Broj: Ppž-4726/2023

REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Korotaj predsjednice vijeća te Goranke Ratković i Kristine Gašparac Orlić članica vijeća, uz sudjelovanje Roberta Završkog u svojstvu višeg sudskog savjetnika-specijalista zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okr. M. V., zbog prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ broj 70/17., 126/19., 84/21. i 114/22.), odlučujući o žalbi okr. M. V. podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru od 2. ožujka 2023., broj: 56. Pp 2522/2022-13, u sjednici vijeća održanoj 1. listopada 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba okr. M. V. i potvrđuje prvostupanjska presuda.

II. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) okr. M. V. obvezan je naknaditi paušalni trošak žalbenog postupka 40,00 eura (četrdeset eura), u roku 15 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru od 2. ožujka 2023., broj: 56. Pp 2522/2022-13 proglašen je krivim okr. M. V. da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaj iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji mu je izrečena novčana kazna 260,00 eura/1.958,97 kuna, koju je dužan platiti u roku 90 dana po pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne.

1.1. Na temelju čl. 76. a Prekršajnog zakona od okrivljenika je oduzeto jedno kemijsko sredstvo naziva „black pepper jet spray“ crno crvene boje u količini 50 ml ser. br. xxxxx, oduzeto potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta od 18. prosinca 2021., brojxxxx.

1.2. Istom presudom okrivljenik je obvezan naknaditi troškove prekršajnog postupka 20,00 eura/150,69 kuna.

2. Protiv te presude okr. M. V. osobno je podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o prekršajnopravnoj sankciji, s prijedlogom da se žalba prihvati, pobijana presuda preinači na način da se oslobodi optužbe, podredno da se presuda ukine i predmet dostavi na ponovno suđenje.

3. Žalba nije osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijani presudu iz osnova i razloga iz kojih se on pobija žalbom, kao i po službenoj dužnosti te nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.

5. U odnosu na bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka žalitelj ističe povredu iz čl. 195. st. 1. t. 11. Prekršajnog zakona jer „obrazloženje presude mora sadržavati razloge, osobito zbog čega je sud odbio ili nije uvažio predloženi dokaz“, kao što je medicinska dokumentacija iz koje su vidljive ozljede okrivljenika koje mu je netom prije nanio oštećenik.

5.1. Suprotno ovim žalbenim navodima, prvostupanjski je sud ocijenio medicinsku dokumentaciju okrivljenika (t. 18. obrazloženja pobijane presude), i to s aspekta postupanja okrivljenika u nužnoj obrani, a druga je stvar što se okrivljenik sa takvim obrazloženjem prvostupanjskog suda ne slaže. Slijedom navedenog je ocijenjeno da žalba okrivljenika zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka nije osnovana.

6. U odnosu na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje žalbom se tvrdi da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio da bi svjedokinja I. V. bila prisutna, odnosno da je prala prozore i sve vidjela, a okrivljenik je od samog početka osporavao vjerodostojnost svjedokinje i istaknuo da je ona lažni svjedok i tražio poligrafsko ispitivanje svjedokinje, što nije ušlo u zapisnik. Isto tako, sud pogrešno utvrđuje da svjedokinja A. A. ne bi bila prisutna u ključnom momentu.

7. Međutim, suprotno navodima žalbe, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio činjenično stanje. Iako je okrivljenik osporavao nazočnost svjedokinje I. V. događaju, prvostupanjski je sud do zaključka da je navedena svjedokinja vidjela dio događaja došao na temelju iskaza svjedoka ošt. V. V., iskaza same svjedokinje I. V., kao i svjedokinje A. A., izvanbračne supruge okrivljenika, koja je u svom iskazu navela:“ Ja se tada obraćam supruzi V. i govorim joj da makne svog supruga da ih razdvoji. Koliko se sjećam bila je ispred kuće kada sam joj ovo kazala. Ja zbog proteka vremena više ne znam gdje se ona nalazila.“ Svjedoci su, između ostalog, upozoreni da su dužni govoriti istinu i da je davanje lažnog iskaza kazneno djelo, a napominje se okrivljeniku da se činjenica davanja lažnog iskaza može dokazivati samo pravomoćnom presudom kojom je ta osoba osuđena za to kazneno djelo. U odnosu na svjedokinju A. A., sud je na temelju njezinog iskaza u kojem je navela „…..u strahu da na bi došlo do nekog većeg sukoba ja sam ušla u kuću da obučem cipele…….i da ih razdvojm ukoliko dođe do nekakvog sukoba. Kada se vraćam ispred kuće uočavam V. da drži ruke preko lica i tada shvaćam da ga je M. poprskao“, zaključio da svjedokinja iskazuje da u ključnom trenutku nije nazočila događaju, međutim takav iskaz svjedokinje sud je, iz razloga navedenih u t. 18.2. obrazloženja presude, cijenio neživotnim i nelogičnim.

