Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-5235/2021

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Korotaj predsjednice vijeća te Goranke Ratković i Kristine Gašparac Orlić članica vijeća, uz sudjelovanje Roberta Završkog u svojstvu višeg sudskog savjetnika-specijalista zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okr. A. V., zbog prekršaja iz čl. 90. st. 4. podst. 4. t. B. Zakona o eksplozivnim tvarima te proizvodnji i prometu oružja („Narodne novine“, broj: 17/70., 141/20.) i dr., odlučujući o žalbama okr. A. V. i tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Policijske uprave šibensko- kninske, Policijske postaje Šibenik s Ispostavom Primošten, podnesenim protiv presude Općinskog suda u Šibeniku od 4. ožujka 2021., broj: 58.Pp-207/2021-6, u sjednici vijeća održanoj 1. listopada 2024.,

r i j e š i o  j e

Prihvaća se žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Policijske uprave šibensko-kninske, Policijske postaje Šibenik s Ispostavom Primošten, ukida se prvostupanjska presuda u oslobađajućem dijelu i predmet dostavlja prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje u ukinutom dijelu.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba okr. A. V. i potvrđuje prvostupanjska presuda u osuđujućem dijelu u odnosu na prekršaj iz čl. 90. t. 4. b. Zakona o eksplozivnim tvarima te proizvodnji i prometu oružja.

II. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13.,157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) okr. A. V. je obvezan naknaditi paušalni trošak žalbenog postupka 30,00 eura (trideset eura) u roku 15 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Šibeniku od 4. ožujka 2021., broj: 58.Pp-207/2021-6 proglašen je krivim okr. A. V. da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaj iz čl. 90. st. 4. podst. 4. t. B. (pravilno čl. 90. t. 4. b.) Zakona o eksplozivnim tvarima te proizvodnji i prometu oružja, za koji mu je primjenom propisa o ublažavanju kazne izrečena novčana kazna 1.000,00 kuna, u koju je uračunato uhićenje okrivljenika kao 600,00 kuna novčane kazne, tako da mu preostaje 400,00 kuna novčane kazne, koju je dužan platiti u roku 15 dana po pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene (preostale) novčane kazne te je obvezan naknaditi trošak prekršajnog postupka 300,00 kuna.

1.1. Na temelju čl. 76. a st. 1. Prekršajnog zakona od okrivljenika su oduzeta 3 pirotehnička sredstva crvene boje s natpisom Magattron, razred III i 3 pirotehnička sredstva – petarda tipa M 80 proizvođača Mirnovec Pirotehnika, razred III.

1.2. Istom presudom na temelju čl. 182. t. 3. Prekršajnog zakona okr. A. V. oslobođen je optužbe da bi počinio prekršaj iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj: 30/90, 47/90., 29/94.), na način činjenično opisan u t. 2. izreke pobijane presude i čl. 23. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, na način činjenično opisan u t 3. izreke.

2. Protiv osuđujućeg dijela te presude okr. A. V. po branitelju odvjetniku V. K. pravodobno je podnio žalbu zbog povrede materijalnog prava i povrede Ustavom zajamčenih prava, s prijedlogom da se okrivljenik oslobodi krivnje, podredno da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

3. Protiv oslobađajućeg dijela te presude tužitelj Ministarstvo unutarnjih poslova Policijska uprava šibensko-kninska, Policijska postaja Šibenik s Ispostavom Primošten podnio je žalbu zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se žalba prihvati.

4. Žalba okrivljenika nije osnovana.

5. Žalba tužitelja je osnovana.

U odnosu na rješenje

6. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu u oslobađajućem dijelu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom i po službenoj dužnosti te je utvrđeno da osnovano tužitelj pobija prvostupanjsku presudu u oslobađajućem dijelu zbog nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

7. Tužitelj u žalbi, u bitnom, navodi da je sudac povjerovao obrani okrivljenika, zanemarujući mogućnost ponovnog pozivanja svjedoka policijskog službenika.

7.1. Prema obrazloženju pobijane presude u oslobađajućem dijelu prvostupanjski je sud ispitao okrivljenika koji je poricao počinjenje prekršaja iz čl. 13. i čl. 23. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, dok se svjedok H. K., policijski službenik Interventne jedinice policije PU šibensko-kninske nije odazvao pozivu za ispitivanje, iako je poziv uredno primio, niti je svoj izostanak opravdao, zbog čega sud nije mogao s potpunom sigurnošću utvrditi da bi okrivljenik počinio prekršaj iz čl. 13. i čl. 23. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira te je okrivljenika za te prekršaje, u nedostatku dokaza oslobodio optužbe.

