Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-3217/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vlaste Horvat-Mataić, predsjednice vijeća, Ivice Veselića, suca izvjestitelja i člana vijeća, te Tihane Marije Miladin, članice vijeća, u pravnoj stvari 1. tužitelja V. V. iz V., OIB: … i 2. tužiteljice A. V. iz V., OIB …, koje zastupa punomoćnik M. A., odvjetnik u V., protiv 1. tuženice M. V., iz P., OIB: …, i 2. tuženice M. S., iz S., OIB: …, koje zastupa punomoćnica S. D. L., odvjetnica u S., radi utvrđenja i izdvajanja iz ostavine, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-1462/2022 od 10. svibnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 1. listopada 2024.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-1462/2022 od 10. svibnja 2024.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:

"I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Utvrđuje se da je prednik tužitelja pok. S. V., sada po nasljednicima ovdje tužiteljima svakog za po 1/2 dijela cjeline, vlasnik za cijelo nove kuće u M., označene i izgrađene na kat. čest. zgr. 2120 upisane u zkul. 5990 KO V., zajedno sa pripadajućim dijelom zemljišta na kojem je izgrađena te zajedničkim dijelovima i uređajima zgrade, te se utvrđuje da navedena imovina ne spada u ostavinu iza pok. Z. V. pok. M. umrlog ... g., te se stoga ovom odlukom ista i izdvaja iz ostavine Z. V. pok. M. jer taj dio predstavlja posebnu imovinu pok. S. V. pok. Z., te se isti ne uzima u račun pri izračunavanju nasljednog pa niti nužnog dijela ostalih nasljednika pok. Z.

V. pok. M., što su tužene dužne priznati u ostavinskom postupku koji se iza pok. Z. V. pok. M., vodi pred Općinskim sudom u Splitu pod br: O 5501/15, te su tužene dužne tužiteljima naknaditi i ovom parnicom prouzrokovane parbene troškove uvećane za zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana presuđenja pa do isplate, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

II Nalaže se tužiteljima, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, naknaditi tuženima parnični trošak u iznosu od 2.530,00 eura."

2. Tužitelji su podnijeli žalbu protiv naprijed citirane presude zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) s prijedlogom da se presuda preinači u smislu žalbenih navoda uz naknadu troškova postupka.

3. Žalba je neosnovana.

4. Predmet tužbe jest zahtjev tužitelja da se iz ostavine pokojnog Z. V. umrlog ... izdvoji dio koji odgovara doprinosu tužiteljevih prednika S. V., sina Z. V., u povećanju vrijednosti imovine Z. V. tj. konkretne nekretnine "nove kuća u M., označene i izgrađene na kat. čest. 2120 upisane u zkul. 5990 K.O. V.".

5. Suprotno navodima žalbe, pobijana presuda sadrži jasne i valjane razloge o svim odlučnim činjenicama za koje postoji realna podloga u sadržaju spisa pa se kao takve može ispitati. Pored toga, suprotno sadržajno iznijetim žalbenim navodima, ne predleži bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, jer pobijana presuda sadrži sasvim jasne i neproturječne razloge o svim odlučnim činjenicama, a za što postoji podloga u izvedenim dokazima te izreka pobijane presude nije u suprotnosti s njezinim obrazloženjem, već je upravo rezultat cjelokupnog provedenog postupka, razloženog u obrazloženju pobijane odluke.

6. U načinu na koji je prvostupanjski sud analizirao provedene dokaze-iskaze stranaka, kao i iskaz svakog od saslušanih svjedoka i u skladu s rezultatima cjelokupnog dokaznog postupka, ovaj sud ne nalazi međusobne kontradiktornosti, niti suprotnosti s ostalim dokazima u spisu i/ili provedenim dokazima.

7. U odnosu na žalbene navode tužitelja, u kojima žalitelji preocjenjuju iskaze saslušanih svjedoka i stranaka, na isto nisu ovlašteni, jer u skladu s odredbom članka 8. ZPP-a samo je sud ovlašten utvrditi koje će činjenice uzeti kao dokazane na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno, svih dokaza zajedno i na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Upravo tako je prvostupanjski sud postupio, jer je izvedene dokaze prosudio po slobodnom uvjerenju, opravdavši svoje uvjerenje uvjerljivim i logičnim zaključcima, koje uvjerenje ima pravnu i činjeničnu utemeljenost zbog kojih razloga je, odnosno nije, prihvatio iskaze saslušanih svjedoka i stranaka u ovom postupku.

