Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-2903/2024-2
R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Marijana Vugića kao predsjednika vijeća, Jasenke Grgić kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Renate Đaković Vranković kao člana vijeća, u pravnoj stvari I.-tužitelja D. S. iz Z.¹, OIB:…, kojega zastupa punomoćnica M. O., odvjetnica u Z.¹ i II.-tužitelja T. S. iz Z., OIB:…, kojega zastupa punomoćnik D. T., odvjetnik u Z.¹, protiv I.-tuženika Grada Z.², OIB:…, kojega zastupa punomoćnik D. C., odvjetnik u Z.,
II.-tuženika H. c. d.o.o., Z.¹, OIB:… i III.-tuženika Z. ž., Z.¹, OIB:…, kojega zastupa punomoćnik I. G., odvjetnik u Z.¹, radi naknade štete, odlučujući o žalbama I. i II.- tužitelja, I., II. i III.-tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-841/2021-385 od 6. svibnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 1. listopada 2024.
r i j e š i o j e
I Ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn- 841/2021-385 od 6. svibnja 2024. i predmet se vraća istome sudu na ponovno suđenje.
II O troškovima postupka u povodu žalbi odlučit će se konačnom odlukom.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvoga stupnja je presuđeno:
"I. Nalaže se I-tuženiku Gradu Z., …, OIB:… II-tuženiku H. c. d.o.o., Z., OIB:… i III-tuženiku Z. ž., Z., OIB:…, na ime naknade štete zbog izgubljenog uzdržavanja solidarno isplatiti I-tužitelju D. S. iz Z., OIB:…, iznos od 32.157,03 EUR, uvećano za zakonske zatezne kamate tekuće od dana 6. svibnja 2024. pa do isplate, obračunate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.
II. Odbija se I-tužitelj sa dijelom tužbenog zahtjeva kojim na dosuđeni iznos potražuje zakonske zatezne kamate tekuće od dospijeća svakog pojedinog anuiteta pa do isplate te sa zahtjevom za isplatu daljnjeg iznosa od 11.851,26 EUR uvećano za zakonske zatezne kamate tekuće od dospijeća svakog pojedinog anuiteta pa do isplate.
III. Odbija se I-tužitelj sa alternativnim tužbenim zahtjevom koji glasi: "I. Nalaže se tuženicima Gradu Z., Z.², OIB:…, H. c. d.o.o. iz Z.¹, OIB:… i Z. ž., …, Z.¹, OIB:… solidarno isplatiti I. tužitelju D. S. iz Z.¹, OIB:… iznos od 29.825,92€, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom:
-na iznos od 28.915,77 € od 1. travnja 1994. godine, pa do isplate;
-na iznos od 44,72 € od 15.05.1994. godine, pa do isplate,
-na iznos od 44,72 € od 15.06.1994. godine, pa do isplate,
-na iznos od 40,49 € od 15.07.1994. godine, pa do isplate,
-na iznos od 40,49 € od 15.08.1994. godine, pa do isplate,
-na iznos od 40,49 € od 15.09.1994. godine, pa do isplate,
-na iznos od 40,49 € od 15.10.1994. godine, pa do isplate,
-na iznos od 40,49 € od 15.11.1994. godine, pa do isplate,
-na iznos od 40,49 € od 15.12.1994. godine, pa do isplate,
-na iznos od 40,49 € od 15.01.1995. godine, pa do isplate,
-na iznos od 67,16 € od 15.02.1995. godine, pa do isplate,
-na iznos od 67,16 € od 15.03.1995. godine, pa do isplate,
-na iznos od 67,16 € od 15.04.1995. godine, pa do isplate,
-na iznos od 67,16 € od 15.05.1995. godine, pa do isplate,
-na iznos od 67,16 € od 15.06.1995. godine, pa do isplate,
-na iznos od 67,16 € od 15.07.1995. godine, pa do isplate,
-na iznos od 67,16 € od 15.08.1995. godine, pa do isplate,
-na iznos od 67,16 € od 15.09.1995. godine, pa do isplate
time da kamata na svaki pojedini mjesečni iznos teče od dospijeća do 31. prosinca 2007. po stopi propisanoj čl. 1. Uredbe o visini stope zakonske zatezne kamate, od 01. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. godine po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa nadalje po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.