7.2. U pravu je tužitelj da je prvostupanjski sud olako odustao od provođenja dokaza ispitivanjem svjedoka policijskog službenika H. K. i da je trebao ustrajati na provođenju tog dokaza. Naime, okolnost da se svjedok, čije ispitivanje je nužno za pravilno i potpuno utvrđivanje činjeničnog stanja, nije odazvao jednom pozivu, nije razlog za oslobođenje optužbe okrivljenika u nedostatku dokaza. Sud je trebao ponoviti poziv svjedoku, a po potrebi zatražiti od policijske postaje da se dovede sukladno odredbi čl. 129. st. 5. Prekršajnog zakona.

7.3. Osim navedenog, sud je u dokaznom postupku trebao pročitati i Izvješće o postupanju zapovjednika int. voda G. N. koje prileži spisu predmeta (list 7 spisa) i zakonit je dokaz u smislu čl. 158. st. 5. Prekršajnog zakona.

8. Prvostupanjski je sud propustio primijeniti pravne standarde vezano uz primjenu načela in dubio pro reo. Naime, navedeno načelo podrazumijeva da sud odlučuje presudom na način koji je povoljniji za okrivljenika ako se i nakon savjesne ocjene dokaza, pojedinačno u vezi s ostalim dokazima, ne daju otkloniti dvojbe o postojanju odnosno nepostojanju nekih činjenica koje tvore obilježja inkriminiranog prekršaja ili o kojima ovisi primjena neke druge odredbe prekršajnog zakonodavstva. Međutim, navedeno načelo podrazumijeva da su u postupku izvedeni svi dostupni dokazi, što nije u ovom slučaju.

9. Stoga je u pravu tužitelj kada navodi da je sud bio dužan izvesti sve dostupne dokaze radi utvrđivanja svih važnih činjenica, te je osnovana žalba zbog nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, radi čega je prvostupanjsku presudu u oslobađajućem dijelu trebalo ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje u ukinutom dijelu.

10. U ponovljenom suđenju prvostupanjski sud će ponovno izvesti do sada izvedene dokaza, dokaze na koje se ukazuje ovim rješenjem, kao i druge dokaze koji se ukažu potrebnim, te povezujući personalne sa materijalnim dokazima izvedenim u postupku, pravilnom i kritičkom analizom svih provedenih dokaza, donijeti novu, zakonitu odluku koju će u svemu valjano obrazložiti.

11. Iz navedenih razloga na čl. 206. st. 1. i 3. Prekršajnog zakona odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

U odnosu na presudu

12. Ispitujući nadalje pobijanu prvostupanjsku presudu u okrivljujućem dijelu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom i po službenoj dužnosti ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, pazi po službenoj dužnosti.

13. Žaleći se zbog povrede materijalnog prekršajnog prava okrivljenik navodi da nije kriv jer postoje okolnosti koje isključuju krivnju, budući da je legalno u ovlaštenoj trgovini kupio navedene petarde, a budući da je pred Božić, kada ih je mislio upotrijebiti, Petrinja stradala u potresu, ostavio ih je za dogodine. Ističe da je predmetni zakon stupio na snagu 2. siječnja 2021., a petarde su pronađene prilikom pretrage njegovog doma 23. siječnja 2021., a kao pomorac uopće nije znao da te petarde ne smije posjedovati. Smatra da stav suda da nepoznavanje propisa ne ispričava nije u skladu s odredbom čl. 29. st. 1. Prekršajnog zakona.

14. Čl. 29. st. 1. Prekršajnog zakona propisano je da nije kriv počinitelj koji iz opravdanih razloga nije znao i nije mogao znati da je djelo zabranjeno, dok je st. 2. istog članka propisano da se počinitelj za počinjeni prekršaj može blaže kazniti ako je zabluda bila otklonjiva.

15. U obrani pred prvostupanjskim sudom okrivljenik je naveo da su 6 petardi kategorije F3 njegove, da su ostale od Božića i Nove godine i da nije znao da ih ne smije posjedovati te nije upoznat sa odredbama Zakona koji je na snazi od 26. prosinca 2020. Dakle, okrivljenik u obrani nije naveo nikakve opravdane razloge zbog kojih nije znao ili mogao znati da je djelo zabranjeno i zbog kojih bi bio u zabludi o protupravnosti djela.

