REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2982/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Marine Paulić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i mr.sc. Senije Ledić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja P. V. iz Z., ., OIB: ..., koga zastupa punomoćnica H. Z., odvjetnici u Z., protiv tuženika T. C. d.o.o., za trgovinu i usluge, Z., ., OIB ... koga zastupaju punomoćnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda D. D., Ž. R. i S. M. iz Z., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, broj Gž R- 81/2023-2 od 7. veljače 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru, broj Pr-4/2022 od 14. prosinca 2022., u sjednici održanoj 1. listopada 2024.,
r i j e š i o j e :
Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja u odnosu na postavljena pitanja.
Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja u odnosu povredu temeljnog ljudskog prava.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tražio utvrđenje da nije dopuštena odluka tuženika od 30. studenoga 2021. i kojim traži da mu tuženik plaća bruto plaću od 6.610,00 kn počev od 1. prosinca 2021. pa do vraćanja tužitelja na radno mjesta uz naknadu troška postupka (toč. I izreke). Naloženo je tuženiku da tužitelju nadoknadi trošak postupka od 3.750,00 kn (toč. II izreke). Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda.
2. Tužitelj je protiv navedene presude podnio prijedlog za dopuštenje revizije postavljajući tri pitanja uz koje ističe i da mu je povrijeđeno ustavno pravo na jednakost pred sudom jer da je u njegovom slučaju suđeno drugačije u odnosu na ostale građane koji su od suda zatražili zaštitu u činjeničnoj istovjetnoj pravnoj stvari.
Predlaže dopustiti revizija protiv drugostupanjske presude.
3. Odgovor na prijedlog nije izjavljen.
4. Prijedlog tužitelja djelomično nije osnovan, a djelomično nije dopušten.
5. Postupajući sukladno odredbama čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da pitanja koja je tužitelj postavio nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni kao i da tužitelj nije učinio vjerojatnim osnovano pozivanje na povredu ustavnih prava.
6. Tužitelj je postavio sljedeća pitanja;
1. Mora li poslodavac dajući otkaz ugovora o radu za vrijeme trajanja probnog rada treba navesti razlog otkaza (obrazložiti svoju odluku) odnosno je li obrazloženje otkaza za vrijeme trajanja probnog rada sastavni dio pisane odluke?
2. Mora li odluka o otkazu ugovora o radu za vrijeme trajanja probnog rada mora imati formu koju zahtjeva ZR sve s obzirom na činjenicu da radnik može osporavati odluku o otkazu pa je notorno da poslodavac razloge otkaza mora navesti i obrazložiti?
3. Je li pobijana odluka s obzirom na nedostatak obrazloženja i odbijanjem poslodavca da tijekom postupka obznani kriterije kako bi se provjerilo nezadovoljstvo radom tužitelja izneseno paušalno u pobijanoj odluci, predstavlja diskriminaciju i šikanu odnosno zlouporabu prava takvog ugovaranja?
7. Kao razlog tužitelj navodi odluku ovog suda Revr-1229/14-3 od 10. ožujka 2015. Međutim, u toj odluci su izražena dva shvaćanja koja su sukladna pobijanoj odluci, a suprotna tužiteljevim tvrdnjama, Naime, u toj oduci je iznijeto shvaćanje da se ugovor s probnim radom može otkazati i prije isteka samog probnog rada te u pogledu obrazloženja odluka u smislu da je dovoljna ocjena poslodavca da radnik nije zadovoljio na probnom radu; “utvrđenje da radnik ne zadovoljava kriterije zbog provjere kojih je ugovorio probni rad ili da ne ostvaruje očekivane rezultate rada već i samo za sebe predstavlja razlog za otkaz ugovora o radu kod kojeg je takav probni rad ugovoren, s time da tako dani otkaz jedino ne smije biti diskriminirajući i šikanozan ili rezultat ugovaranja probnog rada protivno svrsi zbog koje je propisan (zlorabom prava takvog ugovaranja).“
8. Pobijana odluka sukladna je stabilnoj praksi ovog suda da je u odluci o otkazu dovoljno da poslodavac navede da radnik nije zadovoljio na probnom radu, primjerice Rev-663/2020 od 17. siječnja 2023., u kojoj se ističe da: „Autonomno je pravo poslodavca ocijeniti ostvaruje li radnik za vrijeme probnog rada rezultate koji su dostatni za nastavak radnog odnosa ili ne ostvaruje, a nezadovoljstvo poslodavca radnikovim ostvarenim rezultatima rada koji rezultiraju donošenjem odluke o nezadovoljavanju na probnom radu predstavlja opravdan razlog za otkazivanje ugovora o radu.“
To je sukladno praksi i drugostupanjskih sudova, primjerice Županijski sud u Zagrebu, Gž R-3437/2021 od 18. siječnja 2022.;“ Diskrecijsko pravo poslodavca se ogleda u tome da nije dužan konkretizirati iz kojih razloga smatra da radnik nije udovoljio njegovim očekivanjima za vrijeme probnog rada. Naime, ocjenu o tome je li radnik zadovoljio na probnom radu daje poslodavac i u toj ocjeni je sadržana subjektivnost samog poslodavca prema stručnim i radnim sposobnostima radnika, i to nezadovoljstvo poslodavca predstavlja posebno opravdan razlog za otkaz ugovora o radu u smislu odredbe čl. 53. st. 3. ZR-a.“
9. Iz navedenog stoga proizlazi da je u pobijanoj odluci iznijeto pravno shvaćanje sukladno shvaćanju ovog revizijskog suda i shvaćanju drugostupanjskih sudova pa stoga postavljena pitanje nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a niti je tužitelj učinio vjerojatnim da su mu povrijeđena temeljna ljudska prava na koja se u prijedlogu poziva jer je u tužiteljevom predmetu zauzeto identično pravno shvaćanje kao što je i u drugim predmetima u kojima su iste činjenična i pravna situacija.
Dakle, tužitelj nije učinio vjerojatnim da su mu u postupku povrijeđena temeljna ljudska prava u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP.
10. Slijedom navedenog valjalo je na temelju čl. 389.b st. 1. i čl. 389. st. 3. ZPP odlučiti kao u izreci ove odluke.
Zagreb, 1. listopada 2024.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil
