REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-4157/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Marine Paulić članice vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i Dragana Katića člana vijeća, u izvanparničnom postupku predlagateljice ŠĆ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Ivan Borić, odvjetniku u Sisku, protiv protustranke ŠĆF, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Sandra Fridrich, odvjetnica u Sisku, uz sudjelovanje stranaka: 1. maloljetne UĆF, OIB [osobni identifikacijski broj], i 2. maloljetnog RĆF, OIB [osobni identifikacijski broj], oboje zastupa posebna skrbnica UĆ, dipl. iur. iz Centra za posebno skrbništvo Zagreb, radi ostvarivanja roditeljske skrbi, odlučujući o prijedlogu protustranke za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Puli -Pola poslovni broj Gž Ob-58/2024-2 od 5. lipnja 2024., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Sisku poslovni broj R1 Ob- 32/2023-28 od 12. travnja 2024., u sjednici održanoj 1. listopada 2024.,

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog protustranke za dopuštenje revizije se odbija u odnosu na naznačena pravna pitanja.

II. Prijedlog protustranke za dopuštenje revizije se odbacuje u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Obrazloženje

1. Protustranka je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Puli-Pola, poslovni broj Gž Ob-58/2024-2 od 5. lipnja 2024., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Sisku poslovni broj R1 Ob-32/2023-28 od 12. travnja 2024. Prijedlog je podnesen zbog pravnih pitanja za koja podnositelj navodi da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni kao i za razvoj prava kroz sudsku praksu. Prijedlog je podnesen i zbog povrede prava protustranke na pravično suđenje.

2. Pitanja koje je predlagatelj - protustranka naznačio u prijedlogu glase:

''1. Može li sud izmijeniti prethodnu sudsku odluku o zajedničkoj skrbi roditelja nad maloljetnom djecom u dijelu koji se odnosi na ishođenje putnih isprava za maloljetno dijete po jednom roditelju i putovanje u inozemstvo tog roditelja s maloljetnim djetetom bez suglasnosti drugog roditelja samo temeljem želje predlagateljice i maloljetnog djeteta za takvim putovanjem te temeljem mišljenja Hrvatskog zavoda za socijalni rad iz kojeg proizlazi da nema zapreka da se majci omogući da samostalno ishodi putovnicu za maloljetno dijete i da s maloljetnim djetetom otputuje u željeni posjed Ujedinjene Arapske Emirate, a bez utvrđivanja jesu li nakon donošenja odluke o zajedničkoj roditeljskoj skrbi izmijenile okolnosti odlučne za donošenje drugačije odluke i je li zajednička roditeljska skrb određena prethodnom odlukom za dobrobit djeteta;

2. Smatra li se putovanje maloljetnog djeteta u inozemstvo s jednim roditeljem (u konkretnom slučaju s majkom državljankom Ujedinjenih Arapskih Emirata koja nema državljanstvo Republike Hrvatske i nema druge rodbine u Republici Hrvatskoj), radi posjete rodbine majke, a bez suglasnosti drugog roditelja u konkretnom slučaju oca, državljanina Republike Hrvatske najboljem interesu djeteta'?

3. Predlagatelj smatra da je ova odluka u protivnosti s pravomoćnom sudskom odlukom kojom je odlučeno da će stranke, inače bivši supružnici, u odnosu na svoju maloljetnu djecu roditeljsku skrb izvršavati zajednički i sporazumno. Osim toga, predlagatelj nalazi i povredu temeljnog ljudskog prava na pravično suđenje smatrajući da je predmetna odluka arbitrarna i donesena bez potrebnog obrazloženja odnosno ocjene žalbenih navoda koji su od odlučnog značaja.

4. Predlagateljica RĆ nije odgovorila na prijedlog za dopuštenje revizije.

5. Postupajući u skladu s odredbom članka 387. u vezi s člankom 385.a stavcima 1. i 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 120/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), revizijski sud ocjenjuje da prijedlog predlagatelja za dopuštenje revizije u pogledu naznačenih pravnih pitanja nije osnovan, dok u odnosu na povredu temeljnih ljudskih prava i sloboda predlagatelj nije učinio vjerojatnim da su mu ta prava i slobode povrijeđena.