8. Pri donošenju pobijane presude nisu počinjene niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, a na koje ovaj viši sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

9. Slijedom navedenoga, neosnovani su žalbeni navodi glede počinjenja bitnih povreda odredaba parničnog postupka.

10. U odnosu na žaliteljeve prigovore glede neprovođenja građevinskog vještačenja na okolnost "utvrđenja vrijednosti izvršenih ulaganja i radova te radi određivanja tužbenog zahtjeva u odnosu na ostalu imovinu ostavitelja koja s tim objektom, u građevinskom smislu, predstavlja funkcionalnu cjelinu" valja istaknuti da je tužitelj u tužbi predložio kao dokaz, između ostalih "po potrebi" i vještačenje "po vještaku za građevinarstvo za objekt u M.". Na ročištu 27. travnja 2023. nakon što je sud raspravio "s nazočnima o dokazima koji su predloženi, a koji nisu izvedeni i o kojima još uvijek nije odlučeno" s naglaskom na "prijedlog tužitelja za izvođenjem dokaza graditeljskog vještačenja", tuženi su naveli da je "ovdje sporna kuća jasno evidentirana nakon pregleda očevida održanog na licu mjesta kada je sud utvrdio što predstavlja taj objekt, njegov položaj u prostoru i sve etaže" nakon čega su tuženi učinili neprijepornim "da je ovdje sporna nova kuća položena upravo na čest. zgr. 2120 K.O. V.", da se "radi o posebnom objektu koji je položen uz nespornu staru kuću i ne čine spornim da je treća, odnosno sada nedovršena etaža kuće naknadno građena". Tuženi su nakon toga istaknuli da "smatraju suvišnim i neekonomičnim izvođenje dokaza graditeljskim vještačenjem", a tužitelji su "uzimajući u obzir izneseno, odluku o potrebi graditeljskim vještačenjem prepustili sudu". Na istom ročištu tužitelji niti na koji način, nakon neprijepornih navoda tuženika, nisu obrazložili, na koju okolnost predlažu dokaz provođenja graditeljskog vještačenja, te je sud rješenjem odbio "kao suvišan prijedlog za izvođenjem graditeljskim vještačenjem".

10.1. Naime, na temelju odredbe čl. 250. ZPP-a sud će izvesti dokaz vještačenjem kad je radi utvrđivanja ili razjašnjenja kakve činjenice potrebno stručno znanje kojim sud ne raspolaže. Kako su tuženi učinili neprijepornim, kako je već naprijed navedeno "da je ovdje sporna nova kuća položena upravo na čest. zgr. 2120 K.O. V." i da se "radi o posebnom objektu koji je položen uz nespornu staru kuću i ne čine spornim da je treća, odnosno sada nedovršena etaža kuće naknadno građena", to nije niti bilo potrebno provesti predloženo graditeljsko vještačenje, budući tužitelji nisu dokazali da bi njihov prednik S. V. svojim radom ili davanjima pridonio da se imovina sada pokojnog Z. V. poveća upravo u odnosu na "novu kuću u M.".

10.2. Tek je za istaknuti, suprotno žalbenim navodima, da sud ne mora provesti sve dokaze predložene od stranaka pa niti po tužiteljima predloženi dokaz graditeljskim vještačenjem, ako ocjeni da to nije potrebno za utvrđenje relevantnih činjenica, budući sud samostalno odlučuje koje će dokaze izvesti radi utvrđivanja onih činjenica koje su odlučne za donošenje odluke u određenoj pravnoj stvari i ako iz ostalih dokaza smatra činjenično stanje utvrđenim.

10.3. Konačno, iz obrazloženja pobijane presude je potpuno jasno da je sud prvog stupnja shvaćanja kako su na okolnost gradnje predmetne nekretnine i činjenice koje su od odlučnog značaja "govorili svjedoci" T. B., D. B., P. N., M. V., M. J., R. S., V. A. i D. M., iz čijih iskaza nije razvidno da bi S. V. svojim radom ili davanjima u određenom dijelu pridonio da se gradi ili izgradi "nova kuću u M.". Posebno valja istaknuti da je prvo tužitelj u svom iskazu naveo da o gradnji prijeporne kuće zna iz kazivanja roditelja jer se rodio u vrijeme gradnje te kuće i da iz toga crpi saznanja da su "sredstva za njezinu gradnju namaknuta novcima zarađenim od automehaničarske radionice u kojoj su radili djed (Z. V.) i moj otac (S. V.), a isto tako i radom odnosno uz pomoć niza članova obitelji, njihove rodbine i prijatelja". Prvo tužitelj je imao potrebu istaknuti kako smatra da bi "bilo pravično da se djedova imovina dijeli na jednake dijelove, a pod time mislim na jednake dijelove nama nasljednicima S. V. s jedne strane te na tuženu pod 2. s druge strane. U konkretnom slučaju, mislim kako bi stara kuća trebala pripasti meni i tužiteljici a nova (ovdje prijeporna) tuženoj".