16. Međutim, činjenica da je Zakon kojim je posjedovanje petardi kategorije F3 zabranjeno za osobne potrebe stupio na snagu 2. siječnja 2021., a kod okrivljenika su petarde pronađene pretragom stana 23. siječnja 2021. može se cijeniti olakotnom na strani okrivljenika, a za napomenuti je da mu je izrečena novčana kazna znatno ublažena ispod zakonom propisanog minimuma.

17. Žalbom se, nadalje, ističe da se presuda temelji na nezakonitom i prozuustavnom nalogu za pretragu, budući da je isti doista donesen da bi se pronašle petarde, što je nedopustivo i protuustavno.

17.1. Međutim, sve okolnosti koje okrivljenik navodi u odnosu na nalog za pretragu njegovog stana, istaknuti tek sada u žalbenom postupku, u smislu odredbe čl. 193. st. 5. Prekršajnog zakona, ukazuju se zakašnjelim. Naime, u smislu navedene zakonske odredbe, u žalbi se mogu iznositi nove činjenice i novi dokazi samo ako te činjenice i dokazi nisu postojali u vrijeme prvostupanjskog postupka ili ako podnositelj žalbe za njih nije znao, a okrivljenik u svojoj obrani pred spredao 6 petardi kategorije F3.

18. Okrivljenik se nije posebno žalio na izrečenu novčanu kaznu, ali budući da žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava podnesena u korist okrivljenika sadrži u sebi i žalbu odluke o prekršajnopravnoj sankciji, ovaj sud je temeljem čl. 202. st. 5. Prekršajnog zakona, ovaj drugostupanjski sud ispitao je pobijanu presudu i u odnosu na izrečenu novčanu kaznu, te nalazi da je okrivljeniku za počinjeni prekršaj izrečena više nego primjerena novčana kazna, koja nije previsoka.

18.1. Cijeneći sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, kao i cijeneći težinu i značaj prekršaja i stupanj odgovornosti okrivljenika, ovaj sud smatra da je novčana kazna u visini izrečenoj prvostupanjskom presudom, primjerena stupnju njegove krivnje, težini djela i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona.

18.2. Naime, za prekršaj iz čl. 90. Zakona o eksplozivnim tvarima te proizvodnji i prometu oružja u vrijeme počinjenja prekršaja bila je propisana novčana kazna od 5.000,00 do 50.000,00 kuna, ili alternativno kazna zatvora do 30 dana, a prvostupanjski je sud, cijeneći naročito olakotnom okolnost na strani okr. A. V. da do sada nije prekršajno osuđivan, dok otegotne okolnosti nisu utvrđene, ublažio novčanu kaznu znatno ispod propisanog posebnog minimuma za počinjeni prekršaj, smatrajući da će se i tako ublaženom novčanom kaznom postići svrha kažnjavanja.

18.3. Ovaj drugostupanjski sud je imao u vidu da je, nakon donošenja nepravomoćne presude, kao posljedica donošenja Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" br. 57/22., 88/22.), stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o eksplozivnim tvarima te proizvodnji i prometu oružja ("Narodne novine" br. 114/22.), koji, zbog konverzije valute, za inkriminirani prekršaj propisuje neznatno niži posebni minimum i posebni maksimum novčane kazne. Međutim, pri ocjeni koji zakon treba primijeniti, rukovodeći se načelom konkretnosti u primjeni blažeg zakona, ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da „novi“ Zakon ne daje povoljniji rezultat za okrivljenika, budući da mu je pobijanom presudom izrečena novčana kazna niža od propisanog posebnog maksimuma, a donošenje „novog“ Zakona isključivo je posljedica uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj. Stoga, ovaj sud smatra da u ovoj situaciji nema mjesta primjeni „novog“ Zakona, budući je novčana kazna od strane prvostupanjskog suda ublažena, zbog čega „novi“ Zakon nije povoljniji za okrivljenika.

19. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3. c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, a s obzirom na složenost i trajanje postupka. Okrivljenik je pomorac, ostvaruje redovna primanja te ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka 30,00 eura, dakle neznatno iznad minimalno mogućeg iznosu paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje uzdržavanje okrivljenika.

20. Slijedom navedenog na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 1. listopada 2024.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Robert Završki, v. r.

Gordana Korotaj, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Šibeniku u 5 ovjerenih prijepisa: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.