6. Što se tiče prijedloga za dopuštenje revizije koji se odnosi na naznačena pravna pitanja, predlagatelju valja odgovoriti da pobijano rješenje nije u suprotnosti sa sudskom pravomoćnom presudom kojom je određeno da će predlagateljica i protustranka kao roditelji u odnosu na svoju maloljetnu djecu roditeljsku skrb izvršavati zajednički i sporazumno, koja činjenica između stranaka nije bila sporna.

7. Međutim, u konkretnom se slučaju radi o postupku iz članka 478. stavka 1. točke 6. Obiteljskog zakona (''Narodne novine'' broj 103/15, 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23 - ObZ). Riječ je o postupku radi ostvarivanja pojedinih sadržaja roditeljske skrbi, i to upravo onih koji se tiču neslaganja roditelja o odlukama koje su bitne za dijete sukladno članku 109. stavku 1. ObZ.

8. Ovo se neslaganje razrješava upravo između roditelja koji ostvaruju zajedničku roditeljsku skrb, ali se ne mogu sporazumjeti u vezi s odlukama koje su bitne za dijete iz članka 108. stavka 1. i 3. ObZ, konkretno je riječ o drugoj bitnoj odluci koja može znatno utjecati na život djeteta kao što je ostvarivanje osobnih odnosa djeteta s bliskim osobama iz članka 108. stavka 3. ObZa, pa se postupak upravo i provodi kada postoji neslaganje roditelja o odlukama koje su bitne za dijete.

9. U tom smislu, suprotno navodima prijedloga, ne radi se o izmjeni odluke o zajedničkoj roditeljskoj skrbi roditelja nad maloljetnom djecom jer je ona i dalje ostala zajednička, samo je odluka suda nadomjestila neslaganje roditelja o jednoj od odluka bitnih za dijete sukladno odredbi članka 109. stavka 1. u vezi s člankom 108. stavkom 1. ObZ. U tom smislu pobijano rješenje nije u suprotnosti s pravomoćnom presudom kojom je odlučeno o zajedničkoj roditeljskoj skrbi pa prvo naznačeno pitanje nema potrebno obilježje važnosti.

10. Što se, pak, tiče drugog naznačenog pitanja, a odnosi se na najbolji interes djeteta u odnosu na odobravanje putovanja maloljetnog djeteta u inozemstvo s jednim roditeljem radi posjeta rodbine majke bez suglasnosti drugog roditelja, valja odgovoriti da to pitanje ovisi o okolnostima svakog pojedinog slučaja jer se u svakom pojedinom postupku utvrđuje je li u točno određenim okolnostima slučaja odluka koja se tiče djeteta, pa tako i odluka donesena u postupku radi ostvarivanja pojedinih sadržaja roditeljske skrbi, u skladu s najboljim interesima djeteta.

11. U vezi s tvrdnjom predlagatelja o povredi temeljnih ljudskih prava, predlagatelj ove tvrdnje veže uz povredu prava na pravično suđenje zajamčenog člankom 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (''Narodne novine'' - ''Međunarodni ugovori'' broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10, 13/17 - dalje EKLJP) i člankom 29. stavkom 1. Republike Hrvatske (''Narodne novine'' broj 56/90, 137/97, 8/98, 113/00, 124/00, 2/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14).

