Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž R-321/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću sutkinja Slavice Garac, predsjednice, Nike Grospić Ivasović, izvjestiteljice i članice, Diane Preglej, članice, u pravnoj stvari tužiteljice M. S. iz Z., OIB: …, zastupane po punomoćnici K. A. H., odvjetnici u odvjetničkom društvu A. H. & G. j.t.d. iz Z., protiv tuženika B. K. d.o.o., Z., OIB: …, zastupanog po punomoćnici A. C., odvjetnici u Odvjetničkom društvu B. & p. d.o.o. iz Z., radi nedopuštenosti otkaza, sudskog raskida ugovora o radu, naknade štete i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-6453/2020-23 od 25. siječnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 1. listopada 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-6453/2020-23 od 25. siječnja 2024. u stavcima I., II., III., IV., VI. i VII. izreke.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

I./ Utvrđuju se nedopuštenima Odluka tuženika B. K. d.o.o., o redovitom poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 14. svibnja 2020. i Dopunska odluka tuženika o redovitom poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 19. lipnja 2020., kojom se Odlukom o redovitom poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 14. svibnja 2020. i Dopunskom odlukom o redovitom poslovnom uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 19. lipnja 2020., tužiteljici M. S. otkazuje Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 18. svibnja 2018., te se utvrđuje da radni odnos tužiteljice nije prestao temeljem naprijed navedenih odluka tuženika.

II./ Raskida se ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen dana 18. svibnja 2018. između tužiteljice M. S., kao radnice i tuženika B. K. d.o.o., kao poslodavca, s danom 31. ožujka 2021.

III./ Nalaže se tuženiku B. K. d.o.o., da tužiteljici M. S., isplati na ime naknade štete zbog sudskog raskida iznos od 6.873,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 25. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine u roku od 15 dana.

IV./ Nalaže se tuženiku B. K. d.o.o. da tužiteljici M. S., na ime neisplaćene plaće isplati iznos od 15.165,42 EUR sa zakonskim zateznim kamatama, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak, tekućim na mjesečne iznose i to:

- na iznos od bruto 1.419,42 EUR tekućim od 16. kolovoza 2020. do isplate;

- na iznos od bruto 1.718,25 EUR tekućim od 16. rujna 2020. do isplate;

- na iznos od bruto 1.718,25 EUR tekućim od 16. listopada 2020. do isplate;

- na iznos od bruto 1.718,25 EUR tekućim od 16. studenog 2020. do isplate;

- na iznos od bruto 1.718,25 EUR tekućim od 16. prosinca 2020. do isplate;

- na iznos od bruto 1.718,25 EUR tekućim od 16. siječnja 2021. do isplate;

- na iznos od bruto 1.718,25 EUR tekućim od 16. veljače 2021. do isplate;

- na iznos od bruto 1.718,25 EUR tekućim od 16. ožujka 2021. do isplate;

- na iznos od bruto 1.718,25 EUR tekućim od 16. travnja 2021. do isplate; i to po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena za razdoblje od dospijeća do 31.12.2022., a od 1.1.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

V./ Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice M. S. u dijelu kojim zahtijeva da joj tuženik B. K. d.o.o. isplati iznos od 1.718,25 eura sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate, kao i zahtjev za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak sadržanih u zahtjevu za isplatu zateznih kamata na iznos od 15.165,42 EUR bruto.

VI./ Nalaže se tuženiku B. K. d.o.o., da tužiteljici M. S., nadoknadi trošak postupka u iznosu od 2.812,50 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 25. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

VII./ Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška kao neosnovan.“

2. Protiv presude u stavcima I., II., III., IV., VI. i VII. izreke žali se tuženik iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., u daljnjem tekstu: ZPP-a), predlažući njezino ukidanje i vraćanje predmeta sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, uz naknadu troška sastava žalbe.

3. U odgovoru na žalbu tužiteljica se protivi navodima žalbe tuženika te ju predlaže odbiti.

4. Žalba je neosnovana.

5. Predmet spora jest utvrđenje nedopuštenosti Odluke tuženika o redovitom poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 14. svibnja 2020. i Dopunske odluke tuženika o redovitom poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 19. lipnja 2020., kojim se Odlukama tužiteljici otkazuje Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 18. svibnja 2018. (čl. 115. st. 1. toč. 1. Zakona o radu /Narodne novine, broj: 71/14, 127/17 i 98/19, u daljnjem tekstu: ZR-a/); za isplatu naknade plaće za razdoblje od nezakonitog prestanka radnog odnosa do sudskog raskida ugovora o radu (čl. 95. st. 3. ZR-a); za sudski raskid radnog odnosa i naknadu štete, kao posljedice istoga (čl. 125. ZR-a) te za naknadu parničnih troškova (čl. 154. ZPP-a u vezi s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika /"Narodne novine", broj: 138/23, u daljnjem tekstu OT).

6. Ispitivanjem prvostupanjske presude i postupka, koji je prethodio, nisu utvrđene bitne povrede odredaba parničnog postupka, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP-a).