8. Nadalje, žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja okrivljenik tvrdi da je postupao u nužnoj obrani, kojim žalbenim navodima ponavlja obranu pred prvostupanjskim sudom. Naime, okrivljenik u obrani, kao i u podnesenoj žalbi navodi da je kanta za smeće bila povod njihovog sukoba, V. je revoltiran time što je on vratio kantu gdje uvijek stoji, zgrabio kantu za smeće te ga istom udario o noge, ispod potkoljenice, potom istu odbacio preko žice u susjedni vrt, kazao da će završiti što je započeo te je šakom krenuo prema njemu, a on ga je poprskao pepper sprayom. Zaključak da se ne radi o postupanju žalitelja u nužnoj obrani proizlazi iz tijeka događaja, a kako ga opisuje sam žalitelj i ispitani svjedoci (poprskao je oštećenika sprejem s nadražujućom tvari u predjelu lica i očiju nakon što je ošt. bacio kantu preko žice u susjedni vrt), slijedom čega prvostupanjski sud osnovano zaključuje da okrivljeniku nije prijetio istodobni protupravni napad kantom. Obranu okrivljenika da je oštećenik na njega fizički nasrnuo sud nije prihvatio navodeći jasne razloge u t. 18. 2. obrazloženja pobijane presude, te dao razloge zašto smatra da okrivljenik nije postupao u nužnoj obrani u t. 19. obrazloženja te se okrivljenik upućuje na iznesene razloge pobijane presude kako bi se izbjeglo nepotrebno ponavljanje.

9. Pogrešno okrivljenik tvrdi u žalbi da prvostupanjski sud odbacuje medicinsku dokumentaciju kao istinitu, budući da sud uzima mogućnost da se napad kantom oštećenika na okrivljenika dogodio, ali smatra, ukoliko se uistinu dogodio, prekinut je bacanjem kante preko ograde, tako da se nije radilo o istodobnom ili izravno predstojećem protupravnom napadu kada je okrivljenik poprskao sprejem oštećenika. U odnosu na navod žalbe da okrivljenik nije mogao poprskati oštećenika ako mu je stajao s leđa, iz obrane samog okrivljenika proizlazi da je sprej usmjerio u pravcu lica i očiju oštećenika i poprskao ga, dok ošt. V. V. navodi da mu je okrivljenik prišao s leđa i kada se okrenuo, poprskao ga je.

10. Odluku o prekršajnopravnoj sankciji okrivljenik pobija kao posljedicu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, na što je odgovoreno u obrazloženju ove presude.

10.1. Međutim, kako žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava podnesena u korist okrivljenika sadrži u sebi i žalbu odluke o prekršajnopravnoj sankciji, ovaj sud je temeljem čl. 202. st. 5. Prekršajnog zakona ispitao pobijanu presudu i u odnosu na izrečenu novčanu kaznu, te nalazi da je okrivljeniku za počinjeni prekršaj izrečena primjerena novčana kazna, koja nije previsoka.

10.2. Prvenstveno, treba napomenuti da je kao posljedica donošenja Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ br. 57/22., 88/22.), 1. siječnja 2023. stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ br. 114/22.), koji za inkriminirani prekršaj propisuje nešto niži minimum i maksimum novčane kazne. Prema odredbi čl. 3. st. 1. i 2. Prekršajnog zakona, prema počinitelju prekršaja se primjenjuje propis koji je bio na snazi u vrijeme kad je prekršaj počinjen, a ako se nakon počinjenja prekršaja, a prije donošenja pravomoćne odluke o prekršaju, propis jedanput ili više puta izmijeni, obavezno će se primijeniti propis koji je najblaži za počinitelja. Stoga je pobijanom presudom pravilno, za počinjeni prekršaj izrečena novčana kazna 260,00 eura, propisana „novim“ Zakonom od najmanje 260,00 eura ili kaznom zatvora do 90 dana. Preračunavanjem valute uz primjenu fiksnog tečaja konverzije 7,53450 nedvojbeno je „novi“ Zakon blaži za okrivljenika.

10.3. Prvostupanjski je sud, pravilno cijeneći olakotne okolnosti na strani okr. M. V., uz činjenicu da nisu utvrđene otegotne okolnosti, u konkretnom slučaju izrekao novčanu kaznu u propisanom posebnom minimumu te ovaj sud smatra da nema osnove za primjenu instituta ublažavanja kazne, jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz čl. 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem.

10.4. Jednako tako, odluka o oduzimanju predmeta na zakonu je osnovana, budući da je čl. 76. a st. 1. Prekršajnog zakona propisano da će se predmeti uporabljeni za počinjenje prekaršaja oduzeti ako postoji opasnost da će se ponovno uporabiti za počinjenje prekršaja, što je u ovoj situaciji.

11. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3. c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna (u protuvrijednosti eura prema fiksnom tečaju eura), a s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovno stanje okrivljenika. Ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka 40,00 eura, dakle blizu minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje uzdržavanje okrivljenika.

12. Iz navedenih razloga, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno kao u izreci ove presude.

Zagreb, 1. listopada 2024.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Robert Završki, v. r.

Gordana Korotaj, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 5 ovjerenih prijepisa: za spis, okrivljenika, oštećenika i tužitelja.