- 1 -              Revd 4032/2023-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 4032/2023-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice A. G. iz V. G., OIB ..., zastupane po punomoćnici M. S., odvjetnici u Z., protiv tuženika pod 1. D. G. iz V. G., OIB ... i pod 2. J. G. iz V. G., OIB ..., oboje zastupani po punomoćnici A. Đ. B., odvjetnici u Z., radi utvrđenje ništetnosti ugovora o darovanju, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1169/2023-4 od 31. svibnja 2023., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić-Gradu poslovni broj P-337/2022-11 od 17. ožujka 2023. na sjednici održanoj 13. prosinca 2023.

 

r i j e š i o   j e:

 

I. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pravna pitanja se odbija.

 

II. U odnosu na povredu temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske, te na povredu prava zajamčenih Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda se odbacuje.

 

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova povodom odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.

 

Obrazloženje

 

1. Tuženici su predložili da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1169/2023-4 od 31. svibnja 2023., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić-Gradu poslovni broj P-337/2022-11 od 17. ožujka 2023., postavljajući slijedeća pravna pitanja:

 

„1. Da li je u smislu primjene odredbe čl. 482. stavak 1. ZOO-a (kojim je propisano je da se ugovor o darovanju nekretnine sklapa u pisanom obliku, a da ugovor o darovanju bez prave predaje stvari mora biti sklopljen u obliku javnobilježničkog akta ili ovjerovljene (solemnizirane) privatne isprave) i ocjene pitanja valjanosti forme ugovora o darovanju, nužno da obdarenik pri zaključenju ugovora o darovanju primi u posjed cijelu nekretninu i kako cijeniti slučaj kada se obdareniku preda u posjed dio nekretnine, te da li će se smatrati da je takav ugovor o darovanju valjan iako nije sklopljen u obliku javnobilježničkog akta ili ovjerovljene (solemnizirane) privatne isprave?

2. Da li je u smislu primjene odredbe čl. 482. stavak 1. ZOO-a (kojim je propisano je da se ugovor o darovanju nekretnine sklapa u pisanom obliku, a da ugovor o darovanju bez prave predaje stvari mora biti sklopljen u obliku javnobilježničkog akta ili ovjerovljene (solemnizirane) privatne isprave) i ocjene pitanja valjanosti forme ugovora o darovanju, potrebna formalna predaja kod darovanja ukoliko je obdarenik već prije zaključenja ugovora o darovanju držao suposjed/ posjed (dijela ili cijele) nekretnine, te da li je ugovor valjan iako nije sklopljen u obliku javnobilježničkog akta ili ovjerovljene (solemnizirane) privatne isprave?“

3. Da li je za ocjenu držanja posjeda/predaje u posjed u smislu primjene odredbe čl. 482. stavak 1. ZOO-a (kojim je propisano je da se ugovor o darovanju nekretnine sklapa u pisanom obliku, a da ugovor o darovanju bez prave predaje stvari mora biti sklopljen u obliku javnobilježničkog akta ili ovjerovljene (solemnizirane) privatne isprave) i ocjene pitanja valjane forme ugovora o darovanju odlučno koliko puta netko tko drži ključ neke nekretnine, uđe u tu nekretninu, a sve u svjetlu (nedefinirane) distinkcije instituta „predaje u posjed“ i „prave predaje u posjed“ i/ili da li je i koliko bitna okolnost da li posjednik stanuje ili ne stanuje u nekretnini koja je predmet darovanja, da bi ugovor bio valjan iako nije sklopljen u obliku javnobilježničkog akta ili ovjerovljene (solemnizirane) privatne isprave?“

4. Je li drugostupanjski sud odlučujući po žalbi preinačenjem prvostupanjske presude u cijelosti (meritorno odlučuje) kada zauzima dijametralno suprotne zaključke o činjeničnim utvrđenjima od prvostupanjskog suda, dužan ocjenjivati svaki pojedinačni dokaz proveden u postupku, te ga u obrazloženju navesti/citirati, obrazložiti svoju ocjenu svakog tog dokaza, istaknuti koji dokaz prihvaća ili ne prihvaća, navesti zašto neki dokaz ne prihvaća, kako bi iz obrazloženja preinake bilo razvidno temeljem kojih dokaza je sud utvrdio određenu činjenicu, odnosno na koji način je drugostupanjski sud uzeo neku činjenicu kao utvrđenu i dokazanu?“ pozivajući se na razlog propisan čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22- dalje: ZPP) navodeći da bi u odnosu na postavljena pravna pitanja bilo svrsishodno donijeti pravno shvaćanje revizijskog suda jer da ne postoje odluke koje bi se odnosile na konkretnu pravnu situaciju.

 

2. Ujedno podnose i prijedlog za dopuštenje revizije pozivom na čl. 385.a st. 2. ZPP navodeći da im je pobijanom presudom povrijeđeno temeljno pravo na pravično suđenje zajamčeno čl. 29. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", br. 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 76/10, 85/10, 5/14 - dalje: Ustav), te na pošteno suđenje zajamčeno čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj 18/1997, 6/1999, 14/2002, 13/2003, 9/2005, 1/2006, 2/2010, i 13/2017.; dalje: Konvencija)“.

 

3. Odgovor na prijedlog nije podnesen.

 

4. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP), ovaj revizijski sud je zaključio da postavljena pravna pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

5. Ovo iz razloga što su postavljena pravna pitanja (pod brojem 1., 2., i 3.) činjenične naravi i stoga ne udovoljavaju kriteriju univerzalnosti za buduće pravne situacije na koje bi se odgovor mogao primjenjivati. Također sadržajem postavljenih pravnih pitanja tuženik polazi od vlastitih činjeničnih navoda koji ne odgovaraju činjeničnom utvrđenju na kojem se temelji pobijana odluka.

 

6. Nadalje, pravno pitanje (pod brojem 4.) se odnose na procesnu situaciju koja se u konkretnom slučaju nije ostvarila. Pobijana odluka se temelji na pravnoj ocjeni utvrđenih činjenica od strane suda prvog stupnja u pogledu kojih utvrđenja ne postoji odstupanje.

 

7. Stoga je temeljem čl. 389.b st. 1. ZPP odlučeno kao pod točkom I. izreke.

 

8. U odnosu na navode tuženika da je do došlo povrede prava na pravično suđenje i jednakost svih pred zakonom, valja odgovoriti da čl. 6. st. 1. Konvencije i čl. 29. st. 1. Ustava sadrže samo određena procesna jamstva. Do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj.

 

8.1. U pobijanoj presudi odgovoreno je na sve odlučujuće navode tuženika, a odluka je detaljno obrazložena te se ne može smatrati arbitrarnom ili očito nerazumnom. Slijedom navedenog ne postoje okolnosti koje bi upućivale na zaključak da tuženik nije imao pravično suđenje.

 

9. Kako tuženik nije učinio vjerojatnim da su mu pobijanom odlukom povrijeđena temeljna prava zajamčenih Ustavom i to ustavno pravo na pravično suđenje (čl. 29. Ustava), kao i da bi mu bilo povrijeđeno pravo na pošteno suđenje zajamčeno čl. 6. Konvencije, temeljem čl. 389.a st. 4. ZPP odlučeno je kao u izreci.

 

10. Obzirom da trošak sastav odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije nije nužan trošak za vođenje parnice, temeljem čl. 155. st. 1. ZPP odlučeno je kao pod točkom III. izreke.

 

Zagreb, 13. prosinca 2023.

 

                                                                                                                              Predsjednik vijeća:

              Đuro Sessa, v.r.