- 1 -              Revd 4056/2023-2

Broj: Revd 4056/2023-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice A. I. iz M., OIB: ..., zastupane po punomoćniku A. B., odvjetniku u R., protiv tuženika V. K. iz K., OIB: ..., zastupanog po punomoćnicima S. P. odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu P., G., V., K., I. i F. M. u R., radi utvrđenja, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, broj Gž Ob-366/2023-2 od 27. rujna 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci broj P Ob-366/2019-60 od 31. svibnja 2023., na sjednici održanoj 13. prosinca 2023.,

r i j e š i o   j e:

I.   Odbija se prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, broj Gž Ob-366/2023-2 od 27. rujna 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci broj P Ob-366/2019-60 od 31. svibnja 2023. postavljajući pitanje koja drži važnima za rješenje spora, ali i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava u sudskoj praksi, a koje glasi:

„Da li se okolnost postojanja sudužništva po ugovoru o kreditu koji su zaključili jedan vanbračni partner kao glavni dužnik i drugi vanbračni partner kao sudužnik i temeljem kojeg je plaćena cijena po kupoprodajnom ugovoru za nekretninu za vrijeme trajanja vanbračne zajednice, ima smatrati doprinosom jednakim radom u stjecanju vanbračne stečevine u smislu odredbi članka 36. Obiteljskog zakona?“

2. Kao razloge zbog kojih pitanja smatra važnima za odluku o sporu, osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, tužiteljica se u odnosu na postavljeno pitanje poziva na presudu Županijskog suda u Varaždinu, broj Gž-138/2016-2 od 16. ožujka 2016., Županijskog suda u Splitu Gž Ob-662/2020-2 od 28. siječnja 2021., Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev x-351/2012-4 od 11. prosinca 2018.

3. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tuženik predlaže isti odbaciti. Traži troškove sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.

4.1. Postupajući u skladu s odredbom čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - službeni pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, dalje: ZPP) revizijski je sud ocijenio da pravno pitanje koje je tužiteljica postavila u prijedlogu za dopuštenje revizije nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

4.2. Naime, postavljeno pitanje polazi od pretpostavke da se sama činjenica postojanja sudužništva po ugovoru o kreditu na temelju kojeg je jednim dijelom kupljena predmetna nekretnina ima smatrati doprinosom jednakim radom u stjecanju vanbračne stečevine, iako takvo pravno shvaćanje nije izraženo u odlukama na koje se tužiteljica poziva. Naime, samo po sebi sudužništvo u nekom ugovoru o kreditu ne povlači za sobom zaključak da se na temelju toga stječe (su)vlasništvo neke imovine, a što čini doprinos u stjecanju izvanbračne imovine ocjenjuje se u okolnostima svakog konkretnog slučaja te je ovisno o činjenicama koje će se u tom postupku utvrditi, pa u tom smislu u vezi postavljenog pitanja nije moguće dati jedinstveno tumačenje koje će u svim budućim slučajevima predstavljati pravni standard.

4.3. Stoga, postavljeno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu jer s obzirom na to kako je formulirano i situaciju u ovome predmetu, Vrhovni sud Republike Hrvatske u odnosu na osporenu odluku nema razloga ujednačavati primjenu prava i preispitivati sudsku praksu.

5. Slijedom navedenog, valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i. 2. ZPP, odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

6. Tuženiku nisu priznati zatraženi troškovi sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije na temelju odredbe čl. 155. st. 1. ZPP jer to nije bila radnja potrebna za vođenje ovog postupka.

Zagreb, 13. prosinca 2023.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa, v.r.