12. U vezi s pitanjem osnovanosti predmetnog prijedloga radi ostvarivanja pojedinog sadržaja roditeljske skrbi u okolnostima neslaganja roditelja o odlukama koje su bitne za dijete, konkretno ostvarivanje osobnih odnosa s bliskim osobama, rodbinom s majčine strane, sudovi su dali detaljne, ozbiljne, razborite, uvjerljive, logične i dostatne razloge, kojim ni na koji način ne upućuju na zaključak da protustranka nije imala pravično suđenje zbog toga što dani razlozi ne upućuju na arbitrarnost ili očitu nerazumnost. Naime, sudovi su vodili računa o tome da je odnos roditelja opterećen poteškoćama u međusobnoj komunikaciji i nemogućnosti postizanja dogovora oko pitanja reguliranja roditeljske skrbi, a iz kojeg proizlazi da otac nije uspostavljao primjerenu suradnju s voditeljem inače provođene zaštitne mjere. Tako je utvrđeno da roditelji i dalje ne ostvaruju dostatnu suradnju u roditeljskim ulogama i nisu u mogućnosti postići dogovor oko ishođenja putnih isprava i putovanja djece u inozemstvo s majkom u posjet članovima njezine obitelji, a prema roditeljima su i u ranijem razdoblju poduzimane mjere intenzivne stručne pomoći i nadzora, te stručne pomoći i potpore u kojima su savjetovani o potrebama djece i pravilnom postupanju, dok je starije maloljetno dijete otuđivano od majke od strane oca, a bila je uključena u timsku obradu i tretman pri Poliklinici za zaštitu djece grada Zagreba. S druge strane, maloljetni RĆF održavao je odnose s oba roditelja, kao i telefonske kontakte s članovima majčine obitelji. Ujedno je utvrđeno da je kod starijeg djeteta, maloljetne UĆF koja stanuje s ocem vidljiv izražen otpor prema majci i članovima majčine obitelji, ona kod majke boravi vrlo kratko i češće je konfliktnog ponašanja prema majci te ne prihvaća nikakvu komunikaciju s članovima majčine primarne obitelji. Tijekom provođenje mjere u odnosu na majku nisu utvrđeni propusti u njezinoj skrbi za djecu, a u odnosu na predmet spora, ona izražava želju da s djecom otputuje u inozemstvo u posjet članovima svoje primarne obitelji tijekom školskih praznika. Sudovi su u opisanim okolnostima ocijenili da majčini postupci do sada nisu bili ugrožavajući u odnosu na djecu, te da se ona rukovodila prvenstveno potrebama djece i kroz prethodno razdoblje adekvatno skrbila o svim potrebama maloljetnog RĆF te pokazala motivaciju da održi i popravi odnos s maloljetnom kćerkom koja ne stanuje s njom ne inzistirajući na svojim pravima i pozicijama, već uvažavajući emocionalnu poziciju djevojčice. Stoga je ocijenjeno da ne postoje zapreke da se majci omogući samostalno ishođenje putovnice za maloljetnog RĆF i da s dječakom otputuje u željeni posjed obzirom da maloljetni RĆF kontaktira s majčinom obitelji i da je u interesu dječaka da mu se omogući da iste pobliže upozna.

12.1. Osim toga, u postupku je pribavljeno i mišljenje maloljetnog RĆF putem posebne skrbnice koja se prvotno protivila prijedlogu obzirom da protustranka izražava strah da predlagateljica namjerava s djecom trajno napustiti Republiku Hrvatsku. Međutim, nakon toga, posebna skrbnica nije imala prigovora na mišljenje i prijedlog Hrvatskog zavoda za socijalni rad jer predlagateljica ima stalno zaposlenje u Republici Hrvatskoj, odobren joj je stalni boravak i u postupku je kupovanja nekretnine u Republici Hrvatskoj. Stoga je ocijenjeno da je u interesu maloljetnog RĆF da upozna svoju obitelj koju je do sada kontaktirao samo putem telefona tim i više što je dječak posebnoj skrbnici izrazio želju da zajedno s majkom posjeti svoju obitelj. U takvim je okolnostima upravo ocijenjeno da sumnja i strah predlagatelja da će majka odvesti maloljetno dijete i ostati dalje kod svoje obitelji u Ujedinjenim Arapskim Emiratima ne proizlaze niti iz jednog u postupku provedenog dokaza, kao i kontakta s maloljetnim djetetom, pa tako ne proizlazi ni da bi prihvaćanjem prijedloga za samostalnim ishođenjem putovnice za maloljetnog RĆF od strane majke došlo do objektivne konkretne ugroze prava i interesa zajedničkog djeteta. Stoga je ocijenjeno da predložena odluka u interesu maloljetnog djeteta radi ostvarivanja osobnih odnosa sa njim bliskih osoba, i to bakom, djedom i preostalom rodbinom u državi nečlanici Europske unije.

13. Imajući na umu naprijed navedeno, valja zaključiti da predlagatelj nije učinio vjerojatnim da mu je u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđeno pravo na pravično suđenje, pa je njegov prijedlog u dijelu koji se odnosi na temeljna ljudska prava valjalo odbaciti na temelju odredbe članka 389.a stavka 4. ZPP i riješiti kao u točki II. izreke rješenja.

Zagreb, 1. listopada 2024.

Predsjednik vijeća

Ivan Vučemil