II. Nalaže se tuženicima Gradu Z.², Z.², OIB:…, H. c. d.o.o. iz Z.¹, OIB:… i Z. ž., Z.¹, OIB:… solidarno naknaditi I. tužitelju troškove ovog parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana."
IV. Nalaže se I-tuženiku Gradu Z.², OIB:…, II-tuženiku H. c. d.o.o., Z.¹, OIB:… i III-tuženiku Z. ž., Z.¹, OIB:…, na ime naknade štete zbog izgubljenog uzdržavanja solidarno isplatiti II-tužitelju T. S. iz Z.¹, OIB:… iznos od 32.687,74 EUR uvećano za zakonske zatezne kamate tekuće od dana 6. svibnja 2024. pa do isplate, obračunate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.
V. Odbija se II-tužitelj sa dijelom tužbenog zahtjeva kojim na dosuđeni iznos potražuje zakonske zatezne kamate tekuće od dospijeća svakog pojedinog anuiteta pa do isplate te sa zahtjevom za isplatu daljnjeg iznosa od 27.458,49 EUR uvećano za zakonske zatezne kamate tekuće od dospijeća svakog pojedinog anuiteta pa do isplate.
VI. Odbija se II-tužitelj sa alternativnim tužbenim zahtjevom koji glasi: " Nalaže se tuženicima Gradu Z.², Z.², OIB:…, H. c. d.o.o. iz Z.¹, OIB:… i Z. ž., Z.¹, OIB:… solidarno isplatiti: 2. tužitelju T. S. iz Z.¹, OIB:… iznos od 45.053,71 €, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom propisanom čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate tekućom do 31.12.2007. godine, a od 01.01.2008. godine do 31.07.2015. godine po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. godine, pa do 31. prosinca 2022. godine po kamatnoj stopi u smislu čl. 29. st. 2. ZOO-a, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine, pa do isplate, s kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, tekućom:
-na iznos od 28.915,77 € od 1. travnja 1994. godine, pa do isplate;
-na iznos od 44,72 € od 15.05.1994. godine, pa do isplate,
-na iznos od 44,72 € od 15.06.1994. godine, pa do isplate,
-na iznos od 40,49 € od 15.07.1994. godine, pa do isplate,
-na iznos od 40,49 € od 15.08.1994. godine, pa do isplate,
-na iznos od 40,49 € od 15.09.1994. godine, pa do isplate,
-na iznos od 40,49 € od 15.10.1994. godine, pa do isplate,
-na iznos od 40,49 € od 15.11.1994. godine, pa do isplate,
-na iznos od 40,49 € od 15.12.1994. godine, pa do isplate,
-na iznos od 40,49 € od 15.01.1995. godine, pa do isplate,
-na iznos od 67,16 € od 15.02.1995. godine, pa do isplate,
-na iznos od 67,16 € od 15.03.1995. godine, pa do isplate,
-na iznos od 67,16 € od 15.04.1995. godine, pa do isplate,
-na iznos od 67,16 € od 15.05.1995. godine, pa do isplate,
-na iznos od 67,16 € od 15.06.1995. godine, pa do isplate,
-na iznos od 67,16 € od 15.07.1995. godine, pa do isplate,
-na iznos od 67,16 € od 15.08.1995. godine, pa do isplate,
-na iznos od 67,16 € od 15.09.1995. godine, pa do isplate,
-na iznos od 109,21 € od 15.10.1995. godine, pa do isplate,
-na iznos od 109,21 € od 15.11.1995. godine, pa do isplate,
-na iznos od 109,21 € od 15.12.1995. godine, pa do isplate,
-na iznos od 109,21 € od 15.01.1996. godine, pa do isplate,
-na iznos od 104,14 € od 15.02.1996. godine, pa do isplate,
-na iznos od 104,14 € od 15.03.1996. godine, pa do isplate,
-na iznos od 104,14 € od 15.04.1996. godine, pa do isplate,
-na iznos od 104,14 € od 15.05.1996. godine, pa do isplate,
-na iznos od 104,14 € od 15.06.1996. godine, pa do isplate,
-na iznos od 104,14 € od 15.07.1996. godine, pa do isplate,
-na iznos od 104,14 € od 15.08.1996. godine, pa do isplate,
-na iznos od 104,14 € od 15.09.1996. godine, pa do isplate,
