.1. Rješenje o odbijanju prijedloga tuženika za određivanje privremene mjere od 28. veljače 2023. je postalo pravomoćno, budući da stranke protiv njega nisu izjavile žalbu.

6. Presuda prvostupanjskog suda je u pobijanom dijelu djelomično pravilna i zakonita (točka I.), dok dijelom to nije (točka III.).

7. Prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba postupka na koje ukazuju stranke iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a. Međutim, u pogledu odluke pod točkom III. presude, zbog dijelom pogrešnog materijalnopravnog stava prvostupanjskog suda, odlučno činjenično stanje ostalo je nepotpuno utvrđeno.

8. Prema odredbi čl. 91. st. 1. ObZ-a roditeljsku skrb čine odgovornost, dužnosti i prava roditelja, u svrhu zaštite i promicanja djetetovih osobnih i imovinskih prava te njegove dobrobiti. Roditeljsku skrb roditelji su dužni ostvarivati u skladu s djetetovim razvojnim potrebama i mogućnostima. Pritom, prema odredbi čl. 92. st. 1. ObZ-a u sadržaj te skrbi ulazi pravo i dužnost zaštite osobnih prava djeteta na zdravlje, razvoj, njegu i zaštitu, odgoj i obrazovanje, ostvarivanje osobnih odnosa i određivanje mjesta stanovanja, pravo i dužnost upravljanja djetetovom imovinom (st. 2.), ali i pravo i dužnost zastupanja djetetovih osobnih i imovinskih prava i interesa (st. 3.).

8.1. Odredba čl. 105. ObZ-a uređuje samostalno ostvarivanje roditeljske skrbi. Prema st. 1. tog članka jedan roditelj samostalno ostvaruje roditeljsku skrb potpuno, djelomice ili u odnosu na odlučivanje o određenom bitnom pitanju u vezi s djetetom uz istodobno ograničavanje drugog roditelja na ostvarivanje roditeljske skrbi u tom dijelu samo na temelju sudske odluke, u skladu s djetetovom dobrobiti. St. 3. propisuje da jedan roditelj samostalno ostvaruje roditeljsku skrb na temelju sudske odluke ako roditelji nisu postigli plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi ili sporazum tijekom sudskog postupka, pri čemu je sud dužan posebno voditi računa koji je od roditelja spreman na suradnju i sporazum o zajedničkoj roditeljskoj skrbi sukladno čl. 416. st. 2. i 3. ObZ-a. St. 4. propisuje da je roditelj koji se protivi zajedničkom ostvarivanju roditeljske skrbi, odnosno sklapanju plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi ili sporazumu dužan dokazati da zajednička roditeljska skrb nije za dobrobit djeteta, a u protivnom sud može samostalno ostvarivanje roditeljske skrbi povjeriti drugom roditelju ako je to u skladu s dobrobiti djeteta, a st. 5. da kad sud donosi odluku o samostalnom ostvarivanju roditeljske skrbi, određuje hoće li roditelj koji samostalno ostvaruje roditeljsku skrb sam zastupati dijete u bitnim osobnim pravima ili uz suglasnost drugog roditelja sukladno čl. 100. ObZ.

9. Između parničnih stranaka nije sporno da su živjele u izvanbračnoj zajednici oko 3,5 godine te da je u njoj rođeno jedno zajedničko dijete, sin J. P., …., da je tužiteljica majka još jednog djeteta iz prvog braka, kćerke Petre koja je sada stara 24 godine, pohađa Ekonomski fakultet u Zagrebu te tamo živi, a da tuženik nema druge djece iz ranijih veza ili brakova; da je do prekida izvanbračne zajednice došlo tijekom 2017., a posljednje zajedničko prebivalište stranaka bilo je u Z.; da su stranke nakon prestanka izvanbračne zajednice kod tada nadležnog Općinskog suda u Novom Zagrebu odobrile i sklopile plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi 5. studenog 2019.; da su nakon prestanka izvanbračne zajednice svi živjeli u Z. tri do četiri godine te je tuženik redovito plaćao uzdržavanje za dijete, a kontakti između oca i djeteta su se nesmetano odvijali; da je tužiteljica s mlt. J. u srpnju 2022. preselila u B., gdje i sada živi i radi, a dijete pohađa osnovnu školu; da je Općinski sud u Novom Zagrebu pravomoćnim rješenjem posl.br. R1 Ob-543/20 od 3. lipnja 2022. promijenio plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi od 5. studenog 2019., u dijelu koji se odnosi na ostvarivanje osobnih kontakata između oca i djeteta; da je potom Općinski sud u Novom Zagrebu, po prijedlogu tužiteljice, donio privremenu mjeru pod posl.br. R1- 309/22 od 18. kolovoza 2022. kojom se tužiteljici odobrava samostalno zastupanje mlt. J. u odnosu na promjenu prebivališta i dopušta promjena prebivališta djeteta iz Z. u B. te upis djeteta u osnovnu školu u B., a ponovno su izmijenjeni i osobni odnosi između oca i djeteta te se aktualno odvijaju po toj posljednjoj pravomoćnoj odluci.

10. Prvostupanjski sud je, nakon dovoljne raspravljenosti ove pravnoj stvari, utvrdio i sljedeće odlučne činjenice:

- da su odnosi između stranaka teško i trajno poremećeni (roditelja mlt. J.) pa aktualno ne mogu razgovarati i dogovoriti se i oko najbanalnijih stvari koje su vezane za zajedničko dijete;

- da prema psihologijskom vještačenju stalnog sudskog vještaka prof. V. L. P. proizlazi kako je tužiteljica, majka M., osoba urednih kognitivnih sposobnosti, uz skladne senzomotorne aktivnosti i mnestičke funkcije kod koje se ne bilježe indikacije u smjeru organsko cerebralne disfunkcije i koja sebe doživljava kao osjećajnu osobu, pretjerano brižnu majku, s time da je svjesna vlastite pretjerane zabrinutosti za zdravlje sina i nekritičnosti spram vlastitih roditeljskih nedostataka, ali i da, unatoč nedostatku komunikacije na nivou roditeljske odgovornosti s ocem Ž., uspijeva vidjeti i verbalizirati tuženikove dobre strane kao oca "igra se sa sinom i zabavljaju se zajedno" pa bi trebala obaviti suportivan psihoterapijski rad kako bi ojačala roditeljske kapacitete u smislu poticanja dječaka na samostalnost, socijalizaciju te smanjenje fokusa na njegove zdravstvene smetnje, pogotovo jer je aktualno zdravlje dječaka vrlo dobro i duže razdoblje ne boluje od dišnih smetnji i alergija; kako je tuženik, otac Ž., osoba povoljnih kognitivnih sposobnosti, urednih povoljnih mnestičkih funkcija i senzomotornih aktivnosti kod kojeg se također ne bilježe indikacije u smjeru organske cerebralne disfunkcije, da je njegov interes za sina i za vrijeme provedeno s njim autentično i dobronamjerno, ali da ima nepotpuni uvid u važnost prilagodbe dječaku i njegovim potrebama, kao i u temeljnu važnost komunikacije s dječakovom majkom na nivou roditeljske odgovornosti u interesu mlt. J., pri čemu izražava snažnu ljutnju na sustav, smatrajući da je uvijek na strani majke, ali i da mu je preseljenje mlt. J. s majkom u Istru teško palo te da mu je potreban suportivan psihoterapijski rad prvenstveno za jačanje njegovih roditeljskih kapaciteta kako bi uvidio temeljnu važnost razvoja komunikacije na nivou roditeljske odgovornosti s J. majkom M., razvoj kapaciteta za empatijski obojenu komunikaciju i jasno postavljanje granica djetetu, što je u najboljem interesu za mlt. J., a potom i za emocionalno sazrijevanje potrebno za odgovorno roditeljstvo (što vrijedi za oba roditelja), a što će biti od posebne važnosti u nadolazećem periodu adolescencije mlt. J.; kako je mlt. J. P. dječak školske dobi čije su kognitivne sposobnosti uredne do povoljne, uz skladne mnestičke funkcije i senzomotorne aktivnosti, kod kojeg se ne bilježe indikacije u smjeru organske cerebralne disfunkcije, privržen roditeljima, s time da je preseljenje i potpuna promjena sredine predstavljalo stres za njega, ali da se lijepo snašao i prilagodio novoj sredini, o čemu i sam govori pozitivno (kako o aktualnoj svakodnevnici u školi, tako i kućnoj sredini), da je stvorio i vršnjačke veze i odnose koji su mu emocionalno vrlo važni te da se kod njega razvio konflikt lojalnosti, što znači da ima osjećaj "da mora birati stranu", a što nije dobro za njegovu emocionalnu sigurnost i stabilnost kojoj oba roditelja svojim dotadašnjim ponašanjem i lošom komunikacijom i konstantnim svađama ne doprinose, zbog čega trebaju u predstojećem razdoblju, adolescentnoj dobi mlt. J. osigurati što jasniju, predvidljivu i sigurniju okolinu za njegovo odrastanje, uz jasno postavljanje granica, ali i uvažavanje njegove individualnosti, s time da bi ponovna promjena mjesta boravka za njega predstavljala izrazito visoki stres zbog ponovne adaptacije i potpune promjene životne okoline, što bi mu bilo vrlo teško i negativno bi utjecalo na njegovo emocionalno stanje i daljnji emocionalni razvoj.

