REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3942/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja LH iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Srđan Simić, odvjetnik u Puli, protiv tuženika Opća bolnica Pula–Ospedale generale di Pola, Pula, Zagrebačka 30, OIB 16089706543, kojeg zastupa punomoćnik Tea Tončić, odvjetnica u Puli, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž R-179/2023-2 od 14. veljače 2024., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Puli-Pola broj Pr- 240/2018-27 od 5. svibnja 2023., na sjednici održanoj 1. listopada 2024.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog za dopuštenje revizije se odbija.
Obrazloženje
1.1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv u uvodu ove odluke citirane drugostupanjske presude zbog pravnih pitanja koja smatra važnim za odluku u sporu za razvoj prava kroz sudsku praksu.
1.2. U prijedlogu za dopuštenje revizije naznačio je sljedeća pravna pitanja:
„1. Legitimno očekivanje stranaka u postupku je i primjena odredaba KU kao i dodataka KU na način kako one glase i u periodu u kojem su na snazi i u primjeni. Ako je Dodatkom III KU utvrđeno da se za sate određene u prekovremenom radu plaćaju dodaci od 01. travnja 2020. godine pa nadalje i ne utvrđuje retroaktivnu primjenu, neovisno o tumačenju i zauzetom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske (koje je suprotno ugovornoj volji stranaka i doneseno prije zaključenja Dodatka III KU), da li sud primjenjuje Dodatak III KU i utvrđuje da se dodaci na plaću sa sate odrađene u prekovremenom radu plaćaju od 01. travnja 2020. godine, dakle ne prije tog datuma neovisno o periodu utuženja, ili primjenjuje shvaćanje VS RH koje je doneseno prije stupanja na snagu opisanih ugovornih odredbi?
2. Može li pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske zamijeniti ugovornu volju stranaka koja je utvrđena drugačije od shvaćanja VSRH i zauzeta u odredbama KU i u Zaključcima Zajedničkog povjerenstva za tumačenje odredaba KU koji su obveznu za ugovorne strane?
3. Može li se pravno shvaćanje Vrhovnog suda primjenjivati retroaktivno na raniji period, iako je prava volja ugovornih stranaka utvrđena KU i Zaključcima zajedničkog povjerenstva za tumačenje odredaba KU koji se na te odredbe odnose, te konačno u Dodtaku III KU koji je u primjeni od 01. 4. 2020. godine, izražena drugačije od shvaćanja Vrhovnog suda?
4. Da li je došlo do povrede postupovnog prava koja ugrožava pravnu sigurnost, uz povredu prava stranke na pravičan sudski postupak koji uključuje pravo na obrazloženu sudsku presudu, kada je drugostupanjski sud prilikom odlučivanja o žalbi tuženika propustio uzeti u obzir sve relevantne činjenice i pravne propise koji su mjerodavni za ocjenu žalbenih razloga i za ocjenu ispravnosti prvostupanjske presude (plaćanje dodataka na sate prekovremenog rada u skladu sa odredbama KU i Dodatkom III KU), a osobito kada obrazloženje odluke ne sadrži ocjenu svih žalbenih navoda pa tako niti onih od osobitog značaja (primjena plaćanja dodataka na sate u prekovremenom radu u skladu sa odredbama KU i Dodatkom III KU od 01. 04.2020.) niti jasne razloge iz kojih bi se moglo provjeriti na kojim utvrđenima i kojim pozitivnim pravnom propisima je ista utemeljena?“.
2. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
3. Postupajući na temelju odredbe čl. 385.a i 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22 , 114/22 i 155/23 - dalje u tekstu: ZPP), prema ocjeni ovog revizijskog suda, postavljena pravna pitanja u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu.
3.1. U odnosu na naznačena pitanja uočava se da je tužbenim zahtjevom za isplatu obuhvaćeno razdoblje od 1. kolovoza 2013. do 31. kolovoza 2018., a tuženik se u pitanjima postavljenim u prijedlogu za dopuštenje poziva i referira na („KU i Zaključke zajedničkog povjerenstva za tumačenje odredaba KU koji se na te odredbe odnose, te konačno na Dodatku III KU koji je u primjeni od 01. 4. 2020.“) kolektivni ugovor, zaključke zajedničkog povjerenstva za tumačenje odredaba kolektivnog ugovora te na Dodatak III kolektivnog ugovora koji je u primjeni od 1. travnja 2020. U ovoj pravnoj stvari odluka o tužbenom zahtjevu nije donesena pozivom na Dodatak III KU.
3.2. Pitanja koja je tuženik postavio u prijedlogu za dopuštenje revizije ne predstavljaju pravna pitanja koja bi omogućila revizijskom sudu da pozivom na odredbu čl. 385.a st. 1. ZPP dopusti reviziju i potom u revizijskom postupku zauzme pravno shvaćanje o njima. Naime, da bi revizijski sud mogao dopustiti pravno pitanje sukladno odredbi čl. 385.a st. 1. ZPP potrebno je da predlagatelj određeno postavi pravno pitanje te se u samom pitanju, kao i u prijedlogu za dopuštenje revizije, pozove na odgovarajuće materijalne propise o kojima ovisi osnovanost tužbenog zahtjeva, kako bi se, potom, o tako određeno postavljenom i dopuštenom pravnom pitanju moglo meritorno odlučivati i zauzeti pravno shvaćanje prilikom odlučivanja o reviziji podnesenoj zbog dopuštenog pravnog pitanja.
3.3. Kroz četvrto postavljeno pitanje u prijedlogu za dopuštenje revizije tuženik pita o povredi prava na pravični sudski postupak, pri čemu polazi od pogrešne pretpostavke da drugostupanjska odluka nije dostatno obrazložena, odnosno da ne sadržava potrebne, dostatne i jasne razloge.
4. Predlagatelj u prijedlogu naznačenim razlozima ne ukazuje da bi u vezi postavljenih pitanja postojala različita praksa nižestupanjskih sudova koju bi trebalo ujednačiti, da odluka odstupa od prakse ovog suda ili da bi trebalo preispitati sudsku praksu, što je osnovni smisao revizijskog postupka. Umjesto toga on u prijedlogu samo izražava nezadovoljstvo s iznesenim shvaćanjima drugostupanjskog suda i osporava pravilnost primjene materijalnog prava. To sve nije sam za sebe poseban razlog zbog kojeg se može dopustiti podnošenje revizije.
5.1. Stoga je ovaj sud ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu nemaju zahtijevanu važnost, jer ne ispunjavaju, kumulativne, pretpostavke iz odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP za dopuštenje revizije, zbog čega nema potrebe za intervencijom ovog suda.
5.2. U tom smislu i odluke ovog suda u predmetima poslovnog broja Revd–660/2024,
6. Radi navedenoga prijedlog je odbijen na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP.
Zagreb, 1. listopada 2024.
Predsjednik vijeća
dr. sc. Jadranko Jug
