Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž R-675/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Jadranke Matić, kao predsjednice vijeća, Lidije Bošnjaković, kao članice vijeća - sutkinje izvjestiteljice te Vlatke Fresl Tomašević , kao člana vijeća, u pravnoj stvari u pravnoj stvari tužitelja S. V. iz Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica M. B., odvjetnica u Z., protiv tuženika C. o. d.d., Z., OIB: …, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr. 17043/2021-9 od 23. svibnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 1. listopada 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr. 17043/2021-9 od 23. svibnja 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška sastava žalbe kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja da se nalaže tuženiku da isplati tužitelju iznos naknade neimovinske štete od 32.000,00 kn, zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama kao i da se nalaže tuženiku da isplati tužitelju izgubljenu zaradu u ukupnom iznosu od 28.080,27 kn također s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama kao i da mu nadoknadi parnični trošak.

2. Citiranu presudu žalbom pobija tužitelj iz svih žalbenih razloga iz čl. 353 st 1 toč. 1. – 3. Zakona o parničnom postupku Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22 - dalje: ZPP) s prijedlogom da ovaj sud ukine pobijanu presudu i predmet vrati na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu uz naknadu troška sastava žalbe.

3. Žalba je neosnovana.

4. Neosnovani su žalbeni navodi kako je u donošenju pobijane presude počinjena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 2 toč. 11 ZPP-a budući da je po ocjeni ovog suda izreka presude jasna i neproturječna obrazloženju koje sadrži valjane i jasne razloge o odlučnim činjenicama.

5. Također u donošenju pobijane presude prvostupanjski sud nije počinio niti jednu drugu apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2 ZPP-a na koju ovaj žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st. 2 ZPP-a. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja za naknadom štete radi povrede prava osobnosti uslijed ozljede na radu upućen prema tuženiku čija odgovornost proizlazi iz ugovornog osiguranja primjenom čl. 964. i čl. 965. Zakona o obveznim odnosima.

6. Prvostupanjski sud je u obrazloženju prvostupanjske presude kojom je odbio tužbeni zahtjev tužitelja naveo da je u konkretnom slučaju pravomoćnim rješenjem Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje od 8. travnja 2020. utvrđeno je da ozljeda koju je tužitelj zadobio u utuženom štetnom događaju nije ozljeda na radu, te da tužitelj protiv navedenog rješenja nije pokrenuo upravni spor u kojem bi, sukladno članku 33. i ostalim mjerodavnim odredbama Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17), mogao osporiti predmetnu odluku upravnog tijela,te je ista postala pravomoćna, te, s obzirom da je Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, kao nadležno tijelo, donio odluku kojom ozljeda tužitelja nije priznata kao ozljeda na radu, to pitanje je pravomoćno riješeno, te je sud vezan tom pravomoćnom odlukom, radi čega je odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

7. Po ocjeni ovog žalbenog suda takav zaključak prvostupanjskog suda je pravilno utemeljen na izvedenim dokazima i utvrđenim činjenicama.

Naime iz rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, KLASA: …, URBROJ: … od 8. travnja 2020. proizlazi da tužitelju, zaposlenom kod poslodavca Z. h. d.o.o., P. Č., ozljeda nastala 28. listopada 2019. izražena dijagnozom šifre S 76 (prema MKB-10 klasifikaciji) nije priznata ozljedom na radu.

8. Iz obrazloženja navedenog rješenja proizlazi da je poslodavac 8. studenog 2019. podnio Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje prijavu o ozlijedi na radu za tužitelja i to za ozljedu nastalu 28. listopada 2019. Izvršen je uvid u Prijavu o ozljedi na radu, izjavu tužitelja i izjavu svjedoka T. M. te je postupak proslijeđen Liječničkom povjerenstvu Zavoda radi donošenja stručno-medicinskog mišljenja.

- da je u provedenom postupku Liječničko povjerenstvo Zavoda je u svom Nalazu, mišljenju i ocjeni, KLASA: KLASA: … od 31. ožujka 2020., uvidom u medicinsku i drugu dokumentaciju, ocijenilo kako se dijagnoza šifre S76 ne može priznati ozljedom na radu budući ista nije opisana u medicinskoj dokumentaciji, dok je istovremeno kod osiguranika utvrđeno oštećenje zdravlja verificirano EMNG DE u vidu kronične radikularne lezije L5 obostrano uz pridruženu aksonalnu polineuropatiju kao i degenerativne promjene u MR lijevog koljena koje predstavljaju predispoziciju za nastanak ozlijede. Slijedom rezultata stručnog-medicinskog vještačenja Liječničko povjerenstvo je utvrdilo da dijagnoza nije verificirana u priloženoj medicinskoj dokumentaciji te ju se ne može dovesti u vezu sa navedenim događajem na radu.

- da je istovremeno je kod osiguranika učinjenom obradom utvrđeno oštećenje zdravlja koje se smatra predispozicijom zdravstvenog stanja za nastanak ozljede i/ili bolesti, a koje prema odredbi članka 67. točka 5. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine" broj 80/13, 137/13) predstavlja prepreku za priznavanje ozlijede na rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje od 3. svibnja 2019. proizlazi da je to rješenje doneseno na temelju odredbi članka 67. stavka 1. točke 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine" br. 80/13., 137/13., dalje: ZOZO). Prema tom propisu, ozljedom na radu, u smislu toga Zakona, ne smatra se ozljeda do koje je došlo zbog skrivljenog, nesavjesnog ili neodgovornog ponašanja na radnom mjestu, odnosno pri obavljanju djelatnosti. Člankom 66. toga ZOZO-a su propisane ozljede koje se smatraju ozljedom na radu prema tom Zakonu.

9. Budući da je u konkretnom slučaju pravomoćnim rješenjem Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje od 8. travnja 2020. utvrđeno je da ozljeda koju je tužitelj zadobio u utuženom štetnom događaju nije ozljeda na radu te da iz samih navoda tužitelja proizlazi da protiv navedenog rješenja nije pokrenuo upravni spor u kojem bi, sukladno članku 33. i ostalim mjerodavnim odredbama Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17), mogao osporiti predmetnu odluku upravnog tijela te je ista postala pravomoćna te stoga a s obzirom da je Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, kao nadležno tijelo, donio odluku kojom ozljeda tužitelja nije priznata kao ozljeda na radu, to pitanje je pravomoćno riješeno te je sud vezan tom pravomoćnom odlukom.

10.Nadalje pravilan je zaključak da ukoliko navedena ozljeda nije nastala kao ozljeda na radu na konkretan pravni slučaj ne može primijeniti odredba članka 25. Zakona o zaštiti na radu.

11. Stoga je prvostupanjski sud pravilno, sukladno članku 220. stavku 2. u vezi s člankom 10. stavkom 1. ZPP-a, odbio dokazne prijedloga tužitelja i tuženika jer je utvrdio da je u ovom predmetu činjenično stanje dovoljno utvrđeno radi čega se ukazuju neosnovani i žalbeni navodi kojima tužitelj osporava tako utvrđeno činjenično stanje i izraženi pravni stav prvostupanjskog suda.

12. Odluka o troškovima postupka koju tužitelj pobija samo posljedično s obzirom d pobija i sam uspjeh stranaka u sporu, u kazuje se pravilnom i zakonitom u smislu čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a.

13. Budući da tužitelj nije uspio u sporu to mu ne pripada pravo na naknadu troška sastava žalbe (čl. 154. st. 1. ZPP-a).

U Zagrebu1. listopada 2024.

Sutkinja:

Jadranka Matić, v.r.