REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3385/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. S. M. d.o.o. u s., S., , MBS: ..., OIB ..., zastupan po stečajnom upravitelju Z. M., , S., a ovaj po punomoćnicima I. T. i B. M., odvjetnicima u S., protiv tuženika M. K., O. G., , OIB ..., zastupan po punomoćniku A. F., odvjetniku u S., radi isplate, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tuženika protiv presude Županijskog suda u Vukovaru broj Gž-98/2023-3 od 25. travnja 2024. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru broj P-956/2020-17 od 31. siječnja 2022., u sjednici održanoj 1. listopada 2024.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije se odbija.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Vukovaru broj Gž-98/2023-3 od 25. travnja 2024. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru broj P-956/2020-17 od 31. siječnja 2022.
2. Na prijedlog nije odgovoreno.
3. Prijedlog za dopuštenje revizije tuženika nije osnovan.
4. Postupajući sukladno odredbi čl. 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje: ZPP) ovaj revizijski sud je utvrdio da je predlagatelj u prijedlogu za dopuštenje revizije postavio pravna pitanja za koja smatra da su važna u smislu odredbe čl. 385.a st.
1. ZPP i to:
„1. Mogu li se primijeniti pravila o stjecanju bez osnove u slučaju kada je na temelju rješenja o ovrsi na temelju ovršne isprave izvršena prisilna naplata, ali je kasnije to rješenje stavljeno izvan snage i ukinute su sve provedene ovršne radnje, ali ovršna isprava i dalje egzistira, odnosno predstavlja li rješenje o ovrsi na temelju ovršne isprave po kojoj je izvršena prisilna naplatu osnovu za plaćanje ili osnovu predstavlja ovršna isprava?
2. Jesu li prvostupanjski i drugostupanjski sud počinili bitnu povredu odredaba parničnog postupka kada su i jedan i drugi propustili odlučiti u izreci presude o prigovoru tuženika radi prebijanja i deklaratorno utvrditi (sukladno odredbama iz čl. 333. st. 3. i čl. 338. st. 3. Zakona o parničnom postupku) postoji li ili ne postoji tuženikove tražbine iz ovršne i pravomoćne presude Trgovačkog suda u Splitu P- 2185/10 od 30. listopada 2012. godine?“.
4.1. U razlozima važnosti predlagatelj u bitnome ističe da je pobijana odluka u suprotnosti sa odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revd-1615/2021- 2 od 7. prosinca 2021., Revt-98/2004 od 12. travnja 2005., Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-1750/2021-3 od 2. svibnja 2022.
5. Razmatrajući prijedlog za dopuštenje revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP i 389. st. 1. ZPP ovaj sud je zaključio da od odgovora na postavljena pitanja ne ovisi ishod spora te stoga nisu važna u smislu kako to zahtjeva odredba čl. 385.a st. 1. ZPP.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 11.675,46 Eura na ime naknade štete i nepripadne koristi koju je tuženik ostvario jer je taj iznos uplaćen u korist tuženika na temelju rješenja o ovrsi Općinskog suda u Splitu, broj:Ovr- 5027/2017 od 21. prosinca 2017., a koje rješenje je ukinuto odlukom Županijskog suda u Zagrebu, broj:Gž Ovr-228/2018 od 30. listopada 2018., te je prijedlog za ovrhu odbačen.
7. Nižestupanjski sudovi jasno su obrazložili da u konkretnom slučaju nije odlučna činjenica da ovršna isprava na temelju koje je određena ovrha - presuda Trgovačkog suda u Splitu broj: P-2185/2010 od 30. listopada 2012. nije ukinuta, preinačena ili stavljena izvan snage, jer unatoč navedenom tuženik nakon pokretanja stečajnog postupka nad tužiteljem nije više mogao voditi ovršni postupak već je svoje potraživanje mogao naplatiti isključivo u stečajnom postupku.
8. U odnosu pak na drugo pitanje valja reći da je u ovom predmetu riječ o građansko- pravnoj (izvanprocesnoj) kompenzaciji odnosno prigovoru prijeboja, u kojem slučaju sud odlučuje samo o tužbenom zahtjevu, obzirom da tuženik nije niti tražio od suda da presudom izvrši prijeboj uzajamnih tražbina, u kojem slučaju bi se radilo o prigovoru radi prebijanja.
9. Stoga se i odluke ovog suda kao i drugostupanjskih sudova na koje se tuženik poziva kao na razloge važnosti postavljenih pitanja odnose na drugačiju činjeničnu situaciju nego što je predmetna te stoga ne predstavljaju razlog važnosti pravnih pitanja u smislu članka 385. a stavka 2. ZPP.
10. Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 387. st. 1. i čl. 389.b st. 1. ZPP odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 1. listopada 2024.
Predsjednik vijeća:
dr.sc. Jadranko Jug