7. Sud prvog stupnja raspravio je sve tvrdnje, na kojima stranke temelje svoje zahtjeve i prigovore te je na osnovi izvedenih dokaza, predloženih po parničnim strankama i njihovom pravilnom ocjenom (čl. 8. ZPP-a) utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva, na koje je pravilno primijenio citirane odredbe materijalnog prava, radi čega nije osnovan niti žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, kao niti pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 355. i čl. 356. ZPP-a).

8. U žalbenom stadiju postupka, kao i tijekom prvostupanjskog postupka, sporno je da li je tuženik, prilikom donošenja pobijane Odluke o otkazu postupio sukladno odredbi čl. 115. st. 2. ZR-a, kojom je propisano da pri odlučivanju o poslovno uvjetovanom otkazu, poslodavac mora voditi računa o trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika, odnosno da li je isti dao valjane i argumentirane razloge o tome zašto je, imajući u vidu prednje kriterije, kao i dodatni kriterij uspješnosti prilikom obavljanja poslova radnog mjesta, upravo tužiteljicu, između ukupno tri radnika zaposlenih na radnom mjestu „Analitičar kvalitete podataka“ proglasio viškom i otkazao Ugovor o radu radi poslovno uvjetovanih razloga (čl. 115. st. 1. toč. ZR-a).

9. U odnosu na odlučne činjenice za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva pošavši od utvrđenja:

-da je tužiteljica bila zaposlena kod tuženika na radnom mjestu „Analitičar kvalitete podataka“ u odjelu temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 18. svibnja 2018., koji je izmijenjen Aneksom 1. od 30. studenoga 2018. te Aneksom br. 2. od 1. srpnja 2019.;

- da je tuženik tužiteljici otkazao ugovor o radu Odlukom o redovitom poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 14. svibnja 2020. (u daljnjem tekstu: Odluka o otkazu);

-da iz Odluke o otkazu proizlazi da je tužiteljici otkazan ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 18. svibnja 2018. i svi pripadajući Aneksi zbog prestanka potrebe za daljnjim radom tužiteljice uslijed smanjenja potrebnog broja izvršitelja za radno mjesto za koje tužiteljica ima sklopljen Ugovor o radu;

-da je tuženik proveo postupak reorganizacije poslovanja te je 23. prosinca 2019. usvojen novi Pravilnik o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta, kojim je broj izvršitelja na radnom mjestu tužiteljice smanjen s tri na dva izvršitelja, slijedom čega je nakon provedene usporedbe tužiteljice i radnika M. M. te A. C. tužiteljica utvrđena viškom;

-da se i obrazloženju Odluke o otkazu navodi da je prilikom njezinog donošenja tuženik izvršio usporedbu tužiteljice sa svim izvršiteljima na radnom mjestu „Analitičar kvalitete podataka“ i to prema kriterijima propisanim u odredbi čl. 115. st. 2. Zakona o radu, te je uzeo u obzir i kriterij uspješnosti u poslu;

-da su prema Tablici tuženika na radnom mjestu analitičar kvalitete podataka u odjelu su bila zaposlena tri radnika i to: tužiteljica, M. M. i A. C., s time da tužiteljica ima kod tuženika 1 godinu i 6 mjeseci staža i ima 48 godina života; M. M. ima kod tuženika 4 godine staža i ima 33 godina života; A. C. ima kod tuženika 6 mjeseci staža i ima 44 godina života, nitko od radnika nema izrečenu opomenu, niti zakonsku obavezu uzdržavanja;

-da je prilikom ocjenjivanja uspješnosti tužiteljice u radu (Evaluacija od 6. siječnja 2020. koja se odnosi na 2019.), tužiteljica ocijenjena najlošijim ocjenama (po svih 7 kriterija je ocijenjena sa 1/5, 2/5 ili 3/5);

-da iz iskaza tužiteljice, zz tuženika T. M. P. i svjedokinje I. L. proizlazi da je tužiteljica za svaki kvartal 2019. ispunjavala zadane ciljeve tj. zadatke pa joj je uvijek isplaćivan maksimalan bonus; i dobivala je maksimalan broj zvjezdica (kako to navodi tužiteljica);

-da nije niti logično niti uvjerljivo da bi tužiteljica u Evaluaciji od 6.1.2020. koja je izrađena za potreba reorganizacije i koja se odnosi na 2019., na temelju objektivnih kriterija mogla biti ocijenjena po svih sedam kriterija (lošim) ocjenama 1/5, 2/5 ili 3/5 (dobila je najlošije ocjene), dok je kroz sve kvartale 2019. dobivala maksimalan bonus i dobivala maksimalan broj zvjezdica (iskaz tužiteljice koji nije doveden u sumnju dokazima predočenima po tuženiku), radi čega se dolazi do zaključka da Evaluacija od 6. siječnja 2020. nema podlogu u stvarnom radu pojedinog radnika;

