Republika Hrvatska
Županijski sud u Vukovaru
Gž-24/2023-4
Vukovar, Županijska 33
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Vukovaru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Krešimira Biljana kao predsjednika vijeća, te Ivice Raguža kao suca izvjestitelja i Ane Bosančić kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Čisti otok d.o.o., OIB: 15717069876, Vir, Put mula 16, zastupan po punomoćnici Ani Smoljan Zanki, odvjetnici iz Zadra, protiv tuženika IČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja, izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-1193/2021-10 od 14. prosinca 2022., na sjednici vijeća održanoj 1. listopada 2024.,
r i j e š i o j e
I. Uvažava se žalba tužitelja Čisti otok d.o.o. kao osnovana, te se ukida presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-1193/2021-10 od 14. prosinca 2022. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. II. O troškovima žalbenog postupka bit će riješeno u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom pobijanom presudom u cijelosti je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Vlaste Zajec iz Zagreba poslovni broj Povrv-143/2020 od 21. siječnja 2021. te je tužbeni zahtjev odbijen.
2. Protiv naprijed navedene presude pravovremeno žalbu podnosi tužitelj zbog žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. točka 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 88/01., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – dalje u tekstu: ZPP) s prijedlogom da se žalba prihvati, prvostupanjska pobijana presuda ukine i usvoji tužbeni zahtjev tužitelja uz naknadu parničnog troška.
2.1. Tužitelj u žalbi navodi kako je na tuženiku teret dokaza da uslugu odvoza otpada nije koristio, odnosno da mu tužitelj tu uslugu nije isporučio. Tuženik kao vlasnik nekretnine dužan je snositi trošak gospodarenja komunalnim otpadom na području pružanja javne usluge kao fiksnog dijela cijene javne usluge neovisno o količini predanog otpada. Dakle, tuženik je dužan plaćati cijenu minimalne javne usluge tzv. fiksni dio cijene. Jedino izuzeće od plaćanja cijene minimalne javne usluge je u slučaju kada korisnik dokaže da se njegova nekretnina trajno ne koristi, a što tuženik nije dokazao. Kako je tuženik vlasnik nekretnine na području općine Vir, tuženik se sukladno članku 30. stavak 5. Zakona o održivom gospodarenju otpadom ("Narodne novine", broj: 94/13., 73/17., 14/19., 98/19 – nastavno: ZOGO) smatra korisnikom usluge, te je temeljem stavka 6. navedenog članka dužan snositi i troškove. Tužitelj potražuje cijenu usluge u mjesečnom iznosu koji se odnosi na cijenu minimalne javne usluge. Usluga za koju tužitelj potražuje isplatu predstavlja javnu uslugu koja je od interesa za Republiku Hrvatsku, te koja je usluga obvezna za sve korisnike, a korisnik je upravo tuženik.
3. Na žalbu tužitelja tuženik je dostavio odgovor. U odgovoru tuženik navodi da nije koristio uslugu tužitelja jer zbog bolesti nije dolazio na Vir. Predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu.
4. Žalba tužitelja je osnovana.
5. Ovaj sud je ispitao pobijanu presudu sukladno odredbi članka 365. ZPP-a te utvrđuje da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka propisanu člankom 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a obzirom presuda nema razloga o odlučnim činjenicama.
6. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa s naslova usluge prikupljanja i odvoza otpada za nekretninu za područje općine Vir.
7. Pobijanom presudom sud prvog stupnja u bitnome utvrđuje:
- da je tužitelju temeljem odluke općine Vir povjereno obavljanje javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada;
- da je tuženik upisan kao vlasnik kč. br. [katastarska čestica], Radovanica k. o. [katastarska općina];
- da se u financijskim karticama tuženika tuženik vodi kao obveznik plaćanja;
- da je tuženik evidentiran kao obveznik minimalne javne usluge za spremnik od 240 litara;
- da je cjenikom javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada na području opčine Vir određena cijena minimalne javne usluge;
- da je cjenikom od 18. lipnja 2018. propisano da cijena obvezne minimalne javne usluge za spremnik zapremnine 240 litara iznosi 56,75 kuna bez PDV-a odnosno 64,13 kuna s PDV-om.
