Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj Gž R-243/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Larise Gačanin, predsjednika vijeća, Ksenije Dimec, suca izvjestitelja i člana vijeća i Ive Smokvina Dadasović, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. P. iz B., OIB: …zastupanog po punomoćniku A. P., odvjetniku iz Z., protiv tužene R. H., Ministarstvo OIB:….., zastupane po Općinskom građanskom državnom odvjetništvu u Z., radi isplate, rješavajući žalbu tužene izjavljenu protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, posl. br. Pr-5430/2018-32 od 29. svibnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 01. listopada 2024.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužene kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-5430/2018-32 od 29. svibnja 2024.
Obrazloženje
1. Citiranom presudom naloženo je tuženoj isplatiti tužitelju iznos od 2.195,66 eur sa zakonskim zateznim kamatama i naknaditi mu parnični trošak u iznosu od 3.269,31 eur.
2. Protiv citirane presude žalbu podnosi tužena iz svih zakonskih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („NN“ 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje ZPP), predlažući da se presuda preinači odbijanjem tužbenog zahtjeva.
3. U odgovoru na žalbu tužitelj osporava žalbene navode, predlažući da se žalba tužene odbije kao neosnovana.
4. Žalba nije osnovana.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu naknade s osnova rada duljeg od formalno propisanog radnog vremena koji je bio organiziran u turnusima i to onog rada dolaskom na posao pola sata prije i ostanka na poslu pola sata poslije dovršetka službenog radnog vremena za razdoblje od 28. prosinca 2011. do 1. lipnja 2014.
6.1. Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski sud utvrđuje da je tužitelj u utuženom razdoblju bio zaposlen kod tužene kao djelatna vojna osoba i radio na osiguranju helio baze u L. kraj Z.. Navedena aktivnost da je, osim tzv. službenog radnog vremena, uključivala i raniji dolazak, odnosno kasniji odlazak s dužnosti, po 30 minuta, s obzirom da je bilo potrebno preuzeti naoružanje, te izvršiti primopredaju s prethodnom smjenom, uz pregled lokacije koju se osigurava, provjeriti stanje postojećih letjelica i sl. Prilikom odlaska da je trebalo sačekati novu smjenu, izvršiti primopredaju, razdužiti oružje i sl. Opisani način postupanja da se ima smatrati kao da je zapovijed, budući da je spomenuti dolazak na posao pola sata ranije, odnosno ostajanje na poslu daljnjih pola sata bilo nužno za redovno obavljanje poslova tj. ne bi se stiglo obaviti što treba kada bi se došlo u točno vrijeme početka dežurstva. To da se nije bilježilo u službenu evidenciju radnog vremena, no raniji dolazak, odnosno kasniji dolazak da su bili redoviti i uobičajeni način postupanja.
6.2. Na temelju nalaza i mišljenja vještaka L. T. G. prvostupanjski sud utvrđuje da plaća za dodatnih 30 minuta prije početka i 30 minuta nakon završetka smjene tj. po 0,5 sati (turnus od 12 sati), obračunata primjenom cijene sata osnovne plaće, a uvećana za dodatak za rad u turnusu, subotom, nedjeljom i blagdanom, u razdoblju od 28. prosinca 2011. do 1. lipnja 2014. iznosi ukupno 16.543,26 kn bruto.
6.3. Kako je postojala radna obveza za dolazak na posao 30 minuta prije početka dežurstva i odlazak s posla 30 minuta nakon završetka dežurstva, to da se ima smatrati također dijelom rada tužitelja za koji rad ima pravo naknade tj. na isplatu plaće. Stoga je prvostupanjski sud prihvatio tužbeni zahtjev.
7. U donošenju pobijane presude nije počinjena niti jedna od bitnih procesnih povreda iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu članka 365. stavak 2. ZPP-a, pa tako niti apsolutno bitna povreda postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju se neosnovano upire žalbom tužene, budući da pobijana presuda nije nerazumljiva, u istoj su izneseni jasni i neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama koji ne proturječe stanju u spisu te ih je moguće valjano pravno ispitati. Nije počinjena niti bitna povreda iz članka 354. stavka 2. točke 14. ZPP-a. Naime, suprotno žalbenim navodima, tužitelj je podnio zahtjev za mirno rješenje spora tražeći naknadu za obavljeni, a neplaćeni rad 30 minuta prije dežurstva i 30 minuta nakon dežurstva, pri čemu je irelevantno kako je on to pravno okvalificirao (prvobitno je okvalificirao kao prekovremeni rad, a zatim kao redovan rad).
8.1. Neosnovani su žalbeni navodi tužene da je prvostupanjski sud trebao svoju odluku temeljiti na službenim evidencijama o radu, a ne na iskazu tužitelja i svjedoka. To stoga što niti tužena ne osporava da je postojala obveza dolaska na posao 30 minuta ranije radi preuzimanja smjene i obveza odlaska 30 minuta nakon dežurstva radi primopredaje smjene, time da to nije zavedeno u službenim evidencijama, a tužena tu obvezu pravda „načelom stalne spremnosti“ i ne smatra da je dužna to platiti.
8.2. U odnosu na žalbene navode tužene da se taj rad ne može podvesti pod pojmom „redovan rad“ i tako platiti, valja ukazati na stav Vrhovnog suda RH izražen u presudi posl.br. Rev-839/2023 od 9. srpnja 2024. iz kojeg proizlazi da se vrijeme provedeno na radu dulje od formalno propisanog radnog vremena koje djelatna vojna osoba utroši radi pripremnih radnji, prilikom isplate plaće može vrednovati kao redovno radno vrijeme i platiti djelatnoj vojnoj osobi po satnici redovnog rada.
9. Radi svega izloženog odlučeno je kao u izreci ove presude primjenom članka 368. stavak 1. ZPP-a.
U Rijeci, 01. listopada 2024.
Predsjednik vijeća
Larisa Gačanin, v.r.