11. Tako utvrđeno odlučno činjenično stanje (nesporno i dokazima utvrđeno) prihvaća i ovaj sud, budući da je prvostupanjski sud o njemu iznio jasne i ovome sudu prihvatljive razloge. Ono proizlazi iz izvedenih dokaza, a ni stranke ga ne osporavaju.

12. Na utvrđeno odlučno činjenično stanje prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo zaključivši kako tužiteljica nije dokazala pretpostavke iz čl. 105. ObZ-a, potrebu za ostvarivanjem samostalne roditeljske skrbi u odnosu na mlt. J. u pogledu promjene prebivališta i boravišta prema odredbi čl. 105. st. 4. ObZ-a (da zajednička roditeljska skrb nije za dobrobit djeteta u pogledu određivanja prebivališta i boravišta djeteta) jer to ne proizlazi iz izvedenih dokaza. Zato je pravilno odbijen zahtjev tužiteljice za takvu samostalnu roditeljsku skrb.

13. S druge strane, zbog pogrešnog stava (koji nije u skladu s odredbom čl. 417. st. 2. ObZ-a) kako će sud detaljnijim neodređivanjem održavanja osobnih odnosa oca s djetetom (za vrijeme školskih praznika i blagdana, načina i vremena preuzimanja i vraćanja djeteta) prisiliti roditelje na komunikaciju i dogovor oko odgoja djeteta (i osobnih odnosa oca i djeteta), ostalo je nepotpuno utvrđeno odlučno stanje u pogledu ostvarivanja osobnih odnosa oca i djeteta.

13.1. Naime, prema odredbi čl. 417. st. 1. ObZ-a u postupcima u kojima se odlučuje o ostvarivanju osobnih odnosa djeteta s roditeljem sud je dužan: 1. upozoriti roditelje da je ostvarivanje osobnih odnosa djeteta s roditeljem od posebne važnosti za djetetovu dobrobit, 2. poticati roditelje na postizanje sporazuma i sudjelovanje u postupku obiteljske medijacije, osim u slučajevima obiteljskog nasilja i 3. ako izostane sporazum iz točke 2. ovoga stavka, voditi računa da mjesto na kojem će se ostvarivati osobni odnosi djeteta s roditeljem bude prikladno za dijete, uzimajući u obzir istodobno stvarne prostorne i vremenske mogućnosti roditelja koji ima pravo na ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom. St. 2. tog članka propisuje kako odluka suda mora sadržavati detaljne podatke o načinu, vremenu i mjestu preuzimanja, odnosno povratka djeteta, a po potrebi i troškovima ostvarivanja osobnih odnosa roditelja s djetetom, a st. 3. da će sud u obrazloženje odluke unijeti pisano upozorenje o pravnim posljedicama nepoštivanja obveze omogućavanja ostvarivanja osobnih odnosa djeteta s drugim roditeljem, i to: 1. mogućnost izricanja novčane kazne u iznosu do 3980,00 eura, 2. mogućnost izricanja zatvorske kazne od jednog dana do šest mjeseci te 3. mogućnost promjene odluke s kojim će roditeljem dijete stanovati.

13.2. Dakle, odluka o ostvarivanju osobnih odnosa djeteta s roditeljem mora sadržavati detaljne podatke o načinu, vremenu i mjestu preuzimanja, odnosno povratka djeteta, a po potrebi i o troškovima ostvarivanja osobnih odnosa roditelja s djetetom i može biti prepuštena sporazumu roditelja samo u situaciji postojanja njihove adekvatne komunikacije i sporazuma o tom vidu roditeljske skrbi, pri čemu sud vodi računa prvenstveno o najboljem interesu djeteta.

14. Roditelji su prema odredbi čl. 122. ObZ-a imali mogućnost sklopiti sporazum o ostvarivanju osobnih odnosa s djetetom. Nesporno to nisu učinili, zbog čega su i zatražili da o tome odluči sud, vodeći računa prvenstveno o najboljem interesu djeteta, koji interes podrazumijeva, kako je utvrdio i prvostupanjski sud, što jasniju, predvidljivu i sigurniju okolinu za njegovo odrastanje, što uključuje stabilnost, mir i odgovarajuću komunikaciju roditelja u vezi s roditeljskom skrbi.