-da i u slučaju da se prihvati kao objektivna Evaluaciju od 6. siječnja 2020. prema kojoj je tužiteljica najlošije ocjenjena, tuženik nije odredio kojem će od kriterija za utvrđivanje viška radnika da ti prednost (zakonski kriteriji ili dodatni kriterij uspješnosti u poslu) naznačavanjem broja bodova, postotaka ili slično, jer isto ne proizlazi iz obrazloženja Odluke o otkazu gdje se navodi „da je prilikom njezinog donošenja tuženik izvršio usporedbu tužiteljice sa svim izvršiteljima na radnom mjestu „Analitičar kvalitete podataka“ i to prema kriterijima propisanim u odredbi čl. 115. st. 2. Zakona o radu, te je uzeo u obzir i kriterij uspješnosti u poslu“ pa bi se dalo zaključiti da je kriterij uspješnosti u redu tek dodatni, a ne osnovni kriterij; pravilno je odlučio sud prvog stupnja na način da je usvojio tužbeni zahtjev, to stoga što iz stanja spisa i rezultata raspravljanja kao izvjesno proizlazi da tuženik, prilikom određivanja viška radnika zaposlenima na radnom mjestu „Analitičar kvalitete podataka“ nije postupio sukladno odredbi čl. 115. st. 2. ZR-a, posljedično čemu je njegova odluka o otkazu nedopuštena.

10. Na žalbene navode valja odgovoriti da su točne tvrdnje tuženika da je autonomno pravo poslodavca da uz zakonske kriterije propisane odredbom čl. 115. st. 2. ZR-a (trajanje radnog odnosa, starost i obveze uzdržavanja koje terete radnika) vrednuje i dodatne kriterije (u konkretnom slučaju uspješnost u radu), ali je tada dužan točno odrediti kojem kriteriju daje prednost i na koji način će svaki od kriterija vrednovati, dok u konkretnom slučaju iz Odluke o otkazu proizlazi da je kriterij uspješnosti u radu (koji je doveden u sumnju s obzirom na prednja utvrđenja, koja upućuju da je Evaluacija izrađena upravo u cilju diskreditiranja tužiteljice) samo dodatni kriterij, pri čemu tužiteljica, kada se uzme u obzir kriterij godina života i radnog staža, nije ona koja je trebala biti utvrđena viškom s obzirom da od A. C. ima više godina života i radnog staža kod tuženika, što pak upućuje na zaključak, suprotan onome što stoji u obrazloženju Odluke o otkazu, da je tuženik kao jedini kriterij uzeo dodatni kriterij uspješnosti u poslu, dok ostale kriterije iz čl. 115. st. 2. ZR samo paušalno spominje i ne uzima ih u obzir, koje postupanje je protivno toj kogentnoj zakonskoj normi.

11. Naime, činjenica da je sudska praksa omogućila poslodavcima da uz zakonske kriterije uzmu u obzir i kriterij uspješnosti na poslu, istovremeno ne znači da poslodavac taj kriterij može koristiti u mjeri kojom isključuje primjenu zakonskih kriterija (VSRH Rev-593/21 6. od ožujka 2024.).

12. Kako je utvrđeno da je Odluka o otkazu nedopuštena to je pravilno odlučio sud odredio sudski raskid ugovora o radu s 31. ožujka 2021., temeljem čl. 125. st. 1. ZR- a, budući se je tužiteljica s danom 1. travnja 2021. zaposlila kod drugog poslodavca (utvrđeno iz potvrde H.) te posljedično tome istoj dosudio i naknadu štete radi sudskog raskida radnog odnosa i to u visini četiri mjesečne plaće (6.873,00 eura), posebice imajući u vidu starost radnika, sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja (25. siječnja 2024.) do isplate.

13. Pravilno je odlučio sud prvog stupnja na način da je tužiteljici dosudio naknadu plaće za razdoblje od nezakonitog prestanka radnog odnosa do sudskog raskida Ugovora o radu sukladno odredbi čl. 95. st. 3. ZR-a (od 5. srpnja 2020. do 31. ožujka 2021.) u ukupnom iznosu od 15.165,42 eura (sukladno Aneksu 2. Ugovora o radu ugovorena plaća tužiteljice iznosi 1.718,25 eura bruto) sa zateznom kamatom tekućom na mjesečne iznose naknade plaće od njihovog dospijeća do isplate (čl. 92. st. 3. ZR-a u vezi s čl. 29. Zakona o obveznim odnosima /“Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15., 114/22, 155/23).

14. I odluka o parničnom trošku pravilna je u osnovi i visini (čl. 154.s t. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a u svezi s OT).

15. Tuženik je odbijen sa zahtjevom za naknadu troška sastava žalbe, budući da sa žalbom nije uspio (čl. 154. st. 1. ZPP-a).

16. Slijedom navedenoga odlučeno je kao u izreci (čl. 368. st. 1. ZPP-a za stavak I. i čl. 166. st. 1. ZPP-a za stavak II.).

U Zagrebu 1. listopada 2024.

Predsjednica vijeća:

Slavica Garac, v.r.