8. Po provedenom postupku sud prvog stupnja odbija tužbeni zahtjev tužitelja s obrazloženjem kako tužitelj nije dokazao osnovu i visinu utuženog potraživanja. Ovakav pravni stav prvostupanjskog suda nije pravilan.
9. Naime, člankom 30. stavak 5. ZOGO propisano je da korisnik usluge je vlasnik nekretnine odnosno vlasnik posebnog dijela nekretnine i korisnik nekretnine, odnosno posebnog dijela nekretnine kada je vlasnik nekretnine, odnosno posebnog dijela nekretnine u obvezi plaćanja ugovorom prenio na tog korisnika i o tome obavijestio davatelja usluge. Obzirom je tužitelj tijekom postupka dostavio izvadak iz zemljišne knjige iz koje je razvidna činjenica da je upravo tuženik upisan kao vlasnik nekretnine, ove navode tužitelja prvostupanjski sud nije analizirao i nije obrazlagao iz kojeg razloga cijeni da tuženik kao vlasnik nekretnine nije obvezan plaćati cijenu minimalne javne usluge tzv. fiksni dio. Također i člankom 6. Odluke o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada na području općine Vir propisano je da korisnik javne usluge na području pružanja javne usluge je vlasnik nekretnine. Člankom 20. stavak 2. navedene odluke propisano je da vlasnik nekretnine je dužan dostaviti dokaz o nekorištenju nekretnine i jedino u tom slučaju nije obveznik plaćanja za javnu uslugu.
10. Struktura cijene javne usluge obuhvaća kako cijenu javne usluge za predanu količinu otpada (varijabilni dio) tako i cijenu obveze minimalne javne usluge (fiksni dio) i ugovornu kaznu ako je došlo do postupanja korisnika protivno ugovoru. Cilj propisivanja navedene strukture cijene jest da se kroz obračun cijene tzv. fiksnog dijela osigura mogućnost primjene načela "onečišćivač plaća", a da se tzv. varijabilnim dijelom osigura sama primjena načela "onečišćivač plaća". Navedeno znači da vlasnici nekretnine moraju plaćati cijenu obvezne minimalne usluge tzv. fiksni dio cijene za sve mjesece tijekom kalendarske godine unatoč činjenici što nekretninu ne koriste svaki mjesec pod uvjetom da nisu dokazali da se radi o neuseljenom stambenom prostoru. Stoga je osnovan žalbeni navod tužitelja kako se radi o javnoj usluzi koja je od interesa za Republiku Hrvatsku i koja je u konačnici obvezna za korisnike ukoliko isti nije oslobođen od plaćanja navedene usluge.
11. Točan je i žalbeni navod tužitelja da je na tuženiku teret da dokaže kako javnu uslugu skupljanja i zbrinjavanja komunalnog otpada nije koristio, te je u navedenom dijelu pogrešan pravni stav prvostupanjskog suda.
12. Budući da tužitelj tužbeni zahtjev za isplatom temelji na fiksnoj naknadi za odvoz smeća, prvostupanjski sud nije iznio razloge o odlučnim činjenicama vezanim za obvezu tuženika za plaćanje fiksne naknade obzirom na vlasništvo tuženika na nekretnini.
13. Slijedom navedenog, budući da zbog tog pogrešnog pravnog pristupa prvostupanjskog suda nije raspravljena osnovanost tužbenog zahtjeva na odgovarajući način, to je temeljem odredbe članka 369. stavak 1. ZPP-a pobijanu presudu suda prvog stupnja valjalo ukinuti i predmet vratiti istom sudu na ponovno suđenje.
14. U ponovljenom postupku sud prvog stupnja otklonit će nedostatke na koje je upozoren ovom ukidbenom odlukom, detaljno će analizirati izvadak iz zemljišne knjige u svezi s odredbama ZOGO-a, a potom donijeti novu odluku koja će biti zakonito i valjano obrazložena i u kojoj će se očitovati na navode i prigovore svih stranaka.
15. Odluka o troškovima žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 166. stavak 3. ZPP-a budući da odluka o troškovima žalbenog postupka ovisi o odluci o glavnoj stvari.
16. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.
Vukovar, 1. listopada 2024.
Predsjednik vijeća:
Krešimir Biljan