11. Stoga, niti žalbeni razlog da je činjenično stanje tijekom prvostupanjskog postupka ostalo nepotpuno i nepravilno utvrđeno nije osnovan, jer je sud prvog stupnja, sukladno odredbi čl. 220. ZPP-a, u provedenom postupku utvrdio sve odlučne činjenice koje su važne za donošenje zakonite i pravilne presude u ovom predmetu.

12. Žaliteljima valja istaknuti, da je zakonodavac u zakonu o parničnom postupku odustao od inkvizitornog načela i kao temeljno načelo primjenjuje se akuzatorno načelo kojem je svojstveno, u pravilu, da sud po službenoj dužnosti ne pazi na prava niti jedne od stranaka u postupku. Sud, u tome postupku, ima objektivan i neutralan položaj, zadaća mu je upravljati postupkom i donijeti presudu povodom tužbe. Pritom postupak ima karakter spora ravnopravnih stranaka (tužitelja i tuženika) pred sudom.

Teret dokaza je na tužitelju.

13. Ovaj viši sud upućuje i na odredbu članka 7. st. 1. ZPP-a. Naime, osnovno načelo parničnog postupka je načelo stranačke istine, što znači da sud utvrđuje prijeporne činjenice na temelju onih dokaza koje su mu stranke ponudile. Stranke su u obvezi dokazati istinitost iznesenih tvrdnji pa ako koja od stranaka u tome ne uspije, njen zahtjev za pružanje pravne zaštite sud će odbiti, odnosno njen prigovor zahtjevu suprotne strane sud neće prihvatiti (idem est non esse aut non probari – svejedno je: ne postojati ili ne biti dokazano).

14. Analizirajući iskaze parničnih stranaka i svjedoka nije prijeporno da je prednik tužitelja S. V. i njegova obitelj supruga i djeca, živjeli prvih devet godina u zajedničkom domaćinstvu sa Z. V. i ovdje prvo tuženom M. V., da je u tom razdoblju Z. V. bio vlasnik automehaničarske radione i da je S. V., njegov sin, radio kod njega i s njim.

15. Prijeporno je, je li S. V. u vrijeme dok je živio u zajednici s ostaviocem, sada pokojnim Z. V., svojim radom ili davanjima, odnosno svojim trudom i zaradom, ili inače pomagajući mu u privređivanju, doprinio u povećanju vrijednosti ostaviočeve imovine na način da ima pravo zahtijevati da mu se, po njegovim nasljednicima, ovdje tužiteljima, iz ostavine izdvoji dio koji odgovara njegovom doprinosu u povećanju vrijednosti ostaviočeve imovine, konkretno "nove kuće u M.".

16. Suprotno žalbenim navodima, sud prvog stupnja pravilno je zaključio iz svih provedenih dokaza, da prednik tužitelja S. V. nije doprinio povećanju vrijednosti imovine ostavioca Z. V. u odnosu na tužbenim zahtjevom navedenu "novu kuću u M.".

16.1. Zdravorazumskim pristupom mora se zaključiti, a poglavito iz iskaza prvo tužitelja, da je njegov otac S. V. sudjelovao u gradnji na prijepornoj "novoj kući u M." kao i "niz članova obitelji, njihove rodbine i prijatelja".

17. Žalitelj je osporio pravilnu primjenu materijalnog prava, pri čemu tužitelj iznosi shvaćanje da je sud trebao primijeniti odredbe Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine" broj 48/03, 163/03, 127/13 i 33/15, dalje ZN) a ne odredbe Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (''Narodne novine'', br. 91/96, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 148/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 i 81/15, dalje: ZV).

