REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3627/2024-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, Dragana Katića člana vijeća i mr. sc. Senije Ledić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice VR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju punomoćnica Lana Kostanjšek, odvjetnica u Zajedničkom odvjetničkom uredu Domagoj Rupčić i Lana Kostanjšek iz Siska, protiv tuženika Addiko bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, kao pravnog slijednika Hypo-Alpe-Adria-Bank d.d., kojeg zastupaju punomoćnici Marija Radelja i drugi odvjetnici iz Odvjetničkog društva Kožul i Petrinović d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o prijedlogu tužiteljice i tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Koprivnici poslovni broj Gž-349/2021-5 od 28. ožujka 2024. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Sisku poslovni broj P-428/2019-26 od 20. studenog 2020., u sjednici održanoj 1. listopada 2024.,
r i j e š i o j e :
I. Tužiteljici se dopušta se podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Koprivnici poslovni broj Gž-349/2021-5 od 28. ožujka 2024. u odnosu na pravno pitanje koje glasi:
Gubi li korisnik kredita ugovorenog sa valutnom klauzulom CHF sklapanjem dodatka ugovora o kreditu kojim je učinjena konverzija pravo na punu restituciju uslijed posljedica ugovaranja nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u valuti CHF u osnovnom ugovoru o kreditu?
II. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije se odbija.
III. Zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbija se kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužiteljica i tuženik su podnijeli prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Koprivnici poslovni broj Gž-349/2021- 5 od 28. ožujka 2024. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Sisku poslovni broj P-428/2019-26 od 20. studenog 2020. (potvrđena je prvostupanjska odluka o ništetnosti odredbi ugovora o ugovorenoj valuti i promjenjivoj kamati, dok je u odnosu na dio zahtjeva za isplatu odluka preinačena te je zahtjev za isplatu odbijen).
2. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tuženik je osporio navode tužiteljice iz prijedloga za dopuštenje te je tražio trošak odgovora na prijedlog. U odnosu na prijedlog tužiteljice
3. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) vijeće revizijskog suda je ocijenilo da je postavljeno pravno pitanje tužiteljice koje je navedeno u izreci važno u smislu odredbe članka 385. a stavka 1. ZPP-a za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, jer je riječ o pitanju o kojem postoji različita praksa drugostupanjskih sudova (presuda Županijskog suda u Splitu poslovni broj: Gž- 400/2021-2 od 24. ožujka 2021., Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj: Gž- 161/2023-2 od 25. ožujka 2024. i dr.), a ovaj sud o tom pitanju nije zauzeo pravno shvaćanje.
4. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 3. ZPP-a dopustiti reviziju u odnosu na pitanje navedeno u točki I. izreke rješenja.
U odnosu na prijedlog tuženika
5. Tuženik je u prijedlogu postavio sljedeća pravna pitanja:
"(i.) Protivi li se odredbi članka 187. Zakona o parničnom postupku (NN 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023) odluka suda kojom je prihvaćen zahtjev radi utvrđenja djelomične ništetnosti potrošačkog ugovora o kreditu (u konkretnom slučaju odredbe o načinu promjene kamatne stope jednostranom odlukom kreditora i odredbe o vezivanju glavnice kredita za valutu CHF), ako je iz istog pravnog odnosa tužitelj postavio kondemnatorni zahtjev za isplatu?
Odnosno
Ima li tužitelj pravni interes postavljati deklaratorni tužbeni zahtjev usmjeren na utvrđenje ništetnosti odredbi ugovora o kreditu ukoliko je uz isti postavio i kondemnatornim zahtjev usmjeren na isplatu stečenog bez osnove temeljem odredbi čiju ništetnost zahtijeva?
(ii.) Je li sud ovlašten ispitivati poštenost ugovornih odredbi o načinu promjene kamatne stope jednostranom odlukom kreditora te odredbe o valutnoj klauzuli u CHF sadržanih u ugovoru o potrošačkom kreditu denominiranom u CHF i denominiranom u kunama s valutnom klauzulom u CHF, koje su zamijenjene prisilnim odredbama sporazuma o konverziji sklopljenog na temelju Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine broj 102/15)?"
6. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. ZPP valja reći da se u ovoj pravnoj stvari radi o individualnoj parnici za restituciju, proizašlu iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (na apstraktnoj razini) u kojem je utvrđena nepoštenost (time i ništetnost) ugovornih odredbi koje su predmet ovog spora, pri čemu se u ovoj parnici same odredbe konkretiziraju s obzirom na ugovor između stranaka. U ovom postupku tužiteljica traži restituciju zbog isključenja primjene nepoštene odredbe. Vezano za naznačena pitanja predlagatelj se upućuje na sadržaj odluke ovog suda Rev-2868/2018 od 12. veljače 2019. U toj odluci je izraženo pravno shvaćanje:
„Prema ocjeni ovog suda, sama činjenica da su stranke sklopile 19. siječnja 2016. dodatak ugovoru o kreditu na temelju Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditu ("Narodne novine", broj 102/15 - u daljnjem tekstu: ZIDZOPK) – Konverzija kredita u kredit uz valutnu klauzulu u EUR – kojim su odredbe iz Ugovora o namjenskom kreditu od 21. lipnja 2007. izmijenile u pogledu valutne obveze, kamatne stope i iznosa preostale neotplaćene glavnice kredita te je postignut sporazum o raspolaganju pretplatom – ne znači da je korisnica kredita izgubila pravni interes za utvrđenjem da su pojedine odredbe ugovora o kreditu ništetne. To stoga što tužiteljica ističe da joj nije u cijelosti podmiren dug i postavlja kondemnatorni zahtjev za isplatom. Osim toga, ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od samog trenutka sklapanja pravnog posla pri čemu ništetan ugovor ne postaje valjan ni kad uzrok ništetnosti naknadno nestane (čl. 326. st. 1. ZOO), osim u izuzetnim uvjetima koje propisuje čl. 326. st. 2. ZOO, a koji u predmetnom slučaju nisu ispunjeni (da je zabrana manjeg značaja i da je ugovor u cijelosti ispunjen). Tužiteljica stoga ima pravni interes i može tražiti utvrđenje ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi kako bi na temelju toga ostvarila eventualna prava za koja smatra da joj pripadaju.“
7. Budući da su u ovoj parnici predmet ispitivanja odredbe prvotnog ugovora sklopljenog između stranaka, a ne sporazuma o konverziji, to naznačena pitanja nisu od značaja za uspjeh tuženika u sporu, a shvaćanja izražena u pobijanoj odluci vezano za naznačena pitanja podudarna su shvaćanjima ovog suda izraženim u prethodno citiranoj ovosudnoj odluci, dok prijedlog ne sadrži razloge koji bi doveli do zaključka o potrebi preispitivanje sudske prakse, pa je ovaj sud ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu nemaju zahtijevanu važnost, jer ne ispunjavaju, kumulativne, pretpostavke iz odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP za dopuštenje revizije, zbog čega nema potrebe za intervencijom ovog suda (tako i u Revd-2556/2024-2 od 2. srpnja 2024.).
8. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP odbiti prijedlog za dopuštenje revizije pa je riješeno kao u izreci.
9. Tuženiku nije dosuđen trošak odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije jer isti nije bio potreban u smislu čl. 155. st. 1. ZPP.
Zagreb, 1. listopada 2024.
Predsjednik vijeća
Ivan Vučemil