15. O sadržaju i ostvarivanju roditeljske skrbi govori se s aspekta odgovornosti, prava i dužnosti roditelja, ali je središnji subjekt tih odnosa uvijek dijete sa svojim pravima, prvenstveno pravom na zdrav život (kako fizičkim, tako i psihosocijalnim i emotivnim), ali i pravom na pravilan odgoj u skladu s njegovom dobi i zrelosti. Ovaj sud ocjenjuje kako je prvenstveno zato potrebno voditi računa o osnovnom načelu na kojem se temelji uređenje obiteljskih odnosa, načelu zaštite dobrobiti i prava djeteta, odnosno najboljeg interesa djeteta, uz odgovornost roditelja za podizanje i odgoj djeteta u smislu odredbe čl. 2. ObZ-a, o čemu govori i čl. 18. Konvencije o pravima djeteta (Službeni list SFRJ 15/1990., Narodne novine Republike Hrvatske, Međunarodni ugovori 12/1993., 20/1997.). Roditelji u tom smislu moraju konstruktivno djelovati, iako izostanak njihove komunikacije ili narušena komunikacija ne mogu biti razlog za ograničenje susreta i druženja djeteta s jednim od roditelja ako nije došlo do narušenja odnosa tog roditelja i djeteta, osim ukoliko sud jasno ne utvrdi da je to u suprotnosti sa zaštitom dobrobiti i prava djeteta, najboljim interesom djeteta.

16. Odredba čl. 119. ObZ-a propisuje ostvarivanje osobnih odnosa djeteta i roditelja. U stavku 1. propisano je kako dijete ima pravo ostvarivati osobne odnose s roditeljem s kojim ne stanuje, a roditelj koji ne stanuje s djetetom ima pravo i dužnost ostvarivati osobne odnose s djetetom, neovisno o njegovom pravu na ostvarivanje roditeljske skrbi. Stavkom 2. je propisano kako su roditelj i druge osobe koje stanuju s djetetom i skrbe se o djetetu dužne omogućiti djetetu ostvarivanje osobnih odnosa s roditeljem s kojim ne stanuju i suzdržavati se od svakog ponašanja koje bi otežavalo ostvarivanje osobnih odnosa djeteta s tim roditeljem. St. 3. je propisano da roditelj koji ne stanuje s djetetom nema pravo na ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom jedino ako mu je to odlukom suda zabranjeno.

17. Dakle, sud prilikom odlučivanja o zahtjevu za ostvarivanje osobnih odnosa i po službenoj dužnosti pazi na dobrobit djeteta i ovisno o njoj odlučuje o postavljenim zahtjevima. Održavanje odnosa djeteta i roditelja koji s njime ne živi treba razmatrati prvenstveno kao pravo djeteta jer su redoviti kontakti djeteta i s tim roditeljem važni za emocionalnu stabilnost, osjećaj prihvaćenosti, pravilni razvoj i odrastanje djeteta.

18. Prvostupanjski sud je, donošenjem odluke o osobnim odnosima oca s mlt. djetetom vodio računa o tome da oni, u navedenim okolnostima njihovog udaljenog prebivališta i odvojenog života, budu što redovitiji, što proizlazi iz same odluke (koja uzima u obzir i školske praznike, blagdane, osobne odnose vikendom).

19. Međutim, u najboljem je interesu djeteta da ti odnosi budu u svemu jasno definirani, kako je propisano i spomenutom odredbom čl. 417. ObZ-a. Ocjena je ovog suda da takva odluka, pogotovo ukoliko roditelji u nastavku postignu sporazum o ostvarivanju osobnih odnosa s djetetom, može utjecati i na bolje odnose roditelja u pogledu ostvarivanja cjelovite roditeljske skrbi. Jasno određeno održavanje osobnih odnosa sudskog odlukom, u situaciji poremećenih odnosa roditelja, daje osjećaj sigurnosti djetetu i roditeljima. Zato stranke osnovano ističu kako je sve odnose potrebno definirati na način da budu jasno definirani i određeni, očito i u pogledu snošenja troškova u vezi s tim održavanjem osobnih odnosa, s obzirom na različita mjesta života stranaka.

20. Stoga će prvostupanjski sud u nastavku postupka odluku o ostvarivanju osobnih odnosa mlt. J. s ocem donijeti pravilnom primjenom odredbi čl. 122. i 417. ObZ-a, pri čemu će utvrditi sve odlučne činjenice koje određuju ostvarivanje tih odnosa prema tim odredbama (vodeći računa o pravima djeteta i njegovim potrebama, a potom i o pravima i mogućnostima roditelja).

21. Slijedom svega navedenog, valjalo je djelomično odbiti žalbu tužiteljice i potvrditi toč. I. pobijane presude, prema odredbi čl. 368. st. 1. ZPP-a, odnosno prihvatiti žalbu tuženika i rješenjem ukinuti pobijanu presudu u toč. III. prema odredbi čl. 370. ZPP-a.

U Puli 1. listopada 2024.

Predsjednik vijeća

Zoran Šarić