17.1. Odmah valja istaknuti da pogrešna primjena materijalnog prava u donošenju presude, sama po sebi ako i postoji ne znači i postojanje bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP, ako je unatoč pogrešnom pravnom pristupu moguće ispitati presudu, kako je ovdje slučaj.

17.2. Naime, tužitelji su rješenjem u ostavinskom postupku upućeni u parnicu radi utvrđivanja doprinosa njihova prednika S. V. u povećanju vrijednosti ostaviočeve imovine, imovine Z. V.

18. Odredbom čl. 253. st. 1. ZN propisano je da će se prava stranaka u svezi s nasljeđivanjem prosuđivat po zakonu koji se primjenjivao u času otvaranja nasljedstva.

18.1. Odredbom čl. 75. ZN propisano je: "(1) Neovisno o svome nasljednom pravu ostaviteljev potomak koji je s ostaviteljem živio u zajednici te je svojim radom ili davanjima pridonio da se njegova imovina poveća, časom njegove smrti stječe pravo na onoliki dio ostavine koji odgovara vrijednosti za koju se njegovim doprinosom imovina povećala dok su živjeli u zajednici. (2) Tako izdvojeni dio ne spada u ostavinu te se ne uzima u račun pri izračunavanju nužnog dijela, niti se uračunava nasljedniku u njegov nasljedni dio. (3) Pravo iz stavka 1. ovoga članka ostvaruje se samo na zahtjev ovlaštenika. Pravo na podnošenje zahtjeva prestaje pet godina od dana otvaranja nasljedstva."

18.2. Prema ranijoj (u bitnom istovjetnoj naprijed citiranoj odredbi čl. 75. ZN) odredbi čl. 37. st. 1. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine" broj 52/71, 47/78 i 56/00) potomci ostaviočevi koji su živjeli u zajednici s ostaviocem i svojim trudom, zaradom, ili inače pomagali mu u privređivanju, imaju pravo zahtijevati da im se iz ostavine izdvoji dio koji odgovara njihovom doprinosu u povećanju vrijednosti ostaviočeve imovine. Stavak 2. toga članka predviđa da tako izdvojeni dio ne spada u ostavinu te se ne uzima u račun pri izračunavanju nužnog dijela, niti se uračunava nasljedniku u njegov nasljedni dio.

19. Na temelju navedenih zakonskih propisa proizlazi da ostaviteljevi potomci koji su s njim živjeli i pomagali mu u privređivanju imaju pravo na izdvajanje alikvotnog dijela iz ostavine koji odgovaraju njihovom doprinosu u povećanju vrijednosti ostaviteljeve imovine.

20. Kako tužitelji nisu dokazali da bi njihov prednik S. V. svojim radom ili davanjima pridonio da se imovina Z. V. poveća, pravilno je odbijen tužbeni zahtjev.

20.1. Za napomenuti je da tužitelji u ovom sporu nisu postavili zahtjev za izdvajanje alikvotnog dijela ostavine koji bi odgovarao eventualnom doprinosu njihova prednika S. V. u gradnji "nove kuće u M.". Za izdvajanje pak određene nekretnine u cijelosti iz ostavine, kao što su zatražili tužitelji zahtjevom svoje tužbe, nema uporišta u pozitivnim propisima.

21. Stoga, iako je sud pogrešno primijenio materijalno pravo, pravilno je utvrdio činjenično stanje pa je pravilnom primjenom materijalnog prava trebalo jednako odlučiti o tužbenom zahtjevu pa je i pobijana odluka pravilna.

22. Sud prvog stupnja, suprotno navodima žalbe, pravilno je primijenio odredbu čl. 154. st. 1. ZPP-a. Također, pri odlučivanju koje će troškove tuženima naknaditi jasno je razvidno koje radnje je sud prihvatio kao opravdane i nužne za vođenje ovog spora (čl. 155. st. 1. ZPP-a), a iz kojeg je razvidno i koliko bodova pripada tuženima za svaku pojedinu poduzetu radnju, sve sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22). Na taj način sud prvog stupnja pravilno je ispitao sve okolnosti koje su bitne za donošenje zakonite odluke o trošku parničnog postupka te pravilno primijenio i materijalno pravo odlučujući o trošku.

23. Zbog svega izloženog žalba tužitelja je odbijena kao neosnovana pa je prvostupanjska presuda potvrđena primjenom čl. 368. st. 2. ZPP-a.

U Zagrebu 1. listopada 2024.

Predsjednica vijeća:

Vlasta Horvat-Mataić, v.r.