-na iznos od 104,14 € od 15.10.1996. godine, pa do isplate,
-na iznos od 104,14 € od 15.11.1996. godine, pa do isplate,
-na iznos od 104,14 € od 15.12.1996. godine, pa do isplate,
-na iznos od 104,14 € od 15.01.1997. godine, pa do isplate,
-na iznos od 108,20 € od 15.02.1997. godine, pa do isplate,
-na iznos od 108,20 € od 15.03.1997. godine, pa do isplate,
-na iznos od 108,20 € od 15.04.1997. godine, pa do isplate,
-na iznos od 108,20 € od15.05.1997. godine, pa do isplate,
-na iznos od 108,20 € od 15.06.1997. godine, pa do isplate,
-na iznos od 108,20 € od 15.07.1997. godine, pa do isplate,
-na iznos od 108,20 € od 15.08.1997. godine, pa do isplate,
-na iznos od 108,20 € od 15.09.1997.godine, pa do isplate,
-na iznos od 108,20 € od 15.10.1997. godine, pa do isplate,
-na iznos od 108,20 € od 15.11.1997. godine, pa do isplate,
-na iznos od 108,20 € od 15.12.1997. godine, pa do isplate,
-na iznos od 108,20 € od 15.01.1998. godine, pa do isplate,
-na iznos od 138,94 € od 15.02.1998. godine, pa do isplate,
-na iznos od 138,94 € od 15.03.1998. godine, pa do isplate,
-na iznos od 138,94 € od 15.04.1998. godine, pa do isplate,
-na iznos od 138,94 € od 15.05.1998. godine, pa do isplate,
-na iznos od 138,94 € od 15.06.1998. godine, pa do isplate,
-na iznos od 138,94 € od 15.07.1998. godine, pa do isplate,
-na iznos od 138,94 € od 15.08.1998. godine, pa do isplate,
-na iznos od 138,94 € od 15.09.1998. godine, pa do isplate,
-na iznos od 138,94 € od 15.10.1998. godine, pa do isplate,
-na iznos od 138,94 € od 15.11.1998. godine, pa do isplate,
-na iznos od 138,94 € od 15.12.1998. godine, pa do isplate,
-na iznos od 138,94 € od 15.01.1999. godine, pa do isplate,
-na iznos od179,61 € od 15.02.1999. godine, pa do isplate,
-na iznos od 179,61 € od 15.03.1999. godine, pa do isplate,
-na iznos od 179,61 € od 15.04.1999. godine, pa do isplate,
-na iznos od 179,61 € od 15.05.1999. godine, pa do isplate,
-na iznos od 179,61 € od 15.06.1999. godine, pa do isplate,
-na iznos od 179,61 € od 15.07.1999. godine, pa do isplate,
-na iznos od 179,61 € od 15.08.1999. godine, pa do isplate,
-na iznos od 179,61 € od 15.09.1999. godine, pa do isplate,
-na iznos od 179,61 € od 15.10.1999. godine, pa do isplate,
-na iznos od 179,61 € od 15.11.1999. godine, pa do isplate,
-na iznos od 179,61 € od 15.12.1999. godine, pa do isplate,
-na iznos od 179,61 € od 15.01.2000. godine, pa do isplate,
-na iznos od 204,01 € od 15.02.2000. godine, pa do isplate,
-na iznos od 204,01 € od 15.03.2000. godine, pa do isplate,
-na iznos od 204,01 € od 15.04.2000. godine, pa do isplate,
-na iznos od 204,01 € od 15.05.2000. godine, pa do isplate,
-na iznos od 204,01 € od 15.06.2000. godine, pa do isplate,
-na iznos od 204,01 € od 15.07.2000. godine, pa do isplate,
-na iznos od 204,01 € od 15.08.2000. godine, pa do isplate,
-na iznos od 204,01 € od 15.09.2000. godine, pa do isplate,
-na iznos od 204,01 € od 15.10.2000. godine, pa do isplate,
-na iznos od 204,01 € od 15.11.2000. godine, pa do isplate,
-na iznos od 204,01 € od 15.12.2000. godine, pa do isplate,
-na iznos od 204,01 € od 15.01.2001. godine, pa do isplate,
-na iznos od 225,47 € od 15.02.2001. godine, pa do isplate,
-na iznos od 225,47 € od 15.03.2001. godine, pa do isplate,
-na iznos od 225,47 € od 15.04.2001. godine, pa do isplate,
-na iznos od 225,47 € od 15.05.2001. godine, pa do isplate,
-na iznos od 225,47 € od 15.06.2001. godine, pa do isplate,
-na iznos od 225,47 € od 15.07.2001. godine, pa do isplate,
-na iznos od 225,47 € od 15.08.2001. godine, pa do isplate,
-na iznos od 225,47 € od 15.09.2001. godine, pa do isplate,
-na iznos od 225,47 € od 15.10.2001. godine, pa do isplate,
-na iznos od 225,47 € od 15.11.2001. godine, pa do isplate,
-na iznos od 225,47 € od 15.12.2001. godine, pa do isplate,
-na iznos od 225,47 € od 15.01.2002. godine, pa do isplate,
-na iznos od 201,97 € od 15.02.2002. godine, pa do isplate,
-na iznos od 201,97 € od 15.03.2002. godine, pa do isplate,
-na iznos od 201,97 € od 15.04.2002. godine, pa do isplate,
-na iznos od 201,97 € od 15.05.2002. godine, pa do isplate,
-na iznos od 201,97 € od 15.06.2002. godine, pa do isplate,
-na iznos od 201,97 € od 15.07.2002. godine, pa do isplate,
-na iznos od 201,97 € od 15.08.2002. godine, pa do isplate,
-na iznos od 201,97 € od 15.09.2002. godine, pa do isplate,
-na iznos od 201,97 € od 15.10.2002. godine, pa do isplate,
-na iznos od 201,97 € od 15.11.2002. godine, pa do isplate,
-na iznos od 201,97 € od 15.12.2002. godine, pa do isplate,
-na iznos od 201,97 € od 15.01.2003. godine, pa do isplate,
-na iznos od 194,78 € od 15.02.2003. godine, pa do isplate,
-na iznos od 194,78 € od 15.03.2003. godine, pa do isplate,
-na iznos od 194,78 € od 15.04.2003. godine, pa do isplate,
-na iznos od 194,78 € od 15.05.2003. godine, pa do isplate,
-na iznos od 194,78 € od 15.06.2003. godine, pa do isplate,
-na iznos od 194,78 € od 15.07.2003. godine, pa do isplate,
-na iznos od 194,78 € od 15.08.2003. godine, pa do isplate,
-na iznos od 194,78 € od 15.09.2003. godine, pa do isplate,
-na iznos od 194,78 € od 15.10.2003. godine, pa do isplate.
Nalaže se tuženicima Gradu Z.², Z.², OIB:…, H. c. d.o.o. iz Z.¹, OIB:… i Z. ž., Z.¹, OIB:… solidarno naknaditi 2. tužitelju trošak parničnog postupka, zajedno s kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, tekućom od dana donošenja prvostupanjske Presude, pa do isplate, sve to u roku 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.
VII. Nalaže se I-III-tuženima naknaditi I-tužitelju i II-tužitelju trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 73.265,94 EUR, uvećano za zakonske zatezne kamate tekuće od dana 6.5.2024. pa do isplate, obračunate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.
2. Protiv prvostupanjske presude žalbu je izjavio I.-tužitelj pobijajući odluke pod t.II. i t. III. izreke te odluku o parničnom trošku, zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353.st.1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 57/11, 25/13, 89/14-Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) s prijedlogom za preinačenje a podredno ukidanje i vraćanje predmeta na ponovno suđenje.
2.1. Žalbu je izjavio i II.-tužitelj, pobijajući odluku pod t.V. i t.VI. izreke te odluku o parničnom trošku zbog svih zakonskih razloga s prijedlogom za preinačenje a podredno ukidanje i vraćanje predmeta na ponovno suđenje.
2.2. I.-tuženik je izjavio žalbu protiv presude u dijelu pod t.I., IV. i VII. izreke, zbog bitnih povreda odredbi parničnog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom za preinačenje i odbijanje tužbenih zahtjeva.
2.3. II.-tuženik je izjavio žalbu protiv presude u dijelu pod t.I., IV. i VII. izreke zbog svih zakonskih razloga, s prijedlogom za preinačenje i odbijanje tužbenih zahtjeva a podredno ukidanje i vraćanje predmeta na ponovno suđenje.
2.4. III.-tuženik je izjavio žalbu zbog svih zakonskih razloga, pobijajući odluke pod t.I., IV. i VII. izreke, s prijedlogom za preinačenje i odbijanje tužbenih zahtjeva.
2.5. U odgovoru na žalbe I. i II.-tužitelja I.-tuženik je osporio njihovu osnovanost i predložio odbijanje.
3. Žalbe su osnovane.
4. Predmet spora je zahtjev I. i II.-tužitelja za naknadu štete na ime izgubljenog uzdržavanja zbog smrti njihovog oca Z. S. u prometnoj nezgodi koja se dogodila 3. svibnja 1978. u Z., na način da je osobni automobil kojim je on upravljao naletio na naslage blata na kolniku, zbog čega je izgubio nadzor nad automobilom koji je sletio s ceste i udario u metalne cijevi za mrežu plinovoda koje su se nalazile izvan površine kolnika.
5. Tijekom ovoga postupka pravomoćno je presuđeno o zahtjevu majke ovdje I. i II.- tužitelja, sada pokojne D. S., za naknadu neimovinske štete i dijela materijalne štete te o zahtjevima II. i III.-tužitelja za naknadu neimovinske štete, pasivna legitimacija i odgovornost tuženih sada nisu sporni.
6. Ovdje pobijanom presudom odlučeno je o zahtjevu za naknadu štete zbog izgubljenog uzdržavanja, I.-tužitelja za razdoblje od 3. svibnja 1978. do 15. rujna 1995. a II.-tužitelja od 3. svibnja 1978. do 15. listopada 2003.
7. U konkretnom slučaju iz navoda tužitelja proizlazi, što nije osporeno, da je pokojni S. S., u dobi od 34 godine, bio zaposlen, kao otac tada maloljetnih I.-tužitelja u dobi od dvije i pol godine i II.-tužitelja u dobi od godine dana, imao je zakonsku obvezu njihovog uzdržavanja te bi ih po redovnom tijeku stvari uzdržavao odnosno bio dužan uzdržavati da nije smrtno stradao, što sada i nije sporno. Samim tim su njihovi zahtjevi osnovani, no sporno je pitanje iznosa naknade koja mora odgovarati stvarnoj šteti.
8. U konkretnom slučaju, obzirom na vrijeme nastanka štetnog događaja i ovoga vida štete, mjerodavno materijalno pravo sadržano je u pravnim pravilima Općeg austrijskog građanskog zakonika iz 1811. Prema pravnom pravilu iz paragrafa 1327. proizlazi da ako uslijed tjelesne povrede nastupi smrt moraju se u životu zaostalim osobama o čijem se uzdržavanju imao pokojni starati po zakonu, naknaditi ono što su time izgubili.
9. Od stupanja na snagu Zakona o obveznim odnosima (NN br. 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01, dalje: ZOO), 1. listopada 1978. za daljnju sukcesivno nastalu štetu po ovoj osnovi mjerodavna je odredba čl. 194. toga Zakona prema kojoj osoba koju je poginuli uzdržavao ili joj redovno pomagao kao i ona koja je po zakonu imala pravo zahtijevati uzdržavanje od poginulog, ima pravo na naknadu štete koju trpi gubitkom uzdržavanja. Identična odredba sadržana je i u čl. 1094.st.1. aktualnog Zakona o obveznim odnosima (NN br. 35/05).
10. Prvostupanjskom presudom su pod t.I. i t.IV. izreke prihvaćeni tužbeni zahtjevi I. i II.-tužitelja za naknadu na ime uzdržavanja time da je iznos utvrđen revaloriziranjem iznosa plaće njihovog pokojnog oca po metodi pariteta kupovne moći, kao i iznosa obiteljske mirovine koju su ostvarivali, sve prema izračunu financijskog vještaka, sa zateznom kamatom od presuđenja do isplate. Pod t.II. i t.V. izreke odbijen je zahtjev svakog od tužitelja za isplatu zatezne kamate na pojedinačne, mjesečne revalorizirane iznose naknade štete od njihovog dospijeća do isplate uz obrazloženje da je zbog propusta samih tužitelja u dostavljanju potrebnih dokaza iznos naknade utvrđen tek nakon 40 godina pa bi dosuđivanje zatezne kamate od dospijeća pojedinih iznosa bilo nepravično prema tuženicima.
11. Pod t.III. i t.VI. izreke odbijeni su "alternativni zahtjevi" I. i II.-tužitelja za isplatu identične naknade štete, za isto razdoblje, ali s drugom metodom izračuna, također revaloriziranih iznosa, primjenom konformnog kamatnog računa, tj. pripisivanjem zateznih kamata glavnici.
11.1. Kako je u pitanju jedan te isti zahtjev za naknadu štete zbog izgubljenog uzdržavanja kao i pod t.I. i t.IV. očito je da ne može biti riječi niti o eventualno kumuliranim zahtjevima kako su ih formalno označili tužitelji a niti je riječ o "alternativnim zahtjevima" kako ih je označio sud iako odredbama ZPP nije propisana mogućnost takve objektivne kumulacije.
12. Odredbom čl. 188. st. 2. ZPP je propisano da tužitelj može dva ili više tužbenih zahtjeva u međusobnoj vezi istaknuti u jednoj tužbi tako da sud slijedeći od tih zahtjeva prihvati ako nađe da onaj koji je prije njega istaknut nije osnovan. Iz odredbe proizlazi da tako istaknuti zahtjevi nisu i ne mogu biti isti, oni su nužno različiti u smislu da osnovanost jednog isključuje osnovanost drugog. U slučaju kada sud nađe osnovanim prvi od istaknutih zahtjeva, nema mjesta donošenju odluke o drugom, "podrednom" zahtjevu, dok je u ovom slučaju prvostupanjski sud odlučivao o oba zahtjeva. Sukladno izloženom, tužitelji su u biti istaknuli po jedan zahtjev za naknadu štete na ime izgubljenog uzdržavanja za isto razdoblje uzdržavanja, okolnost da su tražili različite iznose, koji proizlaze iz različitih metoda revalorizacije, ne mijenja njihov identitet jer je on kod generičkih zahtjeva određen činjeničnom osnovom a ne iznosom tražbine.
13. Odluka prvostupanjskog suda u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev za isplatu revaloriziranih iznosa naknade kao i dijelu kojim je odbijen zahtjev za isplatu zatezne kamate od dospijeća pojedinih iznosa temelji se na pogrešnoj primjeni materijalnoga prava na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
14. Naime, zahtjev za naknadu štete zbog izgubljenog uzdržavanja je izvorno novčani zahtjev za naknadu materijalne štete i stoga je, prema načelu monetarnog nominalizma (čl. 394. ZOO) štetnik dužan isplatiti upravo onaj nominalni novčani iznos koliko je utvrđeno da bi iznosila šteta, ali je zato dužan isplatiti zateznu kamatu od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate (tako i Rev x 703/13). Valja također ukazati da je moguće dosuditi samo one iznose tražbine koje je, uzevši u obzir sve denominacije, moguće iskazati u važećoj valuti jer u dijelu u kojem to nije moguće tražbina ne postoji.
15. Stoga tužiteljima nikako ne pripada naknada revaloriziranih iznosa sa zateznom kamatom od dospijeća pojedinačnih iznosa do isplate jer bi time praktično ostvarili dvostruku revalorizaciju a ne naknadu stvarne štete. Dakle, njihovi propusti u dostavljanju dokaza i navodna nepravičnost prema tuženicima nisu zakonit razlog za odbijanje zahtjeva za isplatu zatezne kamate na pojedine iznose. Riječ je o procesnoj nedisciplini i očitom izostanku volje i tužitelja i tuženika da ovaj spor okončaju mirnim putem i tako izbjegnu sve materijalnopravne posljedice koje proizlaze iz njegove dugotrajnosti.
16. Nadalje, I.-tuženik osnovano u žalbi prigovara izostanku određenih razloga za zaključak suda da bi pokojni otac tužitelja doprinosio za uzdržavanje svakog od njih po 30% potencijalne plaće, kraj nespornih činjenica da je pored njih, makar u dijelu spornog razdoblja, plaćao uzdržavanje dvoje također maloljetne djece iz ranijeg braka kao i tada nezaposlene supruge, majke I. i II.-tužitelja.
17. Pored toga, ocjenjujući nalaz i mišljenje financijskog vještaka (t. 8.) prvostupanjski sud zaključno navodi da prihvaća izračune financijskog vještaka koji su jasno predočeni u tablicama pisanih nalaza i pomoću njih utvrđuje iznose plaća i obiteljskih mirovina, prihvaća i sva teorijska pojašnjenja načina obračuna i korištenih metoda. Dalje međutim proturječno navodi da mišljenja vještaka su do kraja postupka ostala nejasna i nedovoljno argumentirana te ih sud ne prihvaća, posebno iz razloga što je vještak samoinicijativno određivao kako i na koliko dijelova se utvrđeni iznosi trebaju podijeliti i prema tom uvjerenju vršio daljnje izračune a što mu niti jednim rješenjem suda nije naloženo.
18. Zbog opisanih izostanka razloga o odlučnim činjenicama kao i proturječnosti razloga o nalazu i mišljenju sudskog vještaka, pravilnost presude nije moguće ispitati čime je ostvaren i žalbeni razlog bitne povrede odredbe parničnog postupka na koju dijelom ukazuju tuženici a na nju u ovom postupku po službenoj dužnosti pazi i ovaj sud.
19. Slijedom izloženog, temeljem odredbe čl. 369.st.1. ZPP presuda je ukinuta u cijelosti i predmet je vraćen sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje. To stoga što će zbog, inače pravno osnovanog zahtjeva I. i II.-tužitelja ali i pogrešnog izračuna naknade koja proizlazi iz pogrešne primjene materijalnoga prava, kao i zbog opsežnosti i složenosti izračuna, biti potrebno novo vještačenje, kojim će iznos tražbine biti utvrđen u skladu sa ovdje izloženim pravnim stavom. Pri tome prvostupanjski sud mora dati jasnu uputu vještaku da kod izračuna visine naknade, pored uračunavanja obiteljskih mirovina, naknadu utvrdi u onom postotku za koji sud utvrdi da bi ga pokojni otac tužitelja izdvajao za njihovo uzdržavanje, te bitne činjenice za utvrđivanje naknade određuje sud a ne sudski vještak.
20. Ovisno o utvrđenju, o tužbenom zahtjevu treba odlučiti novom, valjano obrazloženom odlukom, ocjenom ostalih žalbenih navoda.
21. Kraj potrebe ponovnog utvrđenja ovih odlučnih činjenica o kojima ovisi iznos i struktura zahtjeva, tužitelji moraju imati mogućnost njihove eventualne nove specifikacije koja im je uskraćena u slučaju egzistiranja presude prvostupanjskog suda, naime kada drugostupanjski sud primjenom odredbe čl. 366.a ZPP sam provodi potrebne dokaze i utvrđuje činjenice ostavljajući istovremeno na snazi postojeću presudu. Nemogućnost stranaka da u slučaju utvrđenja novih i drugačijih činjenica disponiraju svojim zahtjevom ima za posljedicu ograničenje njihovog prava na pristup sudu kao jednog od vidova "prava na sud" sadržanog u pravu na pravično suđenje zajamčenog u čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i sloboda (NN - Međunarodni ugovori - 18/87, 6/99, 8799, 14/02, 1/06). Procesne odredbe nisu same sebi svrhom, tako niti odredba čl. 366.a ZPP, već im je cilj osiguravanje djelotvorne zaštite prava svih stranaka u postupku. U ovakvim okolnostima slučaja, takva zaštita se ne ostvaruje već se nameće pitanje koja je svrha izvođenja ikakvih dokaza, posebno vještačenja, i utvrđivanja novih činjenica, u situaciji kada stranka zbog egzistiranja sudske presude, te dokaze odnosno njima utvrđene činjenice ne može koristiti za odgovarajuće disponiranje tužbenim zahtjevom. Osim toga, prvostupanjski sud je primarno "raspravni sud" i kao takav je, za razliku od ovog drugostupanjskog suda, kapacitiran prostorno i personalno za brže i efikasnije provođenje novih dokaza. Stoga vraćanje predmeta na ponovno suđenje sudu prvoga stupnja u ovom slučaju nije od utjecaja niti na efikasnost postupanja koja, po mišljenju ovoga suda, sama po sebi ne može niti biti dostatan razlog da se stranci, u okolnostima pojedinog, konkretnog slučaja, uskrati pravo na pristup sudu.
22. Odluka o troškovima postupka je ukinuta sukladno odredbi čl. 164. st. 4. ZPP a odluka o troškovima postupka u povodu žalbi temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.
U Zagrebu, 1. listopada 2024.
Predsjednik vijeća:
Marijan Vugić, v.r.
